Vojni rok je učestala tema u zadnjih godinu dana. Naravno, zabrinutost podižu događanja na geoplitičkoj sceni. Upravo zato, pozivi za upis u vojnu evidenciju izazivaju nesigurnost među mladima u Hrvatskoj. Mnogi odmah pomisle na obavezni vojni rok, no je li ta zabrinutost opravdana?

Vojna evidencija nije isto što i obavezni vojni rok. Riječ je o administrativnom postupku kojim se evidentiraju mladići koji su vojno sposobni, ali to ne znači da su automatski regrutirani u vojsku. Hrvatska trenutno nema obavezni vojni rok, već sustav pričuvnog sastava. To znači da se upisani u vojnu evidenciju ne pozivaju na služenje vojske, osim ako zakon ne uvede drugačije odredbe.

Večernji list je objavio jedan zanimljvi upit. Na društvenim mrežama često se raspravlja o ovom pitanju. Jedan korisnik Reddita napisao je: „Dobio sam poziv u vojnu evidenciju, moram li se odazvati ili mogu ignorirati? Što ako ne želim služiti vojni rok?” Takve dvojbe nisu rijetkost, no većina odgovora naglašava da je evidencija obavezna, dok služenje vojnog roka trenutno nije.

Neki komentatori upozoravaju na moguće posljedice izbjegavanja evidencije. Jedan bivši pripadnik vojske podijelio je svoje iskustvo: „Poziv u vojnu evidenciju je obavezan, ali to nije isto što i regrutacija. No, ako se ne odazoveš, možeš imati problema s birokracijom, primjerice prilikom izdavanja dokumenata”.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Nakon što smo obilježili 1. travnja koji je poznat po kreativnim prevarama, današnji dan posvećen je provjeri činjenica. Društvene mreže i digitalni mediji generalno omogućili su da vijesti stignu do milijuna ljudi u samo nekoliko sekundi. No, s time dolazi i problem, nikada nije bilo lakše širiti netočne informacije, poluistine i manipulacije. Upravo zbog toga Međunarodni dan provjere činjenica, koji se obilježava 2. travnja, podsjeća na važnost kritičkog razmišljanja i odgovornog konzumiranja vijesti.

Dezinformacije mogu imati ozbiljne posljedice na društvo. One mogu oblikovati javno mnijenje, potaknuti paniku, izazvati nepovjerenje u institucije i podijeliti zajednice. Primjerice, lažne vijesti koje ciljano koriste senzacionalističke naslove često izazivaju jake emocije, što ih čini lakšima za dijeljenje. Jednom kada se dezinformacija proširi, teško ju je ispraviti, jer ispravljanje netočnih informacija ne dobiva jednaku medijsku pozornost kod ljudi.

Utjecaj lažnih vijesti

Manipulacija informacijama se može koristiti za razne ciljeve, ali najviše je prisutno u politici i vijestima vezano za zdravlje i medicinu.Politička manipulacija putem dezinformacija postaje sve češći problem u digitalnom dobu. Lažne vijesti mogu utjecati na izbore, oblikovati političke stavove i potaknuti podjele među građanima. Primjeri iz prošlosti pokazuju kako su dezinformacije korištene za diskreditaciju političkih protivnika, poticanje nepovjerenja u izborne procese i širenje neistina o ključnim političkim pitanjima. U takvom okruženju, provjera činjenica postaje ključan alat za zaštitu demokracije.

Također, dezinformacije u području zdravlja mogu imati osobito ozbiljne posljedice. Pogrešne informacije o medicinskim tretmanima, prehrani ili znanstvenim istraživanjima mogu dovesti do toga da ljudi donose odluke koje štete njihovu zdravlju. Stručnjaci upozoravaju da je važno osloniti se na provjerene izvore poput znanstvenih časopisa, medicinskih institucija i stručnjaka, a ne na neprovjerene informacije koje kruže internetom.

Još jedan problem u širenju lažnih vijesti je umjetna inteligencija (AI) zbog mogućnosti stvaranja fotografija il videozapisa koje je teško razlikovati od pravih. Isto tako, botovi vođeni umjetnom inteligencijom mogu preplaviti društvene mreže tim istim videozapisima ili fotografijama što stvara dojam vjerodostojnosti i kao da je već puno ljudi potvrdilo točnost informacije.

Najpoznatije dezinformacije u povijesti

Povijest je puna primjera lažnih vijesti i manipulacija koje su imale dalekosežne posljedice. Neke od najpoznatijih uključuju:

• Ratni incident u zaljevu Tonkin (1964.) – Izvještaji o navodnom napadu na američke brodove poslužili su kao povod za eskalaciju rata u Vijetnamu, iako su kasniji dokazi pokazali da se napad možda nije ni dogodio.
• Priča o oružju za masovno uništenje u Iraku (2003.) – Tvrdnje o posjedovanju oružja za masovno uništenje bile su ključan razlog za američku invaziju na Irak, no kasnije se pokazalo da takvo oružje nije pronađeno.
• Mit o crnoj smrti i Židovima (14. stoljeće) – Tijekom pandemije kuge, Židovi su bili optuženi da su otrovali bunare, što je dovelo do progona i masovnih pogroma, iako nije bilo nikakvih dokaza za takve tvrdnje.

Ovi primjeri pokazuju kako dezinformacije mogu oblikovati povijest, izazvati sukobe i širiti strah, naglašavajući potrebu za kritičkim pristupom informacijama.

Kako se boriti protiv dezinformacija?

Prema UNICEF-u, postoje četiri glavna načina kako da prepoznamo lažne vijesti:

1. Koristiti više medijskih izvora – Dobivanje vaših vijesti iz više izvora omogućuje širok raspon informacija. Ako je ista vijest potvrđena na više kanala, veća je vjerojatnost da se ne radi o dezinformaciji.
2. Upotrijebite kritičko razmišljanje – Uz informacije koje dolaze s društvenih medija, praćenje informacija do izvornog izvora izvrstan je način borbe protiv dezinformacija. Ako informacija dolazi iz manje renomiranog izvora ili je u suprotnosti sa savjetima stručnjaka, budite skeptični prema njoj i imajte na umu da kanal na kojem ste pronašli informacije možda nije najbolji.
3. Pogledajte što kažu stručnjaci – Ima li ovaj stručnjak godine iskustva u svom području? Ima li dobar ugled među drugim stručnjacima u ovom području? Je li ovo recenzirana informacija iz vjerodostojnog akademskog časopisa?
4. Obratite pažnju na glasine i objasnite zašto su netočne – Umjesto da se fokusirate na to da je nešto laž ili dezinformacija, bolje je objasniti zašto ta glasina ne odgovara stvarnosti.

Provjera činjenica nikada nije bila važnija nego danas. U svijetu preplavljenom informacijama, odgovornost je svakog pojedinca da ne prihvaća sve što pročita zdravo za gotovo. Medijska pismenost, kritičko razmišljanje i odgovorno dijeljenje informacija mogu pomoći u izgradnji društva koje cijeni istinu i suzbija širenje dezinformacija. Upravo zbog toga obilježavanje Međunarodnog dana provjere činjenica ima ključnu ulogu u stvaranju otpornijeg i bolje informiranog društva.

Od 1. travnja 2025. Googleovi Street View automobili ponovno kreću na hrvatske ceste kako bi ažurirali snimke gradova, prometnica i znamenitosti. Tijekom godine obići će niz urbanih i ruralnih područja, omogućujući korisnicima još precizniji virtualni doživljaj Hrvatske.

Među gradovima koji će dobiti osvježene vizuale nalaze se Zagreb, Rijeka, Šibenik, Varaždin, Požega, Drniš, Koprivnica, Gospić, Krk i Ivanić-Grad. Osim urbanih središta, Street View će ažurirati i prikaze kulturnih i prirodnih znamenitosti poput utvrde Sokolac u Brinju, Frankopanskog kaštela u Ogulinu, crkve svete Katarine u Novalji, Starog grada u Sisku, Plitvičkih jezera te zagrebačke Medvednice.

Google ističe kako je redovito osvježavanje snimaka važno zbog stalnih promjena u infrastrukturi, ali i zbog posljedica prirodnih nepogoda. Cilj ažuriranja je omogućiti korisnicima precizniju navigaciju i kvalitetniji doživljaj prostora.

Street View, koji je u Hrvatskoj dostupan od 2012. godine, omogućuje pregled ulica i znamenitosti u 360 stupnjeva. Google naglašava kako posebnu pažnju posvećuje zaštiti privatnosti korisnika. Sva lica i registarske oznake automatski se zamućuju, a korisnici imaju mogućnost dodatnog uklanjanja nepoželjnih snimaka putem opcije “Report a problem” u donjem kutu svake fotografije.

Nove slike pomoći će korisnicima u lakšoj orijentaciji i planiranju putovanja, pružajući još točniji doživljaj prostora.

Netko vam se jako zamjerio i odlučili ste mu se osvetiti bušenjem guma na autu? E pa razmislite dvaput prije tog čina. Bušenje guma na automobilu ili biciklu nije tek čin vandalizma, već kazneno djelo koje može rezultirati zatvorskom kaznom. To potvrđuju i sudske presude u Hrvatskoj, gdje počinitelji takvih djela sve češće završavaju pred sudom, a kazne nisu nimalo blage.

Prema Kaznenom zakonu, oštećenje tuđe stvari definirano je člankom 235., koji propisuje kaznu zatvora do dvije godine za svakoga tko uništi, ošteti, izobliči ili učini neupotrebljivom tuđu imovinu. Ako je djelo počinjeno iz niskih pobuda ili je prouzročilo znatnu štetu, kazna može iznositi od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Sudske presude kao upozorenje

Jedan od najnovijih slučajeva potvrđuje ozbiljnost kaznenog postupka u ovakvim situacijama. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je presudu kojom je muškarac osuđen na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog bušenja četiri gume na automobilu. Sud nije prihvatio njegovo opravdanje da je postupio iz ljutnje prema vlasniku vozila zbog dugovanja za najam nekretnine.

Slična je situacija zabilježena i na Općinskom sudu u Koprivnici, gdje je počinitelj dobio osam mjeseci zatvora, također uvjetno na dvije godine, zbog oštećenja guma na biciklu. Osim toga, morao je nadoknaditi štetu u iznosu od 66,36  € u roku od tri mjeseca, inače bi uvjetna osuda mogla biti opozvana.

Pravne posljedice i savjet stručnjaka

Stručnjaci za kazneno pravo upozoravaju da sudovi bušenje guma ne tretiraju kao beznačajno djelo, niti kao puku štetu koja se može nadoknaditi bez kaznenih posljedica. Materijalna vrijednost štete nije ključan faktor – sama radnja smatra se ozbiljnim kršenjem zakona, što se u pravilu kažnjava.

“Važno je da građani shvate kako uništavanje tuđe imovine, pa makar se radilo o nečemu naizgled trivijalnom poput crtanja po automobilu ili bušenja guma, može dovesti do ozbiljnih pravnih posljedica, uključujući i zatvorsku kaznu”, upozorava pravni stručnjak.

Promislite prije nego djelujete

Osjećaji ljutnje, osvete ili frustracije ne smiju biti povod za oštećenje tuđe imovine. Sudovi jasno poručuju da takva djela nisu bezazlena i da kazneni zakon u takvim slučajevima neće biti blag. Ako imate problem s nekim, umjesto uništavanja imovine, bolji izbor je pravno riješiti spor ili jednostavno ostaviti poruku ispod brisača. Kazneni postupak i mogući zatvor zasigurno nisu vrijedni trenutka bijesa.

Privlačnost nije samo stvar fizičkog izgleda. Iako su mnogi uvjereni da su faktori poput simetrije lica ili idealne proporcije tijela ključni, brojna su istraživanja pokazala da nesvjesne geste, način govora i sitni znakovi koje odašiljemo mogu igrati još veću ulogu.

Ljudi nas percipiraju kroz niz detalja na koje često ne obraćamo pažnju, a upravo te sitnice mogu učiniti da djelujemo karizmatično, zanimljivo i simpatično.

Govor tijela koji odaje samopouzdanje

Samopouzdanje je jedan od najprivlačnijih kvaliteta koje netko može imati, a ono se često odražava kroz govor tijela. Uspravno držanje, otvoreni dlanovi i blago nagnuto tijelo prema sugovorniku sugeriraju da ste sigurni u sebe i da ste angažirani u razgovoru. Kontakt očima, ali ne pretjeran, pomaže uspostaviti povezanost, dok opušteni pokreti tijela pridonose osjećaju smirenosti i prirodnosti.

Osmijeh

Osmijeh je najjednostavniji način da ostavimo dobar dojam, ali ne bilo kakav – iskreni osmijeh, poznat kao Duchenneov osmijeh (onaj koji uključuje i oči), stvara osjećaj topline i prijateljstva. Ljudi lako prepoznaju lažni osmijeh, stoga je važno da osmijeh dolazi iznutra i odražava vaše osjećaje.

Korištenje imena sugovornika

Kada se osobi obratimo s njegovim imenom u razgovoru, pokazujemo da obraćamo pažnju i da nam je ta osoba važna. Ova jednostavna navika stvara osjećaj bliskosti i može učiniti da se sugovornik osjeća cijenjenim i posebnim. Također, psiholozi ističu da ljudi vole čuti svoje ime.

Entuzijazam u govoru

Način na koji govorimo često može biti važniji od onog što govorimo. Ljudi se instinktivno povezuju s pozitivnom energijom, a entuzijazam u govoru može učiniti da djelujete strastveno. Promjene u tonu glasa, sporazumno kimanje glavom i gestikulacija tijekom pričanja pomažu u stvaranju dojma da ste zanimljiva i karizmatična osoba.

Ugodan miris

Miris igra veliku ulogu u tome kako nas ljudi doživljavaju. Ne radi se samo o parfemu, već i o svježini i čistoći. Naši mozgovi povezuju mirise s emocijama, pa čak i blag, ugodan miris može ostaviti dugotrajan pozitivan dojam.

Oko za detalje

Mali znakovi pažnje, poput primjećivanja da je netko promijenio frizuru ili se ne osjeća najbolje, mogu ostaviti snažan dojam. Ljudi cijene kada ih se pokušava razumjeti ili barem poslušati. Također, sitnice poput držanja vrata također pokazuju vašu osobnost i šire pozitivnu energiju.

Način na koji nas ljudi percipiraju često nije rezultat samo našeg izgleda, već i suptilnih znakova koje nesvjesno šaljemo. Samopouzdanje, iskren osmijeh i sitni znakovi pažnje mogu napraviti veliku razliku u načinu na koji nas drugi doživljavaju. Razvijajući ove male navike, ne samo da ćemo biti privlačniji drugima, već ćemo i sami osjećati veću povezanost s ljudima oko sebe.