Kakva utakmica! Gubili 0-2, promašili penal, padali u nesvijest i uzeli bod u 99.!
Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Lokomotivom u Kranjčevićevoj ulici, u utakmici za pamćenje. Vodili su domaćini 2-0, Pršir je zapucao kazneni udarac, Banić pao u nesvijest, a ljudi odluke ušli su s klupe – prvo mali Kapulica, a onda i bombader Vojtko!
Ne prvi put ovog proljeća, daleko od toga, Gorica je odigrala spektakularnu utakmicu. Za pamćenje, za prepričavanje, za jedan bod na kraju. U Kranjčevićevoj ulici gledali smo nedovoljno agresivnu i neuvjerljivu Goricu u prvom, a hrabru, odlučnu i silno borbenu Goricu u drugom poluvremenu. Vidjeli smo još jedanput Gorica koja nikad ne odustaje, čak ni kad gubi 0-2, pa promaši penal, pa protivnik pogodi prečku… Vidjeli smo jednog sjajnog klinca, jednu užasnu nesreću, jednog igrača među vratnicama i dramu svih drama za kraj.
Pa ajmo krenuti redom…
Gorica je u prvih 45 minuta doista odigrala ispod razine na kojoj smo je gledali u posljednje vrijeme, ali imala je dvije velike prilike. Prvu i posljednju u poluvremenu uopće. Prvu u 18. minuti, nakon lijepe “kifle” Dina Štigleca s lijevog boka i velike prilike za Merveila Ndockyta na drugoj stativi. Kongoanac je zahvatio loptu iz prve, ali i pucao baš tamo gdje je bio domaći golman Nikola Čavlina. Obranio je to sin tate Silvija prvo prsima, pa glavom, a lopta je završila u korneru…
Sjajno je reagirao Čavlina i u prvoj minuti sudačke nadoknade prvoga dijela, nakon prepoznatljivog ubacivanja Jurice Pršira iz slobodnjaka s poludistance desno. Inače je cilj obično Slavko Bralić, no ovoga puta na tu je loptu u punom trku naletio Matthew Steenvoorden. Dobro ju je zahvatio, ali bio je to udarac s 12-13 metara i Čavlina je uspio obraniti.
Sve što se smjestilo između toga, između 18. i 46. minute, pripalo je, nažalost, gostima. Lokomotiva je bila opasnija, držala je loptu u nogama 64 posto vremena u prvom poluvremenu, a povremeni gorički pokušaji izgradnje igre gotovo u pravilu zapinjala su već u uvodnoj fazi. Malo nakon gola dobru priliku imao je Indrid Tuci, ubrzo je i maestralnom intervencijom morao spašavati Ivan Banić, a u 42. minuti ni on nije mogao baš ništa.
Lopta je doletjela u gorički šesnaesterac s desne strane, Tuci je uspio to nekako progurati dalje u duelu s Bralićem, a to je značilo da na tu loptu nalijeće usamljeni Luka Stojković. Mirno, rutinski i golgeterski poslao je loptu u mrežu, koja je do tog trenutka mirovala punu 451 minutu, još otkad je Robert Ljubičić u dresu Dinama zabio za vodstvo “modrih” u Velikoj Gorici, prije točno mjesec dana, na prvi april…
A ako je istinita ona da je najgore primiti gol u završnici poluvremenu, dodatak bi rekao da je još gore primiti drugi na početku nastavka. Nepune dvije minute nakon povratka na travnjak, Indrid Tuci je došao do 20-ak metara od goričkoga gola i pogodio predobro za Banića, koji nije mogao do te precizne lopte. Nisu još Goričani ni krenuli ispunjavati dogovoreno na poluvremenu, a plan je već promijenio.
Povratak u utakmicu, šoku unatoč, mogao se dogoditi već pet minuta kasnije, kad je Valentino Majstorović srušen u kaznenom prostoru i sudac Bebek pokazao je na bijelu točku. Loptu je uzeo kapetan Pršir, no udarac nije bio dobar. A Nikola Čavlina ponovno je bio sjajan. Golman Lokomotive skinuo je i to, čime je odveo društvo iz Turopolja do nove razine kaosa.
Ošamućeni stresnim početkom nastavka, krenuli su Goričani poklanjati lopte “lokosima”, koji su već koji trenutak nakon promašenog penala imali šansu koju je doslovno bilo lakše zabiti nego promašiti. Prvo je obranio Banić, pa je lopta odsjela na prečki, pa završila u bloku…
Trebalo je nekoliko minuta Gorici da se pribere i sabere, a u 57. minuti Željko Sopić je povukao važan potez. Izašli su Mitrović i Fruk, a ušli su 18-godišnji Luka Kapulica i 16 godina stariji Tim Matavž. Samo četiri minute poslije, Pršir je progurao loptu prema Kapulici, a on je potegnuo iz koraka s lijeve strane šesnaesterca, naciljao suprotni kut i konačno probio Čavlinu. I vratio Goricu u igru, nakon svih šokova. Jasno, bio je to prvi gol u dresu Gorice mladića koji je ljetos stigao iz splitskog Hajduka.
Imala je Gorica sjajnu priliku preko Tomečaka i prije toga gola, imala je nakon gola i pokušaje Pršira, Vujnovića, Raspopovića, Matavža… Međutim, lopta više nije htjela u mrežu, stalno se nećkala, ljepila se za ruke sjajnog Čavline, i u završnici je krenula potraga za čovjekom koji može to promijeniti, napraviti ekstra potez, spasiti stvar.
Umjesto toga, u završnici utakmice dogodio se – užas… U lovu na izjednačenje došlo je do pogreške Vojtka, sam je na golmana Gorice izašao Tuci, promašio cijeli gol, ali natrčali Vojtko je u punom sprintu pogodio Ivana Banića u glavu i na teren je morala medicinska ekipa. Banić je izgubio svijest, izgledalo je izuzetno ružno, svi igrači okupili su se oko njega i liječnika, a na kraju su ga na nosilima iznijeli s terena. Budući da su sve zamjene već napravljene, golmanski dres navukao je Momčilo Raspopović.
Preostalo je odraditi sudačku nadoknadu s desetoricom, svejedno uz stalni pritisak Gorice, koja je do kraja nakupila čak 17 udaraca gol, a 18. je bio – taj!!! Slobodan udarac dosuđen je na 22-23 metra slijeva, igrala se 99. minuta utakmice, lažno se zaletio Kapulica, jer bila je ovo situacija za dešnjaka, ali za pravo se zaletio Matuš Vojtko. Ljevica igrača koji je ušao u 88. minuti naciljala je same rašlje i izazvala delirij na klupi, ali i dijelu tribina u Kranjčevićevoj ulici.
Na kraju jedne nevjerojatne utakmice, još jedne u goričkoj produkciji, svakome je pripao po bod, što znači da Gorica opet ima više bodova od Šibenika. Jedan više, vrijedan i velik, uz četiri utakmice do kraja. U subotu u grad stiže Slaven Belupo, zatim slijedi gostovanje kod Istre, pa dolazi Varaždin, a za kraj će još trebati odraditi i gostovanje na Maksimiru.
Bude li Gorica i dalje ovako hrabra, odlučna, borbena i beskompromisna, bit će sve OK.
NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!
Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…
Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!
Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.
Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…
No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…
U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.
Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić.
Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu.
Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.
–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub.
Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.
Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!
Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica
Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.
Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.
“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.
I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.
– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.
Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…
Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.
Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.
Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).
Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).
Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).
Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.
Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).
Srebrne medalje osvojili su:
Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
Dora Paić (učenice -44 kg),
Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
Mihael Jurlina (učenici -39 kg).
Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).
–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.
VIDEO Lijepe slike Alpasa: ‘Ponosni smo što njegujemo istinsku bit nogometa!’
Iza nas je ostalo 14. izdanje Alpas Cupa Grada Velike Gorice, koje je i ovoga puta okupilo 40 klubova iz cijele Europe, ali i šire. Naše kamere bile su na Udarniku ovih dana…
Odrađeno je 14. izdanje Alpas Cupa, odrađeno je i pospremanje na Udarniku, a nakon svega toga došlo je vrijeme sabiranje dojmova. Iz Kurilovca su to učinili objavom s porukom svima…
“Kad su se malo slegli dojmovi, kada su svi stigli svojim kućama, organizatori oživjeli, ovim putem se želimo zahvaliti svim akterima našeg Alpas Cup-a 2025.; od klinaca, trenera, voditelja, sudaca, organizatora, sponzora, donatora, roditelja, apsolutno svih koji su se utkali u ovaj jedan praznik nogometa!
Veoma smo ponosni što imamo ovakvo jedno bogatstvo i zajedništvo kojim njegujemo onu istinsku bit nogometa, a to je druženje i respekt! Preponosni smo na činjenicu da su nam na ovom našem turniru ponovili i istaknuli to naši najmlađi a najveći nogometaši!
Čestitke idu FK Crvena zvezda na zasluženo osvojenom glavnom turniru, nadamo se da je sve prošlo u najboljem redu i da ste osim rezultatski, zadovoljni i svim ostalim segmentima Alpas Cup-a 2025.
Kao domaćini, dati ćemo si za pravo i istaknuti kako smo najviše ponosni na naše male Kurilovčane koji su nas sve zajedno zbližili u jednom veselju i ponosu, osvojili Utješni turnir, te nam pokazali kakve male španere imamo u najmlađim kategorijama, i da za budućnost i kvalitetu našeg Kurilovca ne moramo brinuti!
Osim nogometa, te male igračine, kao i svi sudionici Alpas Cup-a, pokazali su i jedno ogromno srce pruživši podršku našem Ivanu Šćepini koji je mogao vidjet da smo svi zajedno tu za njega i da ćemo uvijek biti podrška u njegovom oporavku!
Još jednom ogromno hvala svima te se nadamo da je svima bilo ugodno i lijepo na našem Udarniku, da se vidimo ponovo, a u komentarima možete ostaviti dojmove ili podijeliti slike sa turnira!
Hvala i sportski pozdrav!”, poručili su iz kluba.
A mi smo sve skupa obuhvatili u jedan video uradak…