Povežite se s nama

Sport

Kapetan Vjekoslav Lučić o sebi, svojoj karijeri i Turopoljcu

Zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče

Objavljeno

na

Siječanj 2021. ušao je u svoju zadnju trećinu, nogometni tereni amaterskih klubova i dalje miruju, rasporedi odigravanja utakmica proljetnog dijela prvenstva JŽNL i 1. ŽNL Istok i Zapad su napravljeni, jedino što nedostaje je popuštanje mjera Nacionalnog stožera za borbu protiv Covida-19 i omogućavanje treniranja i igranja (a i to se očekuje od 01. veljače!).

Dok čekamo daljnje odluke Stožera, pokušavamo naći poneku sportsku priču kojom bi i dalje zadržali pažnju ljubitelja amaterskog nogometa na našim stranicama. Svratili smo do NK Turopoljca u Kuče i za sugovornika odabrali kapetana ekipe, domaćeg dečka “‘z Kuč”, Vjekoslava pl Lučića.

Vjekoslav pl. Lučić, zaštitno je lice NK Turopoljca iz Kuča, mladić koji je kao igrač ponikao u Turopoljcu, prošao nekoliko nogometnih škola i sa 19 godina ponovno se vratio u “matično jato”, u Kuče. Vodi “dečkad” i izgara na terenu, namješta prilike suigračima, ali i sam zabija. Evo što je odgovorio na pitanja o sebi, svom nogometnom putu, jesenskoj polusezoni NK Turopoljca i očekivanjima u drugom dijelu prvenstva JŽNL:

Vjekoslave, kapetane, reci nam nešto o sebi i svojim nogometnim počecima, u kojim si sve klubovima igrao, na kojim pozicijama i što smatraš najvećim uspjehom igrajući u tim klubovima?

Rođen sam 2. veljače 1997. godine, a nogomet sam počeo igrati u Turopoljcu sa šest godina, kao i većina klinaca u tim (ili malo starijim) godinama. I tata mi bio nogometaš, igrač Turopoljca, stoper, dobar skakač i beskompromisni borac na zelenom travnjaku. A bio je i predsjednik Turopoljca, zove se Nenad pl. Lučić. I sad je strastveni navijač Turopoljca! Nakon 4 godine u Turopoljcu, a na nagovor Ivice Berkovića – Bere, iz nogometne obitelji Berkovića (tata Franjo zvani Zvonar i sinovi Ivica i Franjo, sve vrhunski nogometaši!), otišao sam u Hrvatski Dragovoljac, gdje sam trenirao i igrao sljedeće tri godine. Treneri su mi bili Damir Haramina, Neven Rudić i Krešimir Šamija. Kasnije sam prešao u HNK Goricu gdje sam proveo 5 godina i smatram da sam najviše napredovao upravo tamo uz trenere Damira Grlića, Zvonka Radoša, Marka Pancirova, Pericu Vidaka i Zorana Tomčića, ovisno u kojoj sam starosnoj kategoriji igrao. Najveći uspjeh mi je polufinale hrvatskog kupa koje smo izgubili od RNK Splita u Splitu. Kasnije sam otišao u Krško i proveo tamo pola sezone, ali nostalgija je bila jača i vratio sam se u tadašnji NK Udarnik iz Kurilovca. Nakon sezonu i pol u Kurilovcu, vratio sam se kući, u Turopoljac iz Kuča. Bilo je to 2017. godine. Uglavnom sam igrao u napadu, osim u HNK Gorici, gdje sam na zahtjev trenera igrao stopera (!?), da bi se opet vratio u napad u Kurilovcu. Na terenu se najbolje osjećam kao napadač.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakav je osjećaj ponovno igrati u klubu u kojem si počeo svoj nogometni put? Kako ocjenjuješ prošlu polusezonu i gdje vidiš Turopoljac na proljeće?

Ne trebam posebno naglašavati da se u Turopoljcu osjećam više nego odlično, tu sam rođen i poznajem svakoga i zbilja se igranje “kod kuće” ne može usporediti s igranjem negdje “vani”. Proteklih sezona igrali smo u 1. ŽNL, a od prošle sezone (2019/20.) igramo u JŽNL. Ove sezone odigrao sam 12 od 17 utakmica, a zbog prirode posla (radim u JVP Velika Gorica) i svih ograničenja zbog korone nisam mogao igrati više. Smatram da je JŽNL kvalitetnija i zahtjevnija od 1. ŽNL u kojoj smo igrali nekoliko sezona i zahtijeva veći angažman svakog igrača. Puno je veći broj kvalitetnih ekipa koje znaju igrati nogomet tako da treba uložiti više truda i znanja za pobjedu. A što se tiče polusezone, naravno da nisam zadovoljan ni rezultatima ni plasmanom, ali dečki su dobri kao igrači, kao pojedinci. U čemu je problem igranja kao ekipa, nije mi lako detektirati. Nisam zadovoljan ni svojom igrom, jer iako sam postigao 6 golova, dosta sam se ispromašivao.  Vjerujem da će jedne dobre pripreme na kojima će biti dovoljno igrača koji su nositelji igre, popraviti situaciju. Ekipa bi realno trebala biti negdje između 4. i 7. mjesta na tablici, kvaliteta igrača to sigurno garantira, a potrudit ćemo se uhvatiti priključak za vodećima.

Prati li Uprava zahtjeve lige i igrača? Kako ocjenjuješ publiku? Što bi izdvojio kao najljepše trenutke u Turopoljcu?

Uprava radi dobro, prati zahtjeve igrača, teren je skoro pa savršen, pokošen, obilježen, “oružar” je stvarno posvećen svom poslu. Koristim priliku i ispričavam se što igrači nisu odradili tako dobro kako radi uprava, ali se nadam da ćemo to u proljeće ispraviti.
Navijačima odajem posebno poštovanje, dolaze i kad su rezultati dobri, ali i kad nisu u skladu s očekivanjima. Za svaku su pohvalu i zahvaljujem im na tome. Kao kapetan ekipe, pozivam ih da nastave pratiti “zelene ‘z Kuč” (ako će korona to dozvoliti!). Najljepši trenutak u Turopoljcu svakako mi je bio osvajanje prvog mjesta u 1. ŽNL 2018. godine, pobjedom protiv Naftaša u Kučama i trenutak podizanja pehara pobjednika. Takvi se trenuci ne zaboravljaju lako, atmosfera je bila vrhunska, pogotovo u drugom dijelu kad smo zabili golove. Nakon 2-3 sezone u vrhu 1. ŽNL, zaslužili smo tu pobjedu i osvajanje prvenstva. Trening smatram kao nešto neophodno u nogometu, jer ipak ekipa treba uigravanje, trebaju se igrači upoznati, a treba i snage.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

I za kraj…

Za kraj se zahvaljujem što ste mi dali priliku predstaviti se Vašem čitateljstvu. Također, pozivam suigrače da u što većem broju dođu na pripreme i da se pripreme za nove pobjede i popravljanje plasmana Turopoljca u JŽNL.  Svim igračima, članovima uprave, navijačima i pratiteljima kluba želim sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu, a Turopoljcu odličnu igru i puno više pobjeda sljedeće godine nego što ih je bilo prošle!

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Foto: Zlatan Sever i arhiva Vjekoslav Lučić

 

Sport

Otišlo tridesetak koševa po utakmici: Rimac i Kalajžić napustili Goricu

Košarkaši Gorice u posljednjih će šest kola regularnog dijela prvenstva biti slabiji za Filipa Kalajžića i Niku Rimca, koji su otišli u Sloveniju, odnosno natrag u Dubravu

Objavljeno

na

Objavio/la

Ove su zime, tijekom one kratke pauze u sezoni, košarkaši Gorice dobili dva značajna, čak i zvučna pojačanja. Filipa Kalajžića, naime, znamo kao perspektivnog juniora Cibone, kao igrača nekoliko naših premijerligaških klubova, i samim time bilo je jasno da će biti veliko pojačanje. Da je veliko pojačanje vrlo brzo po dolasku pokazao je i Niko Rimac, mladi bek Dubrave, dečko čije ime je u tom trenutku bilo zvučno zbog poznatog oca, Slavena Rimca.

I jedan i drugi lijepo su se uklopili u sustav trenera Damira Miljkovića, no cijelo je vrijeme tinjala mogućnost da ovi angažmani budu i naprasno prekinuti. Upravo to se i dogodilo samo dva mjeseca nakon što su došli. Prva objava iz kluba dotaknula se centra Kalajžića.

“Uoči utakmice protiv Đakova rastali smo se s Filipom Kalajžićem, koji svoj daljnji igrački put nastavlja u slovenskom KK GGD Šenčur, koji se natječe u Prvoj ligi. Kale, hvala ti na svemu i sretno u daljnjoj karijeri”, poruka je iz KK Gorice koju je slijedila još jedna slična, ovoga puta s bekom Rimcem u glavnoj ulozi.

“Utakmica protiv Đakova bila je posljednja koju je u dresu našeg kluba odradio Niko Rimac. Na oproštaju je ubacio 21 poen i uvelike pomogao da upišemo dvanaestu ovosezonsku pobjedu.
Niko se sada vraća u Dubravu u Premijer ligu, a mi mu od srca zahvaljujemo na svemu što je pružio u našem dresu i želimo puno uspjeha u daljnjoj karijeri”.

Rimac je u prosjeku ubacivao nešto manje od 16 koševa po utakmici, Kalajžić je bio na 13,7 poena, čemu je dodavao i po gotovo osam skokova po susretu. U prijevodu, Gorica ostaje bez tridesetak poena, što će reći da se šanse da se dostigne Omiš smanjuju za jednu razinu. Šest kola je do kraja regularnog dijela sezone, a Omišani bježe Goričanima za dvije pobjede… U nedjelju naši košarkaši gostuju kod Marsonije u Slavonskom Brodu.

Nastavite čitati

Sport

Mladi gorički tenisači zablistali: Marta u finalu, medalje u sve tri nijanse

Mladi tenisačice i tenisači iz velikogoričkoga kluba iTeam VG sudjelovali su na turniru u Sisku, s kojeg su se kući vratili s lijepim uspomenama, ali i jako dobrim rezultatima

Objavljeno

na

Iz velikogoričkog teniskoga kluba iTeam VG ponovno se imaju čime pohvaliti! Vrijedno društvo koje na terenima pokraj srednje škole radi s tenisačima svih generacija posebno je fokusirano na rad s mladima, koji su i ovoga puta u glavnim ulogama.

“Fantastični malci iz našega kluba (ili možda više nisu baš malci?) na turniru u Sisku!”, javljaju iz kluba, uz nastavak:

“Proteklog vikenda se u Sisku u organizaciji ŠK Ivanić održao 1. HTS Županijski turnir za djevojčice i dječake uzrasta do 14 godina! Naš TK ITeam VG predstavljalo je devet igračica i igrača i odlično su se zabavili!

Naravno, kako se ipak radi o turniru, moramo spomenuti i njihove plasmane, iako nam nije primarno to, nego njihov razvoj u zdrave i odgovorne ljude. Pa krenimo redom!

Marta Kovačević – finalistica zlatne skupine
Dominik Omazić – 1. mjesto u srebrnoj skupini
Kiara Brestovec – polufinale srebrne skupine
Ivano Kos – polufinale srebrne skupine
Natali Medanović – 1. mjesto brončane skupine
Gabrijela Babić – polufinale brončane skupine
Lucija Ešegović – 1. mjesto žuta skupina skupina
David Pohorelyi – polufinale žute skupine
Stjepan Grdenić – dečko trenira dva tjedna i odmah je hrabro uletio u vatru, ovaj puta bez medalje, ali samo hrabro dalje, kraljuuuu!

Čestitke pobjednici turnira Samanti Viktoriji Kecerin i svim sudionicima, ali hvala i organizatoru!”

Nakon kraćeg zimskog predaha u akciju su se tako krenuli i naši tenisači, koji će od sljedećeg tjedna krenuti s treninzima na vanjskim terenima. Proljeće se definitivno vratilo u grad…

Također, iz kluba pozivaju sve zainteresirane da im se priključe, budući da je s dolaskom proljeća došla i sezona upisa novih članova. Sve važne informacije djeca i njihovi roditelji mogu pronaći ovdje…

Nastavite čitati

Sport

Konačno doma, ali opet – Dinamo! Najteža prepreka na putu do finala…

Nogometaši Gorice doznali u protivnika u polufinalu Kupa Hrvatske, 7. ili 8. travnja za finale će se boriti s vjerojatnim budućim prvakom, no dobra je vijest da će prvi put polufinale igrati na svom stadionu

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je Gorica prošle srijede u Varaždinu uspjela nadjačati domaćina i plasirati se u svoje treće polufinale Hrvatskog nogometnoga kupa, nakon što je proslavljeno tih vrijednih 3-1, fokus se odmah prebacio na Slaven Belupo tri dana poslije, ali i na – ždrijeb! Prioriteti su posloženi baš tim redom, jer prvenstvo je ipak puno važnije, ali i u Kupu se otvara lijepa šansa…

Popis sudionika polufinala kompletiran je šest dana nakon što su plasman među četiri najbolja osigurali Rijeka preko Hajduka i Dinamo preko našega Kurilovca, ali i Gorica protiv Varaždina, pa smo tako tek ovog utorka navečer doznali da će u jednoj kuglici na ždrijebu stajati i “Slaven Belupo”. U takvom društvu upravo je klub iz Koprivnice sasvim sigurno Goričanima bio najpoželjniji ždrijeb, jer protiv Rijeke u posljednje vrijeme ide jako teško, a protiv Dinama je uvijek jako teško.

Računali smo usput, točnije potajno se nadali, da će ovoga puta ždrijeb imati malo milosti, jer dosad to baš i nije bio slučaj. Ovo je, naime, treći put da je “ponos grada” na korak od finala Kupa, a u prethodna dva slučaja ispadao je od Dinama na Maksimiru 2021. te Hajduka na Poljudu 2022. U prijevodu, najteži mogući ždrijeb. Zazivali smo stoga da božica Fortuna bude uz Goricu i ponudi šansu za finale, ali očito je čula samo dio tih vapaj…

Ždrijeb je, dakle, Gorici donio ogled s Dinamom, koji će biti odigran 7. ili 8. travnja. Opet Dinamo, u ovom trenutku bez ikakve dvojbe najteži protivnik u državi, ali onaj drugi dio ipak budi nešto ozbiljniju nadu. Domaćin će, naime, biti Gorica, igrat će se na našem Gradskom stadionu, a ta činjenica će za poneki postotak poveći šanse Goričana da ispišu povijest.

Drugi par čine Rijeka i Slaven Belupo, lanjski finalisti, koji će svoj okršaj odraditi na Rujevici, i jednom od navedenih termina, barem zasad. Prođe li Rijeka u Europi francuski Strasbourg, datumi će se mijenjati, prilagođavati…

Finale Hrvatskog nogometnoga kupa zakazano je za 13. svibnja, igrat će se na osječkoj Opus Areni, na najmodernijem stadionu u državi, a Goricu do tog spektakla dijeli jedan korak. Ogroman korak, ali samo jedan…

Nastavite čitati

Sport

Kreće nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja – od travnja ponovno na stazi

Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Nova sezona Turopoljske lige cestovnog trčanja počinje u utorak, 7. travnja, a trkači će se i ove godine okupljati na pješačkoj stazi između Velike Gorice i Starog Čiča, odnosno Vukovine. Ligu organizira Atletski klub Turopolje, a natjecanja će se održavati utorkom u poslijepodnevnim satima s početkom u 18 sati.

Sezona je podijeljena na proljetni i jesenski dio, a svaki od njih donosi po deset kola. Sudionici mogu birati između utrke na četiri ili osam kilometara, dok je za najmlađe predviđena staza od 500 metara.

Za ulazak u službeni završni poredak potrebno je nastupiti najmanje šest puta u pojedinom dijelu sezone. Organizatori preporučuju dolazak najmanje pola sata prije početka utrke kako bi se obavila registracija i zagrijavanje. Više informacija možete pronaći ovdje.

Nastavite čitati

Sport

Sjajan vikend za goričke karatiste – Jukić i Huzjak brončani na Prvenstvu Hrvatske

Dvije medalje stigle su sa seniorskog prvenstva Hrvatske, a mladi borci donijeli su čak devet odličja s međunarodnog turnira.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica osvojio je dvije brončane medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske održanom u nedjelju, 8. ožujka u Zagrebu. Do odličja su stigli Ema Jukić u kategoriji do 50 kilograma i Nikola Huzjak u kategoriji do 75 kilograma, iako oboje još uvijek pripadaju juniorskom uzrastu.

Za klub su na prvenstvu nastupila četiri borca. Uz spomenute borce, nastupili su i Petar Orešković (-67 kg) te Luka Lukačić (-75 kg), koji su natjecanje završili u prvom kolu bez mogućnosti repasaža.

Uspješan vikend gorički karatisti započeli su dan ranije na međunarodnom turniru Grand Karate Fun, koji je u Zagrebu okupio 470 natjecatelja iz 54 kluba u kategorijama do juniora. Velikogorički klub nastupio je sa sedam boraca, a kući se vratio s devet medalja, tri zlata, četiri srebra i dvije bronce.

Najuspješniji pojedinac bio je Vito Miletović koji je osvojio zlato u uzrastima U12 i U14 u kategoriji do 40 kilograma, pritom pobijedivši u svih sedam svojih mečeva. Zlato je osvojio i Vito Hulina u juniorskoj kategoriji do 61 kilogram, a istom je turniru dodao i srebro u open kategoriji. Srebrne medalje osvojili su još Gabrijel Zagorac, Ena Lukačić i Nikola Krnjaja, dok su dvije bronce pripale Sari Banović u kategorijama mlađih kadetkinja i kadetkinja.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno