Sport

Kava s košarkašima: ‘Izbornik je na drugoj strani, ali mi smo iskusniji, bolji…’

Taman prije nego što će krenuti doigravanje, koje otvaraju četvrtfinalnim sudarom s Cedevitom Junior (srijeda, 18 sati), popili smo kavu s trojicom igrača KK Gorice – Kapustom, Kalajžićem i Uljarevićem…

Objavljeno

prije 4 godine

11. svibnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ljeto je stiglo u grad, zna već i pošteno upeći, pa su terase goričkih kafića ovih dana posebno primamljivo odredište. Na terasi kafića pronašli smo i jedan košarkaši trojac koji ste vjerojatno i sami negdje susreli po gradu. Nije to baš u skladu s njihovim košarkaškim umijećem i igračkim renomeom, ali mnogi od vas vjerojatno nisu ni znali da sjede uz kapetana KK Gorice i njegovu desnu i lijevu ruku.

Koprivničanin Borna Kapusta, Omišanin Mate Kalajžić i Osječanin Karlo Uljarević često su zajedno izvan terena, druže se svakodnevno, a u tome je, u tim kavama između ostaloga, i tajna njihova uspjeha.

– Je, družimo se stvarno puno izvan terena, ne samo nas trojica, nego svi. Složila se ove godine jedna stvarno dobra ekipa unutar momčadi i to nam je sigurno dodatna kvaliteta – kaže Mate, sakriven iza velika s mlijekom i tamnih naočala.

Opušteni su dečki, vrte se teme, sportske uglavnom, sve kroz dobru dozu zaje…, ovaj, zafrkancije. Pa pričamo o utakmici za Zadrom pod pekom Višnjika, pobjedi koja je odzvonila, opjevat ćemo tom prilikom one dvije trice Batura u završnici, ali i dobro se nasmijati onome što je Kapusti ušlo sekundu i pol prije kraja regularnog dijela utakmice, jer šut za produžetak koji mu je ušao na uličnim haklovima zove se, oduvijek je tako – krumpir.

– Istina, nije to bio baš posebno izrađen šut, gledao sam kako ću dodati Mati i ostao u raskoraku. Nisam mogao ništa nego opaliti, pa sam opalio. I ušla je… – smješka se kapetan Borna, prvi asistent lige.

Borna Kapusta prvi je asistent lige s 6,8 dodavanja po utakmici… Foto: Šime Zelić/PIXSELL

Pričamo i o rukometu, govore da se druže s rukometašima, s kapetanom Hrvojem Cekovićem pogotovo, dva naša prvoligaša u sjajnim su odnosima, pa se dotičemo i poraza Gorice od Sesveta, i onoga što se dogodilo u sudaru PPD-a i Nexea, onoga što je teško nazvati pravim imenom…

I tek onda, bez ikakvog stresa, dolazimo do onoga što ih čeka sljedećeg poslijepodneva. Umjesto na kavi, ovoga puta okupit će se u dvorani, u Domu sportova, jer u srijedu u 18 sati za Goričane počinje doigravanje. Završili su regularni dio sezone na petome mjestu, s omjerom 19-17, pa u četvrtfinalu idu na četvrtu Cedevitu Junior.

– S njima smo ove sezone na 3-1, izgubili smo samo prvu u gostima, a nakon toga spojili tri pobjede. U ove dvije domaće utakmice dobili smo čak i relativno lako, a dobili smo ih i tamo, iako smo gubili 17 razlike, iako smo igrali bez Mate i Bakovića, s praktički šestoricom igrača… Dobro, naravno da će ovo biti drukčije utakmice, ipak je riječ o doigravanju, nemaš previše prava na pogrešku, ali pokazali smo da smo u najmanju ruku ravnopravni s njima – govori Uljarević dok ležerno otpija još jedan gutljaj kave.

I stvarno, nema tu neke velike nervoze, dečki baš djeluju samouvjereno, sigurno u sebe…

– Da igramo protiv Zadra, Cibone ili Splita, protiv momčadi za koje znaš da moraš napraviti nešto spektakularno da bi ih izbacio u seriji, možda bi i nervoza bila veća. Ovako, nema razloga za to. Dobili smo protivnika s kojim itekako možemo igrati, ja mislim da smo i bolji od njih, i vjerujem da ćemo dobiti i u srijedu – ubacuje se Kalajžić.

– Oni su mlada, energična momčad, fizički su možda jači i veći od nas, ali mi ipak imamo nešto više iskustva. I mislim da će baš to iskustvo presuditi – dodaje Kapusta, od kojeg odmah pokušavamo izvući i nešto za naslov, pa dobacujemo da je na suprotnoj klupi aktualni hrvatski izbornik Damir Mulaomerović, koji će dobro gledati što radi najbolji asistent lige posljednjih godina.

– Dobro, može i to biti dodatni motiv, ali nije baš da izbornik gleda igrače samo kad igraju protiv njega. Gleda sve utakmice, mi igrači dokazujemo se u svakoj utakmici, tako da ovu doživljavam kao i svaku drugu… Treba se što bolje pripremiti, biti na najvišoj mogućoj razini i pokušati dobiti.

Goričani su dobili posljednja tri ogleda s Cedevitom Junior, za polufinale moraju dobiti još dva… Foto: KK Gorica

Četvrtfinalna serija igra se na dvije pobjede, a druga utakmica na rasporedu je u subotu u 19 sati, u našoj Gradskoj dvorani. Trojac koji ove sezone ubacuje gotovo polovicu goričkih koševa (njih trojica 37,4, cijela momčad 80,1) djeluje spremno da povede suigrače prema novom polufinalu prvenstva Hrvatske, tamo gdje je Gorica bila i prošle sezone.

– Šteta zbog te serije sa Zadrom lani, imali smo ogromne probleme s ozljedama. Igrali smo sve utakmice bez centra, sa šest-sedam zdravih igrača, a opet smo došli do majstorice… Nadam se da ove godine takvih problema neće biti, pa ćemo vidjeti koliko daleko možemo otići – govori Kalajžić, dok se diktafoni kreću isključivati.

Priča je otišla i na ABA ligu, na dvorane u Poljskoj, na izraelsko prvenstvo, malo i na NBA, ali došlo je i vrijeme za trening, za posljednje pripreme za Cedevitu Junior. Uz kapetanovu poruku za kraj…

– Bit će to dobro u srijedu, ne ležimo mi njima. Idemo to dobiti!

Neka tako i bude… Srijeda u 18 u Domu sportova, subota u 19 u Gradskoj dvorani.

Povezane teme:borna kapusta hotnews karlo uljarević kk cedevita junior kk gorica mate kalajžić

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 5 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.