Sport

‘Kako živi najbolji košarkaš Gorice? Iskreno, nitko nema pojma tko sam ja…’

Marko Baković (25) bio je nominiran za sportaša godine kao jedini predstavnik KK Gorice, godinu je zaključio s 27 koševa Škrljevu, a u novoj godini sam sebi želi zdravlje i – diplomu…

Objavljeno

prije 7 godina

28. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

U Godini nogometa, kako komotno možemo nazvati 2018., jedna od rijetkih crvljivih jabuka u bogatoj i raskošnoj košari hrvatskog sporta bila je košarka. U nacionalnom smislu, naravno, iz goričke perspektive to baš i nije tako. Gorica je kroz drugu ligu prohujala s vihorom, završila sezonu s čistim 22-0 i vratila se među prvoligaše, gdje je ove jeseni igrala važnu ulogu. Moglo je to biti i bolje od ovih 4-9, omjera s kojim se otišlo na zimske praznike, ali dovoljno je još vremena za popravke…

Za dobru goričku košarkašku godinu kao nagrada je stiglo priznanje Josipu Sesaru za trenera godine, a među nominiranima za sportaša godine bio je Marko Baković (25). A to bi valjda trebalo značiti da je upravo on u svijetu KK Gorice ove godine bio prvi među jednakima.

– Iskreno, nisam ni imao pojma da su me nominirali, to sam doznao deset sekundi prije nego što su me prozvali, ha, ha. Samo su mi rekli ‘ej, Baka, nominiran si’. Zašto, tko, kako, pojma nemam – sa smiješkom govori Baković i dodaje:

– Svakako lijepo priznanje. Nisam to očekivao, ali puno mi je srce jer je netko prepoznao sve ovo što radim, sav moj trud, kakav god da je. Nisam dobio nagradu, ali čast je biti tamo. Ipak dolazim iz momčadskog sporta, tu je nas 12, nisam domaći igrač, nisam neko ime, nisam poznat…

Skroman je momak taj Baković, gotovo da se srami govoriti o sebi, o svom značaju za momčad. Pa će tako umalo umrijeti od smijeha kad ga pitaš dogodi li mu se ikad da ga netko u Velikoj Gorici zaustavi na ulici, poželi mu čestitati na dobrim partijama, na svim onim zakucavanjima, bananama…

– Neee, ma kakvi… Više slučajno, kad ljudi kažu ‘ajme, koliki si’, pa doznaju da igram košarku. Nitko živ ne zna tko sam, ali Bogu hvala, živim svoj život – smješka se simpatični Baković.

Protegnuo se do 205 centimetara, skočan je i okretan, sposoban pokriti više pozicija, skočiti i zabiti. Trenutačno je na 15 koševa i 5,2 skokova u prosjeku, što su brojke koje potencijalno mogu izazvati i interes većih i jačih klubova.

– Ne želim se opterećivati time… Ponude? Potpuno iskreno, nitko živ se ne javlja. Pa pola ljudi ni ne zna tko sam i što sam. Ali možda je i bolje tako, neka me tu, neka sam živ i zdrav, samo da izdržim sezonu… Treba završiti i fakultet pa ćemo vidjeti što dalje – kaže Baković.

Ovo mu je drugi mandat u Gorici, prvi put bio je kao tinejdžer pa krenuo svojim putem. Da bi se vratio “kući”.

– Rođen sam u Tomislavgradu, od dolje sam, a u Zagreb sam došao sa 16 godina, u juniorski pogon Cedevite. Bio sam već pokušavao nešto i ovdje u Gorici prije nekih osam, devet godina, kad je trener bio Zvonimir Kovačević, ali tad sam još bio jako mlad, neafirmiran, i nisam se uspio snaći – prepričava Baković pa nastavlja:

– Nakon toga sam bio svugdje pomalo, malo lijevo, malo desno. Nešto sam igrao u drugoj ligi, zatim u Slavonskom Brodu u prvoj, onda u Čapljini, u prvoj ligi BiH, otišao sam malo i u Italiju, u Serie C, pa onda Kvarner i… I onda je sam imao jednu tešku ozljedu leđa. Vratio sam se u Zagreb, na studij, dvije godine sam igrao niži rang, a onda skužio da sam još dovoljno zdrav da mogu ovdje igrati.

I došao je ovdje. Jedan razgovor bio je dovoljan da odluči pokušati ponovno.

– Josip Sesar me kontaktirao još kad sam igrao za VERN, ispričao mi je kakav je plan i program, kakvu momčad želi… Svidjelo mi se sve to, a i čuo sam od drugih ljudi jako dobre stvari o Sesaru kao treneru i čovjeku. Odlučio sam pokušati, dali su mi dobru ponudu i evo me, tu sam. Šutim i radim – govori Marko.

– Kako je u drugom pokušaju? Ha, očito puno bolje nego u prvom, ha, ha… Zasad je stvarno sve ok, uživam s dečkima, super je ekipa, idemo sad samo napraviti što više ove godine.

Jedini kiks ove sezone, kaže trener Sesar, onaj je domaći poraz od Hermes Analitice, s kojom će Gorica igrati i u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića. U tom je susretu “puklo” na slobodnim bacanjima, koja ni Bakoviću nisu baš najjača strana…

– A vježbam ih… Imao sam protiv Hermesa 1-7, ne bi bilo loše da se to ne ponavlja. Borba, što da vam kažem, treba iz dana u dan vježbati, raditi na sebi. Naravno da imam i mana u igri, da nemam, vjerojatno ne bih bio ovdje… – svjestan je Baković.

I njega živcira činjenica da Gorica nikoga nije uspjela pobijediti u gostima ove sezone. Svi jedva čekaju prvu.

– A nadam se da će konačno i to doći, puna mi je više kapa toga… Idemo na put, a pola nas je već s glavom dolje, u smislu ‘što ćemo sad’. Valjalo bi da i taj led probijemo – kaže Marko s lako prepoznatljivim hercegovačkim naglaskom.

A dok se čeka nastavak sezone, trebalo bi se malo pozabaviti i fakultetom.

– Studiram fizioterapiju, na trećoj sam godini. Volio bih to i raditi u budućnosti, jer ipak sam dosta toga naučio na sebi, na teži način. Kad je tako, počne te zanimati, kreneš istraživati… I zasad super ide. Mislim da zasad neću još ove dvije godine, tri su dovoljne za početak. Tu i tamo pomognem suigračima, više savjetom, jer nemam baš ni ja vremena, imam dovoljno svojih bolova, treba sebe izliječiti – smije se Baković.

U novoj godini ima vrlo konkretne želje i ciljeve.

– Najvažnije je ostati zdrav, nakon toga napraviti što bolji rezultat, diplomirati, pa ćemo vidjeti što budućnost nosi.

Najbliža budućnost nosi doček Nove godine.

– Bilo mi je važno malo otići kući, okupiti obitelj, ipak ih nisam vidio pet mjeseci. A za Novu godinu ću biti u Zagrebu, malo se proveseliti s djevojkom. I nazad na posao. Ovo je specifičan život, nema tu ni sveca ni petka, treba stalno raditi na sebi – zaključio je Baković.

Povezane teme:hotnews kk gorica marko baković

Sport

Karate klub Velika Gorica odradio dva turnira, doma se vraćaju s 14 medalja

U konkurenciji gotovo tisuću natjecatelja iz više zemalja, Karate klub Velika Gorica pokazao se veoma konkurentnim.

Objavljeno

prije 7 sati

27. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica vratio se s dva velika međunarodna turnira, Kupa Vukovara i CRO CUP-a u Maloj Subotici, s ukupno 14 osvojenih medalja. Velikogorički borci nastupili su protekla dva vikenda, uglavnom u uzrastu do 14 godina, a među osvajačima medalja bilo je i nekoliko juniora.

Na Kupu Vukovara, gdje je nastupilo 527 natjecatelja iz 40 klubova iz Hrvatske, BiH i Mađarske, velikogorički klub predstavilo je pet natjecatelja u deset kategorija. Najuspješnija je bila Ena Lukačić koja je osvojila srebrnu medalju u kategoriji mlađih kadetkinja U14 do 52 kilograma. Broncu je osvojila Ema Žagrović u kategoriji učenica U12 do 39 kilograma, dok su mlađe kadetkinje ekipno također završile na postolju osvojivši broncu

Na CRO CUP-u, održanim u Maloj Subotici, konkurencija je bila jednako jaka, 443 natjecatelja iz 44 kluba, uz sudjelovanje sportaša iz Hrvatske, Austrije, Mađarske, BiH i Italije. Upravo tamo Velika Gorica je ostvarila najveći uspjeh, osvojivši 11 medalja, dvije zlatne, pet srebrnih i četiri brončane.

Zlatom se ponovno okitila Ena Lukačić u kategoriji U14 do 52 kilograma, dok je drugo zlato osvojio Borna Miletović u kategoriji mlađih kadeta U14 do 45 kilograma. Klub je imao i velik broj finalista, što potvrđuje i ukupni plasman. Karate klub Velika Gorica završio je na 6. mjestu po broju medalja među 44 kluba.

Srebrne medalje na CRO CUP-u osvojili su Vito Miletović (U12 -44 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg), Franka Jerkin (U16 -54 kg i U18 -53 kg) te Antonio Brletić (U18 -61 kg). Bronce su pripale Borni Miletoviću (U12 -45 kg), Vitu Miletoviću (U14 -40 kg), Emi Žagrović (U14 -37 kg) i Petru Buhinu (U14 -45 kg).

Na turniru u Vukovaru nastupili su i Sara Banović, Ita Noršić te Petar Buhin, koji su ovoga puta ostali bez postolja.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Sjajne predstave mažoretkinja na turniru u Gradu Dresdenu u Njemačkoj

Objavljeno

prije 10 sati

27. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Kvalifikacijski turnir mažoret timova za Europsko prvenstvo mažoretkinja 2026. održan je u Njemačkoj u Gradu Dresdenu u Dvorani Arena, u subotu, 25. travnja 2026. godine. Organizatori turnira bili su Dresden Diamonds Majorette&Cheerleading Club i Europska asocijacija mažoret timova (EMTA).