Sport

Kapetan Kale i 1500 goričkih dana: ‘Ovaj klub i ja zajedno rastemo’

Bio je blizu odlaska iz kluba, no Kahlina je ipak potpisao novi ugovor – do ljeta 2024. godine

Objavljeno

prije 5 godina

8. listopada 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tek nakon što je sve dogovoreno, u trenucima kad su čelnici kluba i Kristijan Kahlina usuglasili sve detalje novog ugovora, nakon što je dogovoren i dan svečanog potpisivanja, isplivala je jedna gotovo nevjerojatna podudarnost. Naime, kapetan Gorice potpisao je novi ugovor, koji će trajati do ljeta 2024. godine, točno 1500 dana nakon što je došao u Goricu.

– Da, nevjerojatno da je tako ispalo… – nasmijao se Kahlina nakon što je odradio poziranje s dresom na kojem je broj 2024 i odgovarajući natpis umjesto prezimena: “Kapetan”.

– Dogovorili smo se, sretni smo i ja i klub, a to je najvažnije. Pokušat ću i dalje davati sve od sebe u ovom dresu, kao i uvijek dosad, a ciljevi su nastaviti svoj niz i pokušati ući u Europu, što je u ovom trenutku i realan cilj, s obzirom na to kako smo krenuli u prvenstvo – kazao je Kahlina.

U proteklih 1500 dana putanja je bila isključivo uzlazna.

– Svaki dan sam napredovao ja osobno, ali i klub. Nisu to prazne riječi, nego činjenice. Prve sezone došli smo do kvalifikacija s Cibalijom, nismo prošli. U drugoj sezoni osvojili smo titulu i ušli u prvu ligu. U trećoj smo bili sjajni, na korak do Europe. U četvrtoj, drugoj prvoligaškoj, koja je uvijek najteža, do kraja smo se stabilizirali, a ove sezone želimo napraviti korak dalje. Nismo mogli sanjati bolji start, skupili smo 16 bodova u sedam kola i prošli dva kola Kupa, no tako sad treba i nastaviti – kaže Kale.

Dogovor o dolasku u Goricu pao je 31. kolovoza 2016. godine, a Kristijan je za svoj novi klub debitirao osam dana poslije.

– Moja gorička priča zapravo je počela nesrećom mog kolege Tonija Šuškovića, u to vrijeme prvoga golmana Gorice. Ozlijedio se nakon drugog kola prvenstva i u klubu su tražili nekoga da pokrpa rupu u toj situaciji. Kontaktirali su mene, našli smo se i sve dogovorili, a ja u trećem kolu još nisam imao pravo nastupa, pa sam debitirao 7. rujna u Sesvetama. Na istom terenu na kojem sam, evo, odigrao i posljednju u nizu, 151. utakmicu za Goricu – ističe Kahlina dan nakon prolaska u osminu finala Kupa upravo u Sesvetama.

Tamo je, barem zasad, sve počelo i završilo.

– Sjećam se te prve utakmice, kako ne… Bio sam prilično potresen nakon tog poraza 2-1. Ipak sam došao s nešto više razine, iz prve slovenske lige, očekivao sam od sebe da ću odmah raditi razliku, a na kraju se dogodio poraz. Baš pamtim kako sam bio tužan, utučen kad sam došao doma – prisjeća se Kahlina, koji je “rehabilitaciju” na istome mjestu imao vrlo brzo.

– Dobro pamtim i još jednu utakmicu u Sesvetama, koju smo dobili. U sezoni u kojoj smo osvojili drugu ligu igrali smo tamo tri kola prije kraja i pobijedili 1-0, što nam je praktički osiguralo ulazak u prvu ligu. Da smo tu izgubili, teško bismo došli do prve lige. Ovako nam je kolo poslije bio dovoljan bod doma protiv Šibenika, što smo i uzeli u onom nezaboravnom potopu.

Puno toga lijepoga prošli su Kahlina i Gorica zajedno, a puno toga lijepoga je i pred njima.

– Izuzetno smo sretni i ponosni što naš kapetan ostaje s nama još četiri godine. Najduže je u klubu od svih igrača iz trenutačnoga kadra, bilo nam je jako važno zadržati ga ovdje što je duže moguće. Imali smo puno upita za njega ovog ljeta, bio je blizu odlaska iz kluba, a ušao je u posljednju godinu ugovora. Zato je ovo bio pravi trenutak za ovakav dogovor, budući da bi sljedećeg postao slobodan igrač. Sretni smo što je Kristijan odlučio da je Gorica i dalje pravi klub za njega, s kojim može ciljati na još više domete u budućnosti – rekao je sportski direktor Mindaugas Nikoličius i dodao:

– Zadovoljni smo s početkom sezone i zadržavanje najvažnijih igrača u klubu poruka je svima da mislimo ozbiljno. Vjerujem da ova sezona može biti fantastična za HNK Goricu!

Povezane teme:HNK GORICA hotnews kristijan kahlina

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.