Sport

Kapetan Vjekoslav Lučić o sebi, svojoj karijeri i Turopoljcu

Zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče

Objavljeno

prije 5 godina

22. siječnja 2021.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Siječanj 2021. ušao je u svoju zadnju trećinu, nogometni tereni amaterskih klubova i dalje miruju, rasporedi odigravanja utakmica proljetnog dijela prvenstva JŽNL i 1. ŽNL Istok i Zapad su napravljeni, jedino što nedostaje je popuštanje mjera Nacionalnog stožera za borbu protiv Covida-19 i omogućavanje treniranja i igranja (a i to se očekuje od 01. veljače!).

Dok čekamo daljnje odluke Stožera, pokušavamo naći poneku sportsku priču kojom bi i dalje zadržali pažnju ljubitelja amaterskog nogometa na našim stranicama. Svratili smo do NK Turopoljca u Kuče i za sugovornika odabrali kapetana ekipe, domaćeg dečka “‘z Kuč”, Vjekoslava pl Lučića.

Vjekoslav pl. Lučić, zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče. Vodi “dečkad” i izgara na terenu, namješta prilike suigračima, ali i sam zabija. Evo što je odgovorio na pitanja o sebi, svom nogometnom putu, jesenskoj polusezoni NK Turopoljca i očekivanjima u drugom dijelu prvenstva JŽNL:

Vjekoslave, kapetane, reci nam nešto o sebi i svojim nogometnim počecima, u kojim si sve klubovima igrao, na kojim pozicijama i što smatraš najvećim uspjehom igrajući u tim klubovima?

Rođen sam 2. veljače 1997. godine, a nogomet sam počeo igrati u Turopoljcu sa šest godina, kao i većina klinaca u tim (ili malo starijim) godinama. I tata mi bio nogometaš, igrač Turopoljca, stoper, dobar skakač i beskompromisni borac na zelenom travnjaku. A bio je i predsjednik Turopoljca, zove se Nenad pl. Lučić. I sad je strastveni navijač Turopoljca! Nakon 4 godine u Turopoljcu, a na nagovor Ivice Berkovića – Bere, iz nogometne obitelji Berkovića (tata Franjo zvani Zvonar i sinovi Ivica i Franjo, sve vrhunski nogometaši!), otišao sam u Hrvatski Dragovoljac, gdje sam trenirao i igrao sljedeće tri godine. Treneri su mi bili Damir Haramina, Neven Rudić i Krešimir Šamija. Kasnije sam prešao u HNK Goricu gdje sam proveo 5 godina i smatram da sam najviše napredovao upravo tamo uz trenere Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova, Pericu Vidaka i Zorana Tomčića, ovisno u kojoj sam starosnoj kategoriji igrao. Najveći uspjeh mi je polufinale hrvatskog kupa koje smo izgubili od RNK Splita u Splitu. Kasnije sam otišao u Krško i proveo tamo pola sezone, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se u tadašnji NK Udarnik iz Kurilovca. Nakon sezonu i pol u Kurilovcu, vratio sam se kući, u Turopoljac iz Kuča. Bilo je to 2017. godine. Uglavnom sam igrao u napadu, osim u HNK Gorici, gdje sam na zahtjev trenera igrao stopera (!?), da bi se opet vratio u napad u Kurilovcu. Na terenu se najbolje osjećam kao napadač.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakav je osjećaj ponovno igrati u klubu u kojem si počeo svoj nogometni put? Kako ocjenjuješ prošlu polusezonu i gdje vidiš Turopoljac na proljeće?

Ne trebam posebno naglašavati da se u Turopoljcu osjećam više nego odlično, tu sam rođen i poznajem svakoga i zbilja se igranje “kod kuće” ne može usporediti s igranjem negdje “vani”. Proteklih sezona igrali smo u 1. ŽNL, a od prošle sezone (2019/20.) igramo u JŽNL. Ove sezone odigrao sam 12 od 17 utakmica, a zbog prirode posla (radim u JVP Velika Gorica) i svih ograničenja zbog korone nisam mogao igrati više. Smatram da je JŽNL kvalitetnija i zahtjevnija od 1. ŽNL u kojoj smo igrali nekoliko sezona i zahtijeva veći angažman svakog igrača. Puno je veći broj kvalitetnih ekipa koje znaju igrati nogomet tako da treba uložiti više truda i znanja za pobjedu. A što se tiče polusezone, naravno da nisam zadovoljan ni rezultatima ni plasmanom, ali dečki su dobri kao igrači, kao pojedinci. U čemu je problem igranja kao ekipa, nije mi lako detektirati. Nisam zadovoljan ni svojom igrom, jer iako sam postigao 6 golova, dosta sam se ispromašivao. Vjerujem da će jedne dobre pripreme na kojima će biti dovoljno igrača koji su nositelji igre, popraviti situaciju. Ekipa bi realno trebala biti negdje između 4. i 7. mjesta na tablici, kvaliteta igrača to sigurno garantira, a potrudit ćemo se uhvatiti priključak za vodećima.

Prati li Uprava zahtjeve lige i igrača? Kako ocjenjuješ publiku? Što bi izdvojio kao najljepše trenutke u Turopoljcu?

Uprava radi dobro, prati zahtjeve igrača, teren je skoro pa savršen, pokošen, obilježen, “oružar” je stvarno posvećen svom poslu. Koristim priliku i ispričavam se što igrači nisu odradili tako dobro kako radi uprava, ali se nadam da ćemo to u proljeće ispraviti.
Navijačima odajem posebno poštovanje, dolaze i kad su rezultati dobri, ali i kad nisu u skladu s očekivanjima. Za svaku su pohvalu i zahvaljujem im na tome. Kao kapetan ekipe, pozivam ih da nastave pratiti “zelene ‘z Kuč” (ako će korona to dozvoliti!). Najljepši trenutak u Turopoljcu svakako mi je bio osvajanje prvog mjesta u 1. ŽNL 2018. godine, pobjedom protiv Naftaša u Kučama i trenutak podizanja pehara pobjednika. Takvi se trenuci ne zaboravljaju lako, atmosfera je bila vrhunska, pogotovo u drugom dijelu kad smo zabili golove. Nakon 2-3 sezone u vrhu 1. ŽNL, zaslužili smo tu pobjedu i osvajanje prvenstva. Trening smatram kao nešto neophodno u nogometu, jer ipak ekipa treba uigravanje, trebaju se igrači upoznati, a treba i snage.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

I za kraj…

Za kraj se zahvaljujem što ste mi dali priliku predstaviti se Vašem čitateljstvu. Također, pozivam suigrače da u što većem broju dođu na pripreme i da se pripreme za nove pobjede i popravljanje plasmana Turopoljca u JŽNL. Svim igračima, članovima uprave, navijačima i pratiteljima kluba želim sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu, a Turopoljcu odličnu igru i puno više pobjeda sljedeće godine nego što ih je bilo prošle!

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Foto: Zlatan Sever i arhiva Vjekoslav Lučić

Povezane teme:KUČE Nk Turopoljac nogomet Vjekoslav Lučić

Sport

Bod uz promašaj sezone: ‘Mi krvarimo, a protivnici zabijaju ni iz čega…’

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 sa Slaven Belupom na svom stadionu, u utakmici u kojoj smo vidjeli jedan nevjerojatan promašaj, jedan preokret, ukupno četiri gola, ali i jednog igrača koji ne slavi gol…

Objavljeno

prije 22 sata

8. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je u 84. minuti ogleda između Gorice i Slaven Belupa, pri rezultatu 2-2, u čistu šansu došao Francuz Theo Epailly, toliko čistu da se činilo nemogućim promašiti je, na djelić sekunde pomislili smo kako je to – to. Trenutak koji će odvesti Goricu do važnih bodova, dati joj još malo zraka… Nažalost, umjesto toga dogodio se promašaj u koji zapravo stane cijela ova sezona. Izvrsna akcija, izrađena do samoga kraja, pa onda nemogući promašaj! Od stative se lopta odbila u Epaillyja i otišla u gol-aut. A Gorica se morala zadovoljiti bodom.

– Znate i sami za taj statistički podatak da stvaramo najviše velikih prilika u cijeloj ligi, ali daleko najviše ih i promašujemo. Suparnici nam zabijaju ni iz čega, a mi krvarimo… Ali obožavam način na koji igramo i učinit ćemo sve da stabiliziramo obranu i popravimo realizaciju – rekao je trener Mario Carević nakon remija s gostima iz Koprivnice.

Iako je Gorici ovo treća utakmica u samo šest dana, krenula je furiozno domaća momčad. Već u desetoj minuti Pavičić je imao odličan pokušaj, ali je u lopta otišla pored gola, a usput je označeno i zaleđe. Samo tri minute kasnije, isti igrač ponovno se našao u šansi, a rješenje je ovoga puta bilo perfektno. Nakon pogreške u obrani gostiju, Iker Pozo je otvorio priliku Pavičiću, koji je donio veliko olakšanje u domaći tabor.

Ostala je Gorica nadmoćna u cijelom prvom dijelu. Pet minuta nakon gola Pršir je imao priliku glavom matirati Hadžikića, a Sule je nedugo nakon imao situaciju jedan na jedan. Međutim, golova više nije bilo. Gosti su jedinu konkretniju priliku imali u 36. minuti, kad je pet metara pucao bivši igrač Gorice Josip Mitrović, ali lopta je otišla u korner. I Goričani su s prednošću otišli na predah.

Otvaranje nastavka, međutim, nije bilo dobro. Ponovno je koban bio prekid, ovoga puta Tomislav Božić bio je najviši u skoku i doveo goste do izjednačenja. Uspavalo je to pomalo utakmicu s obje strane sve do 74. minute, kad je Mitrović ostao sam na drugoj stativi i glavom lijepo spustio loptu u suprotni kut, pri čemu je Matijaša uhvatio na krivoj nozi. Budući da uvijek samo biranim riječima govori o svom razdoblju u Gorici, budući da voli naš klub i naš grad, nije iznenadilo to što Mitrović nije slavio gol. Iako, bilo bi bolje da ih prestane zabijati, jer zabio je i u prvom goričkom ogledu Gorice i Slavena ove sezone.

Srećom po Goricu, nije imao previše vremena za slavlje. Praktički već u prvom sljedećem napadu Gorica se uspjela vratiti u egal, i to nakon lijepe kombinacije asistenta Bruna Bogojevića i sad već dvostrukog strijelca Domagoja Pavičića. Mogla je Gorica i do potpuno preokreta, ali tad se “dogodio Epailly”, trenutak koji će ozbiljno kandidirati za promašaj sezone. Još jednu šansu imao je i Pavičić, mogao je i do hat-tricka, ali ništa od toga.

Svakome je pripao po bod, a u Gorici su se odmah okrenuli Osijeku.

– Veseli me što nakon ovog ritma od tri utakmice u šest dana imamo cijeli tjedan za pripremu. Idemo u Osijek pokazati se u najboljem izdanju – poželio je trener Carević.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjeda košarkaša Gorice izborena u finišu utakmice

Objavljeno

prije 22 sata

8. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 20. kolu Prve lige pobijedili momčad Đakova rezultatom 113:106, nakon što su sve do posljednjih pet minuta bili u rezultatskom minusu.