Povežite se s nama

Sport

Kava s košarkašima: ‘Izbornik je na drugoj strani, ali mi smo iskusniji, bolji…’

Taman prije nego što će krenuti doigravanje, koje otvaraju četvrtfinalnim sudarom s Cedevitom Junior (srijeda, 18 sati), popili smo kavu s trojicom igrača KK Gorice – Kapustom, Kalajžićem i Uljarevićem…

Objavljeno

na

Ljeto je stiglo u grad, zna već i pošteno upeći, pa su terase goričkih kafića ovih dana posebno primamljivo odredište. Na terasi kafića pronašli smo i jedan košarkaši trojac koji ste vjerojatno i sami negdje susreli po gradu. Nije to baš u skladu s njihovim košarkaškim umijećem i igračkim renomeom, ali mnogi od vas vjerojatno nisu ni znali da sjede uz kapetana KK Gorice i njegovu desnu i lijevu ruku.

Koprivničanin Borna Kapusta, Omišanin Mate Kalajžić i Osječanin Karlo Uljarević često su zajedno izvan terena, druže se svakodnevno, a u tome je, u tim kavama između ostaloga, i tajna njihova uspjeha.

– Je, družimo se stvarno puno izvan terena, ne samo nas trojica, nego svi. Složila se ove godine jedna stvarno dobra ekipa unutar momčadi i to nam je sigurno dodatna kvaliteta – kaže Mate, sakriven iza velika s mlijekom i tamnih naočala.

Opušteni su dečki, vrte se teme, sportske uglavnom, sve kroz dobru dozu zaje…, ovaj, zafrkancije. Pa pričamo o utakmici za Zadrom pod pekom Višnjika, pobjedi koja je odzvonila, opjevat ćemo tom prilikom one dvije trice Batura u završnici, ali i dobro se nasmijati onome što je Kapusti ušlo sekundu i pol prije kraja regularnog dijela utakmice, jer šut za produžetak koji mu je ušao na uličnim haklovima zove se, oduvijek je tako – krumpir.

– Istina, nije to bio baš posebno izrađen šut, gledao sam kako ću dodati Mati i ostao u raskoraku. Nisam mogao ništa nego opaliti, pa sam opalio. I ušla je… – smješka se kapetan Borna, prvi asistent lige.

Borna Kapusta prvi je asistent lige s 6,8 dodavanja po utakmici… Foto: Šime Zelić/PIXSELL

Pričamo i o rukometu, govore da se druže s rukometašima, s kapetanom Hrvojem Cekovićem pogotovo, dva naša prvoligaša u sjajnim su odnosima, pa se dotičemo i poraza Gorice od Sesveta, i onoga što se dogodilo u sudaru PPD-a i Nexea, onoga što je teško nazvati pravim imenom…

I tek onda, bez ikakvog stresa, dolazimo do onoga što ih čeka sljedećeg poslijepodneva. Umjesto na kavi, ovoga puta okupit će se u dvorani, u Domu sportova, jer u srijedu u 18 sati za Goričane počinje doigravanje. Završili su regularni dio sezone na petome mjestu, s omjerom 19-17, pa u četvrtfinalu idu na četvrtu Cedevitu Junior.

– S njima smo ove sezone na 3-1, izgubili smo samo prvu u gostima, a nakon toga spojili tri pobjede. U ove dvije domaće utakmice dobili smo čak i relativno lako, a dobili smo ih i tamo, iako smo gubili 17 razlike, iako smo igrali bez Mate i Bakovića, s praktički šestoricom igrača… Dobro, naravno da će ovo biti drukčije utakmice, ipak je riječ o doigravanju, nemaš previše prava na pogrešku, ali pokazali smo da smo u najmanju ruku ravnopravni s njima – govori Uljarević dok ležerno otpija još jedan gutljaj kave.

I stvarno, nema tu neke velike nervoze, dečki baš djeluju samouvjereno, sigurno u sebe…

– Da igramo protiv Zadra, Cibone ili Splita, protiv momčadi za koje znaš da moraš napraviti nešto spektakularno da bi ih izbacio u seriji, možda bi i nervoza bila veća. Ovako, nema razloga za to. Dobili smo protivnika s kojim itekako možemo igrati, ja mislim da smo i bolji od njih, i vjerujem da ćemo dobiti i u srijedu – ubacuje se Kalajžić.

– Oni su mlada, energična momčad, fizički su možda jači i veći od nas, ali mi ipak imamo nešto više iskustva. I mislim da će baš to iskustvo presuditi – dodaje Kapusta, od kojeg odmah pokušavamo izvući i nešto za naslov, pa dobacujemo da je na suprotnoj klupi aktualni hrvatski izbornik Damir Mulaomerović, koji će dobro gledati što radi najbolji asistent lige posljednjih godina.

– Dobro, može i to biti dodatni motiv, ali nije baš da izbornik gleda igrače samo kad igraju protiv njega. Gleda sve utakmice, mi igrači dokazujemo se u svakoj utakmici, tako da ovu doživljavam kao i svaku drugu… Treba se što bolje pripremiti, biti na najvišoj mogućoj razini i pokušati dobiti.

Goričani su dobili posljednja tri ogleda s Cedevitom Junior, za polufinale moraju dobiti još dva… Foto: KK Gorica

Četvrtfinalna serija igra se na dvije pobjede, a druga utakmica na rasporedu je u subotu u 19 sati, u našoj Gradskoj dvorani. Trojac koji ove sezone ubacuje gotovo polovicu goričkih koševa (njih trojica 37,4, cijela momčad 80,1) djeluje spremno da povede suigrače prema novom polufinalu prvenstva Hrvatske, tamo gdje je Gorica bila i prošle sezone.

– Šteta zbog te serije sa Zadrom lani, imali smo ogromne probleme s ozljedama. Igrali smo sve utakmice bez centra, sa šest-sedam zdravih igrača, a opet smo došli do majstorice… Nadam se da ove godine takvih problema neće biti, pa ćemo vidjeti koliko daleko možemo otići – govori Kalajžić, dok se diktafoni kreću isključivati.

Priča je otišla i na ABA ligu, na dvorane u Poljskoj, na izraelsko prvenstvo, malo i na NBA, ali došlo je i vrijeme za trening, za posljednje pripreme za Cedevitu Junior. Uz kapetanovu poruku za kraj…

– Bit će to dobro u srijedu, ne ležimo mi njima. Idemo to dobiti!

Neka tako i bude… Srijeda u 18 u Domu sportova, subota u 19 u Gradskoj dvorani.

Sport

FOTO Mladost i Kupa na startu nove sezone odigrali neodlučeno

Objavljeno

na

Objavio/la

Na startu nove sezone 2025./2026. u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi Mladost i Kupa odigrali su bez pobjednika rezultatom 1:1, domaći su došli u vodstvo golom Noa Šalkovića u 27. minuti, a izjednačio je Kristijan Blažinčić u 75. minuti.

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sastav domaće momčadi bio je oslabljen u odnosu na prošlu sezonu, primjerice, kapetan Adis Smajić je prešao u redove Mraclina (Premier liga), Šimun Matić je u Klasu (Premier liga), a momčad je ostala i bez trenera iz prošle sezone.

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nešto bolju igru Mladosti u prvom poluvremenu potvrdio je pogotkom Šalković, koji bi u ovoj sezoni trebao biti glavni oslonac mladog sastava iz Obrezine. Kupa je izjednačila pogotkom Blažinčića, koji je prizemno s lijeve strane pogodio suprotnu malu mrežicu za 1:1. Strijelac je u igru ušao s klupe za pričuve u 70. minuti.

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina,31.08.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-01.kolo, Mladost Obrezina-Kupa 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U završnici je Kupa imala nešto konkretnije akcije, ali bez koncentracije za eventualni pogodak. Domaći su pokušavali visokim ubačajima koje je iskusni kapetan Dubravko Kušević sve pokupio.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.županijska nogometna liga 2025./2026., 01.kolo

NK Mladost Obrezina – NK Kupa (Pokupsko) 1:1 (1:0)

Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 100. Nedjelja, 31.08.2025., 17:30 sati. Sudac: Luka Svetec (Igrišće). Pomoćni suci: Mario Lešković i Dominik Peharec (oba Zaprešić). Delegat: Ante Šapina (Zagreb). Strijelci: 1:0 – Šalković (27), 1:1 – Blažinčić (75).

MLADOST: Kerkez, Ćurić, Caganić, Filipčić (od 63. Špoljar), Kunić (cap.), Šalković, Bekavac, Slivak (od 78. Kokorić), Lacković, Groznica, Blažević (od 14. Jurišić). Trener: Borko Herceg.

KUPA: Kušević (cap.), M.Petković, Muža (od 84. Bašić), Vranešić, I.Petković, I.Belečić, D.Belečić (od 67. Prša), Šestak, Ilijević (od 70. Blažinčić), T.Sečenj, L.Brajković (od 46. D.Brajković). Trener: Josip Kraljević.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Prva pobjeda Bana Jelačića u novoj sezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Ban Jelačić je u 2. kolu Premier lige u novoj sezoni 2025./2026. zabilježio prvu pobjedu u susretu sa Strmcem iz Bedenice rezultatom 4:1, golovima Filipa Harambašića (2), Ivana Pušića i Marka Drezge, pogodak za Strmec postigao je Karlo Šilinić.

Vukovina,30.08.2025. Premier liga-02.kolo: NK Ban Jelačić-Strmec 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina,30.08.2025. Premier liga-02.kolo: NK Ban Jelačić-Strmec 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmica je otvorena furiozno s tri gola u prvih osam minuta! Strmec je u prvom napadu u prvoj minuti došao u vodstvo tako što je K.Šilinić s desne strane pogodio suprotne rašlje. Domaći su odgovorili brzopotezno preko Harambašića, koji je skoro na istovjetan način s desne strane u samo pet minuta dva puta pogodio suprotnu malu mrežicu za potpuni preokret – 2:1!

Vukovina,30.08.2025. Premier liga-02.kolo: NK Ban Jelačić-Strmec 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina,30.08.2025. Premier liga-02.kolo: NK Ban Jelačić-Strmec 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Do kraja prvog poluvremena igralo se obostrano otvoreno, nekoliko izglednih šansi nije realizirano tako da se na odmor otišlo s minimalnim vodstvom domaćih.

Vukovina,30.08.2025. Premier liga-02.kolo: NK Ban Jelačić-Strmec 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kada je sredinom drugog poluvremena Pušić iz blizine na ubačaj s lijeve strane na prvoj vratnici pogodio za 3:1, to je bio znak da je rezultat prelomljen u korist momčadi iz Vukovine. Ubrzo je Drezga nakon kornera i stvorene gužve s desetak metara efektno pogodio za – 4:1! Uvjerljiva pobjeda domaćih u vrlo dinamičnoj utakmici.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 02.kolo

NK Ban Jelačić – NK Strmec (Bedenica) 4:1 (2:1)

Vukovina. Gledatelja: 50. Subota, 30.08.2025., 17:30 sati. Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćni suci: Rafaelo Bartol i Božidar Rukavina (svi iz Vrbovca). Delegatkinja: Tea Riđanec (Bapče). Strijelci: 0:1 – K.Šilinić (1), 1:1 – Harambašić (3), 2:1 – Harambašić (8), 3:1 – Pušić (67), 4:1 – Drezga (71).

BAN JELAČIĆ: Vidić, Rovišan, Drezga, Markov, Smok (od 85. Klenović), Pušić (od 85. Softić), Harambašić (od 68. Grgić), Pavlić (od 85. Nikić), Klasnić, Kovačević (od 78. Miletić), Budimir(od 46. Milatović). Trener: Tomislav Škrinjarić.

STRMEC: Tokić, Volarić (od 75. Kuzmić), Steković (od 26. Fišter), Pucelj (od 60. Zmazek), H.Šilinić, Bobinec, Posavec (od 60. Bagavac), K.Šilinić, Glibo, Ovčar (od 78. Bedeković), Kelić. Trener: Saša Paska.

Nastavite čitati

Sport

Gorica napadala i pucala, ali i – promašivala. Pa izgubila u Puli…

Nogometaši Gorice poraženi su 1-0 u gostima kod Istre 1961, a potez odluke djelo je Stjepana Lončara iz prve minute drugog poluvremena. U sljedećem kolu Gorica seriju gostovanja zaključuje u Maksimiru…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobru je utakmicu Gorica odigrala na Aldo Drosini, dobar su doživljaj Goričani i domaćini ponudili publici na stadionu i pred ekranima, ali na kraju – sve uzalud. Barem što se Gorice tiče, jer kući se naša ekspedicija s poluotoka vraća praznih ruku, bez boda, s drugim porazom ove sezone. Ni zasluženim ni nezasluženim, najtočniji dojam je nekako da je na kraju nedostajalo i malo sreće. I barem malo preciznosti…

Mario Carević na teren je poslao momčad s dvije promjene u odnosu na Vukovar. Strijelci iz te prethodne utakmice, Filip Čuić i Luka Vrzić, ovoga su puta startali na klupi, njihova mjesta zauzeli su Ante Erceg i Elvir Duraković, Čabraja se vratio na desnog stopera, Kavelj, Pozo, Pršir i Pavičić zadržali svoje role u sredini, a to se pokazalo dobrom odlukom. Gorica je igrala, tražila prostor prema naprijed, dolazila pred protivnički gol, ali i ostavljala prostora suparniku.

Istra je tako u osmoj minuti ozbiljno zaprijetila, završila je lopta i na stativi, ali dvaput je sjajno spašavao golman Davor Matijaš. Prije isteka prvi pola sata pokušavali su i Heister i Prevljak, nakon toga još i Rozić i Lawal, dok je Gorica imala nekoliko opasnih situacija, kao i najbolju priliku preko Ercega.

Istra je u tom prvom dijelu imala nešto više pravih šansi, a prvu u nastavku je i iskoristila. Nije istekla još ni 46. minuta kad je Stjepan Lončar vješto naciljao goričku mrežu i doveo Istru u vodstvo.

Pokušali su nakon toga Goričani na sve moguće načine vratiti se u utakmicu, puno toga upućivali prema domaćem golu, do kraja došlo do čak 22 udarca (?!), ali samo tri su završila u okviru vrata. Čak devet bilo ih je blokirano, okruglih deset otišlo je pokraj i iznad gola, tako da je najlakše zaključiti da je kronično nedostajalo konkretnosti i preciznosti. Da je bilo malo sreće, možda bi nešto od svega toga i završilo iza u domaćoj mreži, ali treba reći i da su Istrine šanse bile puno zrelije, češće i čišće.

Gorica je tako morala čestitati protivniku, koji je došao do svoje prve pobjede ove sezone, a dobra vijest u svemu ovome je to što je našoj momčadi ostalo još samo jedno od ukupno šest gostovanja na startu sezone. To šesto bit će ono kod Dinama u Maksimiru, što će reći da u sljedećem kolu Gorica mora odigrati i iznad svojih mogućnosti želi li se pomaknuti s aktualnih pet bodova.

 

Nastavite čitati

Sport

Milka na novom početku: ‘Otvoren sam za sve, ali vuče me uloga glavnog trenera…’

Klaf i ja ostajemo prijatelji, mi smo i kumovi, ali nogometno gledano idemo svatko svojim putem. Sad sam fokusiran na sebe i razmišljam kojim smjerom krenuti. Vuče posao glavnog trenera…, priznaje Damir Milanović

Objavljeno

na

Objavio/la

Propisno je 19. dana kolovoza velikogoričke nogometne krugove iznenadila vijest koja je stigla iz Širokog Brijega: Damir Milanović zvani Milka više nije prvi asistent Deana Klafurića!

Suradnja dvojice prijatelja i kumova bila je dugotrajna i najčešće vrlo uspješna, ali toj je priči sad došao kraj.

– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet. Objasnio mi je da osjeća da me guši i sputava, a to ne bi želio. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora – rekao je Milka.

Nekoliko dana poslije ponovno je bio na svome mjestu, u svome gradu, na novom početku. Više od osam godina prošlo je otkad se trenerski povezao s Klafurićem, a uz kavu u omiljenom kafiću najlakše je bilo prevrtjeti sve što se događalo u tom periodu iza nas.

– Prvi put smo se povezali u ljeto 2017., kad je Klaf preuzeo Goricu. Ja sam se tad vratio iz Kurilovca, i dalje sam bio igrač, ali igrač koji više nije mogao stajati na nogama. Dogovor je bio da mu budem neka vrsta desne ruke, više izvan terena nego na terenu, iako sam igrao i više nego što je bio plan. Nisam tad još bio trener, ali on me na taj način želio polako uvoditi u posao, na čemu sam mu jako, jako zahvalan – govori Milka.

U prvih šest kola sezone koja će završiti plasmanom u HNL Gorica je imala uvodni poraz od Dinama II pa pet pobjeda zaredom, da bi nakon toga Klaf otišao poljsku Legiju. A Milka je pod vodstvom Ivana Preleca dosanjao san.

– Baš sam želio ući s Goricom u prvu ligu, možda i odigrati barem jednu sezonu prve lige, a zato sam se prvi put i vratio kući, i to možda i malo prerano. Tad nismo uspjeli, da bi na kraju uspjeli kad u to baš i nisam vjerovao. I kad ja, kao što rekoh, više nisam mogao hodati – sa smiješkom se prisjeća Milka.

U dresu Gorice Milka je završio karijeru obilježenu sa 58 nastupa u HNL-u, ali i epizodama u Mađarskoj i BiH… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Podigao je pehar, otvorio šampanjac, taj uspjeh pošteno proslavio, a onda i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. Ona niželigaška potrajala je još neko vrijeme, ali od toga trenutka Damir Milanović počeo je svoj trenerski put.

– Moj prvi korak bio je u Nogometnoj školi Gorice, uzeo sam kadete, generaciju 2002., koja me u velikoj mjeri izgradila. To je bila jedna luda generacija koja je gubila od Prečkog, a redovno šamarala Dinamo, što nitko nije mogao razumijeti, ali imali smo top suradnju i tu sam postavio nekakve svoje trenerske temelje – dobro pamti Milanović.

Godinu dana poslije Klaf je preuzeo Hrvatski dragovoljac, a Milka je prvi put otišao iz Gorice. Dva tjedna poslije sve je propalo, jer u Sigetu su tad vladale dvije uprave, pa se Milka vratio u Goricu.

– Tu moram zahvaliti ljudima iz Gorice, na čelu s predsjednikom Črnkom i voditeljem Škole Radanićem, jer vratili su me u situaciji kad ja sam sebe ne bih vratio… – priznaje danas.

– Nakon godinu dana pojavila se opcija sa Ciprom, i ja sam opet otišao iz Škole nogometa, u dogovoru s predsjednikom Črnkom, koji je opet bio jako, jako korektan, ali ja sam tako odlučio. A on mi je opet izašao u susret. Na Cipru smo imali jako dobar period, bilo mi je to prvo malo dugoročnije iskustvo s Klafom. Ja sam upoznavao njega kao trenera, on je upoznavao mene, uvodio me u sve tajne posla i tu sam jako puno naučio.

Ubacila se u sve to i korona, da bi se na kraju Klaf i Milka sa Cipra vratili nakon dobrih 11 mjeseci.

– Nakon toga opet sam se vratio u Školu nogometa i preuzeo jako dobru generaciju, 2005. godište, koja je izborila i ulazak u kadetski HNL. Stvorila se dobra kemija, dobra atmosfera, dobro se radilo i na kraju smo osvojili titulu ispred Dinama, furiozno prošli Inter u kvalifikacijama i izborili HNL.

Međutim, nakon nekoliko kola druge sezone opet se javio šef Klafurić…

– Priča je opet bila ista. Klafu stiže poziv iz mađarskog Honveda i Milka ide grlom u jagode. I odlazi iz Gorice. Tu opet moram pohvaliti ljude iz kluba, pogotovo Slavka Perkovića, koji je odradio lavovski posao. Vraćali smo se s utakmicu u Vinkovcima, gdje smo pobijedili, kad sam mu rekao što se događa. U dva sata ujutro predsjednik Črnko, s kojim je Slavko sve iskomunicirao, dao mi je dozvolu za novi odlazak iz kluba. Svatko normalan bi spavao, a on je meni u dva u noći meni izašao u susret i zato hvala obojici. Nakon toga više se nisam vraćao u Školu nogometa.

Usporedno s kadetima Gorice vodio je Mlinka i seniore Mraclina, no odlaskom u Honvedu i tu je došlo do rastanka. Na novi sastanak nismo dugo čekali, vratio se trener Milanović na Grabu po povratku iz Mađarske, ali samo nakratko.

– Nakon tri mjeseca pojavio se Velež. Otišao sam s Klafom i tih devet mjeseci bilo je baš odlično. Što se tiče rezultata, momčadi, svega. Otišli smo iz Veleža prvog dana priprema za novu sezonu, da bi nakon toga kratko bili u TSC-u iz Bačke Topole – nabraja dalje Milka.

Po povratku iz Vojvodine ponovno je na red došlo Turopolje.

– Nakon toga su slijedila tri mjeseca u Jelačiću, gdje mi je bilo fantazija! U to vrijeme čak sam i naučio igrati pikado, kartati belu… I okupljati igrače, vidjeti kako to izgleda i s one druge strane, kad ne znaš koliko ćeš ljudi imati na treningu koji dan, u ligi u kojoj se boriš i s protivnikom i sa svim ostalim. Bila je to stvarno odlična polusezona, imali smo deset utakmica bez poraza, završili jesen na drugome mjestu, ali iz Vukovine sam otišao zbog poziva iz Širokog – govori Milka.

– Prva polusezona bila je odlična, klub koji se borio za ostanak na kraju je igrao finale kupa i završio na petome mjestu. Odradili smo i jako dobre pripreme za novu sezonu i solidno krenuli, zaključno s remijem kod Zrinjskog, što Široki nije uspio već šest godina. I to je bilo to za mojih osam mjeseci lijepe suradnje sa Širokim. Došlo je vrijeme da Klaf i ja idemo svaki svojim putem… – kazao je Milka, koji je još par dana ostao u Širokom Brijegu, obaviti neke privatne stvari, oprostiti se sa svima s kojima je trebao.

– Klaf i ja smo kumovi i prijatelji, naravno da to i ostajemo, ali trenerski život ide dalje. Napravio sam odmak od svega, sam sa sobom analizirao što je moglo biti bolje ili lošije, i sad se koncentriram na sebe, na svoj novi početak. I razmišljam odakle krenuti.

Vrlo brzo počeli su stizati i pozivi.

– Ima već nekih upita, razgovora, a nadam se da će se ubrzo pojaviti i nešto konkretnije, zanimljivije. Trenutačno sam otvoren za razgovor sa svima, nikoga ne podcjenjujem, ni što se tiče lige ni što se tiče kluba. Opcija je i posao u školi nogometa nekoga kluba, kao i ona po kojoj bih bio dio nekog drugog stožera. A opet, vuče me i da budem prvi trener, da krenem sebe graditi, bez obzira na nivo. Uostalom, na nekim nivoima sam već i bio… – smješka se Milka.

Kao igrač bio je poznat kao “radilica”, bio je borben, čvrst, beskompromisan… Trenerski stil nešto je drukčiji.

– Volim da moje momčadi igraju, da kroz igru stvaraju prilike… Ako ćemo vući paralele s najvišom razinom, jako cijenim Guardiolu i njegovu viziju, ali istovremeno me fascinira i Diego Simeone, pogotovo u vođenju utakmice. Po karakteru i načinu na koji vodim utakmice možda sam najbliži baš njemu, jer vjerujem da momčad ima onakvu energiju kakvu joj daje trener s klupe – opisuje Milka sebe kao trenera.

U svijetu HNL-a izdvaja također ima trenere koje gleda, uči, analizira…

– Ako pričamo o svijetu HNL-a, sviđa mi se stil koji je gajio Valdas Dambrauskas, ali i dvojica trenera koji danas egzistiraju u HNL-u. Jako cijenim Gorana Tomića, i kao trenera i kao čovjeka, a jako mi se sviđa i sve što radi Gonzalo Garcia. Radio je sjajne stvari s Istrom, pokazao je da se zna prilagoditi, da zna stvoriti igru s posjedom lopte, ali ne posjedom koji ide u beskonačnost, nego da ima smisla. Super čovjek i super trener je i Mario Kovačević, koji je sa Slaven Belupom napravio pravi “boom”, pa onda Nikola Šafarić, koji sa skromnim budžetom radi izvrsne stvari, pri čemu čak i mijenja stil i pristup. Ima jako puno trenera od kojih uzimam neke stvari, jer tako sebe nadograđujem i upotpunjujem kao trener – nabrojio je Milka.

Trenerska scena jaka je i u našem gradu, na čelu s Prelecom i Klafurićem, ali i sa sve više mladih ljudi koji odlučuju krenuti tim putem.

– Uvijek će u Velikoj Gorici biti dobrih trenera. Uostalom, bilo je i puno dobrih igrača, svatko tko odluči ostati u nogometu ima priliku za dokazivanje, jako dobar poligon. Od Preleca i Klafa svi mi možemo puno naučiti, savjetovati se s njima, samim time napreduješ, tako da vjerujem da će biti toga još. Uvijek kad se nađemo puno razgovaramo, dijelimo iskustva, a to je jako važno. Ovisi sve i to tome tko se gdje vidi, ja se samo nadam da nas neće biti puno na burzi – sa smiješkom kaže Milka.

Kako sad stvari stoje, dojam je da će ova priča krenuti u samostalnom smjeru, da će Damir Milanović potražiti priliku kao glavni trener. I sad je sve što treba – prilika. Gdje, kako i kad će se to dogoditi, doznat ćemo u razdoblju pred nama, ali jedan od ciljeva za budućnost poznat je već sad… I logičan je.

– Da, naravno da želim jednog dana biti trener seniora Gorice. Čak mi i nije presudno hoće li će to biti kao asistent ili glavni trener, ali logično je da mi je to želja. Kao što je, vjerujem, i svim drugim goričkim trenerima… Tu sam doma, živim 300 metara od stadiona, logično da mi je to želja, ali znam i da mnogi drugi to zaslužuju i više i prije nego ja. Hoće li se jednom i dogoditi, vidjet ćemo…

Nastavite čitati

Moja županija

Priča iz Ivanića: Prvo prabake, zatim Gips i Marica, a danas – “vječne druge”…

Povijest ženskog rukometa u Ivanić Gradu duža je od stotinu godina, kroz sva ta desetljeća događalo je jako puno važnih i lijepih stvari, a u posljednjih 15-ak godina u Ivaniću blistu kad je riječ o radu s mladima…

Objavljeno

na

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno