Sport

Kakve veze imaju Henning Berg, Olof Mellberg i Ivan Prelec? Mogli bi imati…

Ivan Prelec ozbiljan je kandidat za klupu švedskog velikana AIK-a iz Stockholma. Ugovor s danskim Vejleom i dalje mu je važeći, pa bi moglo doći i do isplate odštete za velikogoričkog trenera… U cijelu priču uključene su i dvije legende skandinavskog nogometa

Objavljeno

prije 2 godine

2. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jedan je rođen u gradu Eidsvollu, skupio je točno stotinu nastupa za Norvešku, igrao je 66 puta za veliki Manchester United, pod monumentalnim Alexom Fergusonom uzeo jednu nezaboravnu Ligu prvaka i dva Premiershipa, a prije i nakon toga bio je član i Blackburna, Glasgow Rangersa…. Čovjek se zove Henning Berg i danas ima 54 godine.

Drugi je rodom iz Gullspånga, ikona švedskog, ali i svjetskog nogometa. Za reprezentaciju Švedske upisao je 117 nastupa, a najveći dio igračke karijere proveo je u Aston Villi. Vrhunac karijere dogodio se jednom sezonom u Juventusu, a prošao je i Villarreal, Olympiacos, Kopenhagen… Ime mu je Olof Mellberg, po pitanju stila odjevanja briljira i u 47. godini.

Treći je bio kapetan kadetske reprezentacije Hrvatske. Ozljede su mu vrlo rano usmjerile karijeru, koja je zbog toga iz Dinama vodila prema Udarniku i Poletu iz Buševca, a malo potom i do rekreativnog nogometa kod Panadića. U najboljem slučaju. Što i nije ispalo loše, jer tu se počela rađati neka druga, zasad vrlo zanimljiva priča… On je Ivan Prelec, došao je “već” do 36. rođendana.

E sad, kakve to sve skupa ima veze jedno s drugim, odnosno trećim? Kako javljaju skandinavski mediji, moglo bi imati…

Ivan Prelec, znat će svi imalo upućeni, već dvije i pol godine vodi danskog superligaša Vejle (usput rečeno, izgovara se “Vajle”, dobro će ta informacija doći barem kladioničarima). Došao je u klub, dakle, kao 34-godišnjak, potpuni anonimac za dansku nogometnu javnost, u trenutku kad je već bilo jasno da će Vejle ispasti iz najvišeg ranga. U završnici sezone, ipak, stvari su se posložile malo drukčije i na kraju je jedan bod nedostajao Prelecovoj momčadi da ostane u ligi.

Ipak, Vejle je ispao. A Prelec ostao, jer zato je i došao, da vrati klub tamo gdje je bio. Učinio je to sa stilom, Vejle je u drugoj ligi bio vodeći od prvog do posljednjega kola i nekoliko kola prije kraja bilo je jasno da se momčad vraća u Superligu, u društvo Kopenhagena, Midtjyllanda, Brondbyja… I da Prelec, naravno, ostaje.

U sezoni koja je slijedila, onoj iza nas, Vejle nije dobio pojačanja, samo se popunio na nekim pozicijama i, kako će to upućeni jako dobro oslikati, krenuo u rat s pištoljem na vodu. Prelec je, međutim, kombinirao, radio, vjerovao, prenosio to na svoje igrače i – uspio! Vejle je sačuvao status u ligi 12 iz koje ispadaju dva kluba, a na kraju su detalji dijelili Preleca i njegove igrače, klub s drugim najmanjim budžetom u ligi, od prvog mjesta u Ligi za ostanak i utakmice za iskorak u europska natjecanja!

Prelec je sezonu u takvim okolnostima otvorio s pet poraza, da bi iz vodstva kluba odgovorili – novim ugovorom. Toliko su cijenili sve što radi, bili su toliko zadovoljni viđenim, da im nije padalo napamet puštati ga bilo gdje. Sama činjenica da je jedan mladi hrvatski trener u državi poput Danske već pune dvije i pol godine govori dovoljno sama za sebe, a sve govori da čelnici Vejlea nisu i jedini koji su svjesni u koliko se dobrog trenera razvija 36-godišnji Velikogoričanin.

Naime, nakon sezone u kojoj se njegov klub borio za ostanak u ligi, Prelec navodno ima nekoliko ponuda! Interes su, koliko se može doznati iz skandinavskih medija, pokazali neki klubovi iz vrha danskog nogometa, ali i iz inozemstva. Najdalje je s tim interesom, pišu Šveđani, otišao je AIK iz Stockholma. Toliko daleko da se već navodno dogovaraju opcije raskida Prelecova ugovora s Vejleom, što bi lako moglo dovesti do toga da Šveđani plate Dancima ozbiljnu odštetu za dečka s adresom u Kurilovcu!

I tu se negdje vraćamo na početak… Donedavno je trener AIK-a, kluba koji je 12 puta bio prvak Švedske, bio Henning Berg. Nekadašnji trener Legije, Videotona, Skjaerna i dva ciparska kluba otišao je iz Stockholma sredinom lipnja, a od tad traje i potraga za njegovim nasljednikom. Kako tvrde švedski portali, Prelec je iskočio kao glavni favorit za tu poziciju, a protukandidat mu je Olof Mellberg, osebujni Šveđanin koji je prošle sezone radio u domovini, vodio prvoligaša Brommopojkarnu.

Biste li prepoznali Olofa Mellberga? Utakmice je u Brommopojkarni vodio u ležernom izdanju, sa šlapama na nogama…

Mellbergova prednost, kako doznajemo, bit će to što za njega nije potrebno plaćati odštetu, dok u Prelecovu ugovoru nema fiksne odštete, nego nju treba tek dogovoriti. Spomenut će neki izvori u toj priči i moguću “milijunsku odštetu”, pri čemu nije navedeno radi li se o krunama ili eurima, ali tu neke velike razlike ionako nema. Poanta je u tome da je vrlo realna mogućnost da jedan klub drugome isplati odštetu za trenera, što nije baš svakodnevna praksa u svijetu nogometa, i to nakon što je taj trener u jednom klubu proveo dvije i pol godine…

Ukratko, Ivan Prelec je na štihu. Trenerska karijera razvija mu se fantastično, kroz Goricu, koju je uveo u prvu ligu, a zatim i Legiju, Istru i Dinamo II dobio je dovoljno prostora da sazrije kao trener, a sad polako dolazi vrijeme za puno veće i važnije stvari. Koje će, nekako se čini, također biti samo jedna od stanica na putu prema još i puno većim dosezima, koji će doći u godinama pred nama…

Uz Preleca su u Vejleu, a bit će i u AIK-u ako se stvar realizira, i još dva naša čovjeka. Damir Grlić, u nogometnom puku poznatiji kao Cico, prvi je njegov suradnik, a Mario Škrablin brine o fizičkom pripremi njihove momčadi.

Dečki, bravo!

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.