Sport
Kapetan ostaje kapetan! ‘Uživam u Americi, branim i Messiju, ali nigdje nije kao u Gorici…’
Kristijan Kahlina (31) otišao je iz HNK Gorice prije dvije i pol godine, ali veze su ostale snažne, neraskidive… Karijera ga je odvela do SAD-a, do Charlottea i glamura MLS-a, ali čim dođe kući, vraća se doma – na gorički stadion…
Lokacija slučajnog sastanka bila je, zapravo, savršena. Vidjeti legendarnoga kapetana Gorice Kristijana Kahlinu na goričkom stadionu nešto je potpuno normalno, prirodno. I lijepo, jer dugo nije navraćao. Odveo ga je nogometni put u bijeli svijet, sve do Amerike, ali Gorica je bila i ostala dom. A doma se uvijek najljepše vratiti.
– Na neki način, nisam ti ja nikad ni otišao odavde… – sa smiješkom kaže Kale nakon prijateljskog zagrljaja, kakve je ovom prilikom dijelio serijski.
Tete čistačice, cure iz vešeraja, tko god se zatekao u klubu u tom trenutku, razveselio se poznatom licu. U taj niz smjestila su se i dva klupska veterana, dvojac koji je tu od prvih dana, dobri stari Franjo Kovačić Pevec i sve markantniji Tvrko Hrstić, koji su rado prihvatili poziv da sudjeluju u ovom našem razgovoru, da ga obogate i oplemene svojom lucidnošću i osvjedočenim šarmom.
U Pevecov Caffe VAR stigao je Kristijan prvom prilikom. U Hrvatskoj je već gotovo dva tjedna, iza njega je odmor i uživanje na Braču kod ženinih, a čim se vratio u metropolu, dojurio je obići prijatelje iz Gorice. Dvije i pol godine prošle su od njegova odlaska, prvo u bugarski Ludogorec, pa od siječnja 2022. u američki Charlotte, ali veze su ostale čvrste, snažne.
– Ma da, Gorica je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – emotivno priča Kahlina dok gleda u pomoćni teren, na kojem je odradio stotine sati treninga između rujna 2016. i ožujka 2021.
Odradio je posljednje dvije drugoligaške, pa još i prve dvije i pol prvoligaške sezone, upisao se u povijest kluba masnim, istaknutim slovima, pa otišao na put koji ga je doveo visoko, jako visoko. U američki MLS, u društvo mega zvijezda, pred kulise koje čine moderni stadioni, pune tribine…
– Lijepo živimo u Charlotteu. Uživamo u svemu skupa, živimo obiteljski, u stanu u centru grada, kćerkica Kiara nas zabavlja… Živimo u gradu koji je prilično siguran po američkim standardima, sad već razmišljamo i o selidbi u kuću, malo izvan centra, ali to ćemo tek vidjeti – počinje svoju američku priču Kahlina, pa nastavlja:
– Nogometno gledano, također uživam. Navijači me vole, igram na iznimno visokoj razini, protiv velikih igrača… Kad se pojavila opcija s MLS-om, iskreno, bio sam malo skeptičan. Ipak su u to vrijeme igrao i Europsku ligu s Ludogorecom, bojao sam se da idem na nižu razinu, da neće to biti to, ali jako brzo sam shvatio da sam se prevario. Dobra je okolnost što sam došao odmah na početak priprema i imao sam dovoljno vremena da se saberem i riješim sam sa sobom da nema zezanja. Tamo se dobro trenira, igrači su jako kvalitetni, odmah mi je postalo jasno da moram biti na top razini ako želim biti pravi.
I to je i učinio. Doveo se na vrhunsku razinu, zauzeo mjesto među stativama kluba koji je tek krenuo u MLS priču i – oduševio. Prozvali su ga “Croatian Wall”, odnono Hrvatski Zid, ima jako dobar status i u klubu i među navijačima, a sve to i nije osobito iznenađenje za sve koji ga poznaju. Kao što ga, recimo, poznaje Tvrtko, koji se ubacio s pitanjem:
– Jel mi možeš to usporediti s HNL-om?
– Ma kakvi, to je neusporedivo – ispalio je odmah Kale.
– To je, realno, drugi svijet. Ne samo po pitanju infrastrukture, nego i po kvaliteti. Ljudi i dalje podcjenjuju MLS, kao što sam i ja radio prije nego što sam otišao gore, ali sad znam da je to jako ozbiljna liga puna vrhunskih igrača. Ovdje ljudi znaju za Messija, Busquetsa, Jordija Albu Insignea, Bernardeschija, Shaqirija, Douglasa Costu, Carlosa Velu… A nitko od njih nije ni u konkurenciji za najboljeg igrača sezone! Dobro, Messi bi možda i bio da je igrao cijelu sezonu, ali kužiš poantu. Dovode sjajne Južnoamerikance, vrhunske igrače. Argentinac Luciano Acosta, recimo, zabio je ove sezone 20 golova i imao 14 asistencija u 34 utakmice. Zvučat će pretjerano, ali igrao sam protiv obojice i mogu ti reći da mu Messi u ovom trenutku nije ni blizu! – opisuje svoje američko okruženje Kahlina pa ide dalje:
– Pa onda Lucas Zelarayán, Argentinac iz Columbusa, koji igra za Armeniju, sad se prodao u Saudijsku Arabiju… Strašan igrač. Kad je igrao s Armenijom protiv Hrvatske baš i nije došao do izražaja, nije to ni lako protiv Modrića, Kovačića i Brozovića, ali ovdje je doslovno dominirao. Čudesan igrač! Uostalom, meni je zabio gol praktički sa centra!
Oho, ima i takvih stvari u američkom snu Kristijana Kahline…
– Faul za njih bio je tri-četiri metra unutar naše polovice, a ja sam bio negdje oko penala. Netko mu je namjestio loptu, on se zaletio, opalio i samo mi je fijuknula iznad glave! Ostao sam u šoku, jer znao sam da je top igrač, ali ovo mi je baš potvrdilo kakav je majstor, kakva je to lucidnost, kvaliteta. I nije mu to bilo ni prvi ni zadnji put, i ove sezone je zabio sa centra, i to iz igre, u 90. minuti, s minimalno prostora! Teško mi je i objasniti koliko je opasan – prepričava dojmove Kahlina, pa se okreće i brojkama.
– Pazi, tamo svaki klub ima po trojicu igrača koji imaju više od dva milijuna dolara godišnje, pa onda još i šestoricu-sedmoricu sa od 600.000 do milijuna, a zadnji igrač u rotaciji ima najmanje 300.000 dolara. Za te novce, imaš top igrače! Za većinu njih kod nas nitko nije čuo, a strašni su.
Nitko, međutim, po statusu ne može stati u istu rečenicu s Najvećim. Odnedavno je Leo Messi igrač Inter Miamija, a Kahlina je već dvaput imao priliku osjetiti najboljeg nogometaša svih vremena iz prve ruke. Prvu je utakmicu izgubio, drugu dobio.
– I to su bila dva potpuno različita iskustva… – kreće Kristijanova priča s radnim naslovom “Leo i ja”.
– Kad smo prvi put igrali, moram priznati da sam stvarno bio uzbuđen. Nešto je posebno kad shvatiš da ćeš igrati protiv Messija, da će biti s njim u tunelu, na terenu… I ajde sad ti budi koncentriran na utakmicu! Iskreno, svi smo u tunelu buljili u njega, tko ne bi. Stadion je već prije zagrijavanja dupkom pun, a kad on izađe na teren, prolomi se takvo vrištanje… Takvo nešto nikad u životu nisam čuo! Takav zvuk, gotovo histeriju. I moraš se u to zagledati, promatrati njega kako lagano trčkara dok ovi vrište… Neizbježno ti odvraća fokus s utakmice. Na kraju smo izgubili 4-0, baš on mi je zabio taj četvrti gol. Ali dobro, naletio je na povratnu i zabio na prazan gol, tako se tješim, ha, ha.
Malo drukčije nego inače bilo je i kad je sudac odsvirao kraj.
– Bio sam mu najbliži pa sam prvi dotrčao do njega. Pružio sam mu ruku, poželio sreću dalje i tu je negdje završio moj prvi razgovor s Messijem, ha, ha…
Već sljedećom prilikom, na svom stadionu, pred 66.000 ljudi, u borbi za doigravanje, bilo je potpuno drukčije.
– Tad sam već bio potpuno koncentriran i fokusiran na sebe, a na Messija sam počeo gledati kao na svakog drugog igrača. Ne kažem da nisi posebno oprezan, da pomalo i ne strahuješ što će napraviti, jer znaš da može sve što poželi, ali nema više tog uzbuđenja. Naravno da ne možeš reagirati na isti način kad loptu u nogama ima on ili netko drugi. Stalno razmišljaš jesi li možda metar previše vani, previše lijevo, znaš da može stvari koje normalan nogometaš ne može, da od njega možeš očekivati neočekivano – prepričava Kahlina, koji je ostao impresioniran s mnogo toga.
– Taj čovjek jednostavno drukčije udara loptu. Vidiš to kod svakog primanja, kod svakog dodavanja… Kad Messi daje loptu iza zadnje linije, to izgleda kao da je spusti rukom suigraču, nešto nevjerojatno. Praktički sve isto vrijedi i za Busquetsa.
Zapamtio je Messi možda i Kahlinu, jer skinuo mu je jedan slobodnjak iz jako dobre pozicije.
– Pucao je s ruba šesnaesterca, iz pozicije idealne za ljevaka… Imao sam igrača ispred sebe, on je malo i dirao tu loptu glavom, promijenio joj smjer, pa sam je ja samo uspio odbiti u prečku. Srećom, odbila se s prave strane gol-linije. U prvi trenutak nisam ni shvatio zašto mi je ta lopta prešla preko prstiju, kako sam je promašio, da bi mi tek poslije suigrač rekao da ju je i on dodirnuo… Činilo mi se da sam zamalo kiksao, a ispalo je da je to bila vrhunska obrana.
Upravo je Miami s Messijem donio novu draž MLS-u, a posebno je preobrazio sam klub.
– Donedavno je Miami bio samo jedan od klubova. Imali su i oni svoje zvijezde, Higuaina i druge, ali sad je to nešto sasvim drugo. Ova trojica na stadion i sa stadiona odlaze u terencima s tamnim staklima, pod policijskom pratnjom. Ne mogu ti dečki tamo normalno šetati gradom, imaju svoje vozače, tjelohranitelje…
U takvim uvjetima, u takvom okruženju, prođu Kahlini ponekad kroz glavu i gorički dani. I neki sasvim drukčiji uvjeti funkcioniranja.
– Da, zna se dogoditi da mi u tim trenucima prođe kroz glavu kako sam igrao i u našoj drugoj ligi, na svakakvim terenima i stadiona, kasnije i u prvoj, ponekad i pred par stotina ljudi… Ali ne razmišljam o tome negativno, u smislu bilo kakve kritike prema našem nogometu. Imamo to što imamo, liga je dobra, a ja danas na te dane gledam kao nekakav osobni uspjeh. Kad znaš što si sve prošao, koliko si se borio, i shvatiš do kud si došao, do spektakularnih stadiona i okršaja s najvećim svjetskim zvijezdama, čovjek mora biti sretan i zadovoljan – logično kostatira Kale, uz dodatak:
– Sve je to jako lijepo, ali nije lako, definitivno nije. Ima i tamo svega i svačega, svakakvih situacija. Uostalom, nije to onaj osjećaj koji sam imao u Gorici, tamo nisi dio obitelji, ne osjećaš se toliko važno, jer ipak je to u velikoj mjeri posao.
Kristijan Kahlina odigrao je 157 utakmica u četiri i pol godine u dresu Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
I tako se, u čas, vraćamo na goričke dane.
– Kad razmišljam o tim danima, prije svega se sjećam svih onih velikih pobjeda, stadiona s punim tribinama, fešta u svlačionici… S vremena na vrijeme pogledam na YouTubeu sažetke nekih od tih utakmica, s naših prvoligaških početaka pogotovo. Gledam i one protiv velikih protivnika, ali iz nekog razloga su mi posebno drage ostale dvije uzastopne pobjede protiv Istre u Puli, kad je Suk zabijao… Kad to opet vidiš, vrati se i osjećaj koji si tad imao, prisjetim se te generacije, koliko smo uživali u svemu tome – priča Kale i dodaje:
– Nisam tip koji se ikad poželi vratiti na nešto što je bilo, jer ipak je tad trajala moja velika borba u želji da napravim iskorak, odem na sljedeću stepenicu. Tad sam patio, žestoko radio, uz to i strahovao da mi se ne dogodi nekakva ozljeda, s ciljem da dođem do ovdje gdje sam danas. Ne bi bilo logično da se želim vratiti u to vrijeme, koliko god sam uživao u druženju s tim dečkima, sa svojim prijateljima, ali zbog tih dana još i više uživam sad, kad nam već na zagrijavanju bude šest-sedam tisuća ljudi.
U kontaktu je i dalje s mnogima, više ili manje, ali unutra je itekako.
– Maks Ćelić, Hrvoje Babec i Patrik Periša su mi ostali nekako najbliži. Nas četvorica imali smo svoju grupu i kad smo bili u Gorici, imamo je i dalje, a na profilnoj fotki smo nas četvorica na glavnom terenu u Gorici. Čujem se i s drugima, ali sve manje s igračima, čisto iz razloga što ih je sve manje iz tog vremena. Tu su i dalje Mitar, Krizma, Pršir i Bane, s kojim se isto čujem, ali više sam u kontaktu s Klafom, Nindžom, Larisom… – nabrajao je Kristijan, pa nas sljedećim rečenicama ostavio u blagom šoku.
– Cijelo vrijeme sam s bivšim suigračima u određenom kontaktu, s nekima češće, s nekima rjeđe, ali prošle sezone, kad je trajala ona kriza, čuli smo se puno češće, praktički stalno smo bili na liniji. Bili su u toj borbi za opstanak, znao sam koliko im je teško i pokušavao sam ih podići, pomoći im na bilo koji način… – otkrio je vječni Goričanin Kahlina.
Tu se negdje i rodila ona konstatacija da iz svoje Gorice nikad zapravo nije ni otišao, jer neće se baš često dogoditi u svijetu nogometa da se kapetan koji je otišao iz kluba dvije godine ranije i dalje bude “kapetan na daljinu”, motivator, najveći navijač.
– Je, Gorica je definitivno nešto posebno za mene. Kažem, svaku utakmicu gledam, veselim se svakoj pobjedi. To je ipak moj klub. I da, ne bih imao ništa protiv da se jednog dana vratim ovdje…
E, to bi bilo posebno romantično. Međutim, taj trenutak djeluje kao daleka budućnost, i to ne samo zato što je gorička mreža u sigurnim rukavicama Ivana Banića. U vrijeme kad je Bane došao u klub, pristao je biti broj dva, čuvati leđa kapetanu Kahlini, a danas je na svome vrhuncu.
– Prvo, moram reći da sam u Gorici imao nevjerojatnu sreću što sam imao toliko dobre kolege. Zbog njih dvojice, prvo Ivana Čovića pa onda i Ivana Banića, toliko sam i želio otići iz Gorice, kako bih njima otvorio prostor. I ovim putem im se zahvaljujem na svoj podršci i svemu drugome – rekao je Kahlina pa se još malo okrenuo Baniću.
– U njegovoj priči bilo je svega, od tog odlaska u Olimpiju, pa tog potresa mozga… Ali Bane je sjajan golman. Izvrsno je branio i prošle sezone, imao je jako važnu ulogu u toj borbi za opstanak, a ove sezone još je i bolji. Konstantno brani jako dobro, nadam se da će i on biti nagrađen nekim dobrim transferom u budućnosti – poželio je frend Kale.
Za kraj, morao se suočiti i s jednim pitanjem dopisnika Peveca.
– Daj mi reci, kakve su ženske u Americi?
Bio je Kale, naravno, spreman i na taj izazov. I analitičan.
– Uh, nisu baš neke… Ne kažem da nema lijepih žena, ali drukčija je to kultura. Tamo se žene uglavnom uopće ne sređuju, često su i zapuštene, s viškom kilograma. Komentirao sam to i sa ženom, mi se šokiramo kad se vratimo u Zagreb, kad vidiš kako se cure srede, kako drže do sebe. Toga tamo nema, njima to nije bitno, izlaze van u šlapama…
Navršio je Kale 31 godinu, puno je još dobrih godina ispred njega, ali već gleda i prema budućnosti.
– Imam još godinu dana garantiranog ugovora, zatim i opciju dodatne godine, pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Sve su opcije otvorene, ali u svakom slučaju mislim još dugo braniti. A poslije… Iskreno, vidim se kao trener, i to glavni trener, ali prije svega ću morati upisati školu, a u tom smjeru još nisam otišao – završio je naše druženje Kale.
I polako se uputio u smjeru automobila, parkiranog na poznatome mjestu. Čekali su već njegova Nikolina i malena Kiara, a treba već i početi trenirati, jer nije on jedan od onih koji mogu puno odmarati.
Ali Kristijan Kahlina je, uostalom, puno toga što mnogi nisu. Fajter, sportaš najboljega kova i – Goričanin zauvijek.
Kapetan!
Sport
Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure
Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.
Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.
“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.
Filmska priča mladog Kulenovića…
Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.
Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.
– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.
– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.
A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…
– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.
Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.
– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.
Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.
– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.
Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.
– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.
Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:
– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.
Sport
Rukometaši u akciji: ‘Idemo se potući za Europu… A onda će doći i pojačanja!’
Rukometaši Gorice krenuli su s pripremama odmah nakon Tri kralja, a prvu utakmicu odigrat će ovog petka u Rudama. Pojačanja nema, neće ih vjerojatno ni biti, ali novim lica na treninzima ima…
Već više od dva desetljeća čuva se tradicija po kojoj se siječanj u Hrvata naziva i “mjesec rukometa”, što podrazumijeva praćenje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, često i velike i lijepe uspjehe koji se događaju… I ovoga puta ćemo se, naravno, nadati da naša reprezentacija može kreirati siječanjsku rukometnu euforiju, kao toliko puta do sad, ali jednim okom i dalje ćemo pratiti onaj dio rukometnog svijeta koji ovih dana odlazi u debelu zavjetrinu…
Dok su Dagurovi momci vodili pripremne bitke s Nijemcima, naime, u Velikoj Gorici je trener Matej Mišković okupio svoju ekipu. Dobro odmorenu, ali i dobro raspoloženu, jer završnica jeseni donijela je isključivo svijetle tonove. Za razliku od onog tragičnog raspleta iz prošle sezone, završnica 2025. godine donijela je povratak goričkog rukometa u gornji dom domaćeg prvenstva, među šest najboljih u državi, odnosno u – Ligu za prvaka!
Sveti cilj je ostvaren, dogodilo se to u dramatičnim okolnostima, trebalo se iscrpljivati i fizički i mentalno, a kad je sve konačno završilo, došao je idealan trenutak za odahnuti. I mirno krenuti u nastavak sezone, koja će nositi svoje vrste izazova.
– Želja i cilj nam je uključiti se u borbu za četvrto mjesto. Nećemo, naravno, unaprijed odustati ni od još viših pozicija, ali realnost kaže da su prva tri mjesta ipak rezervirana za Zagreb, Nexe i Sesvete. U borbi za to četvrto mjesto, koje vodi u Europu, mi ćemo se ravnopravno nadmetati s Dugim Selom i Trogirom, pri čemu ćemo napraviti sve što možemo da ponovno izborimo izlazak na europsku scenu – kaže Vlado Malbašić, direktor HRK Gorice.
Momčad koju vodi trener Mišković ostala je na okupu u stopostotnoj varijanti, odlazaka nema, a samim time nije se otvorila ni potreba za dolascima. Kako sad stvari stoje, ne postoje veliki izgledi da se to promijeni do početka drugog dijela sezone.
– Ne, nećemo nikoga dovoditi. Neke razgovore i pregovore vodimo, ali svi oni odnose se na sljedeću sezonu. Na ljeto će dolazaka svakako biti, ali i tu će nam temeljni cilj biti zadržati ovu momčad na okupu. Uz jedno, dva ili tri prava pojačanja, pogotovo uspijemo li izboriti Europu, imat ćemo sve što nam je potrebno da budemo još bolji – uvjeren je direktor Malbašić.
S pripremama za Ligu za prvaka Goričani su krenuli u srijedu, odmah nakon Tri kralja, ali zasad nisu kompletni. Marko Grubišić i Ante Lasan, naime, u sastavu su juniorske reprezentacije, dok u kadetskom uzrastu Goricu pod nacionalnim stijegom predstavlja Lucas Pitt. Međutim, dok njih nema, svoju priliku traže neki drugi klinci…
– Pripremama smo priključili nekoliko naših mladih igrača za koje smatramo kako imaju potencijal vrijedan pažnje. Takvih igrača u našem pogonu definitivno imamo i željeli smo da ti dečki osjete kako je biti dio prve momčadi, da ih polako uvodimo i u tu priču, računajući da će barem dio njih u godinama koje dolaze imati važne uloge u momčadi – ističe Malbašić.
Igrat će Goričani tijekom priprema i prijateljske utakmice, a prva u tom nizu odigrat će se u petak u Rudama, protiv momčadi s kojom se Gorica susrela dvaput tijekom jeseni iza nas.
Otvoreni su upisi u proljetni ciklus programa tjelovježbe Mame i bebe, koji se već dugi niz godina uspješno provodi u organizaciji Udruge za sport i rekreaciju Klokan Sport Velika Gorica.
Program provodi Ana Cesarec, mag. logopedije i instruktorice funkcionalnog fitnesa, koja je specifično educirana za postnatalnu tjelovježbu, s višegodišnjim iskustvom rada s mamama i bebama.
Program je namijenjen mamama i njihovim bebama u dobi od 3 do 12 mjeseci, a odvijat će se od 3. veljače do 3. lipnja.
Treninzi se održavaju utorkom i četvrtkom na gradskom bazenu Velika Gorica (dvorana, 1. kat) od 10.30 sati za grupu početnika i od 11.30 sati za mame s prethodnim iskustvom vježbanja nakon poroda.
Od ove sezone formirana je i nova grupa u Montessori Family Centru Zagreb – Obrt za čuvanje djece od 0 do 6 godina. Treninzi se održavaju srijedom i petkom u 17.45 sati.
Prijave se primaju putem e-mail adrese: [email protected] u kojoj treba navesti ime i prezime majke, ime rođenja bebe, kontakt broj i željenu lokaciju (Velika Gorica ili Montessori Family Centar).
Prvi trening je proban i besplatan, grupe će imati 10 polaznika s bebama. Požurite s prijavom!
(Foto: Mame i bebe facebook)
HOTNEWS
JUBILARKA U Velikoj Gorici otvorene 30. Plazma sportske igre mladih
Gradonačelniku Ačkaru dodijeljen poseban rad iz OŠ Eugena Kumičića “Moj zeleni Grad”.
Jutros je u sportskoj dvorani srednjih škola u Velikoj Gorici počela 30. sezona najveće sportsko-amaterske manifestacije u Europi – Plazma Sportskih igara mladih.
Više od 1.200 djece ispunilo je dvoranu u želji za pobjedom u sportskim disciplinama a podršku im je došao dati gradonačelnik Krešimir Ačkar, državni tajnik u Ministarstvu sporta i turizma Josip Pavić, predsjednik Plazma Sportskih igara mladih Zdravko Marić, kao i brojni sportaši, prijatelji i ambasadori Igra poput Gorana Ivaniševića, Vlade Šole, Leon Ljevar i Jakova Gojuna koji je imao čast upaliti plamen Plazma Sportskih igara mladih.
Foto: Marija Vrbanus
– Zahvaljujem svim učiteljicama i učiteljima, nastavnicima i kompletnim stručnim timovima u našim osnovnim školama na čelu s ravnateljicama i ravnateljima bez kojih ova prekrasna manifestacija u Velikoj Gorici ne bi bila moguća – rekao je gradonačelnik i službeno otvorio natjecanja.
Foto: Marija Vrbanus
Inače, jubilarna sezona uključila je i nagrađivani projekt „Zero Waste – Budi dio igre – Čuvajmo naš planet“, koji spaja sport, igru i edukaciju o održivom razvoju, pa su djeca ujedno na kreativan način i motoričke vještine kroz igru razvrstavanja otpada, učila kako svojim ponašanjem mogu pridonijeti očuvanju okoliša, a tom je prilikom gradonačelniku Ačkaru dodijeljen poseban rad iz OŠ Eugena Kumičića “Moj zeleni Grad”.
Foto: Marija Vrbanus
– U ovih 30 godina kroz igre je prošlo gotovo 3.5 milijuna djece i stvoreno je mnogo prijateljstava, a i nekih ljubavi. Pokazali smo kako se ponašaju pravi sportaši jer smo promicali one prave vrijednosti kao što su prijateljstvo, tolerancija i fer play. Također se zahvaljujem domaćinu, gradonačelniku Krešimiru Ačkaru što nas uvijek tako velikodušno primi. Želim da vam sezona bude posebna, da stvorite nova prijateljstva, da nešto novo naučite i da se dobro provedete – poručio je Slaven Marić u ime organizatora Igara.
Coca cola je najdugovječniji partner već 12 godina, podsjetila je direktorica javnih poslova komunikacije održivog poslovanja Coca-Cola Adria Ana Ciglenečki, uz čiju pomoć realiziraju najveći malonogometni susret u Europi Coca Cola Cup i projekt Zero waste već 5 godina.
Foto: Marija Vrbanus
– Osmislili smo edukativnu platformu, jedno sportsko-edukativno događanje za edukacije o zaštiti okoliša, ali kroz male kvalitetne navike poput recikliranja, smanjenja otpada, odvajanje otpada i sve aktivnosti koje bi trebale stvoriti buduće generacije koje su osviještene za očuvanje okoliša. Danas smo ovdje na važnoj prigodi, 30 je zaista velika, jubilarna brojka. Želim vam puno zabave, odlične sportske rezultate i nezaboravne uspomene – rekla je Ciglenečki.
Foto: Marija Vrbanus
U realizaciji manifestacije važnu ulogu ima Ministarstvo turizma i sporta.
-Svima hvala što ste dio ovog projekta, hvala organizatorima što rade ovo već sjajnih 30 godina, a vjerujem da ćemo se i za novih 30 ponovno naći na otvaranju. Čestitam i sretno svima – poželio je izaslanik Ministarstva i državni tajnik u Ministarstvu Josip Pavić.
Program su vodili energični voditelji Irina Čulinović i Frano Ridjan, uz Velikogoričke mažoretkinje koje su „držale“ dobru atmosferu.
Foto: Marija Vrbanus
U sklopu programa održan je i kratki panel „Velika Gorica – Mladi, naša zelena budućnost“, na kojem su Jurica Jurjević, predsjednik Uprave VG Čistoće, te učenici Osnovne škole Eugena Kumičića podsjetili na koji način Grad Velika Gorica brine o okolišu i na koji način razvrstava otpad.
Foto: Marija Vrbanus
Podsjetimo kako su Plazma Sportske igre mladih prilika svoj djeci da besplatno sudjeluju u natjecanjima u 10 sportskih disciplina: Coca-Cola Cupu, Tommy turniru u malom nogometu, Telemach Danu sporta, Kinder Joy turniru u stolnom tenisu, Sprite turniru u uličnoj košarci, FIDE turniru u šahu, odbojci, odbojci na pijesku, tenisu i rukometu. Coca-Cola Cup, najveći malonogometni turnir u Europi za godišta 2011. i mlađe, koji kreću u borbu za plasman na Državnu završnicu Igara koja će održati u Splitu.
FOTO galerija:
Sport
Taxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
U sklopu turnira odigran je i Winter Cup U13
Tradicionalni turnir 33. Kup HVIDR-a završen je jučer (nedjelja, 11.01.2026.) polufinalnim utakmicama, utakmicom za 3. mjesto i finalnom utakmicom. Pobjednik turnira je Taxi Bračić, koji je u finalu pobijedio Slane Srdele rezultatom 3:2.
Nakon finala uslijedila je podjela pojedinačnih i ekipnih priznanja, koje su uručivali: Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice Goran Kovačić, predsjednik Nogometnog saveza Velike Gorice Željko Mihalj i Željko Klasnić, predsjednik Udruge HVIDR-a. Ceremonijal je vodio Slavko Tolić, koji je bio i voditelj cjelokupnog turnira.
11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Poredak: 1. mjesto – Taxi Bračić, prijelazni pehar, pehar i novčana nagrada 5.500,00 eura, 2. mjesto – Slane Srdele, pehar i 3.000,00 eura, 3. mjesto – Turbina, pehar i 1.000,00 eura, 4. mjesto – Pizza Factory CB Concordia, pehar i 500,00 eura.
Suci na turniru 33.Kup HVIDR-a: Hrvoje Radoš, Robert Šimac, Tomislav Prpić, Ivan Mirenić, Antonio Jurakić i Jurica Huzjak.
Digitalna obrada podataka: Luka Kelihar i Branko Pavlica. Voditelj turnira: Slavko Tolić. Dodijeljena su i priznanja za najbolje ekipe i pojedince na turniru mladih – 2. VG Winter Cup U13.
Ukratko – turnir je bio odlično organiziran, kvaliteta turnira vrlo dobra, suđenje za pohvalu, gledatelji su u završnim danima posve ispunili tribinu i navijačkim rekvizitima (bubnjevi) su dodatno podizali raspoloženje.
Galerija fotografija:
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
-
- 11.01.2026. Završnica 33. Kupa HVIDR-e. Foto: David Jolić/cityportal.hr
33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
Polufinale (11.01.2026.): Slane Srdele – Turbina 4:0 (Debeljak 2, Veronek, Košutić), Taxi Bračić – Pizza Factory CB Concordia 2:1 (Lovrić, Barišić / Prugovečki). Za 3. mjesto: Pizza Factory CB Concordia – Turbina 0:2 (Šimić, N.Tolj). Finale: Taxi Bračić – Slane Srdele 3:2 (Barišić, Buđak, Harambašić / Grubeša 2).
Najbolji igrač: Dominik Smolković (Taxi Bračić). Najbolji vratar: David Buđak (Taxi Bračić). Najbolji strijelac: Josip Budeša (Slane Srdele) – 7 golova.
Rezultati 1/4 finala (subota, 10.01.2026.): 18:00 Slane Srdele – Max Forma 0:0, 2:0-7m, 18:45 Pizza Factori CB Concordia – Musculus Gym MBE Sesvete 2:0 (Prenkpalaj, Kos), 19:30 Taxi Bračić – Agrad Projekt 5:0 (Preradović, Harambašić, Lovrić, Vukelić-ag, Smolković), 20:15 Gorenc Transporti – Turbina 0:3 (Niko Šestak-ag, Carić, Niko Tolj).
Rezultati 1/8 finala (petak, 09.01.2026.): 17:30 Agrad Projekt – Otpremnik Zagreb 2:0 (Pajalić, Kosić), 18:10 Max Forma – Keraterm 5plus1 3:2 (Matej Markanović, Marin Markanović, Topić-ag / Krainović, Bajrić), 18:50 Pitstop Servis – Gorenc Transporti 1:2 (Novak / Cebin, Galović), 19:30 Boemi – Turbina 3:4 (Šoštarec, T.Kovačević, Čizmadija / Šimić 2, N.Tolj, Kelava).
Rezultati 1/8 finala (četvrtak, 08.01.2026.): Taxi Bračić – Kos Prijevoz 3:1 (Preradović, Smolković, Barišić / Drezga), Pizza Factori CB Concordia – Autoservis Deva 4:0 (F.Kos 2, Grkinić, Glasnović), Stridon Promet – Musculus Gym MBE Sesvete 1:1 (D.Klarić-ag / Pavlović), 2:3-7m, Slane Srdele – Metal Medo CB Black 8:1 (Grubeša 5, Debeljak, Košutić, Pavlečić).
Winter Cup U13
Rezultati (subota, 10.01.2026.): 13:00 NK Polet (B) – Odra 3:3, 13:25 NK Buna – NK Sava Jakuševec 1:0, 13:50 MNK Kurilovec – NK Zelengaj 2:0, 14:15 NK Mraclin – NK Mladost Buzin, 14:40 NK Polet (B) – MNK Kurilovec 0:8, 15:05 NK Buna – NK Mraclin 2:1, 15:30 NK Odra – NK Zelengaj 0:0, 15:55 NK Sava Jakuševec – NK Mladost Buzin 0:2, 16:20 NK Zelengaj – NK Polet (B) 0:2, 16:45 NK Mladost Buzin – NK Buna 1:3, 17:10 NK Odra – MNK Kurilovec 0:3, 17:35 NK Sava Jakuševec – NK Mraclin 0:2.
-
Sportprije 4 danaWunderkid na pripremama! Carević u Umag poveo i kapetana reprezentacije
-
Vijestiprije 4 danaDHMZ upozorava! Petak donosi opasne zimske uvjete u Zagrebačkoj županiji – upaljen narančasti alarm
-
Sportprije 4 danaNeočekivani obrat: Klafurića u Širokom naslijedio – Damir Milanović!
-
Sportprije 5 danaPetarda Taxi Bračića i glatka pobjeda Gorenc Transporta u 1/16 finala na 33. Kup HVIDR-a