Sport

‘Kako živi najbolji košarkaš Gorice? Iskreno, nitko nema pojma tko sam ja…’

Marko Baković (25) bio je nominiran za sportaša godine kao jedini predstavnik KK Gorice, godinu je zaključio s 27 koševa Škrljevu, a u novoj godini sam sebi želi zdravlje i – diplomu…

Objavljeno

prije 7 godina

28. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

U Godini nogometa, kako komotno možemo nazvati 2018., jedna od rijetkih crvljivih jabuka u bogatoj i raskošnoj košari hrvatskog sporta bila je košarka. U nacionalnom smislu, naravno, iz goričke perspektive to baš i nije tako. Gorica je kroz drugu ligu prohujala s vihorom, završila sezonu s čistim 22-0 i vratila se među prvoligaše, gdje je ove jeseni igrala važnu ulogu. Moglo je to biti i bolje od ovih 4-9, omjera s kojim se otišlo na zimske praznike, ali dovoljno je još vremena za popravke…

Za dobru goričku košarkašku godinu kao nagrada je stiglo priznanje Josipu Sesaru za trenera godine, a među nominiranima za sportaša godine bio je Marko Baković (25). A to bi valjda trebalo značiti da je upravo on u svijetu KK Gorice ove godine bio prvi među jednakima.

– Iskreno, nisam ni imao pojma da su me nominirali, to sam doznao deset sekundi prije nego što su me prozvali, ha, ha. Samo su mi rekli ‘ej, Baka, nominiran si’. Zašto, tko, kako, pojma nemam – sa smiješkom govori Baković i dodaje:

– Svakako lijepo priznanje. Nisam to očekivao, ali puno mi je srce jer je netko prepoznao sve ovo što radim, sav moj trud, kakav god da je. Nisam dobio nagradu, ali čast je biti tamo. Ipak dolazim iz momčadskog sporta, tu je nas 12, nisam domaći igrač, nisam neko ime, nisam poznat…

Skroman je momak taj Baković, gotovo da se srami govoriti o sebi, o svom značaju za momčad. Pa će tako umalo umrijeti od smijeha kad ga pitaš dogodi li mu se ikad da ga netko u Velikoj Gorici zaustavi na ulici, poželi mu čestitati na dobrim partijama, na svim onim zakucavanjima, bananama…

– Neee, ma kakvi… Više slučajno, kad ljudi kažu ‘ajme, koliki si’, pa doznaju da igram košarku. Nitko živ ne zna tko sam, ali Bogu hvala, živim svoj život – smješka se simpatični Baković.

Protegnuo se do 205 centimetara, skočan je i okretan, sposoban pokriti više pozicija, skočiti i zabiti. Trenutačno je na 15 koševa i 5,2 skokova u prosjeku, što su brojke koje potencijalno mogu izazvati i interes većih i jačih klubova.

– Ne želim se opterećivati time… Ponude? Potpuno iskreno, nitko živ se ne javlja. Pa pola ljudi ni ne zna tko sam i što sam. Ali možda je i bolje tako, neka me tu, neka sam živ i zdrav, samo da izdržim sezonu… Treba završiti i fakultet pa ćemo vidjeti što dalje – kaže Baković.

Ovo mu je drugi mandat u Gorici, prvi put bio je kao tinejdžer pa krenuo svojim putem. Da bi se vratio “kući”.

– Rođen sam u Tomislavgradu, od dolje sam, a u Zagreb sam došao sa 16 godina, u juniorski pogon Cedevite. Bio sam već pokušavao nešto i ovdje u Gorici prije nekih osam, devet godina, kad je trener bio Zvonimir Kovačević, ali tad sam još bio jako mlad, neafirmiran, i nisam se uspio snaći – prepričava Baković pa nastavlja:

– Nakon toga sam bio svugdje pomalo, malo lijevo, malo desno. Nešto sam igrao u drugoj ligi, zatim u Slavonskom Brodu u prvoj, onda u Čapljini, u prvoj ligi BiH, otišao sam malo i u Italiju, u Serie C, pa onda Kvarner i… I onda je sam imao jednu tešku ozljedu leđa. Vratio sam se u Zagreb, na studij, dvije godine sam igrao niži rang, a onda skužio da sam još dovoljno zdrav da mogu ovdje igrati.

I došao je ovdje. Jedan razgovor bio je dovoljan da odluči pokušati ponovno.

– Josip Sesar me kontaktirao još kad sam igrao za VERN, ispričao mi je kakav je plan i program, kakvu momčad želi… Svidjelo mi se sve to, a i čuo sam od drugih ljudi jako dobre stvari o Sesaru kao treneru i čovjeku. Odlučio sam pokušati, dali su mi dobru ponudu i evo me, tu sam. Šutim i radim – govori Marko.

– Kako je u drugom pokušaju? Ha, očito puno bolje nego u prvom, ha, ha… Zasad je stvarno sve ok, uživam s dečkima, super je ekipa, idemo sad samo napraviti što više ove godine.

Jedini kiks ove sezone, kaže trener Sesar, onaj je domaći poraz od Hermes Analitice, s kojom će Gorica igrati i u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića. U tom je susretu “puklo” na slobodnim bacanjima, koja ni Bakoviću nisu baš najjača strana…

– A vježbam ih… Imao sam protiv Hermesa 1-7, ne bi bilo loše da se to ne ponavlja. Borba, što da vam kažem, treba iz dana u dan vježbati, raditi na sebi. Naravno da imam i mana u igri, da nemam, vjerojatno ne bih bio ovdje… – svjestan je Baković.

I njega živcira činjenica da Gorica nikoga nije uspjela pobijediti u gostima ove sezone. Svi jedva čekaju prvu.

– A nadam se da će konačno i to doći, puna mi je više kapa toga… Idemo na put, a pola nas je već s glavom dolje, u smislu ‘što ćemo sad’. Valjalo bi da i taj led probijemo – kaže Marko s lako prepoznatljivim hercegovačkim naglaskom.

A dok se čeka nastavak sezone, trebalo bi se malo pozabaviti i fakultetom.

– Studiram fizioterapiju, na trećoj sam godini. Volio bih to i raditi u budućnosti, jer ipak sam dosta toga naučio na sebi, na teži način. Kad je tako, počne te zanimati, kreneš istraživati… I zasad super ide. Mislim da zasad neću još ove dvije godine, tri su dovoljne za početak. Tu i tamo pomognem suigračima, više savjetom, jer nemam baš ni ja vremena, imam dovoljno svojih bolova, treba sebe izliječiti – smije se Baković.

U novoj godini ima vrlo konkretne želje i ciljeve.

– Najvažnije je ostati zdrav, nakon toga napraviti što bolji rezultat, diplomirati, pa ćemo vidjeti što budućnost nosi.

Najbliža budućnost nosi doček Nove godine.

– Bilo mi je važno malo otići kući, okupiti obitelj, ipak ih nisam vidio pet mjeseci. A za Novu godinu ću biti u Zagrebu, malo se proveseliti s djevojkom. I nazad na posao. Ovo je specifičan život, nema tu ni sveca ni petka, treba stalno raditi na sebi – zaključio je Baković.

Povezane teme:hotnews kk gorica marko baković

Sport

Došli, vidjeli, osvojili! Karatisti donose 24 medalje s dva natjecanja

Dva vikenda, dva turnira.

Objavljeno

prije 2 sata

24. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica je u protekla dva tjedna nastupio na turnirima u Zagrebu i Križu, gdje su njihovi natjecatelji osvojili ukupno 24 medalje.

Na zagrebačkom turniru Grand Karate Fun, u konkurenciji 471 natjecatelja iz 52 kluba, Velikogoričani su sa sedam boraca osvojili devet medalja – tri zlata, četiri srebra i dvije bronce. Najuspješniji je bio Vito Miletović s dva zlata (U12 -39 kg i U14 -40 kg). Zlato je osvojio i Vito Hulina (U18 -61 kg), koji je ujedno u OPEN kategoriji uzeo srebro.

Srebrne medalje osvojili su i Gabrijel Zagorac (U14 -45 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg) te Ena Lukačić (U14 -52 kg), dok je Sara Banović stigla do dvije bronce (U14 -57 kg i U16 -54 kg).

Niz dobrih rezultata nastavljen je i u Križu, gdje je nastupilo devet natjecatelja kluba. U konkurenciji nešto manje od 300 boraca iz Austrije, Slovenije i Hrvatske osvojeno je čak 15 medalja, četiri zlata, šest srebra i pet bronci. Miletović je ponovno bio najuspješniji s dva zlata, a na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeli su se i Nikola Krnjaja te Mihael Kaurić.

Nastavite čitati

Sport

Taekwondo klub Velika Gorica do novih medalja! Goričanke uzele zlato i srebro

Medalje ponovno stižu u Goricu.

Objavljeno

prije 3 sata

24. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Natjecateljice Taekwondo kluba Velika Gorica sudjelovale su Na Prvenstvu Hrvatske u taekwondou u disciplini formi.

U konkurenciji 304 natjecatelja iz 34 kluba, gorički klub predstavljalo je pet borkinja. Najveći uspjeh ostvarila je kadetkinja Katja Kajfeš, koja je u paru s Vitom Konigshoferom iz TK Zaprešić osvojila zlato i titulu prvakinje Hrvatske. U pojedinačnoj konkurenciji zauzela je peto mjesto.

Srebrnu medalju osvojile su seniorke Iva Hapać i Iva Becić, koje su s Emmom Šantek iz TK Motiv+ u ženskom timskom nastupu izborile drugo mjesto i naslov viceprvakinja Hrvatske.

Vrlo blizu medalje bila je i juniorka Tamara Milić, koja je natjecanje završila na petoj poziciji.

Nastavite čitati

Sport

USPON briljirao u Lignanu – pet medalja, dvije u pojedinačnoj konkurenciji i tri u parovima

Velikogorički klub još jednom među vodećima.

Objavljeno

prije 19 sati

23. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Parastolnoteniski klub Uspon osvojio je pet brončanih medalja na ITTF World Para Challenger turniru u Lignanu.

U pojedinačnoj konkurenciji, do medalja su stigle Marija Sečenj i Mirjana Lučić. Sečenj je u kategoriji Women’s Singles Class 2 nakon drugog mjesta u skupini izborila polufinale, u kojem je poražena od domaće predstavnice G. Rossi. Sličan put imala je i Lučić u kategoriji 9, koja je također kao drugoplasirana prošla skupinu, a u polufinalu ju je zaustavila Mađarica Alexa Szvitacs.

U parovima su stigle dodatne tri medalje. Vračan i Borna Zohil osvojili su broncu u muškim parovima (MD18), dok su Zohil i Lučić do trećeg mjesta stigli u mješovitim parovima (XD17-20).

Marko Vračan bio je nadomak medalje u klasi 8. Nakon što je kao prvoplasirani prošao skupinu i slavio u osmini finala, no zaustavljen je u četvrtfinalu. Najmlađa članica ekipe, Lorena Rinčić, natjecala se u klasi 6, ali nažalost nije prošla skupinu.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara dominirala na Regionalnom prvenstvu i osvojila ukupno 39 medalja

Objavljeno

prije 21 sat

23. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Treće regionalno prvenstvo Regije Sjeveroistok 2026. u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) održano je u Graberju Ivanićkom, u subotu, 21. ožujka 2026. godine.