Sport

Kakva utakmica, kakva pobjeda! Gorica u drami svih drama srušila Hajduk

Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 2-1 golovima Lovrića i Hamada u utakmici za pamćenje. Poveo je Hajduk, Gorica se vratila unatoč slabijem dojmu, zabila iz penala, pa imala igrača više, preokrenula, spašavala se… Čudo od utakmice!

Objavljeno

prije 5 godina

3. listopada 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nevjerojatna utakmica, pravi nogometni spektakl, susret za pamćenje! Tako bismo najlakše mogli opisati sve ono što se događalo u više od stotinu minuta nogometa na Gradskom stadionu u subotu navečer! Hajduk je došao u grad, odličan Hajduk, ali Gorica je u nezapamćenoj drami ipak došla do sva tri boda, i peti puta zaredom pobijedila Hajduk kao domaćin. Junačka, herojska pobjeda s dozom sreće i s velikim, ogromnim utjecajem VAR-a…

Događaja je bilo toliko da ih je zapravo teško i pobrojati, ali krenut ćemo nekako redom… Počelo je dominacijom Hajduka, iako je Gorica istrčala s idejom da drži loptu u svom posjedu i stvara prilike. U prvih 35 minuta stvarala ih nije Gorice nego Hajduk, koji je promašio nekoliko sjajnih, vrlo izglednih situacija.

– Mogli su nas uništiti u tim trenucima – priznao je poslije i trener Dambrauskas.

Zujalo je oko gola, a ono što je išlo u okvir maestralno je sređivao Kristijan Kahlina. Praktički cijelo vrijeme Kale je jedna od najjačih karika Gorice, ali ovo što je radio protiv Hajduka spada u – veličanstveno!

Proigrala je Gorica nakon tih 35 minuta, počela prijetiti, konačno slagati nešto prema naprijed, a onda se ponovila priča iz Osijeka. Neoprezan je bio desni bek Gorice, ovoga puta Musa Muhammed, koji je zamijenio “počinitelja” iz Osijeka Albija Doku. Srušio je Adama Gyurcsa, a sudac je pokazao na bijelu točku. Miju Caktaša nije omela ni provjera te situacije s VAR sobom, mirno je zabio i doveo Hajduk u vodstvo. S kojim su gosti, koji su došli s četiri uzastopna poraza na ovom stadionu, otišli i na odmor.

Trener Valdas Dambrauskas napravio je dvije zamjene na poluvremenu… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

U nastavak je Valdas Dambrauskas ušao s Matijom Dvornekovićem i Darijem Čanađijom umjesto Anthonyja Kalika i Darija Špikića, a to je donijelo i značajan pomak u igri Gorice. I dalje je Hajduk prijetio, bio iznimno opasan, no prva je zabila – Gorica! Igrala se 60. minuta kad je Darko Nejašmić naletio na Čanađiju na rubu šesnaesterca, a sudac Batinić tek je nakon dojave išao gledati VAR. I vidio da se radilo o jedanaestercu, pa je loptu brzo uzeo Kristijan Lovrić. I tek je tu počela drama…

Pucao je Lovrić snažno, po sredini gola, no Josip Posavec je obranio! I već proslavio svoju obranu, kad se opet javio VAR. Presuda je glasila – Posavec je nepropisno izašao s linije gola, udarac se ponavlja!

– Mudrinski mi je došao u tom trenutku i pitao me hoću li opet pucati. Rekao sam: ‘Naravno da hoću!’ Znao sam da ne mogu promašiti dvaput, pa dvaput zaredom mi ne može obraniti ni Kahlina na treningu – našalio se Lovrić kad je sve konačno bilo gotovo.

Hajduk je imao svoje prilike, puno je toga promašio, što je Gorica iskoristila… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Pucao je opet i, naravno, zabio… A onda, osam minuta poslije gola, važan potez povukao je jedan Velikogoričanin. David Čolina, naš sugrađanin na privremenom radu u Splitu, dobio je drugi žuti karton zbog povlačenja Hamada i gosti su ostali s igračem manje. Već u 79. minuti isti je igrač, vrlo razigrani Jiloan Hamad, brojčanu je prednost pretvorio u rezultatsku. Čabraja je odlično ubacio, Mudrinski pucao glavom, golman Posavec odbio, ali na toj lopti bio je švedski Iračanin u goričkom dresu. Prvo je gol poništen zbog zaleđa, da bi se opet (?!) uključio VAR, koji je rekao – sve je regularno!

Hajduk je prijetio s igračem manje, tražio izjednačenje, svoje šanse propuštala je i Gorica, sve dok nije došao šlag na torti. Igrala se deveta minuta sudačke nadoknade, Hajduk je imao korner, doslovno posljednje sekunde, do lopte dolazi Jairo, u pokušaju da dođe do lopte udara ga Mudrinski, opet aktivacija VAR-a (?!) i presuda – penal za Hajduk! Nevjerojatan rasplet, opet ista priča kao u Osijeku…

Kristijan Kahlina igrao je svoju 150. utakmicu u dresu Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Ali, ne! Loptu je uzeo Jairo, jer Caktaša više nije bilo u igri, a Kristijan Kahlina pozvao je cimera Kristijana Lovrića.

– Lovre, gdje će pucati?

– Tvoje lijevo! – uzvratio je Lovrić.

Jairo je, pogađate, pucao baš tamo, Kahlina se bacio i – obranio! Čudo, spektakl od utakmice!

– Uvijek rado poslušam savjet, iako ga ne tražim prečesto. Ovoga puta sam želio vidjeti kako razmišlja igrač u tom trenutku, jer to je ipak drukčija perspektiva od moje. Poslušao sam ga i upalilo je – sa smiješkom kaže fenomenalni Kahlina.

– Svaka čast svima, svaka pobjeda je pobjeda momčadi, ali moram reći da ova pobjeda ide na račun našega kapetana. Ne radi se tu samo o tom penalu, držao nas je u utakmici cijelo vrijeme i napravio stvarno čudesne stvari. Ali dobro, na to smo od njega i navikli – odlično je raspoložen Lovrić.

Malo nakon što je sve konačno bilo gotovo, spustio se i snažan pljusak, valjda da ugasi svu onu “vatru” koja se događala na travnjaku u ovoj sjajnoj utakmici. Po mnogim mjerilima možda i najluđoj utakmici koju je Gorica ikad odigrala u prvoj ligi…

U srijedu je Kup u Sesvetama, tu ne smije biti opuštanja, a u sljedećem kolu – Dinamo u Maksimiru! Mislite da je nešto nemoguće? Pogledajte onda tablicu, pa neka je i na samo jednu noć…

Povezane teme:HNK GORICA hnk hajduk hotnews

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.