Povežite se s nama

Sport

Kava s Milkom: ‘Treniram dvije momčadi, skupljam sve lige kao igrač, a cilj mi je biti – pomoćnik’

Damir Milanović trener je kadeta HNK Gorice i četvrtoligaša Mraclina, bivši je igrač Gorice, Udarnika/Kurilovca, Gradića i Poleta, a kao trener ima jednu pomalo neobičnu ambiciju. A ovom prilikom imao je i vremena sve to ispričati. Uz kavu…

Objavljeno

na

Mjesto radnje je, naravno, Caffe VAR, nekoliko metara od pomoćnog terena na Gradskom stadionu. Damir Milanović, u narodu znan i kao Milka, sjeo je za stol, uzeo Sportske novosti, kavu s mlijekom i – neočekivano društvo. Jedan novinar baš se zakačio, želi pričati o kadetima Gorice, o Mraclinu, o veteranima, o igračkoj karijeri koja traje, o knjizi koja će jednom biti napisana…

Nije Milka jedan od onih koji će se gurati, prije je jedan od onih koji će dobaciti “ma daj, koga zanima kaj ja imam za reći…”, ali ovoga puta nije mogao odbiti. I tako se rođena “Kava s Milkom”.

Što ima, Milka, kako živi trener s dvije momčadi ovih dana?

– Ma dobro, trenutačno baš i ne moram toliko razmišljati o Mraclinu, ipak ćemo krenuti nešto kasnije, a s kadetima Gorice sam krenuo 10. siječnja. Sad još imam i vremena za predahnuti, ali kad to krene… Onda kreće ‘vatra’.

Puno tu bude obaveza, dva treninga na dan s kadetima, dva do tri u Mraclinu, pa dvije utakmice vikendom. A sve to treba i pripremiti, organizirati, dogovoriti…

– Ne žalim se ja… Ispunjen je dan, različita zaduženja. Velika je razlika između seniorskog i kadetskog nogometa, a ja to kažem ovako nekako: u seniorima Mraclina treniram sam sebe za budućnost, a u kadetima treniram igrače za budućnost – kaže Milka, otpija gutljaj kave pa kreće s prvom od serije provala.

– Iako, kad bolje pogledam, nisam siguran je li to za budućnost ili zato da im ispunim dan, ha, ha….

– Generacija je jako dobra, a mene veseli što je to stvarno skupina domaćih igrača, iz Gorice i okolice. S utakmicom manje smo prvi, bez poraza, s 12 pobjeda i dva remija. Imamo četiri boda više od Dinama II, a hoćemo li tako nastaviti, može li biti i bolje, vidjet ćemo na proljeće. Uvijek postoje amplitude kod mladih igrača, praktički nemoguće je završiti prvenstvo bez poraza, ali u svakom slučaju je riječ o jako dobroj generaciji, s tri-četiri jako dobra igračića. Mogu ti dečki imati svijetlu budućnost. Hoće li to biti u HNK Gorici, to je teško predvidjeti, ali da ima talenata u našem klubu, sigurno ima – govori Milka, očito potpuno “ufuran” kad krene priča o kadetima.

Nezahvalno je tražiti od njega da nam otkrije koji su klinci najbolji, najveći talenti, ali o tome će dovoljno reći pozivi u reprezentacije.

– Imamo tri reprezentativca, što Gorica nikad nije imala. Lovro Nezirović je igrao i kvalifikacije za U-17 reprezentaciju, a na zadnjem kampu je priključen Zvonimir Josić, naš najmlađi igrač i standardni stoper, i golman Josip Cundeković, koji je već debitirao za prvu momčad… Ima tu igrača, ali ja ne bih rekao da smo mi u ovom trenutku individualno posebno dominantni. Više smo jaki kao momčad, u kojoj svatko daje svoj doprinos. Tu su i Paradžik, i Kahlina, pa mali Leon Agatić, lijevi bočni, jako zanimljiv igrač, na deficitarnoj poziciji, napreduje jako brzo… Ima nas 27 u kadru i svatko je dao svoj doprinos – priča trener Milanović.

Klub je, kaže, došao na zavidnu razinu, mnogi mladi igrači se nude, žele doći igrati za HNK Goricu, čak i iz najboljih nogometnih škola u državi.

– Je, Gorica je na jako dobrom glasu. Naravno da je tako u prvom redu zbog seniora, koji su ogledalo kluba, ali i Škola je jako napredovala. Evo, juniori su napravili fantastičan rezultat, a sve to čini Goricu vrlo privlačnom za igrače sa svih strana. Iako, ako se mene pita, više bismo se morali bazirati na svoju djecu, na mjesta oko Velike Gorice, jer tu sigurno ima dobrih igrača. Da, naravno da ćemo i dovoditi igrače sa strane, ali ne one koji će biti samo broj, nego one koji su dosta, dosta bolji od domaćeg klinca. Jako držim do našega goričkog bazena kad je riječ o mlađim kategorijama, mislim da svoju djecu moramo zaštititi. Seniori su, naravno, neka sasvim druga priča…

S mladim igračima radi i kad se preseli na Grabu, u pitoreskni Mraclin, mjesto s bogatom poviješću i ozbiljnom nogometnom tradicijom. Ali i s vrlo dobrim aktualnim trenutkom.

– Ljudi u Mraclinu su aktivni, vrijedni, nešto se radi tijekom cijele ove zimske pauze. Uređene su klupske prostorije za sastanke, izgleda jako lijepo, nešto kao drugi nastavak “Vitezova okruglog stola”, ha, ha… – šali se opet Milka, pa nastavlja samo mrvicu ozbiljnije.

– Događaju se i neke manje promjene u kadru, zasad su nam došla dva mlađa igrača, Patrick Crnolatec, bivši golman Gorice koji se vraća nakon operacije ramena, i Ivan Kaurin, koji je također prošao školu nogometa u HNK Gorici, igrao u Lukavcu…

O njemu je, o Kaurinu, sve raspoloženiji Milka imao potrebu reći još rečenicu, dvije.

– Malo je čudan dečko, na svoju stranu, ali može nam biti pojačanje. Ako će biti na 70 posto u normali, donijet će nam jako puno!

Otišao je iskusni Hrvoje Šikić, morat će Mraclin i bez Pere Milatovića, kojem su popucali ligamenti u koljenu, ali to ne znači da se u Mraclinu spremaju na ulaganja u pojačavanje momčadi.

– Nećemo više nikoga dovoditi, cilj nam je afirmirati domaće mlade igrače, držati sredinu tablice, tako da nema potrebe za bacanjem novaca… Uostalom, ni ne znamo gdje ćemo igrati sljedeće sezone, to ćemo vidjeti tek debelo kad završi prvenstvo…

Kompicirana je ta priča s reorganizacijom nižih liga, puno je nepoznanica, no prilično je izvjesno da iduće sezone Mraclin neće biti u četvrtom rangu hrvatskog nogometa. No to je i u skladu s realnošću.

– Zadovoljan sam s jeseni. Je, možda smo moglo biti koje mjesto gore, ali mogli smo, realno, i koje mjesto dolje. Mislim da je ovo je realnost u prvoj sezoni u jačoj ligi, jer ovo je 80 posto momčadi koja je igrala šestu ligu, plus Hajduk. Ekipica je dobra, u svakoj slučaju…

I s tom ekipicom, kako je i sam rekao, trenira sebe kao trenera za budućnost. Iako, zahtjevi nisu isti, taktičke ideje teže je provoditi…

– Nije to isti način rada kao na višim razinama, naravno da nije, ali može se nešto napraviti i u taktičkom smislu. Dosta je tu igrača koji su prošli nogometne škole, koji razumiju nogomet, ali moramo shvatiti da je ovdje ipak riječ o dečkima koji se u prvom redu dolaze rekreirati, zabaviti. Oni igraju nogomet na svoj način, ali neke stvari se ipak uspijemo dogovoriti. Nije realno pred igrače u četvrtoj ligi stavljati neke prevelike zahtjeve. Probamo, dečki poslušaju, neće odustati unaprijed…

Radi Milka na sebi, postaje sve bolji trener na pragu četrdesete, a sve to čini zbog jedne naizgled neobične ambicije. Ima već dosta vremena otkad je prvi put javno rekao da mu je cilj u karijeri biti – pomoćni trener!

– Zašto? Zato što mislim da se u toj ulozi mogu najbolje izraziti, da tu imam najviše prostora. Ne mogu znati što će se događati u budućnosti, ali ta moja inicijalna ideja zasad je definitivno da nikad neću voditi samostalno klub u nekim višim rangovima. Želja mi je biti pomoćnik nekom ozbiljnijem stožeru – govori Milka pa pojašnjava:

– Netko to može vidjeti kao manjak ambicije, ali ne radi se o tome. Mislim da je važno moći procijeniti gdje najviše možeš biti od koristi, a ja sam takav bio i kao igrač, znao sam što mogu i što ne mogu. Neću reći da je biti pomoćnik moj maksimum, ali u toj ulozi najbolje se osjećam.

Iako, najbolje se uvijek Milka osjećao na terenu. I zato su kopačke, nakon 12 klubova u igračkoj karijeri, i dalje na nogama, a ne obješenje o klin. Igranje za veterane Gorice ove jeseni sugeriralo je da je kraj, ali…

– Samo polako… Da, odigrao sam polusezonu za veterane, a sad ćemo vidjeti za što je to bilo priprema. Izgleda da će biti za zagrebačku ligu, u kojoj imaju leteće izmjene, što mi savršeno odgovara. To je sedma liga, idealna da dođem do još samo jedne koja mi fali. A onda, kad zaigram i u šestoj ligi, pišemo knjigu, kako smo se i dogovorili…

Eto, u tome je stvar. Igra i dalje zato da mu se igra, ali i da uđe u povijest kao igrač koji je igrao na apsolutno svim razinama klupskog nogometa u Hrvatskoj. Prvu ligu igrao je za Šibenik i Hrvatski dragovoljac, s kojim je bio i u drugoj ligi, baš kao i s Goricom, Segestom i Papukom iz Orahovice. Treću ligu igrao je za Udarnik, četvrtu za Kurilovec i Gradiće, a bio je i u petom rangu.

– Kako ne, u dresu Reala iz Buševca! U petom rangu sam bio samo u Poletu, a sad ću sedmi rang igrati za NK Kralj Tomislav, novoformirani klub kojeg vodi jedan ambiziozan dečko, inače broker. Igrat će sa mnom i dva brata Klafurić, Marko i Ivan, a i svi ostali su mladi igrači, uglavnom s fakulteta. I treba im jedan Željko Vela, koji će malo pričati… Kad prođem sedmi rang, probat ću naći klub u šestoj. Iako znam da neće biti lako, ipak je to viši rang, ha, ha… – smije se Milka, pa se okreće prema čovjeku za šankom.

– Zvali su me u Bunu, ali tamo mi je konkurencija prevelika. Evo, igra im Marko Pevec, koji pokriva sve moje pozicije, tako da bih se teško nametnuo, ha, ha…

Damir Milanović upisao je 58 nastupa u 1. HNL, uz po dva gola i asistencije… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Igrao je i kvalifikacije za Ligu prvaka s mađarskim Videotonom, s kojim je prošao i skupinu Europske lige, tako da Milka stvarno može imati sve. Ako nađe klub u šestoj ligi, naravno. Zasad je i dalje službeno među veteranima Gorice, u ekskluzivnom društvu.

– Tko sve igra za veterane? Uh, valjda neću nekoga zaboraviti… Prvo, Željko Župetić! Čovjek ima 55 godina, a najbolji je igrač veterana. Daleko najbolji! To je doktor nogometa, kako on igra… Ja bih dao sve da sam s 20 godina igrao onako kako on igra sa skoro 60. Veliki čovjek i veliki igrač – krenuo je u nabrajanje Milka pa nastavio onako kako samo on zna:

– Tu je i Siniša Ferenček, legenda Kutija šibica, iako je nikad nije osvojio. Ali uporan je, ne da se… Čak i s hendikepom, bez srca, pokušava i dalje igrati. Igra i Hrvoje Jančetić, kapetan koji je uveo Goricu u 1.HNL, pa Damir Ćopić, Cico Grlić, Igor Krpačić… Tu je i sportski direktor Gorice, sin vjetra Igor Krlić, brani legendarni Dado Mazulović, koji održava teren i naše mreže čistima, a u zadnjoj liniji je Tihomir Mirenić Kolegić. Uz njega i čovjek koji organizira sve turnire u regiji Branko Pavlica, on drži zadnju liniju, ali svog igrača nikad… Dođe i Marko Rus, virtuoz koji se u sezoni pojavi na jednoj utakmici, ali zato tu jednu riješi… Ma nekoga ću sigurno zaboraviti, ali dobra je ekipa u svakom slučaju. I dobro se družimo. Doduše, uvijek je bolje na gostovanjima nego doma, jer doma moramo nešto i platiti, ha, ha…

Kave je ponestalo, došli smo do faze “soca”, ali tema nije. Samo se diktafon ugasio, spika o nogometu je krenula dalje. Jer s kim ćeš o nogometu nego s likom koji je igrao sve i svašta, koji trenira dvije momčadi odjedanput… Samo Milka.

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Sport

FOTO RK Zagorica organizira 5. rukometni božićni turnir u Velikoj Gorici za djevojčice i dječake

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se  natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za sve dodatne informacije:

E-mail: [email protected]

Telefon: Domagoj Sučić – 099 750 8759

www.rk-zagorica.hr

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Gorički atletičari u vrhu HACL lige

Petrić i Grčić donijeli naslove

Objavljeno

na

Objavio/la

FOTO: Maraton klub VG/FB

Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.

Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.

U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.

Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.

“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

ŽUPANIJA Lučić i Glasnović nagrađeni za sportske trijumfe

Mirjana je bila brončana u Švedskoj, a Josip ima titulu dvostrukog svjetskog prvaka u trapu!

Objavljeno

na

Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.

Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.

Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.

Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.

-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.

Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.

-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.

Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.

-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.

Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.

-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.

Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom. 

Nastavite čitati

Sport

Noćno trčanje na Ključić Brdu – završnica Turopoljske lige seli se pod reflektore

Peto i posljednje kolo Turopoljske lige trail trčanja ove sezone održava se u subotu navečer, uz noćnu utrku, lampice i druženje nakon trčanja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.

Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.

Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno