Povežite se s nama

Sport

Kapetan ostaje kapetan! ‘Uživam u Americi, branim i Messiju, ali nigdje nije kao u Gorici…’

Kristijan Kahlina (31) otišao je iz HNK Gorice prije dvije i pol godine, ali veze su ostale snažne, neraskidive… Karijera ga je odvela do SAD-a, do Charlottea i glamura MLS-a, ali čim dođe kući, vraća se doma – na gorički stadion…

Objavljeno

na

Lokacija slučajnog sastanka bila je, zapravo, savršena. Vidjeti legendarnoga kapetana Gorice Kristijana Kahlinu na goričkom stadionu nešto je potpuno normalno, prirodno. I lijepo, jer dugo nije navraćao. Odveo ga je nogometni put u bijeli svijet, sve do Amerike, ali Gorica je bila i ostala dom. A doma se uvijek najljepše vratiti.

– Na neki način, nisam ti ja nikad ni otišao odavde… – sa smiješkom kaže Kale nakon prijateljskog zagrljaja, kakve je ovom prilikom dijelio serijski.

Tete čistačice, cure iz vešeraja, tko god se zatekao u klubu u tom trenutku, razveselio se poznatom licu. U taj niz smjestila su se i dva klupska veterana, dvojac koji je tu od prvih dana, dobri stari Franjo Kovačić Pevec i sve markantniji Tvrko Hrstić, koji su rado prihvatili poziv da sudjeluju u ovom našem razgovoru, da ga obogate i oplemene svojom lucidnošću i osvjedočenim šarmom.

U Pevecov Caffe VAR stigao je Kristijan prvom prilikom. U Hrvatskoj je već gotovo dva tjedna, iza njega je odmor i uživanje na Braču kod ženinih, a čim se vratio u metropolu, dojurio je obići prijatelje iz Gorice. Dvije i pol godine prošle su od njegova odlaska, prvo u bugarski Ludogorec, pa od siječnja 2022. u američki Charlotte, ali veze su ostale čvrste, snažne.

– Ma da, Gorica je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – emotivno priča Kahlina dok gleda u pomoćni teren, na kojem je odradio stotine sati treninga između rujna 2016. i ožujka 2021.

Odradio je posljednje dvije drugoligaške, pa još i prve dvije i pol prvoligaške sezone, upisao se u povijest kluba masnim, istaknutim slovima, pa otišao na put koji ga je doveo visoko, jako visoko. U američki MLS, u društvo mega zvijezda, pred kulise koje čine moderni stadioni, pune tribine…

– Lijepo živimo u Charlotteu. Uživamo u svemu skupa, živimo obiteljski, u stanu u centru grada, kćerkica Kiara nas zabavlja… Živimo u gradu koji je prilično siguran po američkim standardima, sad već razmišljamo i o selidbi u kuću, malo izvan centra, ali to ćemo tek vidjeti – počinje svoju američku priču Kahlina, pa nastavlja:

– Nogometno gledano, također uživam. Navijači me vole, igram na iznimno visokoj razini, protiv velikih igrača… Kad se pojavila opcija s MLS-om, iskreno, bio sam malo skeptičan. Ipak su u to vrijeme igrao i Europsku ligu s Ludogorecom, bojao sam se da idem na nižu razinu, da neće to biti to, ali jako brzo sam shvatio da sam se prevario. Dobra je okolnost što sam došao odmah na početak priprema i imao sam dovoljno vremena da se saberem i riješim sam sa sobom da nema zezanja. Tamo se dobro trenira, igrači su jako kvalitetni, odmah mi je postalo jasno da moram biti na top razini ako želim biti pravi.

I to je i učinio. Doveo se na vrhunsku razinu, zauzeo mjesto među stativama kluba koji je tek krenuo u MLS priču i – oduševio. Prozvali su ga “Croatian Wall”, odnono Hrvatski Zid, ima jako dobar status i u klubu i među navijačima, a sve to i nije osobito iznenađenje za sve koji ga poznaju. Kao što ga, recimo, poznaje Tvrtko, koji se ubacio s pitanjem:

– Jel mi možeš to usporediti s HNL-om?

– Ma kakvi, to je neusporedivo – ispalio je odmah Kale.

– To je, realno, drugi svijet. Ne samo po pitanju infrastrukture, nego i po kvaliteti. Ljudi i dalje podcjenjuju MLS, kao što sam i ja radio prije nego što sam otišao gore, ali sad znam da je to jako ozbiljna liga puna vrhunskih igrača. Ovdje ljudi znaju za Messija, Busquetsa, Jordija Albu Insignea, Bernardeschija, Shaqirija, Douglasa Costu, Carlosa Velu… A nitko od njih nije ni u konkurenciji za najboljeg igrača sezone! Dobro, Messi bi možda i bio da je igrao cijelu sezonu, ali kužiš poantu. Dovode sjajne Južnoamerikance, vrhunske igrače. Argentinac Luciano Acosta, recimo, zabio je ove sezone 20 golova i imao 14 asistencija u 34 utakmice. Zvučat će pretjerano, ali igrao sam protiv obojice i mogu ti reći da mu Messi u ovom trenutku nije ni blizu! – opisuje svoje američko okruženje Kahlina pa ide dalje:

– Pa onda Lucas Zelarayán, Argentinac iz Columbusa, koji igra za Armeniju, sad se prodao u Saudijsku Arabiju… Strašan igrač. Kad je igrao s Armenijom protiv Hrvatske baš i nije došao do izražaja, nije to ni lako protiv Modrića, Kovačića i Brozovića, ali ovdje je doslovno dominirao. Čudesan igrač! Uostalom, meni je zabio gol praktički sa centra!

Oho, ima i takvih stvari u američkom snu Kristijana Kahline…

– Faul za njih bio je tri-četiri metra unutar naše polovice, a ja sam bio negdje oko penala. Netko mu je namjestio loptu, on se zaletio, opalio i samo mi je fijuknula iznad glave! Ostao sam u šoku, jer znao sam da je top igrač, ali ovo mi je baš potvrdilo kakav je majstor, kakva je to lucidnost, kvaliteta. I nije mu to bilo ni prvi ni zadnji put, i ove sezone je zabio sa centra, i to iz igre, u 90. minuti, s minimalno prostora! Teško mi je i objasniti koliko je opasan – prepričava dojmove Kahlina, pa se okreće i brojkama.

– Pazi, tamo svaki klub ima po trojicu igrača koji imaju više od dva milijuna dolara godišnje, pa onda još i šestoricu-sedmoricu sa od 600.000 do milijuna, a zadnji igrač u rotaciji ima najmanje 300.000 dolara. Za te novce, imaš top igrače! Za većinu njih kod nas nitko nije čuo, a strašni su.

Nitko, međutim, po statusu ne može stati u istu rečenicu s Najvećim. Odnedavno je Leo Messi igrač Inter Miamija, a Kahlina je već dvaput imao priliku osjetiti najboljeg nogometaša svih vremena iz prve ruke. Prvu je utakmicu izgubio, drugu dobio.

– I to su bila dva potpuno različita iskustva… – kreće Kristijanova priča s radnim naslovom “Leo i ja”.

– Kad smo prvi put igrali, moram priznati da sam stvarno bio uzbuđen. Nešto je posebno kad shvatiš da ćeš igrati protiv Messija, da će biti s njim u tunelu, na terenu… I ajde sad ti budi koncentriran na utakmicu! Iskreno, svi smo u tunelu buljili u njega, tko ne bi. Stadion je već prije zagrijavanja dupkom pun, a kad on izađe na teren, prolomi se takvo vrištanje… Takvo nešto nikad u životu nisam čuo! Takav zvuk, gotovo histeriju. I moraš se u to zagledati, promatrati njega kako lagano trčkara dok ovi vrište… Neizbježno ti odvraća fokus s utakmice. Na kraju smo izgubili 4-0, baš on mi je zabio taj četvrti gol. Ali dobro, naletio je na povratnu i zabio na prazan gol, tako se tješim, ha, ha.

Malo drukčije nego inače bilo je i kad je sudac odsvirao kraj.

– Bio sam mu najbliži pa sam prvi dotrčao do njega. Pružio sam mu ruku, poželio sreću dalje i tu je negdje završio moj prvi razgovor s Messijem, ha, ha…

Već sljedećom prilikom, na svom stadionu, pred 66.000 ljudi, u borbi za doigravanje, bilo je potpuno drukčije.

– Tad sam već bio potpuno koncentriran i fokusiran na sebe, a na Messija sam počeo gledati kao na svakog drugog igrača. Ne kažem da nisi posebno oprezan, da pomalo i ne strahuješ što će napraviti, jer znaš da može sve što poželi, ali nema više tog uzbuđenja. Naravno da ne možeš reagirati na isti način kad loptu u nogama ima on ili netko drugi. Stalno razmišljaš jesi li možda metar previše vani, previše lijevo, znaš da može stvari koje normalan nogometaš ne može, da od njega možeš očekivati neočekivano – prepričava Kahlina, koji je ostao impresioniran s mnogo toga.

– Taj čovjek jednostavno drukčije udara loptu. Vidiš to kod svakog primanja, kod svakog dodavanja… Kad Messi daje loptu iza zadnje linije, to izgleda kao da je spusti rukom suigraču, nešto nevjerojatno. Praktički sve isto vrijedi i za Busquetsa.

Zapamtio je Messi možda i Kahlinu, jer skinuo mu je jedan slobodnjak iz jako dobre pozicije.

– Pucao je s ruba šesnaesterca, iz pozicije idealne za ljevaka… Imao sam igrača ispred sebe, on je malo i dirao tu loptu glavom, promijenio joj smjer, pa sam je ja samo uspio odbiti u prečku. Srećom, odbila se s prave strane gol-linije. U prvi trenutak nisam ni shvatio zašto mi je ta lopta prešla preko prstiju, kako sam je promašio, da bi mi tek poslije suigrač rekao da ju je i on dodirnuo… Činilo mi se da sam zamalo kiksao, a ispalo je da je to bila vrhunska obrana.

Upravo je Miami s Messijem donio novu draž MLS-u, a posebno je preobrazio sam klub.

– Donedavno je Miami bio samo jedan od klubova. Imali su i oni svoje zvijezde, Higuaina i druge, ali sad je to nešto sasvim drugo. Ova trojica na stadion i sa stadiona odlaze u terencima s tamnim staklima, pod policijskom pratnjom. Ne mogu ti dečki tamo normalno šetati gradom, imaju svoje vozače, tjelohranitelje…

U takvim uvjetima, u takvom okruženju, prođu Kahlini ponekad kroz glavu i gorički dani. I neki sasvim drukčiji uvjeti funkcioniranja.

– Da, zna se dogoditi da mi u tim trenucima prođe kroz glavu kako sam igrao i u našoj drugoj ligi, na svakakvim terenima i stadiona, kasnije i u prvoj, ponekad i pred par stotina ljudi… Ali ne razmišljam o tome negativno, u smislu bilo kakve kritike prema našem nogometu. Imamo to što imamo, liga je dobra, a ja danas na te dane gledam kao nekakav osobni uspjeh. Kad znaš što si sve prošao, koliko si se borio, i shvatiš do kud si došao, do spektakularnih stadiona i okršaja s najvećim svjetskim zvijezdama, čovjek mora biti sretan i zadovoljan – logično kostatira Kale, uz dodatak:

– Sve je to jako lijepo, ali nije lako, definitivno nije. Ima i tamo svega i svačega, svakakvih situacija. Uostalom, nije to onaj osjećaj koji sam imao u Gorici, tamo nisi dio obitelji, ne osjećaš se toliko važno, jer ipak je to u velikoj mjeri posao.

Kristijan Kahlina odigrao je 157 utakmica u četiri i pol godine u dresu Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

I tako se, u čas, vraćamo na goričke dane.

– Kad razmišljam o tim danima, prije svega se sjećam svih onih velikih pobjeda, stadiona s punim tribinama, fešta u svlačionici… S vremena na vrijeme pogledam na YouTubeu sažetke nekih od tih utakmica, s naših prvoligaških početaka pogotovo. Gledam i one protiv velikih protivnika, ali iz nekog razloga su mi posebno drage ostale dvije uzastopne pobjede protiv Istre u Puli, kad je Suk zabijao… Kad to opet vidiš, vrati se i osjećaj koji si tad imao, prisjetim se te generacije, koliko smo uživali u svemu tome – priča Kale i dodaje:

– Nisam tip koji se ikad poželi vratiti na nešto što je bilo, jer ipak je tad trajala moja velika borba u želji da napravim iskorak, odem na sljedeću stepenicu. Tad sam patio, žestoko radio, uz to i strahovao da mi se ne dogodi nekakva ozljeda, s ciljem da dođem do ovdje gdje sam danas. Ne bi bilo logično da se želim vratiti u to vrijeme, koliko god sam uživao u druženju s tim dečkima, sa svojim prijateljima, ali zbog tih dana još i više uživam sad, kad nam već na zagrijavanju bude šest-sedam tisuća ljudi.

U kontaktu je i dalje s mnogima, više ili manje, ali unutra je itekako.

– Maks Ćelić, Hrvoje Babec i Patrik Periša su mi ostali nekako najbliži. Nas četvorica imali smo svoju grupu i kad smo bili u Gorici, imamo je i dalje, a na profilnoj fotki smo nas četvorica na glavnom terenu u Gorici. Čujem se i s drugima, ali sve manje s igračima, čisto iz razloga što ih je sve manje iz tog vremena. Tu su i dalje Mitar, Krizma, Pršir i Bane, s kojim se isto čujem, ali više sam u kontaktu s Klafom, Nindžom, Larisom… – nabrajao je Kristijan, pa nas sljedećim rečenicama ostavio u blagom šoku.

– Cijelo vrijeme sam s bivšim suigračima u određenom kontaktu, s nekima češće, s nekima rjeđe, ali prošle sezone, kad je trajala ona kriza, čuli smo se puno češće, praktički stalno smo bili na liniji. Bili su u toj borbi za opstanak, znao sam koliko im je teško i pokušavao sam ih podići, pomoći im na bilo koji način… – otkrio je vječni Goričanin Kahlina.

Tu se negdje i rodila ona konstatacija da iz svoje Gorice nikad zapravo nije ni otišao, jer neće se baš često dogoditi u svijetu nogometa da se kapetan koji je otišao iz kluba dvije godine ranije i dalje bude “kapetan na daljinu”, motivator, najveći navijač.

– Je, Gorica je definitivno nešto posebno za mene. Kažem, svaku utakmicu gledam, veselim se svakoj pobjedi. To je ipak moj klub. I da, ne bih imao ništa protiv da se jednog dana vratim ovdje…

E, to bi bilo posebno romantično. Međutim, taj trenutak djeluje kao daleka budućnost, i to ne samo zato što je gorička mreža u sigurnim rukavicama Ivana Banića. U vrijeme kad je Bane došao u klub, pristao je biti broj dva, čuvati leđa kapetanu Kahlini, a danas je na svome vrhuncu.

– Prvo, moram reći da sam u Gorici imao nevjerojatnu sreću što sam imao toliko dobre kolege. Zbog njih dvojice, prvo Ivana Čovića pa onda i Ivana Banića, toliko sam i želio otići iz Gorice, kako bih njima otvorio prostor. I ovim putem im se zahvaljujem na svoj podršci i svemu drugome – rekao je Kahlina pa se još malo okrenuo Baniću.

– U njegovoj priči bilo je svega, od tog odlaska u Olimpiju, pa tog potresa mozga… Ali Bane je sjajan golman. Izvrsno je branio i prošle sezone, imao je jako važnu ulogu u toj borbi za opstanak, a ove sezone još je i bolji. Konstantno brani jako dobro, nadam se da će i on biti nagrađen nekim dobrim transferom u budućnosti – poželio je frend Kale.

Za kraj, morao se suočiti i s jednim pitanjem dopisnika Peveca.

– Daj mi reci, kakve su ženske u Americi?

Bio je Kale, naravno, spreman i na taj izazov. I analitičan.

– Uh, nisu baš neke… Ne kažem da nema lijepih žena, ali drukčija je to kultura. Tamo se žene uglavnom uopće ne sređuju, često su i zapuštene, s viškom kilograma. Komentirao sam to i sa ženom, mi se šokiramo kad se vratimo u Zagreb, kad vidiš kako se cure srede, kako drže do sebe. Toga tamo nema, njima to nije bitno, izlaze van u šlapama…

Navršio je Kale 31 godinu, puno je još dobrih godina ispred njega, ali već gleda i prema budućnosti.

– Imam još godinu dana garantiranog ugovora, zatim i opciju dodatne godine, pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Sve su opcije otvorene, ali u svakom slučaju mislim još dugo braniti. A poslije… Iskreno, vidim se kao trener, i to glavni trener, ali prije svega ću morati upisati školu, a u tom smjeru još nisam otišao – završio je naše druženje Kale.

I polako se uputio u smjeru automobila, parkiranog na poznatome mjestu. Čekali su već njegova Nikolina i malena Kiara, a treba već i početi trenirati, jer nije on jedan od onih koji mogu puno odmarati.

Ali Kristijan Kahlina je, uostalom, puno toga što mnogi nisu. Fajter, sportaš najboljega kova i – Goričanin zauvijek.

Kapetan!

Sport

Gorica krenula! ‘Intenzivno tražimo pojačanja. Želimo pogoditi, a na žuriti…’

Nogometaši Gorice okupili su se na pripremama za nastavak sezone trećeg dana ove nove godine, a na svome stadionu ostat će do četvrtka. Protivnike u pripremama znamo, promjene u kadru tek će se događati…

Objavljeno

na

Objavio/la

Subota se probudila u sivim nijansama, prohladna, idealnija za ostati u krevetu nego kretati u nove početke, ali nogometaše Gorice čekalo je upravo ovo drugo. Trener Mario Carević uvodni je sastanak s igračima odradio u svlačionici, prve poruke igračima u 2026. godini prenio je prije nego što su svi zajedno izašli na pomoćno igralište Gradskog stadiona, što se dogodilo nekoliko minuta nakon 11 sati.

Opravdano odsutni bili su bolesni Jakov Gurlica i Fran Gurlica, no glavna je novost zapravo bilo to što novosti – nema! Carević je okupio kadar identičan onom kojeg je raspustio neposredno uoči Božića, što baš i nije česta pojava u svijetu nogometa. Međutim, promjena će biti…

– Startali smo, odradili uvodni trening, a u nedjelju imamo testiranje i dva treninga. Doma ćemo biti do četvrtka, kad idemo za Umag, gdje imamo i tri dogovorene pripremne utakmice – uvodno je kazao trener Carević nakon što je odrađen prvi trening.

– Da, promjena zasad nema, ali naravno da su dogovoru s upravom radimo na tome da proširimo kadar, a na nekim pozicijama trebaju nam i drukčiji profili igrača. Već sam sto puta rekao da nam prema naprijed fali malo brzine, individualnosti, i takvog igrača svakako bismo željeli dovesti. Na nekim pozicijama nam trebaju alternative, no sve ostalo je u redu – vjeruje Carević i nastavlja:

– Nama stvarno ne treba puno da bismo svi skupa bili bolji i napravili neke iskorake. Intenzivno smo u potrazi za takvim igračima, ali ne želimo žuriti, jer tu moraš biti siguran da ćeš pogoditi. U prvom redu karakterno, a onda i igrački. U svakom slučaju, u potrazi smo, pokušavamo neke igrače potpisati, a što će se događati, vidjet ćemo. To su neke interne stvari koje pokušavamo riješiti, ali nije to lako u zimskom prijelaznom roku, jer uvijek se tu radi o igračima koji su u problemu; ili nisu igrali, ili se vraćaju iz ozljede. Kompleksno je tu naći dobrog igrača, vidjeli smo to i prošle zime, ali nema nam druge nego pogoditi.

Iako je svjestan da se kadar mora i proširiti i osnažiti, svaku priliku će Carević iskoristiti da ponovi kako je uvjeren da ova momčad ima veliki potencijal. Međutim, na akciju te tjera i konkurencija…

– Da, Vukovar je već potpisao četiri-pet dobrih igrača, Lokomotiva također, Osijek da ne govorim, to nije ni tema… Sve je to varljivo, koliko god si na par bodova od Europe, toliko si i na par bodova od borbe za ostanak. A kad je tako, važna je širina kadra, široka klupa, da možeš u svakoj fazi utakmice osvježavati momčad. Ali kažem, vidjet ćemo što se može napraviti na tržištu, što će se pojaviti, što ćemo uspjeti, a što ne.

U ovom trenutku, kad se sve zbroji, najvažnije je da nitko nije otišao.

– Tako je, za početak mi je drago da su svi od jeseni živi i zdravi, ovdje s nama, jer to znači da imamo odličnu bazu igrača. Stalno sam i komunicirao da mi se sviđa ova momčad, način na koji igramo, ali na to nam sad treba taj jedan drukčiji profil, koji će sve to oploditi. Ako to uspijemo dovesti, mislim da ćemo stvarno biti dobri – ističe trener Gorice.

Do četvrtka će Goričani, dakle, trenirati na našem stadionu, a onda će doći vrijeme da se pakiraju stvari. U Umagu će gorička delegacija biti od 8. do 17. siječnja. Protiv Radomlja će se igrati 10. siječnja, protiv Kopra 13., a na kraju je za 17. siječnja predviđen mađarski ZTE.

– Dovoljne će biti tri utakmice, budući da je pauza kratka, jer još i protiv Varaždina igramo već u petak… Važno je da imamo normalan trenažni proces, pokušat ćemo uhodavati neke nove stvari i nadam se samo da neće biti ozljeda i bolesti. Prošle godine u Medulinu to nas je izmučilo, bilo je puno bolesnih, a i sad je vrijeme gripa i viroza… Ali dobro, za sad smo ok – zaključio je Carević.

GORICA PRVOG DANA PRIPREMA

GOLMANI: Davor Matijaš, Darjan Žarkov, Fran Došen

BRANIČI: Jakov Filipović, Stefan Perić, Mateo Leš, Zvonimir Josić, Marijan Čabraja, Elvir Duraković

VEZNI IGRAČI: Jurica Pršir, Iker Pozo, Ante Kavelj, Domagoj Pavičić, Ivan Fiolić, Žan Trontelj, Ognjen Bakić, Luka Vrzić, Stjepan Kučiš

NAPADAČI: Ante Erceg, Filip Čuić, Vanja Pelko, Medin Gashi

NEDOSTAJU: Jakov Gurlica, Fran Kasumović

Nastavite čitati

Sport

Novi početak subotom: Gorica kreće u pripreme, zasad bez novih lica?!

Nogometaši Gorice okupit će se na pripremama za nastavak sezone u subotu u 11 sati, a nakon prvih pet dana preselit će se u Umag, gdje će odraditi centralni dio

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad ove subote otkuca 11:00, trener Mario Carević okupit će aktualni kadar HNK Gorice, čime će “ponos grada” i službeno krenuti u novu godinu. Promjena u međuvremenu nije bilo, 3. siječanj bio je i ostao datum određen za “leteći start” u dvije tisuće dvadeset i šestu, kao što je na snazi bio i ostao plan da se 8. siječnja krene prema Umagu, na centralni dio priprema. Sve druge detalje saznat ćemo u subotu prijepodne, nakon što se momčad okupi i odradi prvi trening…

Informacije ovih dana, naime, i dalje stižu na kapaljku, a i to je blago rečeno. Predsjednik Ilija Karamatić, savjetnik za sportsku politiku Boštjan Blažinčič, njegov prvi suradnik Luka Perić i ostali ljudi iz novog vodstva kluba djeluju u potpunoj tišini, ne zna se puno ni o željama i planovima, a kamoli o konkretnim koracima, pa će u subotu biti zanimljivo vidjeti hoće li se pojaviti i neko novo lice.

Koliko se u ovim trenucima može doznati – neće! Dostupne informacije kažu da će se u pripreme krenuti s kadrom identičnim onom koji je izgurao jesen, što će reći da nitko neće ni otići u ovim prvim danima. To bi se, naravno, u danima pred nama lako moglo promijeniti, i to u oba smjera, ali zasad se čini kako se se ići dalje s istim licima u svlačionici. Čak se ni po prostranstvima interneta, uključujući i razne forume, ne spominje praktički niti jedan igrač po pitanju dolaska ili odlaska iz Gorice.

Jasno, prvi kandidati za odlazak su Jurica Pršir i Ante Kavelj, možda i Iker Pozo, ali za očekivati je da nema opcije po kojoj bi otišla sva trojica. Pitanje je hoće li otići itko od njih, sve će ovisiti o ponudama koje će (eventualno) stizati, ali ne bi trebalo biti dvojbi da će neki igrači dolaziti. Navodno se nova rješenja traže u napadačkoj liniji, za očekivati je i dolazak jednoga golmana, a možda i obrambenog igrača.

U svakom slučaju, da na trenutak zaustavimo sva ova nagađanja i pogađanja, pričekat ćemo subotu prijepodne. Gorica kreće u 2026. godinu za tri, dva, jedan…

Nastavite čitati

Sport

‘Želimo i mi trećeligaša, ambicije su normalne, ali moramo ostati i realni…’

Goran Kovačić i Darko Blažinčić, predsjednik i glavni tajnik velikogoričke Zajednice sportskih udruga, u pregledu godine za nama i planova za budućnost govore o promjenama, ambicijama, zahtjevima i željama…

Objavljeno

na

Objavio/la

Došla je i 2026. godina u naše živote, u tijeku je njezin drugi dan, a to je i dalje prikladan odmak za pogled unatrag. I na zaključivanje 2025. godine, ovoga puta na temu velikogoričkog sporta. U posljednjim danima prošle godine okupili smo “Batmana i Robina” velikogoričkog sporta, predsjednika Zajednice sportskih udruga Gorana Kovačića i glavnog tajnika Zajednice Darka Blažinčića.

Što se krovne velikogoričke sportske organizacije tiče, prošla godina će se i definitivno zaključiti 23. siječnja, na svečanoj dodjeli nagrada najboljima u gradskom sportu, ali ona je zapravo zaključena skupštinom Zajednice, u kojoj je 55 predstavnika naših klubova.

– Skupština je prošla odlično, veliki broj skupštinara je bio prisutan, njih 49 od ukupno 55, a bilo je i nešto gostiju, ljudi iz Grada… Odradili smo sve što smo trebali, izglasali plan rada i aktivnosti, kao i financijski plan za 2026. godinu. Nije bilo nekih velikih rasprava, jer ako se skupština dobro pripremi, ako nema nedoumica, a nije ih bilo, nema ni potrebe za tim. Glavni tajnik Blažinčić sve je unaprijed razradio do zadnjeg detalja, svi su na vrijeme dobili materijale, mogli su ih proučiti… Svatko na takvim okupljanjima može reći što god želi, ali uz sve moje napore da se netko javi, nismo naišli na nikoga tko bi imao potrebu za tim – kaže predsjednik Kovačić, a nadovezuje se tajnik Blažinčić.

– Osobno sam i više nego zadovoljan kako je sve prošlo, jer očit je napredak u radu Zajednice vezano uz pravno-administrativne stvari, kao i općeniti pomak u kvaliteti načina na koji se upravlja klubovima. Evo, ove godine su prvi put baš svi klubovi na vrijeme dostavili dokumentaciju potrebnu za raspodjelu sredstava. Kao da živimo u Skandinaviji, za rubriku vjerovali ili ne! To nam se u tridesetogodišnjoj povijesti Zajednice nije dogodilo i zato stalno i govorim da u ovom trenutku zaista imamo kvalitetne i dobre ljude u našim klubovima. Zahvaljujući njima imamo i ovakve rezultate, odnosno sve ovo što nudi velikogorički sport.

Sve govori da u svijetu velikogoričkog sporta vlada ozbiljna količina sloge, a to je uvijek jako dobar temelj za uspjeh.

– Kod nas u Zajednicu svi su uvijek dobrodošli, želimo svakome pružiti ruku, dati potporu, educirati ih ako treba, unapređivati stvari. I mislim da svi to i osjećaju, jer ljudi iz našeg sporta vole dolaziti kod nas u Zajednicu. Vezano uz administraciju, pritiskali smo ih ove godine, ali ne zbog nas u Zajednici, nego zato što je to za dobro klubova, jer imali smo čak i primjere da bi ljudi nakon raznih vrsta inspekcija dolazili kod nas i zahvaljivali što smo ih tjerali na sve to, odnosno gnjavili i davili – kaže Kovačić.

Stvari, dakle, u tom smislu funkcioniraju kao po špagi, što može imati i veze s vojničkim pristupom bivšeg vojnika Darka.

– Da, proveo sam dobar dio života u vojničkoj odori, ali ovdje se radi o nečem drugome. Svako društvo, svaka cjelina, mora poštivati zakone i propise ove države, a tako i ja razmišljam. Moraš poštovati ovu državu, ono što je propisano. Nismo mi radili nikakve velike pritiske, ali kroz edukacije smo ljudima željeli dati do znanja da se mora biti po pravilima. Uostalom, kad su odlučili da me žele, znali su kakav sam, da kod mene za neke stvari nema alternative, na dobrobit svih nas. Sustav čine ljudi, ljudi donose kvalitetu. A mi kvalitetu među ljudima koji upravljaju klubovima definitivno imamo, zbog njih smo na razini na kojoj jesmo – ističe Blažinčić.

Bit će u novoj sportskoj godini i nekih lijepih novosti, odnosno promjena.

– Naše udruge koje koriste kombi vozila razveselit će to što ćemo u 2026. pokušati nabaviti još jedan kombi. To se pokazalo kao velika potreba, jako se puno koristi, više od 200 dana u godini za razna putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu. Također, na Svetu Luciju i definitivno smo dobili novu trodjelnu balon dvoranu, a to je više od 50 posto povećanja termina za treninge za klubove iz dvoranskih sportova. Rekao sam i na Skupštini da sad od njih očekujemo i da dođe do iskoraka. Infrastruktura je bolja, termini su tu, pa ćemo sad vidjeti gdje smo. I jesmo li samo pričali priče. Očekujemo da će svi pojačati rad, pa da vidimo rezultate – ambiciozan je predsjednik Kovačić.

Problemi sa sportskom infrastrukturom česta su tema u njihovim krugovima, a ovaj korak bit će barem prvi korak prema rješenju, jer veselimo se i velikoj dvorani u sklopu buduće OŠ Kurilovec.

– Mi u članstvu Zajednice imamo 56 klubova s više od sedam tisuća natjecatelja, čemu treba dodati i nenatjecatelje. To je ogroman potencijal, ispada da se svaki deseti građanin bavi sportom, pri čemu 80 posto tog broja otpada na mlađe od 18. U situaciji u kojoj imamo kroničan nedostatak infrastrukture, o čemu smo često pričali, logično bi bilo da ta dvorana radi tijekom cijeloga dana. Otvorenje je bilo lijepo i svečano, a sad idemo koristiti dvoranu u punom obujmu – govori tajnik Blažinčić.

Novi kandidati za ulazak u sustav Zajednice pojavljuju se konstantno, novosti u tom smislu ima, a bit će ih i još.

– Svako malo neka udruga dođe do nas, raspituje se, žele se učlaniti… Primili smo Atletski klub Turopolje u privremeno članstvo, ispunili su sve uvjete iz statuta, pratili smo ih neko vrijeme. Uz to, imamo još sedam novih kandidata, koji su u procesu. Ukratko, Velika Gorica raste u svakom pogledu, pa tako i po pitanju sporta. Imamo 23 sporta, bit će ih još barem tri-četiri… Grad raste, mladi ljudi doseljavaju i logično je da je tako – rezonira Kovačić.

Pregledavajući sportove i klubove, logično je bilo krenuti od HNK Gorice, koja se u godini iza nas dramatično promijenila.

– U slučaju Gorice došlo je do onoga do čega će u hrvatskom sportu sve češće dolaziti. Investitori i poduzetnici sve će više preuzimati klubove, a to se dogodilo i u HNK Gorici, koja je sad športsko dioničko društvo i ima novog vlasnika. Što se tiče Zajednice, za nas nema velikih promjena. Klub je i dalje naša članica, imamo korektan odnos, ali činjenica je da je sama pojava Nenada Črnka bila vezana uz nogomet, prvo kroz Polet, a onda i Goricu. Međutim, dolaze nova vremena, većina klubova iz HNL-a je u novom formatu, što je danas i jedini način – rekao je Kovačić i dodao:

– Moramo se svi jedni na druge naviknuti, treba vremena da uđemo u uobičajeni kolosijek, ali svaka investicija koja će doći u gorički sport, svaki objekt koji će ostati ovdje, trajna je vrijednost. Nisam osobno razgovarao s gospodinom Karamatićem, ali koliko znam, on ozbiljno računa na gradu modernoga kampa, a to bi svakako bio iskorak za velikogorički sport.

Prvi čovjek gradskog sporta bio je među onima koji su osjećali ponos vidjevši ždrijeb četvrtfinala Kupa, u kojem je uz Goricu bio i Kurilovec.

– Lijepo je to vidjeti. Kurilovec je iskoristio svoju šansu i svi skupa možemo jedino čestitati Kurilovčanima. Što god da naprave dalje, bit će to veliki uspjeh – kazao je predsjednik Kovačić i nastavio na istu temu:

– Naravno da pratimo rad NK Kurilovca, tamo ima jako puno djece, a uvjeti za rad su takvi kakvi jesu. Uvijek mogu biti bolji, ali već sam u više navrata govorio da su ljudima iz Kurilovca naša vrata širom otvorena. Moramo se svesti u realne okvire i razmišljati realno. Naravno da je ambicija u sportu uvijek ići prema gore, to je smisao sporta, no u svemu treba biti i realan.

Između redaka je ovoga puta bilo lako prepoznati da je tu riječ o neskladu trenutačnih želja i mogućnosti. Iako će se svi složiti da grad poput ovoga može, pa čak i mora imati klub u trećem rangu.

– Nemam nikakve dileme. Ako ljudi mogu, pored ovoga što dobiju od Zajednice u sklopu javnih potreba u sportu, osigurati sredstva za to, ja nemam ništa protiv i da pet naših klubova igra u trećoj ligi. Međutim, moramo biti svjesni da to nosi puno toga sa sobom. Moraš ispuniti uvjete i kriterije u svakom smislu da bi uopće dobio licenciju, a ni samo natjecanje nije jeftino, jer to su putovanja po cijeloj Hrvatskoj i iziskuje daleko veća sredstva nego što je trenutačno slučaj – kaže Kovačić.

U prijevodu, u ovim je uvjetima ovo što imamo maksimum za Kurilovec… A blizu maksimuma je i broj nogometnih klubova u našem kraju. Ima ih čak 18, a takva brojka otvara i temu o kojoj se priča u Sv. Nedelji. Gradonačelnik Zurovec naumio je spojiti šest manjih klubova u dva veća, što ni u kojem obliku nije opcija za bilo koji od naših 18 klubova.

– Slažem se da je to stvarno velik broj, ali svi ti klubovi za nas su ujedno i veliko bogatstvo. Ne smijemo zanemariti činjenicu da među njima postoje i klubovi s tradicijom dužom od stotinu godina, kao primjerice NK Turopolje. Financiranje tolikog broja klubova, naravno, određeno je opterećenje za naš proračun, ali s druge strane, jasno je da su ti klubovi često jedini u svojim sredinama koji vežu djecu uz sport. Ta djeca zahvaljujući njima imaju mogućnost baviti se sportom u svojim selima, a to je jako važno – ističe tajnik Blažinčić i dodaje:

– Inicijativa slična toj u Sv. Nedelji u našem gradu ne postoji, niti je bila u opticaju. Razgovarali smo i o tome što se događa u Sv. Nedelji i zajednički stav je u suprotnosti s onime što se tamo najavljuje. Naši klubovi imaju svoju stabilnost, etablirali su se svatko u svom rangu. Protekle godina ili dvije pokazali su da su neki klubovi imali i malo previsoke ambicije, ali došli su u razumne okvire i imaju svoju budućnost i perspektivu.

Pričalo se i o rukometu, jer dečki su izborili ligu za prvaka, a rukometašice Udarnika drže visoku razinu i sanjaju trenutak kad će se stvoriti uvjeti za napad za najviši rang. Iako, to bi se realno prije moglo dogoditi u muškoj košarci.

– U košarci je stanje ok. Skupila se mlađa ekipa oko kluba, ljudi koji su ili igrali za naš klub ili mu bili blizu, a oni imaju i energiju. Klub ide dobrim smjerom, vjerujem da bi se kroz dvije godine morao tražiti i nekakav iskorak, i po pitanju kvalitete i po pitanju financija. Gorica kao šesti grad u Hrvatskoj svakako zaslužuje košarkaše u najvišem rangu – uvjeren je bivši košarkaš Kovačić, koji je želio dodati i ovo:

– Svakako moramo pohvaliti i naše pojedinačne sportove, kao i borilačke sportove, koji su u ovoj godini ostvarili izuzetne rezultate, i na nacionalnoj, i na europskoj, i na svjetskoj razini.

O svima njima pričat će se i 23. siječnja od 18 sati u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na dodjeli nagrada najboljima u sportu.

– Zaključili smo da je prosinac uvijek nagruvan aktivnostima, da sezone i traju tijekom prosinca, odlučili smo da je bolje to odraditi u miru. Nominacije su u tijeku, klubovi predlažu svoje najbolje, a konkurencija će biti velika i u ekipnom i u pojedinačnom sportu. Veselimo se i tom druženju, da na najbolji mogući način zaključimo 2025. godinu – kaže Blažinčić.

A kad smo zaključili su 2025., došao je red i na želje za 2026. godinu.

– Svim našim sportskim djelatnicima i trenerima, sportašicama i sportašima, ljudima koji pomažu velikogoričkom sportu, mi iz Zajednice želimo poželjeti puno mira, zdravlja, sreće i dobrih sportskih rezultata – poželio je Goran Kovačić, a svoje želje ima i Darko Blažinčić:

– Želim da se velikogorički sport i dalje širi, da postiže što bolje rezultate i da napreduje u svakom smislu. Mislim da imamo ogroman potencijal i uvjeren sam da velikogorički sport, unatoč svim preprekama s kojima se susrećemo, ima lijepu perspektivu!

Nastavite čitati

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Slijedi pauza od tri dana, slijede fešte za doček nove 2026. godine i produženo slavlje, a nastavak turnira je 03. siječnja 2026. godine. Na programu je deset utakmica repesaža u kojima će poražene ekipe u prvom kolu imati još jednu priliku da se kvalificiraju u nastavak natjecanja, u nokaut fazu.

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jučerašnje utakmice prvog kola bile su zanimljive i vrlo efikasne, postignuto je 30 golova na 6 utakmica. Nakon prvih petnaest minuta i početkom drugog poluvremena CB Alkar Ekoobrada (veteranska momčad VG Boys) bila je u rezultatskom minusu od dva gola.

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sve se preokrenulo u završnici kada je Tomislav Škrinjarić smanjio na 1:2, a onda je Galonja s dva gola riješio susret u korist veterana. Za poražene dvostruki strijelac bio je Nikola Kos.

Galerija fotografija

33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)

Rezultati 01.kolo (30.12.2025.): Crofna – Elektroluč Solar 0:6, Slane Srdele – Leograd 3:4, Knjigovodstvo Šimičić & Trgovine Aldi – CB Alkar Ekoobrada 2:3, Gorenc Transporti – Agrad Projekt 1:4, Oštri Ćošak VG – Boemi 0:3, CB Domino – Tim Med 0:4.

Rezultati 01. kolo (29.12.2025.): Pitstop Autoservis – Frida CB 6:0, Kos Prijevoz – Briza Foča Derventa 3:2, DS King – Marmis Croatia 5:1, MNK Tornado – Otpremnik Zagreb 1:4, Stridon Promet – Mlade nade 5:0, Blendz Barber Studio – Mili Mont 0:8, Musculus Gym & MBE Sesvete – Zelengaj 1:2.

 

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno