Sport

Kakve veze imaju Henning Berg, Olof Mellberg i Ivan Prelec? Mogli bi imati…

Ivan Prelec ozbiljan je kandidat za klupu švedskog velikana AIK-a iz Stockholma. Ugovor s danskim Vejleom i dalje mu je važeći, pa bi moglo doći i do isplate odštete za velikogoričkog trenera… U cijelu priču uključene su i dvije legende skandinavskog nogometa

Objavljeno

prije 2 godine

2. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jedan je rođen u gradu Eidsvollu, skupio je točno stotinu nastupa za Norvešku, igrao je 66 puta za veliki Manchester United, pod monumentalnim Alexom Fergusonom uzeo jednu nezaboravnu Ligu prvaka i dva Premiershipa, a prije i nakon toga bio je član i Blackburna, Glasgow Rangersa…. Čovjek se zove Henning Berg i danas ima 54 godine.

Drugi je rodom iz Gullspånga, ikona švedskog, ali i svjetskog nogometa. Za reprezentaciju Švedske upisao je 117 nastupa, a najveći dio igračke karijere proveo je u Aston Villi. Vrhunac karijere dogodio se jednom sezonom u Juventusu, a prošao je i Villarreal, Olympiacos, Kopenhagen… Ime mu je Olof Mellberg, po pitanju stila odjevanja briljira i u 47. godini.

Treći je bio kapetan kadetske reprezentacije Hrvatske. Ozljede su mu vrlo rano usmjerile karijeru, koja je zbog toga iz Dinama vodila prema Udarniku i Poletu iz Buševca, a malo potom i do rekreativnog nogometa kod Panadića. U najboljem slučaju. Što i nije ispalo loše, jer tu se počela rađati neka druga, zasad vrlo zanimljiva priča… On je Ivan Prelec, došao je “već” do 36. rođendana.

E sad, kakve to sve skupa ima veze jedno s drugim, odnosno trećim? Kako javljaju skandinavski mediji, moglo bi imati…

Ivan Prelec, znat će svi imalo upućeni, već dvije i pol godine vodi danskog superligaša Vejle (usput rečeno, izgovara se “Vajle”, dobro će ta informacija doći barem kladioničarima). Došao je u klub, dakle, kao 34-godišnjak, potpuni anonimac za dansku nogometnu javnost, u trenutku kad je već bilo jasno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. U završnici sezone, ipak, stvari su se posložile malo drukčije i na kraju je jedan bod nedostajao Prelecovoj momčadi da ostane u ligi.

Ipak, Vejle je ispao. A Prelec ostao, jer zato je i došao, da vrati klub tamo gdje je bio. Učinio je to sa stilom, Vejle je u drugoj ligi bio vodeći od prvog do posljednjega kola i nekoliko kola prije kraja bilo je jasno da se momčad vraća u Superligu, u društvo Kopenhagena, Midtjyllanda, Brondbyja… I da Prelec, naravno, ostaje.

U sezoni koja je slijedila, onoj iza nas, Vejle nije dobio pojačanja, samo se popunio na nekim pozicijama i, kako će to upućeni jako dobro oslikati, krenuo u rat s pištoljem na vodu. Prelec je, međutim, kombinirao, radio, vjerovao, prenosio to na svoje igrače i – uspio! Vejle je sačuvao status u ligi 12 iz koje ispadaju dva kluba, a na kraju su detalji dijelili Preleca i njegove igrače, klub s drugim najmanjim budžetom u ligi, od prvog mjesta u Ligi za ostanak i utakmice za iskorak u europska natjecanja!

Prelec je sezonu u takvim okolnostima otvorio s pet poraza, da bi iz vodstva kluba odgovorili – novim ugovorom. Toliko su cijenili sve što radi, bili su toliko zadovoljni viđenim, da im nije padalo napamet puštati ga bilo gdje. Sama činjenica da je jedan mladi hrvatski trener u državi poput Danske već pune dvije i pol godine govori dovoljno sama za sebe, a sve govori da čelnici Vejlea nisu i jedini koji su svjesni u koliko se dobrog trenera razvija 36-godišnji Velikogoričanin.

Naime, nakon sezone u kojoj se njegov klub borio za ostanak u ligi, Prelec navodno ima nekoliko ponuda! Interes su, koliko se može doznati iz skandinavskih medija, pokazali neki klubovi iz vrha danskog nogometa, ali i iz inozemstva. Najdalje je s tim interesom, pišu Šveđani, otišao je AIK iz Stockholma. Toliko daleko da se već navodno dogovaraju opcije raskida Prelecova ugovora s Vejleom, što bi lako moglo dovesti do toga da Šveđani plate Dancima ozbiljnu odštetu za dečka s adresom u Kurilovcu!

I tu se negdje vraćamo na početak… Donedavno je trener AIK-a, kluba koji je 12 puta bio prvak Švedske, bio Henning Berg. Nekadašnji trener Legije, Videotona, Skjaerna i dva ciparska kluba otišao je iz Stockholma sredinom lipnja, a od tad traje i potraga za njegovim nasljednikom. Kako tvrde švedski portali, Prelec je iskočio kao glavni favorit za tu poziciju, a protukandidat mu je Olof Mellberg, osebujni Šveđanin koji je prošle sezone radio u domovini, vodio prvoligaša Brommopojkarnu.

Biste li prepoznali Olofa Mellberga? Utakmice je u Brommopojkarni vodio u ležernom izdanju, sa šlapama na nogama…

Mellbergova prednost, kako doznajemo, bit će to što za njega nije potrebno plaćati odštetu, dok u Prelecovu ugovoru nema fiksne odštete, nego nju treba tek dogovoriti. Spomenut će neki izvori u toj priči i moguću “milijunsku odštetu”, pri čemu nije navedeno radi li se o krunama ili eurima, ali tu neke velike razlike ionako nema. Poanta je u tome da je vrlo realna mogućnost da jedan klub drugome isplati odštetu za trenera, što nije baš svakodnevna praksa u svijetu nogometa, i to nakon što je taj trener u jednom klubu proveo dvije i pol godine…

Ukratko, Ivan Prelec je na štihu. Trenerska karijera razvija mu se fantastično, kroz Goricu, koju je uveo u prvu ligu, a zatim i Legiju, Istru i Dinamo II dobio je dovoljno prostora da sazrije kao trener, a sad polako dolazi vrijeme za puno veće i važnije stvari. Koje će, nekako se čini, također biti samo jedna od stanica na putu prema još i puno većim dosezima, koji će doći u godinama pred nama…

Uz Preleca su u Vejleu, a bit će i u AIK-u ako se stvar realizira, i još dva naša čovjeka. Damir Grlić, u nogometnom puku poznatiji kao Cico, prvi je njegov suradnik, a Mario Škrablin brine o fizičkom pripremi njihove momčadi.

Dečki, bravo!

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 13 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.