Povežite se s nama

Sport

Kava s Milkom: ‘Treniram dvije momčadi, skupljam sve lige kao igrač, a cilj mi je biti – pomoćnik’

Damir Milanović trener je kadeta HNK Gorice i četvrtoligaša Mraclina, bivši je igrač Gorice, Udarnika/Kurilovca, Gradića i Poleta, a kao trener ima jednu pomalo neobičnu ambiciju. A ovom prilikom imao je i vremena sve to ispričati. Uz kavu…

Objavljeno

na

Mjesto radnje je, naravno, Caffe VAR, nekoliko metara od pomoćnog terena na Gradskom stadionu. Damir Milanović, u narodu znan i kao Milka, sjeo je za stol, uzeo Sportske novosti, kavu s mlijekom i – neočekivano društvo. Jedan novinar baš se zakačio, želi pričati o kadetima Gorice, o Mraclinu, o veteranima, o igračkoj karijeri koja traje, o knjizi koja će jednom biti napisana…

Nije Milka jedan od onih koji će se gurati, prije je jedan od onih koji će dobaciti “ma daj, koga zanima kaj ja imam za reći…”, ali ovoga puta nije mogao odbiti. I tako se rođena “Kava s Milkom”.

Što ima, Milka, kako živi trener s dvije momčadi ovih dana?

– Ma dobro, trenutačno baš i ne moram toliko razmišljati o Mraclinu, ipak ćemo krenuti nešto kasnije, a s kadetima Gorice sam krenuo 10. siječnja. Sad još imam i vremena za predahnuti, ali kad to krene… Onda kreće ‘vatra’.

Puno tu bude obaveza, dva treninga na dan s kadetima, dva do tri u Mraclinu, pa dvije utakmice vikendom. A sve to treba i pripremiti, organizirati, dogovoriti…

– Ne žalim se ja… Ispunjen je dan, različita zaduženja. Velika je razlika između seniorskog i kadetskog nogometa, a ja to kažem ovako nekako: u seniorima Mraclina treniram sam sebe za budućnost, a u kadetima treniram igrače za budućnost – kaže Milka, otpija gutljaj kave pa kreće s prvom od serije provala.

– Iako, kad bolje pogledam, nisam siguran je li to za budućnost ili zato da im ispunim dan, ha, ha….

– Generacija je jako dobra, a mene veseli što je to stvarno skupina domaćih igrača, iz Gorice i okolice. S utakmicom manje smo prvi, bez poraza, s 12 pobjeda i dva remija. Imamo četiri boda više od Dinama II, a hoćemo li tako nastaviti, može li biti i bolje, vidjet ćemo na proljeće. Uvijek postoje amplitude kod mladih igrača, praktički nemoguće je završiti prvenstvo bez poraza, ali u svakom slučaju je riječ o jako dobroj generaciji, s tri-četiri jako dobra igračića. Mogu ti dečki imati svijetlu budućnost. Hoće li to biti u HNK Gorici, to je teško predvidjeti, ali da ima talenata u našem klubu, sigurno ima – govori Milka, očito potpuno “ufuran” kad krene priča o kadetima.

Nezahvalno je tražiti od njega da nam otkrije koji su klinci najbolji, najveći talenti, ali o tome će dovoljno reći pozivi u reprezentacije.

– Imamo tri reprezentativca, što Gorica nikad nije imala. Lovro Nezirović je igrao i kvalifikacije za U-17 reprezentaciju, a na zadnjem kampu je priključen Zvonimir Josić, naš najmlađi igrač i standardni stoper, i golman Josip Cundeković, koji je već debitirao za prvu momčad… Ima tu igrača, ali ja ne bih rekao da smo mi u ovom trenutku individualno posebno dominantni. Više smo jaki kao momčad, u kojoj svatko daje svoj doprinos. Tu su i Paradžik, i Kahlina, pa mali Leon Agatić, lijevi bočni, jako zanimljiv igrač, na deficitarnoj poziciji, napreduje jako brzo… Ima nas 27 u kadru i svatko je dao svoj doprinos – priča trener Milanović.

Klub je, kaže, došao na zavidnu razinu, mnogi mladi igrači se nude, žele doći igrati za HNK Goricu, čak i iz najboljih nogometnih škola u državi.

– Je, Gorica je na jako dobrom glasu. Naravno da je tako u prvom redu zbog seniora, koji su ogledalo kluba, ali i Škola je jako napredovala. Evo, juniori su napravili fantastičan rezultat, a sve to čini Goricu vrlo privlačnom za igrače sa svih strana. Iako, ako se mene pita, više bismo se morali bazirati na svoju djecu, na mjesta oko Velike Gorice, jer tu sigurno ima dobrih igrača. Da, naravno da ćemo i dovoditi igrače sa strane, ali ne one koji će biti samo broj, nego one koji su dosta, dosta bolji od domaćeg klinca. Jako držim do našega goričkog bazena kad je riječ o mlađim kategorijama, mislim da svoju djecu moramo zaštititi. Seniori su, naravno, neka sasvim druga priča…

S mladim igračima radi i kad se preseli na Grabu, u pitoreskni Mraclin, mjesto s bogatom poviješću i ozbiljnom nogometnom tradicijom. Ali i s vrlo dobrim aktualnim trenutkom.

– Ljudi u Mraclinu su aktivni, vrijedni, nešto se radi tijekom cijele ove zimske pauze. Uređene su klupske prostorije za sastanke, izgleda jako lijepo, nešto kao drugi nastavak “Vitezova okruglog stola”, ha, ha… – šali se opet Milka, pa nastavlja samo mrvicu ozbiljnije.

– Događaju se i neke manje promjene u kadru, zasad su nam došla dva mlađa igrača, Patrick Crnolatec, bivši golman Gorice koji se vraća nakon operacije ramena, i Ivan Kaurin, koji je također prošao školu nogometa u HNK Gorici, igrao u Lukavcu…

O njemu je, o Kaurinu, sve raspoloženiji Milka imao potrebu reći još rečenicu, dvije.

– Malo je čudan dečko, na svoju stranu, ali može nam biti pojačanje. Ako će biti na 70 posto u normali, donijet će nam jako puno!

Otišao je iskusni Hrvoje Šikić, morat će Mraclin i bez Pere Milatovića, kojem su popucali ligamenti u koljenu, ali to ne znači da se u Mraclinu spremaju na ulaganja u pojačavanje momčadi.

– Nećemo više nikoga dovoditi, cilj nam je afirmirati domaće mlade igrače, držati sredinu tablice, tako da nema potrebe za bacanjem novaca… Uostalom, ni ne znamo gdje ćemo igrati sljedeće sezone, to ćemo vidjeti tek debelo kad završi prvenstvo…

Kompicirana je ta priča s reorganizacijom nižih liga, puno je nepoznanica, no prilično je izvjesno da iduće sezone Mraclin neće biti u četvrtom rangu hrvatskog nogometa. No to je i u skladu s realnošću.

– Zadovoljan sam s jeseni. Je, možda smo moglo biti koje mjesto gore, ali mogli smo, realno, i koje mjesto dolje. Mislim da je ovo je realnost u prvoj sezoni u jačoj ligi, jer ovo je 80 posto momčadi koja je igrala šestu ligu, plus Hajduk. Ekipica je dobra, u svakoj slučaju…

I s tom ekipicom, kako je i sam rekao, trenira sebe kao trenera za budućnost. Iako, zahtjevi nisu isti, taktičke ideje teže je provoditi…

– Nije to isti način rada kao na višim razinama, naravno da nije, ali može se nešto napraviti i u taktičkom smislu. Dosta je tu igrača koji su prošli nogometne škole, koji razumiju nogomet, ali moramo shvatiti da je ovdje ipak riječ o dečkima koji se u prvom redu dolaze rekreirati, zabaviti. Oni igraju nogomet na svoj način, ali neke stvari se ipak uspijemo dogovoriti. Nije realno pred igrače u četvrtoj ligi stavljati neke prevelike zahtjeve. Probamo, dečki poslušaju, neće odustati unaprijed…

Radi Milka na sebi, postaje sve bolji trener na pragu četrdesete, a sve to čini zbog jedne naizgled neobične ambicije. Ima već dosta vremena otkad je prvi put javno rekao da mu je cilj u karijeri biti – pomoćni trener!

– Zašto? Zato što mislim da se u toj ulozi mogu najbolje izraziti, da tu imam najviše prostora. Ne mogu znati što će se događati u budućnosti, ali ta moja inicijalna ideja zasad je definitivno da nikad neću voditi samostalno klub u nekim višim rangovima. Želja mi je biti pomoćnik nekom ozbiljnijem stožeru – govori Milka pa pojašnjava:

– Netko to može vidjeti kao manjak ambicije, ali ne radi se o tome. Mislim da je važno moći procijeniti gdje najviše možeš biti od koristi, a ja sam takav bio i kao igrač, znao sam što mogu i što ne mogu. Neću reći da je biti pomoćnik moj maksimum, ali u toj ulozi najbolje se osjećam.

Iako, najbolje se uvijek Milka osjećao na terenu. I zato su kopačke, nakon 12 klubova u igračkoj karijeri, i dalje na nogama, a ne obješenje o klin. Igranje za veterane Gorice ove jeseni sugeriralo je da je kraj, ali…

– Samo polako… Da, odigrao sam polusezonu za veterane, a sad ćemo vidjeti za što je to bilo priprema. Izgleda da će biti za zagrebačku ligu, u kojoj imaju leteće izmjene, što mi savršeno odgovara. To je sedma liga, idealna da dođem do još samo jedne koja mi fali. A onda, kad zaigram i u šestoj ligi, pišemo knjigu, kako smo se i dogovorili…

Eto, u tome je stvar. Igra i dalje zato da mu se igra, ali i da uđe u povijest kao igrač koji je igrao na apsolutno svim razinama klupskog nogometa u Hrvatskoj. Prvu ligu igrao je za Šibenik i Hrvatski dragovoljac, s kojim je bio i u drugoj ligi, baš kao i s Goricom, Segestom i Papukom iz Orahovice. Treću ligu igrao je za Udarnik, četvrtu za Kurilovec i Gradiće, a bio je i u petom rangu.

– Kako ne, u dresu Reala iz Buševca! U petom rangu sam bio samo u Poletu, a sad ću sedmi rang igrati za NK Kralj Tomislav, novoformirani klub kojeg vodi jedan ambiziozan dečko, inače broker. Igrat će sa mnom i dva brata Klafurić, Marko i Ivan, a i svi ostali su mladi igrači, uglavnom s fakulteta. I treba im jedan Željko Vela, koji će malo pričati… Kad prođem sedmi rang, probat ću naći klub u šestoj. Iako znam da neće biti lako, ipak je to viši rang, ha, ha… – smije se Milka, pa se okreće prema čovjeku za šankom.

– Zvali su me u Bunu, ali tamo mi je konkurencija prevelika. Evo, igra im Marko Pevec, koji pokriva sve moje pozicije, tako da bih se teško nametnuo, ha, ha…

Damir Milanović upisao je 58 nastupa u 1. HNL, uz po dva gola i asistencije… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Igrao je i kvalifikacije za Ligu prvaka s mađarskim Videotonom, s kojim je prošao i skupinu Europske lige, tako da Milka stvarno može imati sve. Ako nađe klub u šestoj ligi, naravno. Zasad je i dalje službeno među veteranima Gorice, u ekskluzivnom društvu.

– Tko sve igra za veterane? Uh, valjda neću nekoga zaboraviti… Prvo, Željko Župetić! Čovjek ima 55 godina, a najbolji je igrač veterana. Daleko najbolji! To je doktor nogometa, kako on igra… Ja bih dao sve da sam s 20 godina igrao onako kako on igra sa skoro 60. Veliki čovjek i veliki igrač – krenuo je u nabrajanje Milka pa nastavio onako kako samo on zna:

– Tu je i Siniša Ferenček, legenda Kutija šibica, iako je nikad nije osvojio. Ali uporan je, ne da se… Čak i s hendikepom, bez srca, pokušava i dalje igrati. Igra i Hrvoje Jančetić, kapetan koji je uveo Goricu u 1.HNL, pa Damir Ćopić, Cico Grlić, Igor Krpačić… Tu je i sportski direktor Gorice, sin vjetra Igor Krlić, brani legendarni Dado Mazulović, koji održava teren i naše mreže čistima, a u zadnjoj liniji je Tihomir Mirenić Kolegić. Uz njega i čovjek koji organizira sve turnire u regiji Branko Pavlica, on drži zadnju liniju, ali svog igrača nikad… Dođe i Marko Rus, virtuoz koji se u sezoni pojavi na jednoj utakmici, ali zato tu jednu riješi… Ma nekoga ću sigurno zaboraviti, ali dobra je ekipa u svakom slučaju. I dobro se družimo. Doduše, uvijek je bolje na gostovanjima nego doma, jer doma moramo nešto i platiti, ha, ha…

Kave je ponestalo, došli smo do faze “soca”, ali tema nije. Samo se diktafon ugasio, spika o nogometu je krenula dalje. Jer s kim ćeš o nogometu nego s likom koji je igrao sve i svašta, koji trenira dvije momčadi odjedanput… Samo Milka.

Sport

Klaf opet sredio svoj Dinamo! ‘Naravno da ovakva pobjeda puno znači…’

Dean Klafurić i njegov suradnik Damir Milanović potpisali su pobjedu nad Dinamom u pripremnoj utakmici u Čatežu. Modri su imali 2-0 nakon prvog dijela, ali Klafova družina preokrenula je zadnjih pola sata na 3-2

Objavljeno

na

Objavio/la

S neobično velikom pozornošću ovog se ljeta prati sve što se događa u Dinamu. U Bobanovom Dinamu, potpuno redizajniranom, bez igrača koji su godinama bili okosnica momčadi iz Maksimira… Novi je trener, puno je novih igrača, puno je i sumnje i skepse, a kad je tako, sve što Dinamu ne treba je – Dean Klafurić.

Pričao je i sam kako je praktički odrastao na Dinamovom stadionu, jer tata je radio u zgradi koja je gledala na Hitrec-Kacian, a to se provodilo dosta vremena… I zato ne čudi da će Klaf uvijek reći da ima dva kluba koje smatra svojima – Goricu i Dinamo. Uostalom, godinama je i radio u Dinamu, na istim tim terenima na koje je kao klinac gledao, podizao je mlade igrače u sklopu omladinske škole, nakon čega ga je nogometni put vodio preko saudijskog Rijada, njegove Velike Gorice, pa zatim Varšave, ciparske Achne, Koprivnice, Budimpešte, Banja Luke i Bačke Topole sve do Širokog Brijega.

Posao je započeo u zimu, a nastavio ovog ljeta, u kojem je isplanirao suprotstaviti se i protivniku kao što je Dinamo. Ove subote u Čatežu sve su oči bile uperene u Dinamova pojačanja, no show su na kraju ukrali dečki iz Hercegovine. U prvom redu Kristijan Sesar, koji je nedavno stigao iz GOŠK-a, dvostruki strijelac u velikom preokretu, te Marin Čalušić, koji je potpisao treći gol Širokog…

U prvom poluvremenu Dinamo je igrao u sastavu Nevistić – Pierre-Gabriel, Theophile, Jakirović, Vinlöf – Mišić, Ljubičić, Stojković – Topić, Kulenović, Vidović, rekli bismo najjačem mogućem, a tako je po isteku prvih 45 minuta izgledao rezultat. Modri su golovima Topića i Stojkovića vodili 2-0, stvorili i još neke prilike, ali i Široki je naznačio da može biti opasan.

U nastavak su oba trenera, i Kovačević i Klafurić, ušli s novih 11 igrača, a tu se priča ipak bitno promijenila. Za Dinamo su igrali Filipović – Špikić, Živković, Dominguez, Goda – Soldo, Villar – Lisica, Mudražija, Hoxha – Ćutuk, a potpuno novoj momčadi priliku je dao i naš Klaf. Ta je ekipa Širokog, pokazalo se, bila spremna uzeti sve što im se ponudi. Dinamovi igrači su griješili, društvo iz Širokog to je kažnjavalo, počevši os Sesara u 60. minuti.

Na 2-2 izjednačio je Čalušić na ulasku u samu završnicu, u 83. minuti, a šok za Dinamov puk stigao je u 88. minuti, kad je Sesar pogodio i drugi put za konačnih 3-2. Za veliku pobjedu Širokog, predvođenog Klafom i njegovim pomoćnikom Damirom Milanovićem Milkom.

– Nismo se zamarali rezultatom, jer ovo je pripremna utakmica, ali naravno da pobjeda protiv Dinama puno znači. Iako, ne treba zbog toga raditi nikakvu euforiju, jer ponavljam, to je samo pripremna utakmica. Idemo dalje, nastavljamo raditi po planu i programu – rekao je Klafurić nakon što je i drugi put sredio Dinamo.

Prvi put uspio je u tome kao trener Slaven Belupa, momčad iz Koprivnice na Maksimiru je slavila 2-1, a sad je Klaf na “dva od dva” s Dinamom.

– Svjesno smo izabrali protivnika Dinamove kvalitete u prvoj utakmici kako bi se što češće ponavljale akcije iz taktičkih elemenata na kojima smo radili u ova dva tjedna. To je bio prvi cilj ove utakmice, a drugi cilj bio je da svi igrači odigraju po 45 minuta. Ciljevi su ispunjeni, zadovoljan sam kako smo izgledali u tom srednjem bloku, kako smo odrađivali neke trenirane principe suradnje, ali i elementarne taktičke stvari u fazi obrane – rekao je Klaf i dodao:

– Naš stil igre već je stvoren i to se vidjelo i u ovoj utakmici. I drago mi je što se vidjelo, što igrači nisu zaboravili sve dobro što smo radili na proljeće, jer pokazali smo dobre stvari i u fazi napada…

Navijači Širokog Brijega, naravno, oduševljeni su pobjedom, mogu se već pronaći i komentari kako je “ovo najbolji Široki u zadnjih nekoliko godina”, pa preostaje jedino Klafu i Milki poželjeti da se to nastavi potvrđivati cijele sezone. Kako se čini, na dobrom su putu…

Nastavite čitati

Sport

Zbogom, dotrajali starče! Još samo jednom na ovom travnjaku…

Sljedeći tjedan na Gradskom stadionu kreće zamjena travnjaka koji se drži već punih 38 godina, još od Univerzijade 1987., kad je stadion i izgrađen. I naravno da je bilo krajnje vrijeme za ovakvu akciju…

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak su nogometaši Gorice igrali protiv Šahtara, jednu posebnu utakmicu s obzirom na snagu i veličinu protivnika, ali posebno će biti i ove nedjelje. Gorica će u kombiniranom sastavu igrati protiv sastava Nogometnog sindikata, načinjenog od igrača koji su trenutačno bez kluba, što baš i ne zvuči kao osobita poslastica za nogometne romantike. Međutim, bit će ovo utakmica malo drukčija od drugih…

Naime, punih 38 godina nakon što je odigrana prva, u nedjelju će se odigrati posljednja utakmica na postojećem travnjaku Gradskog stadiona. Kad je Gradski stadion izgrađen, 1987. godine za potrebe Univerzijade, postavljen je travnjak koji je izdržao sve do danas. Izdržao je i prvoligaške dane Radnika, i život u četvrtoj ligi, i povratak “pravog” nogometa kroz HNK Goricu… Tu su padali i Dinamo, i Hajduk, i Rijeka, i Osijek, tu je prve seniorske golove zabijao jedan Ante Budimir, tu je trpao Kiki Lovrić, tu se bacao Kristijan Kahlina, tu je gazio Joey Suk.

A sad mu je, eto, ostalo još 90 minuti. Odigrat će se još to protiv HUNS-a, a onda se konačno kreće u promjenu travnjaka, zahvat koji će naš stadion podići na puno višu razinu. Naravno da ćemo u ovim trenucima osjetiti i ponešto sjete, baš kao ono kad gledaš hoćeš li baciti neku srcu dragu kramu iz garaže, ali zapravo nemamo za čime žaliti. Gotovo četiri desetljeća potroši na sve moguće načine i doista je krajnje vrijeme za ovako nešto.

Sitan problem nalazimo u tome što je sve to skupa moglo krenuti i još tamo krajem svibnja, čim je prvenstvo završilo, pa da sve bude spremno za početak nove sezone, ali tu dolazimo do procedura, birokracije i tih detalja… Bitno je da se kreće, da će teren dobiti novi sustav navodnjavanja i odvodnje, novi travnjak, novu drenažu i sve ostalo što je potrebno za teren puno bolji od ovoga kojeg smo imali. I koji je često bio problematičan, čim bi palo malo više kiše.

Uglavnom, još malo pa dobri stari travnjak ide u ropotarnicu povijesti, ali trebalo ga je i posljednji put polajnati. Godinama je to radio Dado Leder, nakon njega i s njim i Niko Biljan, a otkad je HNK Gorice to je posao Franje Kovačića zvanog Pevec.

 

Zbog toga što se punih mjesec i pol dana izgubilo na javni natječaj i zakonske rokove za žalbe, travnjak neće biti spreman za početak nove sezone, pa će Gorica morati s dva protivnika mijenjati domaćinstva. Od ranije je bilo jasno da će se utakmica drugoga kola protiv Hajduka, umjesto u Velikoj Gorici, igrati na Poljudu, a prema svemu sudeći isti će slučaj biti i s utakmicom protiv novog prvoligaša Vukovara, predviđenom za 23. kolovoza.

Radovi bi prema predviđenim rokovima trebali završiti nekoliko dana prije toga, ali budući da je novom travnjaku potrebno i neko vrijeme da “legne”, prvu utakmicu na svom stadionu u novoj sezoni, na novom travnjaku, Gorica bi trebala igrati tek 20. rujna, u sedmom kolu prvenstva! Gorica će tako prvih šest utakmica sezone odigrati u gostima, što će bitno otežati posao treneru Careviću i igračima, a protivnik u tom sedmom kolu bit će Slaven Belupo.

Nastavite čitati

Sport

Riječani vole Goričane: Valjda neće i on zabijati “svojima”…

Serija se nastavlja, još jedan u nizu bivših igrača Gorice u dresu Rijeke bit će Ante Matej Jurić, 23-godišnji napadač koji se u svijet HNL-a vraća iz talijanskog drugoligaša Brescije

Objavljeno

na

Objavio/la

Na putu do svog drugog naslova prvaka Hrvatske nogometaši Rijeke prošle su se sezone zabili Gorici četiri gola u četiri utakmice. U prvom dijelu prvenstva dvaput je bilo 1-0 za Rijeku, i na Gradskom stadionu i na Rujevici, početkom svibnja Rijeka je slavila 2-1, a između toga smjestio se i remi bez golova na našem stadionu.

Od ukupno četiri gola, Gorici su bivši igrači Gorice zabili – sva četiri! Naravno, prvo ćete pomisliti na Tonija Fruka, ali nije o njemu riječ, taj je bivši igrač Gorice u sezoni iza nas za Rijeku napravio sve ostalo… U ovoj našoj priči prisjećamo se golčine Nike Jankovića za 1-0 u Velikoj Gorici, kao i one lukave realizacije Gabriela Rukavine u 85. minuti utakmice na Rujevici, u kojoj je Gorica gotovo cijelu utakmicu imala igrača više. U ovih posljednjih 2-1 zabijali su opet isti ljudi, s tom razlikom da su ovoga puta Rukavina i Janković zabijali u istoj utakmici.

Iako, nije to ni prevelika slučajnost. Već godinama na Rujevici rado crpe kadar iz Velike Gorice, jer klub su više razine, u koji igrači iz našega kluba rado odlaze, baš kao što je to učinio i Merveil Ndockyt prije nekoliko dana. Željeli su u Rijeci i Pajazitija, uvijek se spominje i Krizmanić, a na kraju su doveli – Antu Mateja Jurića.

– Rijeka je u ovoj situaciji najbolji klub za razvoj moje karijere. Lijepo se vratiti u Hrvatsku i ponovo igrati ovu ligu – rekao je Jurić nakon što je potpisao za prvaka države.

Iz Gorice je visoki Slavonac otišao prošloga ljeta, odštetu je uplatila talijanska Brescia, klub iz Serie B kroz koji su prošli i velikani poput Roberta Baggija, Pepa Guardiole i ostalih, a na kraju je ispalo da je to možda bila i posljednja sezona u povijesti toga kluba. Brescia je, naime, pred gašenjem, a Ante Matej je na Kvarneru.

U Rijeci bi trebalo biti prostora za njega, igrat će se i kvalifikacije za Ligu prvaka, a iz naše perspektive možemo mu samo poželjeti sreću. Osim, naravno, u utakmicama protiv Gorice. Koliko god se čini da im na Rujevici u ugovore ugrađuju klauzule da baš oni moraju zabijati…

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Dobro poluvrijeme s moćnim Šahtarom, minimalan poraz na kraju

Nogometaši Gorice izgubili su 1-0 od Šahtara iz Donjecka u prvoj utakmici priprema. Predstavili su se Pelko, Kavelj i Perić, koji se i ozlijedio, a zaigrao je i Dominik Braun, koji je na probi

Objavljeno

na

Objavio/la

Šahtar iz Donjecka, neka se ne naljute u Dinamu i Hajduku, najveći je klub protiv kojeg je Gorica igrala u svojoj povijesti. Klub je to koji je 15 puta bio prvak Ukrajine, u konkurenciji tradicijom još većeg Dinama iz Kijeva, klub je to koji je 2009. godine osvojio posljednji Kup UEFA-e, koji je već dugi niz godina redovan i konkurentan sudionik Lige prvaka… Klub je to, između ostaloga, čija je igračka legenda, ali i aktualni sportski direktor, naš Darijo Srna.

Upravo je taj detalj otvorio Gorici priliku da zaigra s protivnikom ovakvoga renomea, jer trener Mario Carević sa Srnom je prijatelj od djetinjstva. Trenutak nije bio idealan, jer Gorici je ovo bila prva prava utakmica na ljetnim pripremama, a kadar je daleko od kompletiranog, no trener Carević baš je i želio jake pripremne utakmice.

Takvu je utakmicu i dobio, jer s druge strane bili su igrači vrijedni i nekoliko desetaka milijuna eura, ali njegova je momčad parirala – jako dobro! Pogotovo u prvom poluvremenu, u kojem je nastupio trenutačno udarni sastav. S nekim iznimkama…

Utakmicu je tako na golu započeo Darjan Žarkov, dok novoga golmana Davora Matijaša nije bilo u kadru. Carević je naumio igrati s trojicom otraga, a taj trojac činili su novak Stefan Perić, provjereni Mateo Leš i igrač na probi – Dominik Braun. Obrambeni igrač, 21 godina, prošlu sezonu odradio u trećeligašu Bjelovaru, no riječ je o zanimljivom igraču. Prošao je Dinamovu školu, ali nije uspio doći do prve momčadi i ponoviti oca Davora i djeda Mirka, poznatijeg pod nadimkom Charlie.

Na jednom boku bio je Dino Mikanović, a na drugom Marijan Čabraja, koji je sve bliži definitivnom ostanku u Gorici. Kapetan Jurica Pršir držao je sredinu s novim igračem Antom Kaveljom, dok su prema naprijed ordinirali Ivan Fiolić zdesna, Vanja Pelko slijeva i Filip Čuić na poziciji devetke.

Gorica je u takvom obliku odigrala praktički ravnopravno poluvrijeme sa Šahtarom, koji je imao svojih šansi, ali imala ih je i Gorica… I prečku, i nekoliko “mrtvaca”, ali s nule se rezultat nije maknuo. Promijenilo se to, međutim, početkom nastavka, kad je Brazilac Eguinaldo pogodio za konačnih 1-0.

U nastavku su priliku dobili i igrači s klupe, Tibor Halilović ponio je kapetansku traku, a gorička izvedba posljedično je pala. Loša vijest je i ozljeda Stefana Perića, pogotovo u situaciji kad Gorica “kuburi” sa stoperima, ali ne samo sa stoperima. O tome je, između ostaloga, govorio i trener Mario Carević nakon 0-1 sa Šahtarom.

– Moramo dovesti još dosta igrača, nadam se da ćemo dio onih s kojima pregovaramo potpisati tijekom sljedećeg tjedna, kako bismo bili što spremniji za početak sezone – poželio je trener Carević.

U nedjelju protiv sastava Nogometnog sindikata prilika slijedi onima koji su manje igrali ili nisu uopće igrali protiv Šahtara, a nekoliko igrača bit će i na probi.

Nastavite čitati

Sport

Računajte na mene! Košarkaši doveli studenta matematike iz Pule

Košarkaši Gorice rastali su se s trojicom igrača, a stiglo je i prvo pojačanje za novu sezonu. Pavao Turić trenirao je s Goricom i odlučio postati dio priče koju priča trener Cici sa svojim igračima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Košarkaši Gorice rastali su se u drugoj polovici lipnja, puna dva mjeseca nakon što im je završila sezona, a s pripremama za novu krenut će 25. kolovoza. Dovoljno rano, budući da prvenstvo u Prvoj muškoj ligi, drugom rangu natjecanja, kreće tek sredinom listopada, a sve to znači i da ima još dovoljno vremena za (pre)složiti svlačionicu.

Promjena neće biti previše, većina igrača iz prošle sezone i dalje će raditi pod paskom trenera Damira Miljkovića Cicija, ali bit će ih. Za početak, klub se oprostio s trojicom igrača.

“Završetkom sezone s nama su se rastali Lovro Došen, Leon Kalinić i Luka Vargek. Dečki, hvala vam na svakoj minuti provedenoj na terenu i svakom postignutom košu kojim ste pridonijeli uspjehu momčadi. Sretno u daljnjim sportskim i životnim izazovima! Tko zna, možda nam se putevi opet jednog dana spoje!”, objavili su iz kluba.

Dan potom objavljen je i prvi dolazak novog igrača.

“Prvo pojačanje koje predstavljamo za novu sezonu je 21-godišnji Pavao Turić, koji nam dolazi iz KK Zagreba, gdje je proveo protekle tri sezone. Igrački je odrastao u Puli, gdje je zavolio košarku, a osim sportskog usavršavanja u Zagreb ga je doveo i nastavak školovanja. Pavao je naime, uspješni student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje je završio treću godinu”, stajalo je u prvoj sljedećoj objavi.

U prijevodu, Cici je dobio igrača na kojeg će moći računati…

A budući da je student, Turić je dio selekcije Sveučilišta Zagreb, koje ovih dana nastupa na Europskom sveučilišnom prvenstvu u Bologni. Uz njega, Goricu na tom turniru predstavljaju i Matija Pavlic te Borna Dramalija.

Ništa manje važno nije ni istaknuti da je prvoj momčadi priključen junior Petar Gruja, domaći dečko koji je procijenjen kao jedan od najperspektivnijih u svojoj generaciji. Traže se još tri nova igrača, dva visoka i jedan za vanjsku liniju…

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno