Sport

Kiks koji bi mogao biti koban: Gorica nije uspjela pobijediti Rudeš…

Nogometaši Gorice odigrali su razočaravajućih 1-1 u gostima kod Rudeša, koji će sljedeće sezone biti drugoligaš, i ostali bez važnih bodova u borbi za Europu. Povela je Gorica golom Ndiayea iz penala, a Rudeš je izjednačio u 83. minuti…

Objavljeno

prije 7 godina

3. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Neće biti lako, ovo je utakmica za koju cijela Hrvatska očekuje da ćemo je dobiti, a takve utakmice nikad nije lako igrati, najavio je trener Gorice Sergej Jakirović ogled protiv Rudeša i pokazao se kao – prorok. Nakon velike pobjede protiv Hajduka, nakon utakmice u kojoj je Gorica pokazala da može ozbiljno ući u borbu za Europu, uslijedio je težak i bolan kiks u Kranjčevićevoj ulici. Posljednja momčad lige, budući drugoligaš Rudeš, uzeo je dva važna boda, bitno otežao posao Goričanima u tom lovu na europska mjesta, a lako je mogao uzeti i sva tri… No krenimo redom.

Zbog akumuliranih žutih kartona trener Sergej Jakirović nije mogao računati na dvije najjače napadačke opcije, prvog klupskog strijelca Lukasza Zwolinskog i najboljeg igrača proljeća Kristijana Lovrića, a zbog ozljeda nije bilo Aleksandra Jovičića, Joeya Suka i Justina Mathieua. U takvim okolnostima priliku je dočekao mladi Goričanin Martin Šroler, koji je zauzeo mjesto na lijevoj strani napada, no na klupi nije bilo previše opcija za slučaj da stvari krenu po zlu. Nakon prvih 45 minuta, međutim, sve je izgledalo gotovo idealno, bez ikakvog razloga za paniku ili zabrinutost…

Odmjereno i oprezno ušla je Gorica u utakmicu, bez nepotrebnih jurišanja na gol suparnika, čekajući svoju priliku. Ona je i stigla u 17. minuti, kad je naš sastav praktički prvi put ozbiljno došao pred gol domaćina. Matija Dvorneković prošao je po desnoj strani, poslao loptu u sredinu, prihvatio ju je Farouk Miya, pokušao pronaći nekoga od suigrača u petercu, no tu se upleo Erhun Obanor. Rudešov Nigerijac, dobar prijatelj bivšega goričkog Nigerijca Iyayija Atiemwena, s kojim se često druži u slobodno vrijeme, igrao je rukom i sudac Vidulin pokazao je na bijelu točku. Kako nije bilo ni Lovrića ni Zwolinskog, odgovornost je preuzeo Cherif Ndiaye i mirno loptu pospremio u mrežu za svoj šesti gol u dresu Gorice ovog proljeća.

Cherif Ndiaye zabio je iz penala za vodstvo Gorice u 17. minuti… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

I to je, zapravo, bilo upravo ono što je pisalo u nekakvom idealnom scenariju trenera Jakirovića za ovu utamicu. Rano vodstvo omogućilo je Gorici da bude još malo opreznija, da može kontrolirati protivnika, utakmicu i rezultat. Rudeš je nešto pokušavao, imao je i jednu dobru šansu, koju je očajnim udarcem upropastio Štrkalj, a neke svoje situacije imala je i naša momčad. Aktivan je bio Šroler, no njegovi pokušaji nisu bili dovoljno konkretni i precizni, a slobodan udarac iz solidne pozicije loše je izveo Maslowski.

I to je, zapravo, bilo sve od prvog poluvremena. Nogometno prilično siromašnog, bez previše šansi i atraktivnih poteza, bez “mrtvaca” na bilo kojoj strani, s ritmom koji bi teško zadovoljio neutralne promatrače. Trenera, igrače i navijače Gorice, međutim, itekako je mogao zadovoljiti. Prilazi Kristijanu Kahlini bili su zatvoreni, vodstvo je bilo tu, u rukama, i trebalo je još “samo” u drugom poluvremenu nastaviti u sličnom stilu i što mirnije utakmicu privesti kraju.

Nastavak je, međutim, otvoren zabrinjavajuće. Već u prve tri minute Rudeš je imao dvije lijepe prilike, no jednom je spasio Kahlina, a drugi put loše pucao Mrkonjić… Bilo je to jako dobro upozorenje da je vrijeme da se Goričani uozbilje. Shvatio je to i trener Jakirović, koji je već u 52. minuti umjesto napadača Dvornekovića uveo defenzivnog veznog Martina Maloča, kako bi nekako stabilizirao situaciju na terenu.

Gorica je nakon velike pobjede protiv Hajduka kiksala u gostima kod Rudeša, zadnje momčadi lige… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Nije se ni nakon toga previše toga promijenilo, Rudeš je puno hrabrije krenuo prema golu Gorice, koja je imala probleme u igri, kojoj je kronično nedostajalo mirnoće u igri, ali i u takvom odnosu snaga na terenu imala je nekoliko izglednih mogućnosti. Šroler je u dva navrata tražio Ndiayea, Maslowski je u šansu gurnuo Miyu, ali stalno je nešto nedostajalo da se te prilike pretvore u povećanje vodstva, koje bi zasigurno smirilo utakmicu i odvelo je na gorički mlin.

Do kraja je ostalo još 11 minuta kad je Jakirović odlučio još malo zatvoriti utakmicu, uveo je beka Matiju Špičića umjesto Šrolera, no umjesto da to donese dodatnu čvrstinu i sigurnost, dogodilo se upravo suprotno… Igrala se 82. minuta kad je Tomislav Mrkonjić pucao, a Kahlina odbio u korner. A to, kad je riječ o Gorici, često znači – paniku! Značilo je i ovoga puta, isti je igrač nakon kornera ostao sam na visini jedanaesterca i poslao loptu u mrežu za izjednačenje, za šok u goričkom stožeru, ali i za logičan rasplet situacije nakon svega što je viđeno u drugom poluvremenu.

Mogao je Rudeš i povesti na ulasku u posljednju minutu utakmice, napadač Rudeša Ivan Božić imao je izvrsnu šansu, ali nasreću nije uspio pogoditi i uzeti Gorici i taj jedan bod. Odmah je reagirao Jakirović, uveo Ronalda Deaconua umjesto Maslowskog, no bilo je prekasno. Izvrsno je pucao Mario Marina u sudačkoj nadoknadi s više od 20 metara, ali nakon što ni to nije završilo u mreži, postalo je jasno da će ovo biti neuspješno goričko poslijepodne. Završilo je 1-1, Gorica je ostala bez dva boda koja će jako, jako teško nadoknaditi u posljednja četiri kola.

Borba za Europu tako je postala bitno teža, svjesni su toga bili i igrači Gorice, koji su popadali po travnjaku nakon zadnjeg sučeva zvižduka, jer u borbi za vrh jednostavno se ne smiju prosipati bodovi protiv najlošije momčadi lige. Koja je, treba to možda i tako gledati, mogla uzeti i sva tri boda. Gorici sad slijedi Istra doma, pa Dinamo u Maksimiru, a nakon svega će sretni i zadovoljni biti jedino svi konkurenti naše momčad u borbi za Europu.

Sport

“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone

U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona

Objavljeno

prije 11 sekundi

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.

Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.

Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).

Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.

Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.

Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.

Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.

Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…

Nastavite čitati

Najave

U Novom Čiču memorijalni nogometni turnir Franjo Milanščak-Gira

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Mato Paviša

Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?

8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh velikogoričkih judaša – stiglo zlato iz Mađarske

Objavljeno

prije 20 sati

1. lipnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Na međunarodnom judo turniru “Gyor HUN Judo Hopes Tournament 2026” u mađarskom Győru, nastupio je i velikogorički Judo klub Pinky.

Najbolji rezultat ostvario je Damjan Radmanić, koji je stigao do 1. mjesta u svojoj kategoriji.

Na turniru su nastupili i njegovi klupski kolege Ivan Pereković i Lucija Baković, međutim ovog puta su ostali bez plasmana.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje s igračem manje do vrijedne pobjede u Obrezini

Objavljeno

prije 1 dan

1. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.