Sport

Kava s Milkom: ‘Treniram dvije momčadi, skupljam sve lige kao igrač, a cilj mi je biti – pomoćnik’

Damir Milanović trener je kadeta HNK Gorice i četvrtoligaša Mraclina, bivši je igrač Gorice, Udarnika/Kurilovca, Gradića i Poleta, a kao trener ima jednu pomalo neobičnu ambiciju. A ovom prilikom imao je i vremena sve to ispričati. Uz kavu…

Objavljeno

prije 4 godine

20. siječnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Mjesto radnje je, naravno, Caffe VAR, nekoliko metara od pomoćnog terena na Gradskom stadionu. Damir Milanović, u narodu znan i kao Milka, sjeo je za stol, uzeo Sportske novosti, kavu s mlijekom i – neočekivano društvo. Jedan novinar baš se zakačio, želi pričati o kadetima Gorice, o Mraclinu, o veteranima, o igračkoj karijeri koja traje, o knjizi koja će jednom biti napisana…

Nije Milka jedan od onih koji će se gurati, prije je jedan od onih koji će dobaciti “ma daj, koga zanima kaj ja imam za reći…”, ali ovoga puta nije mogao odbiti. I tako se rođena “Kava s Milkom”.

Što ima, Milka, kako živi trener s dvije momčadi ovih dana?

– Ma dobro, trenutačno baš i ne moram toliko razmišljati o Mraclinu, ipak ćemo krenuti nešto kasnije, a s kadetima Gorice sam krenuo 10. siječnja. Sad još imam i vremena za predahnuti, ali kad to krene… Onda kreće ‘vatra’.

Puno tu bude obaveza, dva treninga na dan s kadetima, dva do tri u Mraclinu, pa dvije utakmice vikendom. A sve to treba i pripremiti, organizirati, dogovoriti…

– Ne žalim se ja… Ispunjen je dan, različita zaduženja. Velika je razlika između seniorskog i kadetskog nogometa, a ja to kažem ovako nekako: u seniorima Mraclina treniram sam sebe za budućnost, a u kadetima treniram igrače za budućnost – kaže Milka, otpija gutljaj kave pa kreće s prvom od serije provala.

– Iako, kad bolje pogledam, nisam siguran je li to za budućnost ili zato da im ispunim dan, ha, ha….

– Generacija je jako dobra, a mene veseli što je to stvarno skupina domaćih igrača, iz Gorice i okolice. S utakmicom manje smo prvi, bez poraza, s 12 pobjeda i dva remija. Imamo četiri boda više od Dinama II, a hoćemo li tako nastaviti, može li biti i bolje, vidjet ćemo na proljeće. Uvijek postoje amplitude kod mladih igrača, praktički nemoguće je završiti prvenstvo bez poraza, ali u svakom slučaju je riječ o jako dobroj generaciji, s tri-četiri jako dobra igračića. Mogu ti dečki imati svijetlu budućnost. Hoće li to biti u HNK Gorici, to je teško predvidjeti, ali da ima talenata u našem klubu, sigurno ima – govori Milka, očito potpuno “ufuran” kad krene priča o kadetima.

Nezahvalno je tražiti od njega da nam otkrije koji su klinci najbolji, najveći talenti, ali o tome će dovoljno reći pozivi u reprezentacije.

– Imamo tri reprezentativca, što Gorica nikad nije imala. Lovro Nezirović je igrao i kvalifikacije za U-17 reprezentaciju, a na zadnjem kampu je priključen Zvonimir Josić, naš najmlađi igrač i standardni stoper, i golman Josip Cundeković, koji je već debitirao za prvu momčad… Ima tu igrača, ali ja ne bih rekao da smo mi u ovom trenutku individualno posebno dominantni. Više smo jaki kao momčad, u kojoj svatko daje svoj doprinos. Tu su i Paradžik, i Kahlina, pa mali Leon Agatić, lijevi bočni, jako zanimljiv igrač, na deficitarnoj poziciji, napreduje jako brzo… Ima nas 27 u kadru i svatko je dao svoj doprinos – priča trener Milanović.

Klub je, kaže, došao na zavidnu razinu, mnogi mladi igrači se nude, žele doći igrati za HNK Goricu, čak i iz najboljih nogometnih škola u državi.

– Je, Gorica je na jako dobrom glasu. Naravno da je tako u prvom redu zbog seniora, koji su ogledalo kluba, ali i Škola je jako napredovala. Evo, juniori su napravili fantastičan rezultat, a sve to čini Goricu vrlo privlačnom za igrače sa svih strana. Iako, ako se mene pita, više bismo se morali bazirati na svoju djecu, na mjesta oko Velike Gorice, jer tu sigurno ima dobrih igrača. Da, naravno da ćemo i dovoditi igrače sa strane, ali ne one koji će biti samo broj, nego one koji su dosta, dosta bolji od domaćeg klinca. Jako držim do našega goričkog bazena kad je riječ o mlađim kategorijama, mislim da svoju djecu moramo zaštititi. Seniori su, naravno, neka sasvim druga priča…

S mladim igračima radi i kad se preseli na Grabu, u pitoreskni Mraclin, mjesto s bogatom poviješću i ozbiljnom nogometnom tradicijom. Ali i s vrlo dobrim aktualnim trenutkom.

– Ljudi u Mraclinu su aktivni, vrijedni, nešto se radi tijekom cijele ove zimske pauze. Uređene su klupske prostorije za sastanke, izgleda jako lijepo, nešto kao drugi nastavak “Vitezova okruglog stola”, ha, ha… – šali se opet Milka, pa nastavlja samo mrvicu ozbiljnije.

– Događaju se i neke manje promjene u kadru, zasad su nam došla dva mlađa igrača, Patrick Crnolatec, bivši golman Gorice koji se vraća nakon operacije ramena, i Ivan Kaurin, koji je također prošao školu nogometa u HNK Gorici, igrao u Lukavcu…

O njemu je, o Kaurinu, sve raspoloženiji Milka imao potrebu reći još rečenicu, dvije.

– Malo je čudan dečko, na svoju stranu, ali može nam biti pojačanje. Ako će biti na 70 posto u normali, donijet će nam jako puno!

Otišao je iskusni Hrvoje Šikić, morat će Mraclin i bez Pere Milatovića, kojem su popucali ligamenti u koljenu, ali to ne znači da se u Mraclinu spremaju na ulaganja u pojačavanje momčadi.

– Nećemo više nikoga dovoditi, cilj nam je afirmirati domaće mlade igrače, držati sredinu tablice, tako da nema potrebe za bacanjem novaca… Uostalom, ni ne znamo gdje ćemo igrati sljedeće sezone, to ćemo vidjeti tek debelo kad završi prvenstvo…

Kompicirana je ta priča s reorganizacijom nižih liga, puno je nepoznanica, no prilično je izvjesno da iduće sezone Mraclin neće biti u četvrtom rangu hrvatskog nogometa. No to je i u skladu s realnošću.

– Zadovoljan sam s jeseni. Je, možda smo moglo biti koje mjesto gore, ali mogli smo, realno, i koje mjesto dolje. Mislim da je ovo je realnost u prvoj sezoni u jačoj ligi, jer ovo je 80 posto momčadi koja je igrala šestu ligu, plus Hajduk. Ekipica je dobra, u svakoj slučaju…

I s tom ekipicom, kako je i sam rekao, trenira sebe kao trenera za budućnost. Iako, zahtjevi nisu isti, taktičke ideje teže je provoditi…

– Nije to isti način rada kao na višim razinama, naravno da nije, ali može se nešto napraviti i u taktičkom smislu. Dosta je tu igrača koji su prošli nogometne škole, koji razumiju nogomet, ali moramo shvatiti da je ovdje ipak riječ o dečkima koji se u prvom redu dolaze rekreirati, zabaviti. Oni igraju nogomet na svoj način, ali neke stvari se ipak uspijemo dogovoriti. Nije realno pred igrače u četvrtoj ligi stavljati neke prevelike zahtjeve. Probamo, dečki poslušaju, neće odustati unaprijed…

Radi Milka na sebi, postaje sve bolji trener na pragu četrdesete, a sve to čini zbog jedne naizgled neobične ambicije. Ima već dosta vremena otkad je prvi put javno rekao da mu je cilj u karijeri biti – pomoćni trener!

– Zašto? Zato što mislim da se u toj ulozi mogu najbolje izraziti, da tu imam najviše prostora. Ne mogu znati što će se događati u budućnosti, ali ta moja inicijalna ideja zasad je definitivno da nikad neću voditi samostalno klub u nekim višim rangovima. Želja mi je biti pomoćnik nekom ozbiljnijem stožeru – govori Milka pa pojašnjava:

– Netko to može vidjeti kao manjak ambicije, ali ne radi se o tome. Mislim da je važno moći procijeniti gdje najviše možeš biti od koristi, a ja sam takav bio i kao igrač, znao sam što mogu i što ne mogu. Neću reći da je biti pomoćnik moj maksimum, ali u toj ulozi najbolje se osjećam.

Iako, najbolje se uvijek Milka osjećao na terenu. I zato su kopačke, nakon 12 klubova u igračkoj karijeri, i dalje na nogama, a ne obješenje o klin. Igranje za veterane Gorice ove jeseni sugeriralo je da je kraj, ali…

– Samo polako… Da, odigrao sam polusezonu za veterane, a sad ćemo vidjeti za što je to bilo priprema. Izgleda da će biti za zagrebačku ligu, u kojoj imaju leteće izmjene, što mi savršeno odgovara. To je sedma liga, idealna da dođem do još samo jedne koja mi fali. A onda, kad zaigram i u šestoj ligi, pišemo knjigu, kako smo se i dogovorili…

Eto, u tome je stvar. Igra i dalje zato da mu se igra, ali i da uđe u povijest kao igrač koji je igrao na apsolutno svim razinama klupskog nogometa u Hrvatskoj. Prvu ligu igrao je za Šibenik i Hrvatski dragovoljac, s kojim je bio i u drugoj ligi, baš kao i s Goricom, Segestom i Papukom iz Orahovice. Treću ligu igrao je za Udarnik, četvrtu za Kurilovec i Gradiće, a bio je i u petom rangu.

– Kako ne, u dresu Reala iz Buševca! U petom rangu sam bio samo u Poletu, a sad ću sedmi rang igrati za NK Kralj Tomislav, novoformirani klub kojeg vodi jedan ambiziozan dečko, inače broker. Igrat će sa mnom i dva brata Klafurić, Marko i Ivan, a i svi ostali su mladi igrači, uglavnom s fakulteta. I treba im jedan Željko Vela, koji će malo pričati… Kad prođem sedmi rang, probat ću naći klub u šestoj. Iako znam da neće biti lako, ipak je to viši rang, ha, ha… – smije se Milka, pa se okreće prema čovjeku za šankom.

– Zvali su me u Bunu, ali tamo mi je konkurencija prevelika. Evo, igra im Marko Pevec, koji pokriva sve moje pozicije, tako da bih se teško nametnuo, ha, ha…

Damir Milanović upisao je 58 nastupa u 1. HNL, uz po dva gola i asistencije… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Igrao je i kvalifikacije za Ligu prvaka s mađarskim Videotonom, s kojim je prošao i skupinu Europske lige, tako da Milka stvarno može imati sve. Ako nađe klub u šestoj ligi, naravno. Zasad je i dalje službeno među veteranima Gorice, u ekskluzivnom društvu.

– Tko sve igra za veterane? Uh, valjda neću nekoga zaboraviti… Prvo, Željko Župetić! Čovjek ima 55 godina, a najbolji je igrač veterana. Daleko najbolji! To je doktor nogometa, kako on igra… Ja bih dao sve da sam s 20 godina igrao onako kako on igra sa skoro 60. Veliki čovjek i veliki igrač – krenuo je u nabrajanje Milka pa nastavio onako kako samo on zna:

– Tu je i Siniša Ferenček, legenda Kutija šibica, iako je nikad nije osvojio. Ali uporan je, ne da se… Čak i s hendikepom, bez srca, pokušava i dalje igrati. Igra i Hrvoje Jančetić, kapetan koji je uveo Goricu u 1.HNL, pa Damir Ćopić, Cico Grlić, Igor Krpačić… Tu je i sportski direktor Gorice, sin vjetra Igor Krlić, brani legendarni Dado Mazulović, koji održava teren i naše mreže čistima, a u zadnjoj liniji je Tihomir Mirenić Kolegić. Uz njega i čovjek koji organizira sve turnire u regiji Branko Pavlica, on drži zadnju liniju, ali svog igrača nikad… Dođe i Marko Rus, virtuoz koji se u sezoni pojavi na jednoj utakmici, ali zato tu jednu riješi… Ma nekoga ću sigurno zaboraviti, ali dobra je ekipa u svakom slučaju. I dobro se družimo. Doduše, uvijek je bolje na gostovanjima nego doma, jer doma moramo nešto i platiti, ha, ha…

Kave je ponestalo, došli smo do faze “soca”, ali tema nije. Samo se diktafon ugasio, spika o nogometu je krenula dalje. Jer s kim ćeš o nogometu nego s likom koji je igrao sve i svašta, koji trenira dvije momčadi odjedanput… Samo Milka.

Sport

FOTO HRK Gorica – Uspješno završen program ”Loptom preko granice”

Objavljeno

prije 15 sati

23. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Mladi rukometaši HRK Gorica u dobi od 11 do 17 godina uspješno su proveli program „Loptom preko granice“, u sklopu kojeg su od 19. do 21. prosinca nastupili na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Republika Slovenija). Projekt je sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, a njegov cilj bio je omogućiti djeci i mladima međunarodno sportsko iskustvo, potaknuti razvoj socijalnih i timskih vještina te promicati vrijednosti sporta i fair playa.