Kapetan ostaje kapetan! ‘Uživam u Americi, branim i Messiju, ali nigdje nije kao u Gorici…’
Kristijan Kahlina (31) otišao je iz HNK Gorice prije dvije i pol godine, ali veze su ostale snažne, neraskidive… Karijera ga je odvela do SAD-a, do Charlottea i glamura MLS-a, ali čim dođe kući, vraća se doma – na gorički stadion…
Lokacija slučajnog sastanka bila je, zapravo, savršena. Vidjeti legendarnoga kapetana Gorice Kristijana Kahlinu na goričkom stadionu nešto je potpuno normalno, prirodno. I lijepo, jer dugo nije navraćao. Odveo ga je nogometni put u bijeli svijet, sve do Amerike, ali Gorica je bila i ostala dom. A doma se uvijek najljepše vratiti.
– Na neki način, nisam ti ja nikad ni otišao odavde… – sa smiješkom kaže Kale nakon prijateljskog zagrljaja, kakve je ovom prilikom dijelio serijski.
Tete čistačice, cure iz vešeraja, tko god se zatekao u klubu u tom trenutku, razveselio se poznatom licu. U taj niz smjestila su se i dva klupska veterana, dvojac koji je tu od prvih dana, dobri stari Franjo Kovačić Pevec i sve markantniji Tvrko Hrstić, koji su rado prihvatili poziv da sudjeluju u ovom našem razgovoru, da ga obogate i oplemene svojom lucidnošću i osvjedočenim šarmom.
U Pevecov Caffe VAR stigao je Kristijan prvom prilikom. U Hrvatskoj je već gotovo dva tjedna, iza njega je odmor i uživanje na Braču kod ženinih, a čim se vratio u metropolu, dojurio je obići prijatelje iz Gorice. Dvije i pol godine prošle su od njegova odlaska, prvo u bugarski Ludogorec, pa od siječnja 2022. u američki Charlotte, ali veze su ostale čvrste, snažne.
– Ma da, Gorica je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – emotivno priča Kahlina dok gleda u pomoćni teren, na kojem je odradio stotine sati treninga između rujna 2016. i ožujka 2021.
Odradio je posljednje dvije drugoligaške, pa još i prve dvije i pol prvoligaške sezone, upisao se u povijest kluba masnim, istaknutim slovima, pa otišao na put koji ga je doveo visoko, jako visoko. U američki MLS, u društvo mega zvijezda, pred kulise koje čine moderni stadioni, pune tribine…
– Lijepo živimo u Charlotteu. Uživamo u svemu skupa, živimo obiteljski, u stanu u centru grada, kćerkica Kiara nas zabavlja… Živimo u gradu koji je prilično siguran po američkim standardima, sad već razmišljamo i o selidbi u kuću, malo izvan centra, ali to ćemo tek vidjeti – počinje svoju američku priču Kahlina, pa nastavlja:
– Nogometno gledano, također uživam. Navijači me vole, igram na iznimno visokoj razini, protiv velikih igrača… Kad se pojavila opcija s MLS-om, iskreno, bio sam malo skeptičan. Ipak su u to vrijeme igrao i Europsku ligu s Ludogorecom, bojao sam se da idem na nižu razinu, da neće to biti to, ali jako brzo sam shvatio da sam se prevario. Dobra je okolnost što sam došao odmah na početak priprema i imao sam dovoljno vremena da se saberem i riješim sam sa sobom da nema zezanja. Tamo se dobro trenira, igrači su jako kvalitetni, odmah mi je postalo jasno da moram biti na top razini ako želim biti pravi.
I to je i učinio. Doveo se na vrhunsku razinu, zauzeo mjesto među stativama kluba koji je tek krenuo u MLS priču i – oduševio. Prozvali su ga “Croatian Wall”, odnono Hrvatski Zid, ima jako dobar status i u klubu i među navijačima, a sve to i nije osobito iznenađenje za sve koji ga poznaju. Kao što ga, recimo, poznaje Tvrtko, koji se ubacio s pitanjem:
– Jel mi možeš to usporediti s HNL-om?
– Ma kakvi, to je neusporedivo – ispalio je odmah Kale.
– To je, realno, drugi svijet. Ne samo po pitanju infrastrukture, nego i po kvaliteti. Ljudi i dalje podcjenjuju MLS, kao što sam i ja radio prije nego što sam otišao gore, ali sad znam da je to jako ozbiljna liga puna vrhunskih igrača. Ovdje ljudi znaju za Messija, Busquetsa, Jordija Albu Insignea, Bernardeschija, Shaqirija, Douglasa Costu, Carlosa Velu… A nitko od njih nije ni u konkurenciji za najboljeg igrača sezone! Dobro, Messi bi možda i bio da je igrao cijelu sezonu, ali kužiš poantu. Dovode sjajne Južnoamerikance, vrhunske igrače. Argentinac Luciano Acosta, recimo, zabio je ove sezone 20 golova i imao 14 asistencija u 34 utakmice. Zvučat će pretjerano, ali igrao sam protiv obojice i mogu ti reći da mu Messi u ovom trenutku nije ni blizu! – opisuje svoje američko okruženje Kahlina pa ide dalje:
– Pa onda Lucas Zelarayán, Argentinac iz Columbusa, koji igra za Armeniju, sad se prodao u Saudijsku Arabiju… Strašan igrač. Kad je igrao s Armenijom protiv Hrvatske baš i nije došao do izražaja, nije to ni lako protiv Modrića, Kovačića i Brozovića, ali ovdje je doslovno dominirao. Čudesan igrač! Uostalom, meni je zabio gol praktički sa centra!
Oho, ima i takvih stvari u američkom snu Kristijana Kahline…
– Faul za njih bio je tri-četiri metra unutar naše polovice, a ja sam bio negdje oko penala. Netko mu je namjestio loptu, on se zaletio, opalio i samo mi je fijuknula iznad glave! Ostao sam u šoku, jer znao sam da je top igrač, ali ovo mi je baš potvrdilo kakav je majstor, kakva je to lucidnost, kvaliteta. I nije mu to bilo ni prvi ni zadnji put, i ove sezone je zabio sa centra, i to iz igre, u 90. minuti, s minimalno prostora! Teško mi je i objasniti koliko je opasan – prepričava dojmove Kahlina, pa se okreće i brojkama.
– Pazi, tamo svaki klub ima po trojicu igrača koji imaju više od dva milijuna dolara godišnje, pa onda još i šestoricu-sedmoricu sa od 600.000 do milijuna, a zadnji igrač u rotaciji ima najmanje 300.000 dolara. Za te novce, imaš top igrače! Za većinu njih kod nas nitko nije čuo, a strašni su.
Nitko, međutim, po statusu ne može stati u istu rečenicu s Najvećim. Odnedavno je Leo Messi igrač Inter Miamija, a Kahlina je već dvaput imao priliku osjetiti najboljeg nogometaša svih vremena iz prve ruke. Prvu je utakmicu izgubio, drugu dobio.
– I to su bila dva potpuno različita iskustva… – kreće Kristijanova priča s radnim naslovom “Leo i ja”.
– Kad smo prvi put igrali, moram priznati da sam stvarno bio uzbuđen. Nešto je posebno kad shvatiš da ćeš igrati protiv Messija, da će biti s njim u tunelu, na terenu… I ajde sad ti budi koncentriran na utakmicu! Iskreno, svi smo u tunelu buljili u njega, tko ne bi. Stadion je već prije zagrijavanja dupkom pun, a kad on izađe na teren, prolomi se takvo vrištanje… Takvo nešto nikad u životu nisam čuo! Takav zvuk, gotovo histeriju. I moraš se u to zagledati, promatrati njega kako lagano trčkara dok ovi vrište… Neizbježno ti odvraća fokus s utakmice. Na kraju smo izgubili 4-0, baš on mi je zabio taj četvrti gol. Ali dobro, naletio je na povratnu i zabio na prazan gol, tako se tješim, ha, ha.
Malo drukčije nego inače bilo je i kad je sudac odsvirao kraj.
– Bio sam mu najbliži pa sam prvi dotrčao do njega. Pružio sam mu ruku, poželio sreću dalje i tu je negdje završio moj prvi razgovor s Messijem, ha, ha…
Već sljedećom prilikom, na svom stadionu, pred 66.000 ljudi, u borbi za doigravanje, bilo je potpuno drukčije.
– Tad sam već bio potpuno koncentriran i fokusiran na sebe, a na Messija sam počeo gledati kao na svakog drugog igrača. Ne kažem da nisi posebno oprezan, da pomalo i ne strahuješ što će napraviti, jer znaš da može sve što poželi, ali nema više tog uzbuđenja. Naravno da ne možeš reagirati na isti način kad loptu u nogama ima on ili netko drugi. Stalno razmišljaš jesi li možda metar previše vani, previše lijevo, znaš da može stvari koje normalan nogometaš ne može, da od njega možeš očekivati neočekivano – prepričava Kahlina, koji je ostao impresioniran s mnogo toga.
– Taj čovjek jednostavno drukčije udara loptu. Vidiš to kod svakog primanja, kod svakog dodavanja… Kad Messi daje loptu iza zadnje linije, to izgleda kao da je spusti rukom suigraču, nešto nevjerojatno. Praktički sve isto vrijedi i za Busquetsa.
Zapamtio je Messi možda i Kahlinu, jer skinuo mu je jedan slobodnjak iz jako dobre pozicije.
– Pucao je s ruba šesnaesterca, iz pozicije idealne za ljevaka… Imao sam igrača ispred sebe, on je malo i dirao tu loptu glavom, promijenio joj smjer, pa sam je ja samo uspio odbiti u prečku. Srećom, odbila se s prave strane gol-linije. U prvi trenutak nisam ni shvatio zašto mi je ta lopta prešla preko prstiju, kako sam je promašio, da bi mi tek poslije suigrač rekao da ju je i on dodirnuo… Činilo mi se da sam zamalo kiksao, a ispalo je da je to bila vrhunska obrana.
Upravo je Miami s Messijem donio novu draž MLS-u, a posebno je preobrazio sam klub.
– Donedavno je Miami bio samo jedan od klubova. Imali su i oni svoje zvijezde, Higuaina i druge, ali sad je to nešto sasvim drugo. Ova trojica na stadion i sa stadiona odlaze u terencima s tamnim staklima, pod policijskom pratnjom. Ne mogu ti dečki tamo normalno šetati gradom, imaju svoje vozače, tjelohranitelje…
U takvim uvjetima, u takvom okruženju, prođu Kahlini ponekad kroz glavu i gorički dani. I neki sasvim drukčiji uvjeti funkcioniranja.
– Da, zna se dogoditi da mi u tim trenucima prođe kroz glavu kako sam igrao i u našoj drugoj ligi, na svakakvim terenima i stadiona, kasnije i u prvoj, ponekad i pred par stotina ljudi… Ali ne razmišljam o tome negativno, u smislu bilo kakve kritike prema našem nogometu. Imamo to što imamo, liga je dobra, a ja danas na te dane gledam kao nekakav osobni uspjeh. Kad znaš što si sve prošao, koliko si se borio, i shvatiš do kud si došao, do spektakularnih stadiona i okršaja s najvećim svjetskim zvijezdama, čovjek mora biti sretan i zadovoljan – logično kostatira Kale, uz dodatak:
– Sve je to jako lijepo, ali nije lako, definitivno nije. Ima i tamo svega i svačega, svakakvih situacija. Uostalom, nije to onaj osjećaj koji sam imao u Gorici, tamo nisi dio obitelji, ne osjećaš se toliko važno, jer ipak je to u velikoj mjeri posao.
Kristijan Kahlina odigrao je 157 utakmica u četiri i pol godine u dresu Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
I tako se, u čas, vraćamo na goričke dane.
– Kad razmišljam o tim danima, prije svega se sjećam svih onih velikih pobjeda, stadiona s punim tribinama, fešta u svlačionici… S vremena na vrijeme pogledam na YouTubeu sažetke nekih od tih utakmica, s naših prvoligaških početaka pogotovo. Gledam i one protiv velikih protivnika, ali iz nekog razloga su mi posebno drage ostale dvije uzastopne pobjede protiv Istre u Puli, kad je Suk zabijao… Kad to opet vidiš, vrati se i osjećaj koji si tad imao, prisjetim se te generacije, koliko smo uživali u svemu tome – priča Kale i dodaje:
– Nisam tip koji se ikad poželi vratiti na nešto što je bilo, jer ipak je tad trajala moja velika borba u želji da napravim iskorak, odem na sljedeću stepenicu. Tad sam patio, žestoko radio, uz to i strahovao da mi se ne dogodi nekakva ozljeda, s ciljem da dođem do ovdje gdje sam danas. Ne bi bilo logično da se želim vratiti u to vrijeme, koliko god sam uživao u druženju s tim dečkima, sa svojim prijateljima, ali zbog tih dana još i više uživam sad, kad nam već na zagrijavanju bude šest-sedam tisuća ljudi.
U kontaktu je i dalje s mnogima, više ili manje, ali unutra je itekako.
– Maks Ćelić, Hrvoje Babec i Patrik Periša su mi ostali nekako najbliži. Nas četvorica imali smo svoju grupu i kad smo bili u Gorici, imamo je i dalje, a na profilnoj fotki smo nas četvorica na glavnom terenu u Gorici. Čujem se i s drugima, ali sve manje s igračima, čisto iz razloga što ih je sve manje iz tog vremena. Tu su i dalje Mitar, Krizma, Pršir i Bane, s kojim se isto čujem, ali više sam u kontaktu s Klafom, Nindžom, Larisom… – nabrajao je Kristijan, pa nas sljedećim rečenicama ostavio u blagom šoku.
– Cijelo vrijeme sam s bivšim suigračima u određenom kontaktu, s nekima češće, s nekima rjeđe, ali prošle sezone, kad je trajala ona kriza, čuli smo se puno češće, praktički stalno smo bili na liniji. Bili su u toj borbi za opstanak, znao sam koliko im je teško i pokušavao sam ih podići, pomoći im na bilo koji način… – otkrio je vječni Goričanin Kahlina.
Tu se negdje i rodila ona konstatacija da iz svoje Gorice nikad zapravo nije ni otišao, jer neće se baš često dogoditi u svijetu nogometa da se kapetan koji je otišao iz kluba dvije godine ranije i dalje bude “kapetan na daljinu”, motivator, najveći navijač.
– Je, Gorica je definitivno nešto posebno za mene. Kažem, svaku utakmicu gledam, veselim se svakoj pobjedi. To je ipak moj klub. I da, ne bih imao ništa protiv da se jednog dana vratim ovdje…
E, to bi bilo posebno romantično. Međutim, taj trenutak djeluje kao daleka budućnost, i to ne samo zato što je gorička mreža u sigurnim rukavicama Ivana Banića. U vrijeme kad je Bane došao u klub, pristao je biti broj dva, čuvati leđa kapetanu Kahlini, a danas je na svome vrhuncu.
– Prvo, moram reći da sam u Gorici imao nevjerojatnu sreću što sam imao toliko dobre kolege. Zbog njih dvojice, prvo Ivana Čovića pa onda i Ivana Banića, toliko sam i želio otići iz Gorice, kako bih njima otvorio prostor. I ovim putem im se zahvaljujem na svoj podršci i svemu drugome – rekao je Kahlina pa se još malo okrenuo Baniću.
– U njegovoj priči bilo je svega, od tog odlaska u Olimpiju, pa tog potresa mozga… Ali Bane je sjajan golman. Izvrsno je branio i prošle sezone, imao je jako važnu ulogu u toj borbi za opstanak, a ove sezone još je i bolji. Konstantno brani jako dobro, nadam se da će i on biti nagrađen nekim dobrim transferom u budućnosti – poželio je frend Kale.
Za kraj, morao se suočiti i s jednim pitanjem dopisnika Peveca.
– Daj mi reci, kakve su ženske u Americi?
Bio je Kale, naravno, spreman i na taj izazov. I analitičan.
– Uh, nisu baš neke… Ne kažem da nema lijepih žena, ali drukčija je to kultura. Tamo se žene uglavnom uopće ne sređuju, često su i zapuštene, s viškom kilograma. Komentirao sam to i sa ženom, mi se šokiramo kad se vratimo u Zagreb, kad vidiš kako se cure srede, kako drže do sebe. Toga tamo nema, njima to nije bitno, izlaze van u šlapama…
Navršio je Kale 31 godinu, puno je još dobrih godina ispred njega, ali već gleda i prema budućnosti.
– Imam još godinu dana garantiranog ugovora, zatim i opciju dodatne godine, pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati. Sve su opcije otvorene, ali u svakom slučaju mislim još dugo braniti. A poslije… Iskreno, vidim se kao trener, i to glavni trener, ali prije svega ću morati upisati školu, a u tom smjeru još nisam otišao – završio je naše druženje Kale.
I polako se uputio u smjeru automobila, parkiranog na poznatome mjestu. Čekali su već njegova Nikolina i malena Kiara, a treba već i početi trenirati, jer nije on jedan od onih koji mogu puno odmarati.
Ali Kristijan Kahlina je, uostalom, puno toga što mnogi nisu. Fajter, sportaš najboljega kova i – Goričanin zauvijek.
Juniori Gorice su u 05. kolu Prve lige odigrali neodlučeno sa Slaven Belupom 1:1, gosti su došli u vodstvo golom Marka Aščića u 12. minuti, izjednačio je Luka Gale u 85. minuti.
Velika Gorica,13.09.2025. Prva liga juniora-5.kolo: HNK Gorica-NK Slaven Belupo 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica,13.09.2025. Prva liga juniora-5.kolo: HNK Gorica-NK Slaven Belupo 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica (5 2 2 1 9:8 8) je sa 8 bodova na 6. mjestu u trenutačnom poretku.
Velika Gorica,13.09.2025. Prva liga juniora-5.kolo: HNK Gorica-NK Slaven Belupo 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica,13.09.2025. Prva liga juniora-5.kolo: HNK Gorica-NK Slaven Belupo 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorica se u 06. kolu sastaje s Lokomotivom u Zagrebu.
Galerija fotografija
Prva liga juniora 2025./2026., 05.kolo
HNK Gorica – NK Slaven Belupo 1:1 (0:1)
Velika Gorica. Gradski stadion (teren s umjetnom travom). Gledatelja:100. Subota, 13.09.2025., 10 sati. Sudac: Igor Marić (Sisak). Pomoćni suci: Emir Trklja (Petrinja) i Tomislav Mioković (Sisak). Delegat: Robert Balen (Zagreb). Strijelci: 0:1 – Aščić (12), 1:1 – Gale (85).
GORICA: Katalinić, Nevjestić, Sumbuljević (od 75. Gale), Kučiš (od 62. Perković), Rujnić, Šimić, Prgomet, Krmpotić (od 46. Kelava), Echue, Kasumović (cap.) (od 75. Dobronić), Orešković (od 70. Tolić). Trener: Sven Raić.
SLAVEN BELUPO: Podhraški, Šušković (od 78. Miklošić), Habijanec (od 67. Maltar),Sović, Geci, Ivanda (cap.), Šivalec (od 78. Travica), Sokač, Aščić, Kucel (od 78. Miklošić), Berisha (od 59. Vučković). Trener: Roman Sović.
Prvi poraz Kurilovca: Perica se vratio na Udarnik i odnio bodove u Zagorje
Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-2 na svom terenu od Zagorca iz Krapine, kojeg vodi bivši trener Kurilovca Perica Vidak. Gledatelji su mogli uživati u dobrom nogometu, ali ne i u konačnom rezultatu…
Dobra, kvalitetna, zanimljiva i dramatična utakmica odigrana je ove subote na Udarniku, s ishodom koji nije mogao razveseliti domaće navijače. Na poznato mjesto stigao je bivši trener Kurilovca Perica Vidak, koji je u svoj grad doveo svoju aktualnu momčad, Zagorec iz Krapine. I odnio puni plijen. Iskoristili su gosti iz Zagorja sve trenutačne slabosti Kurilovčana, pokazali da su ozbiljna momčad i nanijeli domaćinu prvi poraz u sezoni.
– Bila je to utakmica jako lijepog tempa, s puno dobrih poteza. Gosti su pokazali da su u ovom trenutku bolji, rekao bih da su bili frekfentiji i fokusiraniji, i čestitam im na zasluženoj pobjedi! Međutim, pohvalio bih i sve aktere utakmice, uključujući i moje igrače. Idemo dalje, nema druge – rekao je trener Kurilovca Senad Harambašić nakon poraza 3-2.
I doista, bila je to prilično sadržajna utakmica, ne samo zbog pet golova. Kurilovec je ovaj ogled dočekao umoran od ogled s Oriolikom u kupu tri dana ranije, s posljedicama napornog ritma na otvaranju sezone, a možda je baš zato Zagorec djelovao nekako življe, dinamičnije. Bili su gosti, realno gledajući, bolji za taj jedan gol, iako nije bilo daleko ni od toga da Kurilovec u završnici dođe do boda.
Zagorcu su pripala otvaranja oba poluvremena, a na samom početku susreta, već u trećoj minuti, pogodio je gostujući igrač Pavlinić. Vratio se Kurilovec u 19. minuti preko Sedlačeka, koji je pogodio glavom nakon lijepog ubacivanja Novaka s desnog boka, da bi se do kraja prvog dijela igrala ravnopravna utakmica bez novih uzbuđenja u smislu novih golova.
Početkom drugog dijela ponovila se slična priča kao s početka prvog, Nigerijac Akimen vratio je vodstvo na stranu momčadi iz Krapine, a isti igrač iskoristio je novu šansu u 74. minuti. Ubacivanje iz kornera nije uspio izbiti Šarić, lopta je u prsa pogodila Novaka, pa se odbila točno pred spretnog i sretnog Nigerijca… Mogao je Zagorec ubrzo otići i na nedostižnih 4-1, no spriječio je to Leon Išek, skinuvši čisti zicer, a Kurilovec se u igru vratio ipak malo prekasno. U 88. minuti sjajno je s više od 20 metara pogodio Mateo Pršir, ali za povratak u egal više nije bilo dovoljno vremena ni energije.
Ostali su tako Kurilovčani na četiri boda, a ono što ih čeka nije nimalo jednostavno. Počevši od sljedećeg vikenda, kad će Kurilovec gostovati kod Trešnjevke, slijedi pet utakmica u 14 dana, pa će u ovom trenutku najvažnije biti zaliječiti ozljede i bolesti koje su napale svlačionicu…
Jeste li znali? Seniori nisu jedini Goričani koji su srušili Dinamo ovog vikenda!
Nedjelja navečer donijela je HNK Gorici veliku pobjedu na Maksimiru, ali nešto slično dogodilo se i u nedjelju ujutro, kad su na teren izašli kadeti II Gorice i Dinama. Završilo je 2-0 za Goricu, vodeću momčad lige…
Pobjeda prve momčadi Gorice na Maksimiru odjeknula je očekivano glasno, sportska javnost je iznenađena, gotovo šokirana prvom pobjedom protiv Dinama u gostima, ali u pozadini te nedjeljne raspodije ovog se vikenda događalo još puno toga u svijetu HNK Gorice. Cijeli niz mlađih kategorija također je odrađivao svoje obaveze, svatko na svojoj razini, u svom okruženju, a u svemu tome dogodila se i jedna utakmica koju valja istaknuti…
Mjesto radnje je naš Gradski stadion, igralište s umjetnom travom, a vrijeme radnje je također nedjelja, ali ujutro. Već u 9 sati počeo je ogled Gorice II i Dinama II u kadetskoj konkurenciji Prve NL Centar. Prve momčadi Gorice i Dinama natječu se u HNL-u, a “dvojke” su u prvom sljedećem rangu, u kojem je na vrhu – Gorica! Tri utakmice, tri pobjede, svih devet bodova, gol-razlika 8-1… I velika pobjeda u tom trećem kolu.
Trener Denis Banić u ruke je dobio vrlo zanimljivu generaciju dječaka rođenih 2010. godine, koja je svoj potencijal pokazala i u ogledu s vršnjacima iz Dinama. Bila je to utakmica u kojoj je Gorica sve riješila već u prvom poluvremenu i do kraja uspjela sačuvati dva gola viška te tako nanijeti Dinamu prvi poraz ove sezone.
Mladi Goričani poveli su već u devetoj minuti, i to golom Karla Zajeca, da bi posao dovršio Ivano Mišković u 38. minuti. Iako su u sastavu imali i nekoliko reprezentativaca, klinci iz Dinama više se nisu mogli vratiti iz takvog minusa i Gorica je upisala vrijednu pobjedu, koja će ovim dečkima dati dodatni vjetar u leđa uoči izazova koji im slijede.
GORICA – DINAMO 2-0
1-0 Karlo Zajec (9), 2-0 Ivano Mišković (38) Gorica: Šušterić, Džepina-Bajić, Šabarić, Zajec (od 63. Sinković), Čale (od 90. Panižić), Denčev (od 63. Salihović), Vučinić (od 83. Abramovich), Vetma, Mišković (od 63. Mačković), Filipec, Jantol (od 90. Marić)
Što se ostalih selekcija tiče, dodajmo kako je Dinamo u jednoj utakmici uspio i pobijediti Goricu, završilo je 3-0 za “modre” u konkurenciji juniora II, dok su selekcije iz HNL-a ovog vikenda imale polovičan učinak. Pioniri su remizirali s Rijekom (0-0), kadeti su doživjeli poraz (1-3), a juniori su podijelili bodove sa Slaven Belupom (1-1).
Vatrogasac je na startu sezone u Drugoj ŽNL skupina Istok 2025./2026. u 2.kolu izgubio na domaćem terenu 1:2 u susretu s Donjom Zelinom (u prvom kolu Vatrogasac je bio slobodan, u Ligi je 11 klubova).
Kobilić, 14.09.2025. Druga ŽNL Istok-02.kolo: Vatrogasac – Donja Zelina 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 14.09.2025. Druga ŽNL Istok-02.kolo: Vatrogasac – Donja Zelina 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su prvo poluvrijeme riješili u svoju korist golom Marka Nikolića u 25. minuti, a početkom drugog poluvremena u 50. minuti izjednačio je Mateo Koščak, kapetan Donje Zeline.
Kobilić, 14.09.2025. Druga ŽNL Istok-02.kolo: Vatrogasac – Donja Zelina 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 14.09.2025. Druga ŽNL Istok-02.kolo: Vatrogasac – Donja Zelina 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 14.09.2025. Druga ŽNL Istok-02.kolo: Vatrogasac – Donja Zelina 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon toga igralo se obostrano otvoreno, momčadi su tražile prigode za drugi pogodak. Gosti su ipak bili nešto aktivniji i u 80. minuti kapetan Koščak je ponovo bio strijelac, efektno je pogodio mrežu domaćih za 1:2.
Kad su Islanđani doma u Vodicama… Gorička promocija uz pobjedu!
Košarkaši Gorice u nedjelju su pobijedili islandskog prvoligaša Njardvik u prijateljskoj utakmici odigranoj u Vodicama. Samo dva dana nakon +94 u kupu otputovali su u Dalmaciju i pokazali sve što znaju…
Za kraj trećeg tjedna priprema trener Damir Miljković odveo je košarkaše Gorce do Dalmacije, u Vodice, gdje ih je ugostio islandski prvoligaš Njardvik, koji se nalazi u Šibeniku na priprema. Posrednik u dolasku bio je Mario Matasović, koji je ostao u prijateljskim odnosima sa sadašnjim pomoćnim trenerom Gorice Matejem Buovcem, koji je ne tako davno igrao na Islandu.
Bolju igru tijekom svih 40 minuta gorički košarkaši naplatili su pobjedom 88-83, kojom su zaokružili iznimno naporan tjedan, u kojem su odigrali čak tri utakmice. U ovoj trećoj momčad trenera Miljkovića sjajno je odgovorila zahtjevima protiv renomiranog suparnika, kojeg su Goričani iznenadili sjajnom igrom u oba pravca.
– Jedno veliko iskustvo za nas. Momci su bili sjajni, kao i cijeli ovaj period od kad smo se skupili. Jedna sjajna ekipa s Islanda nas je pozvala u goste, momčad je to koja u svojim redovima ima nekoliko zaista dobrih individualaca. Međutim, mi smo ovaj susret na najbolji način iskoristili za svoju promociju. Momci su sjajno reagirali, pogotovo u prvom dijelu, u kojem su igrali odlično. U drugom smo malo pali, što je i očekivano, no sve u svemu jako sam zadovoljan – kazao je nakon utakmice trener Miljković, koji je dečkima odlučio dati slobodan ponedjeljak.
– Mi želimo i hoćemo dočekati sezonu spremni. Momci daju sve od sebe i neka tako samo nastave. Pred nama je u petak prijateljska utakmica protiv Škrljeva, nakon čega nas čeka jedan jako dobar turnir u Đakovu, kojeg se nadam da ćemo osvojiti – zaključio je trener Gorice.
U susretu s Islanđanima zbog obaveza s kadetskom ekipom u sastavu nije bilo kapetana Ante Mašića i još uvijek ozlijeđenog Gabrijela Kuzmića, tako da je minutažu podijelilo jedanaest igrača – Frano Miloloža, Matija Pavlic, Borna Dramalija, Pavao Turić, Roko Ivanković, Kristijan Validžić, Petar Gruja, Jakov Ninić, Rinaldo Bljaić, Kristijan Šutalo i Tvrtko Gluhak.