HOTNEWS
Kako su Goričani stvarali “vatrene”: Od Luke i Štefa, preko tate Bombe, do bake u Bosni…
U iščekivanju ogleda s Belgijom u Kataru, vraćamo se u prošlost i predstavljamo važnu ulogu velikogoričkih trenera u razvoju cijelog niza hrvatskih reprezentativac, od Luke Modrića pa nadalje…
Dok ovih dana uživamo u svemu što hrvatski nogometaši rade u Kataru, dok s nestrpljenjem iščekujemo ključnu utakmicu protiv Belgije, s posebnim ponosom pratimo što na terenu izvodi Marcelo Brozović. Koji je, usput rečeno, protiv Kanade pretrčao 13,9 kilometara!
– To je zato što je za užinu jeo kolače. Da je bilo salame i sira, pretrčao bi 14 i pol – našalio se Dejan Lovren nakon objave ovog frapantnog podatka.
U međuvremenu, dok pratimo maratonca iz Okuja, čekamo i hoće li barem poneku minutu dobiti naš Ante Budimir, dečko s Cibljanice, a u svemu tome tražimo i neke druge poveznice Velike Gorice i Turopolja s ovom vatrenom generacijom. A njih ima koliko ti srce želi. Pa ajmo krenuti redom, od Broza i njegove udarničke priče.
– Bio je klinac, baš dijete, valjda 8-9 godina, kad ga je tata Bomba doveo na Udarniku. Bio je sitan, manji i puno mlađi od ostalih u toj generaciji, najmlađoj koju smo tad imali, ali odmah sam vidio da tu ne pripada. Onako vižljast, motoričan, prolazio je između ovih mojih, puno većih od njega, izluđivao ih je… I doslovno sam se bojao da ga netko ne udari, ne oplete po nogama – prisjeća se Senad Harambašić, aktualni trener Kurilovca i čovjek koji je povukao možda i ključni potez u toj najranijoj fazi Marcelove nogometne priče.
– Ne znam više točno koliko je točno bio kod nas, ali mislim da nije duže od dva tjedna. Kad sam vidio kako stoje stvari, pozvao sam njegovog tatu na stranu i rekao mu: ‘Bomba, ajde uzmi malog pod ruku i vodi ga dalje. Imaš Radnik, imaš Dragovoljac, oni imaju i mlađe kategorije, u koje on spada, jer ovdje nema što raditi. I Bomba me poslušao, odveo ga je u Siget, a meni i danas to zamjeraju na Udarniku – priznaje Senad, koji se ipak nekako nosi s tim zamjerkama.
I može mu biti, jer tko zna kako bi se cijela priča razvijala da ga je ostavio tu, da ga nije poslao dalje, koliko god je teško vjerovati da Marcelo ne bi “isplivao” prije ili kasnije.
A kad smo već kod Senada, idemo dalje. Prema Anti Budimiru, kojeg je trenirao u kadetima Radnika.
– Ajoj, koja je to ‘klempina’ bila… – smije se Senad, pa nastavlja:
– Sjećam se prvog treninga, mislio sam da me sprda. Što god kažem da se radi, njemu ne ide pa ne ide. Čak sam mu rekao da ode trčati krugove dok se svi ostali zagrijavaju, nije mi bilo jasno što se događa… A onda sam shvatio o čemu se radi, da je to dečko koji nema urođeni talent, ali je nevjerojatan radnik, klinac koji je odlučan da uspije.
Pamti još jednu sekvencu, epizodu koja je vjerojatno i Anti pomogla da još ozbiljnije shvati nogomet.
– Došao mi je jedan dan i rekao da ga neće biti sljedeća tri tjedna jer ide kod bake u Bosnu… Rekao sam mu: ‘Ante, jesi ti normalan?! Nisi više u pionirima, ovo su kadeti i nema toga. Imaš slobodno od četvrtka do nedjelje, u ponedjeljak da si bio na treningu!’ I bogme, pojavio se u ponedjeljak – pamti Harambašić.
S Budimirom u napadu kadeti Radnika ušli su u 1. HNL, i to u najvećoj mjeri zahvaljujući upravo toj “klempini”.
– Te sezone zabio je, ako se ne varam, 53 ili 54 gola! Čudo jedno. Iako, bio je specifičan, svi mi okolo nismo mogli vjerovati kako to sve izvodi. Znate, on ima neobično veliko stopalo, broj 45 ili 46, i kad god šlampavo, krivo zahvati loptu, zabije gol. A kad je pogodi kako treba, golmani mu obrane. Ali eto, zabijao je, trpao nemilice, bio zaista sjajan – govori Senad.
Veze su ostale snažne i godinama poslije, kad je Budimir već bio klasa od igrača.
– Kad sam polagao za PRO licencu, trebala mi je praksa u nekom od klubova iz liga petice. Nazvao sam Antu, rekao mu što mi treba i čovjek mi je sve riješio. Ali baš sve; avionsku kartu, smještan kod sebe u stanu, sve dogovorio u klubu… Ali to je samo potvrda onoga što svi koji ga poznaju jako dobro znaju, da je riječ o izuzetnom dečku, kvalitetnom i prekrasno odgojenom – hvali svog igrača i prijatelja Harambašić na kraju svog dijela ovog teksta.
Pa idemo dalje, nastavljamo s Budimirom, ali prebacujemo se na Ivana Preleca.
– Antu nisam nikad trenirao, ali igrao sam s njim u Radniku. Tad je još bio junior, tek je ulazio u prvu momčad, i mogu se složiti da možda nije bio najtalentiraniji, ali bio je nevjerojatan radnik, uporan i neumoran, s kvalitetom da se uvijek nađe u pravo vrijeme na pravome mjestu, da nekako ugura loptu u gol – govori Prelec, trenutačno trener danskog Vejlea, s dugogodišnjim iskustvom iz Dinamove škole nogometa.
A tamo su se rodile još neke poveznice s ovom generacijom hrvatske reprezentacije.
– Uh, ima ih koliko hoćeš… Prvo, s Lukom Modrićem sam trenirao u vrijeme dok smo bili klinci, u sklopu individualnog rada za najveće talente iz škole. Stariji je od mene dvije godine, ali svi smo mi taj dodatni rad imali u istim terminima, tu sam ga dobro upoznao i shvatio o kakvom je potencijalu riječ – počinje Prela, pa nastavlja:
– U Dinamu sam igrao i s Dejanom Lovrenom, koji je moja generacija, ali i s godinu starijim Vedranom Ćorlukom, danas pomoćnikom izbornika. A onda sam, kad sam se upustio u trenerske vode i došao u Dinamo, vodio još nekoliko igrača iz ove momčadi. Josipa Šutala trenirao sam najduže, pune dvije godine, a radio sam i s Bornom Sosom kroz generaciju ’98. Odmah se vidjelo da je ekstra potencijal, pravi moderni lijevi bek s nevjerojatnom moći ponavljanja, s izvrsnim centaršutem iz punog trka… U fizičkom smislu možda nije bio posebno impresivan, ali izuzetno je inteligentan igrač.
Bila je to vrlo zanimljiva generacija, u kojoj su bili i Josip Brekalo, Branimir Kalaica, Adrian Šemper, Karlo Goda, Vinko Soldo, a sa svim tim dečkima više i duže radio je još jedan Velikogoričanin, Dean Klafurić.
– Ja sam zapravo vodio generaciju ’99, a Klaf tu ’98, ali jedan drugome smo asistirali na treninzima, tako da smo ih obojica jako dobro upoznali. Kratko sam trenirao i Joška Gvardiola, počeo sezonu s njegovom generacijom, ali vrlo brzo je došao poziv da preuzmem Goricu, što sam i prihvatio te napustio Dinamovu akademiju. Sve u svemu, lijepo je vidjeti sve njih na SP-u, na ovom nivou, ali ‘moji’ klinci zapravo tek dolaze. Baš sam zbrajao tijekom posljednje utakmice U-21 reprezentacije, od 22 igrača u zapisniku, trenirao sam njih 18… – zaključio je Prela pa predao riječ Klafu.
– Da, Sosa i Šutalo su ‘naši’ igrači, ali nisu i jedini s kojima sam radio iz ove momčadi tijekom karijere. Kad sam 2013. bio pomoćnik izbornika U-17 reprezentacije Dinka Jeličića, u toj momčadi bili su i Dominik Livaković i Marko Livaja. Puno toga sam u to vrijeme doznao o njima kao igračima i dečkima, naravno da sam sretan što su svi nabrojeni danas na ovoj razini, da su napravili velike karijere – priča Klafurić, aktualni trener mađarskog Honveda.
Kao pomoćni trener prve momčadi Dinama vodio je Klaf i Bornu Barišića, još jednog člana ove vatrene momčadi, kroz Dinamovu akademiju upoznao Lovru Majera i Gvardiola, kroz Radnikovu školu spoznao što može mladi Budimir, s kojim je u jednom razdoblju radio i Andrej Panadić, još jedan velikogorički trener, danas u kosovskom Farizaju…
– Kad već nabrajamo, moram vam ispričati priču i o Daniju Olmu… – vraća se još malo unatrag Dean Klafurić.
– S Dinamovom generacijom ’98 bio sam na jednom turniru u mađarskom Györu i tamo smo u finalu izgubili na penale od Barcelone. Kapetan te momčadi bio je Olmo, pamtim i da je tijekom utakmice promašio penal, a onda u raspucavanju zabio. Bio je fantastičan i nisam mogao vjerovati kad sam godinu dana poslije čuo da je došao u Dinamo. I to baš u moju generaciju! Eto, mogu se pohvaliti da sam sudjelovao i u njegovu razvoju, da sam vodio jednog takvog igrača – kaže Klaf.
A kad smo već kod igrača najviše klase, idemo opet do Luke Modrića. I do Donje Lomnice, u kojoj danas stoluje Stjepan Deverić.
– Ako niste znali, Štef je jedini hrvatski nogometaš koji je nastupio na svjetskom i europskom prvenstvu, ali i na Olimpijskim igrama, na kojima je čak i uzeo broncu, u Los Angelesu 1984. – uveo nas je Klafurić u posljednji dio našeg nabrajanja.
Kao trener, Štef Deverić imao je iznimno važnu ulogu u razvoju čudesnog Luke. Dočekao ga je u Dinamovoj školi, vodio ga kao trener, a koju godinu poslije i poveo sa sobom u mostarski Zrinjski. Kažu mnogi da je ta sezona u “divljini” BiH lige puno pomogla Modriću da izraste u igrača kakav je postao.
– Tad je Dinamo usko surađivao sa Zrinjskim, pa se dogovorilo da tri mlada igrača Dinama, Ivica Džidić, Davor Landeka i Luka Modrić, odu na posudbu u Zrinjski. S obzirom na to da sam Luku trenirao u kadetima i juniorima, znao sam sve o njemu, sve napamet. Već u mlađim kategorijama pokazivao je sve znakove velike kvalitete. Kad sam došao kao trener u Zrnjski, samo sam nastavio priču s Lukom. Od samog starta naše suradnje u Mostaru Luka se ponašao kao i uvijek, maksimalno profesionalno. Na svakom treningu i utakmici težio je napretku. Radio je jako, predano, iz dana je u dan je napredovao, bilo je to oku vidljivo kao kad raste neka zgrada – opisivao je Deverić hrvatskog kapetana, uz nastavak:
– Bio je zaista jako talentiran i svojim igrama se stalno nametao. Neću baš reći da sam znao da će jednog dana biti proglašen najboljim igračem svijeta, ali vidjelo se da će biti pravi igrač, jer već u tim ranim godinama bio je maksimalni profesionalac, odskakao je svojim igrama, ali i radom i trudom. To što Luka ima, tu viziju, osjećaj za igru, taj pas, kvalitetu, mekoću… To je nešto posebno. Možda mu je Zrinjski bio prvi seniorski korak, ali nakon toga imao ih je on još puno i svaki je za njega bio važan jer je u svakom još dodatno napredovao. Već tad je puno koristio tu svoju desnu vanjsku… Naravno, sad kad me pitate jesam li mogao pretpostaviti da će Luka jednog dana biti izabran za najboljeg igrača svijeta, mogu kazati da nisam. Tko bi to mogao?! Ali tada se već vidjelo da će biti odličan igrač, jer razvijao se koracima o sedam milja.
I razvio se do neslućenih visina. Zahvaljujući, između ostaloga, i jednom našem treneru. Kao, uostalom, i svi drugi spomenuti u ovoj našoj priči s povodom. Ima Turopolja u ovoj našoj momčadi u Kataru, nema sumnje, treba biti ponosan na to…
– Još sam nešto da vam ispričam – javio se za kraj Senad Harambašić.
– Sjećam se utakmice na Udarniku, igrali smo protiv Dubrave i izgubili 4-1, a Josip Juranović zavaljao nam je nevjerojatan gol iz slobodnjaka s 30 metara. Tad je igrao veznog igrača, tek kasnije postao je bek… Sjećam se i Andreja Kramarić iz finala Kupa regije, Radnik je izgubio 1-0 od Dinama, on je zabio jedini gol.
Eto, još malo poveznica. I tu ćemo stati. Turopolje do Katara, drugi dio, prvi smo već ispričali…
Ban Jelačić je u 10. kolu Premier lige u sezoni 2025./2026. zabilježio prvi poraz na domaćem terenu, izgubio je od Gradića 2:3! Za pobjednika strijelci su bili Stjepan Pralas (2) i Nikola Kos, a za domaće Josip Hrženjak i Ivan Pušić.
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Zanimljiva utakmica u kojoj je favorit iz Vukovine izgubio tri ‘planirana’ boda, koja su zasluženo osvojili Gradići. Susret je započeo očekivanim pritiskom domaćih i u 15. minuti Hrženjak je nakon odbijanca poslao loptu u nebranjenu mrežu – 1:0.
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Stalnom inicijativom domaći su imali nekoliko prigoda za pogodak koje su ostale neiskorištene. Solo prodor Kosa u 41. minuti nije uspio zaustaviti njegov čuvar i mladi napadač (inače, šahovski prvak Hrvatske u kadetskoj kategoriji) projektilom je s ruba kaznenog prostora matirao vratara Vidića i izjednačio – 1:1.
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora domaći su krenuli s tri izmjene, ali to nije donijelo pomak u njihovoj igri. Gradići su u otvorenoj igri dva puta preko kapetana Pralasa zatresli mrežu za osjetno vodstvo – 1:3! Pojačanim pritiskom domaći su stvarali šanse i promašili, nisu imali ni sreće, dva puta pogodili su gredu odnosno vratnicu. U završnici su i Gradići pogodili vratnicu, a Pušić je golom iz gužve u prvoj minuti sudačke nadoknade samo ublažio poraz – 2:3!!
Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ban Jelačić (10 3 4 3 18:15 13) je s 13 bodova na 11. mjestu, a Gradići (10 3 0 7 15:30 9) su s 9 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.
Galerija fotografija
Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 10.kolo
NK Ban Jelačić – NK Gradići 2:3 (1:1)
Vukovina. Gledatelja: 30. Nedjelja, 05.10.2025., 16 sati. Sudac: Petar Jantolek (Velika Gorica). Pomoćni suci: Matej Mrkoci (Mraclin) i Katarina Ćulumović Velika Gorica). Delegat: Tomislav Brebrić (Markuševec Turopoljski). Strijelci: 1:0 – Hrženjak (15), 1:1 – Kos (41), 1:2 – Pralas (55), 1:3 – Pralas (62), 2:3 – Pušić (90+1).
BAN JELAČIĆ: Vidić, Landeka (od 46. Rovišan), Drezga, Markov, Smok, Hrženjak (od 46. Miletić), M.Nikić (cap.), Barišić (od 63. Kotrman), Milatović, Klasnić, Harambašić (od 46. Pušić). Trener: Tomislav Škrinjarić.
GRADIĆI: Jerković, Premac, Lovrić, Belčić (cap.)(od 63. Milić), Pralas (od 86. Obućina), Plećaš (od 82. Mišić), Kos (od 86. Cvetković), Antunović, Belić, Meštrović, Koturaš. Trener: Marko Rajić.
HOTNEWS
S novim vrtićem ulazimo u Dječji tjedan – područni vrtić Lojtrica otvorio vrata u Gradićima
Mjesta ima za 60-ak mališana u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj
Mali stanovnici Gradića od danas imaju novo, moderno mjesto, za sretno djetinjstvo i odrastanje uz puno pažnje odgojiteljica. Otvoren je područni dječji vrtić Lojtrica u zgradi koju su nekada koristili vatrogasci, a jutros je primio svoje prve „stanare“.
Dobrodošlicu djeci i roditeljima došao je poželjeti gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pročelnica Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić, ravnatelj DV Lojtrica Branimir Bakran i savjetnica za predškolski odgoj djecu i mlade Petra Gotal, a mališani su za uspomenu na prvi vrtićki dan dobili plišanog medvjedića sa znakom našega grada.
– U ovom vrtiću mjesto je pronašlo naših 60-setak mališana, u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj, a investicija zajedno s vatrogasnim domom koji se nalazi unutar kompleksa je 2,1 milijun eura. Ovo je deveti objekt koji otvaramo od kada sam gradonačelnik, a u budućnosti otvaramo još dva, u Pokupskoj i Kolarevoj ulici – istaknuo je gradonačelnik.
Prema informacijama iz Grada, sva djeca koja imaju uvjete, upisana su goričke vrtiće, a novi objekti omogućit će standard kojem teži svaki veliki grad.
Osim gradnje novih objekata, Velika Gorica se može pohvaliti i besplatnim vrtićima za svu djecu, kao i povećanjem materijalnih prava djelatnicima, što je još jedan veliki plus koji naš grad čini poželjnim mjestom za život.
Inače, danas u našem gradu počinje i Dječji tjedan u Velikoj Gorici, koji traje od 6. do 12. listopada i donosi niz programa za djecu i stručnih skupova za odgojitelje. Središnja svečanost održana je u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta u 12 sati, a u sklopu programa najavljeni su i Dani dječjih vrtića Grada Velike Gorice.
FOTO galerija:
FOTO: Marija Vrbanus
HOTNEWS
U Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek
Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine.
HOTNEWS
FOTO Najbolje su bučnice f Kučama! Kod stare škole žene kreirale čarobnu jesen
Manifestacija “Jesen f Kučama” po drugi put pokazala bogatstvo domaćih okusa i rukotvorina, stigli im brojni gosti pa čak i iz Šibenika!
Naselje Kuče i ove je jeseni istaknulo ono najbolje od truda domaćica, koje su s pažnjom pripremile kolače, kiflice i bučnice, te uredile predivan ambijent kod stare škole pod nazivom “Jesen f Kuča”. Bučnice su danas u posebnom fokusu, budući da je žiri odabrao “kraljicu”.
Manifestaciju organizira drugu godinu za redom Udruga žena Kuče uz pomoć svojih vatrogasaca, plemenitaša sučije Kuče, umirovljenika i ostalih mještana.
-Prezadovoljni smo odazivom i gostiju ali i mještana koji do sada nisu sudjelovali u aktivnostima našega mjesta, pridružuju nam se i žele pokazati što oni znaju i mogu, a bojim se da nam je već ove godine prostor postao premali! Cijeli događaj prate i naši lokalni tamburaši i gosti iz KUD-a Šiljakovina. Osim naših žena, za natjecanje za najbolju bučnicu prijavile su se i žene iz Rakitovca, Kozjače, Buševca… – ispričala nam je Nataša Đuračić, članica udruge.
Kroz dvorište stare škole prošao je velik broj domaćih, ali i posjetitelja iz Zagreba, pa i iz Šibenika, koji su uživali u domaćim delicijama, kotlovini i pečenom odojku s grahom, roštilj dok su najmlađi bili vrlo aktivni u radionicama i trošenju energije na napuhancu.
-Došli smo na poziv naših prijatelja i ugodno smo iznenađeni, prvi put smo tu. Oduševljeni smo – rekli su kratko supružnici Stipe i Ana Marija Vlahov iz općine Bilice pokraj Šibenika i požurili isprobati jela našeg podneblja.
Cilj je, ističu iz udruge, revitalizirati prostor stare škole koju je dao izgraditi Franji pl. Lučić, te podsjetiti mlade generacije da je to bilo mjesto gdje su njihovi preci učili pisati i računati.
-U planu nam je u budućnosti organizirati “Dane Franje Lučića” i etno izložbe kako bi ovo zdanje bilo živo i za generacije koje dolaze – dodala je Đuračić.
Predsjednica udruge žena Kuče Zora Ištvanek ispričala je kako je sve rađeno njihovim rukama.
-Uređivale smo prostor, pripremale s našim dečkima tri vrste jela, domaće kolače i pekle smo bučnice zajedno. Ispekle smo ukupno 15 protvana, tako da ima za sve! – rekla nam je Zora.
A kad smo kod ruku, svoje rukotvorine izložili su brojni izlagači, poput Suzane Križanić iz Lukavca koja izrađuje figurice od gipsa.
-Izrađujem od gipsa sezonske ukrase, božićne, za razne prigode, anđele, a za danas sam pripremila jesensku ponudu, kao što su ove male buče. Možete sve naći na društvenim mrežama Suzyni anđeli. Sve je ručni rad, od gipsa koji se suši na zraku i nakon toga boja akrilnim bojama – ispričala je Suzana kojoj je hobi prerastao u posao i time se bavi već 10 godina.
U toploj, jesenskoj atmosferi stručni žiri je imao težak zadatak – odabrati najbolje pripremljenu bučnicu – savijaču od sira u kombinaciji s “bučinim mesom”.
Čini se da su domaćice iz Kuča majstorice u pripremi ovog tradicionalnog jesenskog slanog kolača, jer je prvo mjesto odnijela upravo “lokalna” bučnica Dubravke Đurašin iz Petrove ulice iz Kuča, koja kaže kako nema posebnog tajnog recepta.
-Nema tajne, tijesto se mora dobro razvući. Vuče se i vuče, i onda sam punila filom od jaja, vrhnja, sira i buče – rekla je skromno Dubravka, no svi koji su degustirali rekli su isto – ovo je raj za nepce i vraća nas u djetinjstvo.
Drugo mjesto pripalo je Jadranki Krumpak dok je na trećem mjestu ove godine bučnica koju je ispekla Sandra Romac. Nagrade je dodijelila izaslanica gradonačelnika Grada Velike Gorice Krešimira Ačkara, Ivana Belošević, inače vijećnica u Gradskom vijeću.
Detaljno osmišljen ambijent, lokacija, atmosfera, hrana koja mami na prvi pogled – sve je to pun pogodak za vratiti se u Kuče, gdje se uvijek osjećamo “kao doma”.
(Razgovor i foto: Gianna Kotroman)
FOTO Galerija:
HOTNEWS
CITY POTRAGA Kako smo Santi iz Nepala pomogli naći izgubljene dokumente!
Jutros smo imali ulogu detektiva. I uspjeli smo!
-
Priča iz kvartaprije 4 dana‘Tek mi je 90! Iza mene ostale su i sreće i tuge, a najvažniji u životu su – red i rad!’
-
Vijestiprije 5 danaOtkazan Tur Challenge zajedno s Kestenijadom! Poznat novi datum
-
Vijestiprije 6 danaGastro tjedan u Velikoj Gorici! 14 restorana nude posebne menije po promotivnim cijenama
-
HOTNEWSprije 2 danaU Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek