Povežite se s nama

HOTNEWS

Kako su Goričani stvarali “vatrene”: Od Luke i Štefa, preko tate Bombe, do bake u Bosni…

U iščekivanju ogleda s Belgijom u Kataru, vraćamo se u prošlost i predstavljamo važnu ulogu velikogoričkih trenera u razvoju cijelog niza hrvatskih reprezentativac, od Luke Modrića pa nadalje…

Objavljeno

na

Dok ovih dana uživamo u svemu što hrvatski nogometaši rade u Kataru, dok s nestrpljenjem iščekujemo ključnu utakmicu protiv Belgije, s posebnim ponosom pratimo što na terenu izvodi Marcelo Brozović. Koji je, usput rečeno, protiv Kanade pretrčao 13,9 kilometara!

– To je zato što je za užinu jeo kolače. Da je bilo salame i sira, pretrčao bi 14 i pol – našalio se Dejan Lovren nakon objave ovog frapantnog podatka.

U međuvremenu, dok pratimo maratonca iz Okuja, čekamo i hoće li barem poneku minutu dobiti naš Ante Budimir, dečko s Cibljanice, a u svemu tome tražimo i neke druge poveznice Velike Gorice i Turopolja s ovom vatrenom generacijom. A njih ima koliko ti srce želi. Pa ajmo krenuti redom, od Broza i njegove udarničke priče.

– Bio je klinac, baš dijete, valjda 8-9 godina, kad ga je tata Bomba doveo na Udarniku. Bio je sitan, manji i puno mlađi od ostalih u toj generaciji, najmlađoj koju smo tad imali, ali odmah sam vidio da tu ne pripada. Onako vižljast, motoričan, prolazio je između ovih mojih, puno većih od njega, izluđivao ih je… I doslovno sam se bojao da ga netko ne udari, ne oplete po nogama – prisjeća se Senad Harambašić, aktualni trener Kurilovca i čovjek koji je povukao možda i ključni potez u toj najranijoj fazi Marcelove nogometne priče.

– Ne znam više točno koliko je točno bio kod nas, ali mislim da nije duže od dva tjedna. Kad sam vidio kako stoje stvari, pozvao sam njegovog tatu na stranu i rekao mu: ‘Bomba, ajde uzmi malog pod ruku i vodi ga dalje. Imaš Radnik, imaš Dragovoljac, oni imaju i mlađe kategorije, u koje on spada, jer ovdje nema što raditi. I Bomba me poslušao, odveo ga je u Siget, a meni i danas to zamjeraju na Udarniku – priznaje Senad, koji se ipak nekako nosi s tim zamjerkama.

I može mu biti, jer tko zna kako bi se cijela priča razvijala da ga je ostavio tu, da ga nije poslao dalje, koliko god je teško vjerovati da Marcelo ne bi “isplivao” prije ili kasnije.

A kad smo već kod Senada, idemo dalje. Prema Anti Budimiru, kojeg je trenirao u kadetima Radnika.

– Ajoj, koja je to ‘klempina’ bila… – smije se Senad, pa nastavlja:

– Sjećam se prvog treninga, mislio sam da me sprda. Što god kažem da se radi, njemu ne ide pa ne ide. Čak sam mu rekao da ode trčati krugove dok se svi ostali zagrijavaju, nije mi bilo jasno što se događa… A onda sam shvatio o čemu se radi, da je to dečko koji nema urođeni talent, ali je nevjerojatan radnik, klinac koji je odlučan da uspije.

 

Pamti još jednu sekvencu, epizodu koja je vjerojatno i Anti pomogla da još ozbiljnije shvati nogomet.

– Došao mi je jedan dan i rekao da ga neće biti sljedeća tri tjedna jer ide kod bake u Bosnu… Rekao sam mu: ‘Ante, jesi ti normalan?! Nisi više u pionirima, ovo su kadeti i nema toga. Imaš slobodno od četvrtka do nedjelje, u ponedjeljak da si bio na treningu!’ I bogme, pojavio se u ponedjeljak – pamti Harambašić.

S Budimirom u napadu kadeti Radnika ušli su u 1. HNL, i to u najvećoj mjeri zahvaljujući upravo toj “klempini”.

– Te sezone zabio je, ako se ne varam, 53 ili 54 gola! Čudo jedno. Iako, bio je specifičan, svi mi okolo nismo mogli vjerovati kako to sve izvodi. Znate, on ima neobično veliko stopalo, broj 45 ili 46, i kad god šlampavo, krivo zahvati loptu, zabije gol. A kad je pogodi kako treba, golmani mu obrane. Ali eto, zabijao je, trpao nemilice, bio zaista sjajan – govori Senad.

Veze su ostale snažne i godinama poslije, kad je Budimir već bio klasa od igrača.

– Kad sam polagao za PRO licencu, trebala mi je praksa u nekom od klubova iz liga petice. Nazvao sam Antu, rekao mu što mi treba i čovjek mi je sve riješio. Ali baš sve; avionsku kartu, smještan kod sebe u stanu, sve dogovorio u klubu… Ali to je samo potvrda onoga što svi koji ga poznaju jako dobro znaju, da je riječ o izuzetnom dečku, kvalitetnom i prekrasno odgojenom – hvali svog igrača i prijatelja Harambašić na kraju svog dijela ovog teksta.

Pa idemo dalje, nastavljamo s Budimirom, ali prebacujemo se na Ivana Preleca.

– Antu nisam nikad trenirao, ali igrao sam s njim u Radniku. Tad je još bio junior, tek je ulazio u prvu momčad, i mogu se složiti da možda nije bio najtalentiraniji, ali bio je nevjerojatan radnik, uporan i neumoran, s kvalitetom da se uvijek nađe u pravo vrijeme na pravome mjestu, da nekako ugura loptu u gol – govori Prelec, trenutačno trener danskog Vejlea, s dugogodišnjim iskustvom iz Dinamove škole nogometa.

A tamo su se rodile još neke poveznice s ovom generacijom hrvatske reprezentacije.

– Uh, ima ih koliko hoćeš… Prvo, s Lukom Modrićem sam trenirao u vrijeme dok smo bili klinci, u sklopu individualnog rada za najveće talente iz škole. Stariji je od mene dvije godine, ali svi smo mi taj dodatni rad imali u istim terminima, tu sam ga dobro upoznao i shvatio o kakvom je potencijalu riječ – počinje Prela, pa nastavlja:

– U Dinamu sam igrao i s Dejanom Lovrenom, koji je moja generacija, ali i s godinu starijim Vedranom Ćorlukom, danas pomoćnikom izbornika. A onda sam, kad sam se upustio u trenerske vode i došao u Dinamo, vodio još nekoliko igrača iz ove momčadi. Josipa Šutala trenirao sam najduže, pune dvije godine, a radio sam i s Bornom Sosom kroz generaciju ’98. Odmah se vidjelo da je ekstra potencijal, pravi moderni lijevi bek s nevjerojatnom moći ponavljanja, s izvrsnim centaršutem iz punog trka… U fizičkom smislu možda nije bio posebno impresivan, ali izuzetno je inteligentan igrač.

Bila je to vrlo zanimljiva generacija, u kojoj su bili i Josip Brekalo, Branimir Kalaica, Adrian Šemper, Karlo Goda, Vinko Soldo, a sa svim tim dečkima više i duže radio je još jedan Velikogoričanin, Dean Klafurić.

– Ja sam zapravo vodio generaciju ’99, a Klaf tu ’98, ali jedan drugome smo asistirali na treninzima, tako da smo ih obojica jako dobro upoznali. Kratko sam trenirao i Joška Gvardiola, počeo sezonu s njegovom generacijom, ali vrlo brzo je došao poziv da preuzmem Goricu, što sam i prihvatio te napustio Dinamovu akademiju. Sve u svemu, lijepo je vidjeti sve njih na SP-u, na ovom nivou, ali ‘moji’ klinci zapravo tek dolaze. Baš sam zbrajao tijekom posljednje utakmice U-21 reprezentacije, od 22 igrača u zapisniku, trenirao sam njih 18… – zaključio je Prela pa predao riječ Klafu.

– Da, Sosa i Šutalo su ‘naši’ igrači, ali nisu i jedini s kojima sam radio iz ove momčadi tijekom karijere. Kad sam 2013. bio pomoćnik izbornika U-17 reprezentacije Dinka Jeličića, u toj momčadi bili su i Dominik Livaković i Marko Livaja. Puno toga sam u to vrijeme doznao o njima kao igračima i dečkima, naravno da sam sretan što su svi nabrojeni danas na ovoj razini, da su napravili velike karijere – priča Klafurić, aktualni trener mađarskog Honveda.

Kao pomoćni trener prve momčadi Dinama vodio je Klaf i Bornu Barišića, još jednog člana ove vatrene momčadi, kroz Dinamovu akademiju upoznao Lovru Majera i Gvardiola, kroz Radnikovu školu spoznao što može mladi Budimir, s kojim je u jednom razdoblju radio i Andrej Panadić, još jedan velikogorički trener, danas u kosovskom Farizaju…

– Kad već nabrajamo, moram vam ispričati priču i o Daniju Olmu… – vraća se još malo unatrag Dean Klafurić.

– S Dinamovom generacijom ’98 bio sam na jednom turniru u mađarskom Györu i tamo smo u finalu izgubili na penale od Barcelone. Kapetan te momčadi bio je Olmo, pamtim i da je tijekom utakmice promašio penal, a onda u raspucavanju zabio. Bio je fantastičan i nisam mogao vjerovati kad sam godinu dana poslije čuo da je došao u Dinamo. I to baš u moju generaciju! Eto, mogu se pohvaliti da sam sudjelovao i u njegovu razvoju, da sam vodio jednog takvog igrača – kaže Klaf.

A kad smo već kod igrača najviše klase, idemo opet do Luke Modrića. I do Donje Lomnice, u kojoj danas stoluje Stjepan Deverić.

– Ako niste znali, Štef je jedini hrvatski nogometaš koji je nastupio na svjetskom i europskom prvenstvu, ali i na Olimpijskim igrama, na kojima je čak i uzeo broncu, u Los Angelesu 1984. – uveo nas je Klafurić u posljednji dio našeg nabrajanja.

Kao trener, Štef Deverić imao je iznimno važnu ulogu u razvoju čudesnog Luke. Dočekao ga je u Dinamovoj školi, vodio ga kao trener, a koju godinu poslije i poveo sa sobom u mostarski Zrinjski. Kažu mnogi da je ta sezona u “divljini” BiH lige puno pomogla Modriću da izraste u igrača kakav je postao.

– Tad je Dinamo usko surađivao sa Zrinjskim, pa se dogovorilo da tri mlada igrača Dinama, Ivica Džidić, Davor Landeka i Luka Modrić, odu na posudbu u Zrinjski. S obzirom na to da sam Luku trenirao u kadetima i juniorima, znao sam sve o njemu, sve napamet. Već u mlađim kategorijama pokazivao je sve znakove velike kvalitete. Kad sam došao kao trener u Zrnjski, samo sam nastavio priču s Lukom. Od samog starta naše suradnje u Mostaru Luka se ponašao kao i uvijek, maksimalno profesionalno. Na svakom treningu i utakmici težio je napretku. Radio je jako, predano, iz dana je u dan je napredovao, bilo je to oku vidljivo kao kad raste neka zgrada – opisivao je Deverić hrvatskog kapetana, uz nastavak:

– Bio je zaista jako talentiran i svojim igrama se stalno nametao. Neću baš reći da sam znao da će jednog dana biti proglašen najboljim igračem svijeta, ali vidjelo se da će biti pravi igrač, jer već u tim ranim godinama bio je maksimalni profesionalac, odskakao je svojim igrama, ali i radom i trudom. To što Luka ima, tu viziju, osjećaj za igru, taj pas, kvalitetu, mekoću… To je nešto posebno. Možda mu je Zrinjski bio prvi seniorski korak, ali nakon toga imao ih je on još puno i svaki je za njega bio važan jer je u svakom još dodatno napredovao. Već tad je puno koristio tu svoju desnu vanjsku… Naravno, sad kad me pitate jesam li mogao pretpostaviti da će Luka jednog dana biti izabran za najboljeg igrača svijeta, mogu kazati da nisam. Tko bi to mogao?! Ali tada se već vidjelo da će biti odličan igrač, jer razvijao se koracima o sedam milja.

I razvio se do neslućenih visina. Zahvaljujući, između ostaloga, i jednom našem treneru. Kao, uostalom, i svi drugi spomenuti u ovoj našoj priči s povodom. Ima Turopolja u ovoj našoj momčadi u Kataru, nema sumnje, treba biti ponosan na to…

– Još sam nešto da vam ispričam – javio se za kraj Senad Harambašić.

– Sjećam se utakmice na Udarniku, igrali smo protiv Dubrave i izgubili 4-1, a Josip Juranović zavaljao nam je nevjerojatan gol iz slobodnjaka s 30 metara. Tad je igrao veznog igrača, tek kasnije postao je bek… Sjećam se i Andreja Kramarić iz finala Kupa regije, Radnik je izgubio 1-0 od Dinama, on je zabio jedini gol.

Eto, još malo poveznica. I tu ćemo stati. Turopolje do Katara, drugi dio, prvi smo već ispričali

HOTNEWS

Mladi inovatori stižu na I3G u Ivanić-Grad

Službeno otvorenje predviđeno je za ponedjeljak, 19. svibnja u 11 sati, dok će izložba biti otvorena za posjetitelje oba dana od 10 do 19 sati.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Ivanić-Gradu će sredinom svibnja biti održano novo izdanje jedne od najvećih smotri mladenačkog inovatorstva u Hrvatskoj, Izložbe inovacija I3G, koja u 11. izdanju okuplja više od stotinu radova učenika, studenata i mladih inovatora iz Hrvatske i Crne Gore.

Dvodnevni program zakazan je za 19. i 20. svibnja u Hotelu Sport, a posjetiteljima će biti predstavljen širok raspon projekata koji obuhvaćaju umjetnu inteligenciju, robotiku, elektroniku, medicinske tehnologije, ekologiju, energetiku, poljoprivredu i automatiku.

Sudionici dolaze iz brojnih sredina, a među izlagačima su škole, fakulteti, udruge tehničke kulture, inovatorski klubovi i samostalni autori. U fokusu izložbe nalaze se konkretna tehnološka rješenja i prototipovi. Među njima su AI sustav LexyGuide namijenjen osobama s disleksijom, AI rješenje za prepoznavanje znakovnog jezika kod gluhih osoba, MyoPlay – elektromiografski sustav za rehabilitaciju djece te pametna kutija za lijekove DoseMate.

Organizaciju potpisuje Elektronički i računalni klub Ivanić-Grad, a predsjednik kluba Josip Kožar ističe kako je osnovna ideja manifestacije omogućiti mladima javno predstavljanje vlastitih rješenja te ih povezati s mentorima i stručnjacima iz industrije i akademske zajednice: “Posebna vrijednost izložbe nije samo u predstavljanju radova, već u činjenici da ova manifestacija djeci i mladima daje ono što u formalnom obrazovanju često nedostaje – priliku da vlastitu ideju testiraju pred stručnjacima, fakultetima, gospodarstvenicima i širom javnošću. Naš je cilj stvoriti most između školskih učionica, fakultetskih laboratorija i budućeg tržišta rada te djeci i mladima pokazati da njihova znatiželja može postati profesija, a njihova ideja stvarna inovacija, naglašava Kožar.”

Uz izložbeni dio, u Hotelu Sport paralelno će se odvijati i edukativni program. Partneri manifestacije – Fakultet elektrotehnike i računarstva iz Zagreba, Metalurški fakultet te Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek, predstavit će učenicima mogućnosti studiranja i profesionalnog razvoja u STEM području.

Službeno otvorenje predviđeno je za ponedjeljak, 19. svibnja u 11 sati, dok će izložba biti otvorena za posjetitelje oba dana od 10 do 19 sati.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Predstavljene braniteljskih udruga iz Velike Gorice: ‘Zadaća je da čuvamo i širimo povijesnu istinu’

To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Okupljanjem u Spomen-parku 153. brigade Hrvatske vojske u Velikoj Buni javnosti je predstavljen rad braniteljskih udruga s područja Velike Gorice, a ujedno je najavljen i program ovogodišnjeg Dana branitelja grada Velike Gorice koji će biti obilježen u nedjelju, 10. svibnja.

Na događanju su se okupili predstavnici brojnih braniteljskih udruga, gradski dužnosnici te članovi lokalne zajednice. Cilj susreta bio je podsjetiti na ratni put hrvatskih branitelja, ali i predstaviti današnje aktivnosti udruga koje čuvaju uspomenu na Domovinski rat i njegove vrijednosti.

Emotivna svjedočanstva i poruke zahvalnosti hrvatskim braniteljima

Pročelnica za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić istaknula je osobno sjećanje iz ratnog razdoblja: „Rođena sam 1991. godine i zaista se ne sjećam tih ratnih događanja u potpunosti, ali jedno sjećanje mi je ostalo. Kako sam kao mala djevojčica iz vrtića morala trčati u sklonište. Bila sam dijete, nesvjesna prave opasnosti, nesvjesna stvarnosti koja nas je okruživala. Danas, gledajući iz perspektive odrasle osobe, shvatila sam što ste vi sve prošli“, rekla je. Dodala je i kako žrtva branitelja nikada ne smije biti zaboravljena: „To nije bila samo hrabrost, to je bila snaga, odlučnost, istinska i bezuvjetna ljubav prema domovini. Mnogi su ostavili svoje žene, muževe i djecu kako bi branili ono najvrijednije. Svoj dom, svoju obitelj i svoju domovinu. To se nikada neće zaboraviti.“

Zamjenik gradonačelnika Neven Karas naglasio je kako je ovogodišnji fokus stavljen upravo na braniteljske udruge i njihov doprinos zajednici: „Naš cilj je ove godine dati naglasak upravo na vas koji ste tu, braniteljske udruge, jer o domovinskom ratu se puno govori, dosta se zna, iako nikad nije dovoljno. Zato je ovo danas zamišljeno da se uoči Dana branitelja Grada Velike Gorice uživa u društvu predstavnika svih braniteljskih udruga s područja našeg grada“, rekao je Karas. Predstavio je i program nedjeljnog obilježavanja Dana branitelja grada Velike Gorice: „U nedjelju ćemo se svi zajedno okupiti na misi u našoj centralnoj crkvi, u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u 9 sati. Zatim ćemo u 10.30 položiti vijence i odati počast našim poginulim kolegama, a nakon toga, od 11 sati nadalje, svi zajedno, podružit ćemo se u Društvenom domu Pleso uz prigodnu okrepu.“

Braniteljske udruge predstavile rad i aktivnosti uoči Dana branitelja

Nakon uvodnog dijela programa predstavnici udruga ukratko su predstavili svoj rad, projekte i aktivnosti.

Željko Klasnić rekao je kako njihova Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Velika Gorica, okuplja oko 700 članova iz različitih postrojbi, među kojima su pripadnici Gromova, Tigrova, vojne policije i dragovoljci. Kao jedan od najznačajnijih projekata izdvojio je maraton na relaciji Pokupsko – Velika Gorica.

Predsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata Grada Velike Gorice Biserka Stepanić podsjetila je da je njihova udruga osnovana 2000. godine te da je njezina glavna zadaća očuvanje uspomene na poginule, nestale i umrle branitelje.

O aktivnostima Nezavisnih dragovoljaca hrvatskih Zagrebačke županije – Podružnica Velika Gorica govorio je predsjednik Božidar Povoljnjak: „Manje-više, svi su naši članovi dragovoljci Domovinskog rata, koji su se uključili u ranijim danima, odnosno, 1991. godine u početku agresije na Hrvatsku. Imamo dosta aktivnosti, obilazimo ratišta naših poginulih kolega od Vukovara, Škabrnje do Banijskog ratišta. Imamo sportske aktivnosti. Ove godine ćemo imati 20. jubilarno kuglanje u čast i spomen na naše poginule branitelje“, rekao je.

Predsjednik Udruge veterana Domovinskog rata Velika Gorica Robert Stepanić istaknuo je kako je cilj njihove udruge očuvanje istine o Domovinskom ratu te pomoć socijalno ugroženim članovima. Posebno je naglasio uključivanje mladih kroz novoosnovanu mladež udruge koja trenutno broji dvanaest članova.

Od sportskih projekata do edukacije mladih: udruge nastavljaju čuvati istinu o Domovinskom ratu

Povijest i djelovanje Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade Gromovi predstavio je umirovljeni pukovnik Ivan Krupec: „2. gardijska brigada Gromovi oformljena je 15. svibnja 1991. godine. Temeljna zadaća upravo te prve godine bila je obrana Korduna i Banovine, onaj strateški trokut Zagreb-Sisak-Karlovac“, rekao je Krupec, dodavši kako je udruga posebno ponosna na europski projekt „Budimo zajedno“, kroz koji se pružala pomoć braniteljima u potrebi.

Predsjednik Udruge VG branitelji Vinko Cerovski, poručio je kako je glavna zadaća njihove udruge očuvanje sjećanja na poginule i preminule branitelje te zaštita istine o Domovinskom ratu. O radu Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata Zračne luke Zagreb govorio je predsjednik Neno Mirenić, istaknuvši kako udruga skrbi o starijim članovima i pomaže braniteljima kojima je potrebna zdravstvena i socijalna pomoć. Među mlađim udrugama predstavila se i Udruga djece hrvatskih branitelja Grada Velike Gorice, osnovana prije tri mjeseca. Predsjednica Tea Kunjas rekla je kako udruga trenutno okuplja 26 članova te radi na edukativnim i kulturnim programima kojima se mladim generacijama prenosi istina o Domovinskom ratu.

Na kraju predstavljanja predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade Hrvatske vojske – Velika Gorica Ivan Zagorac najavio je ovogodišnje projekte udruge, među kojima su izrada monografije i spomen-obilježje u Slavonskom Brodu: „Zadaća svih nas je da čuvamo i širimo povijesnu istinu o domovinskom ratu, a posebno na naše poginule branitelje“, poručio je Zagorac.

Svoj dolazak na predstavljanje nisu bile u mogućnosti ostvariti Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH – Ogranak Velika Gorica, Klub hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Velika Gorica te Udruga veterana, vojnika i domoljuba, a među udrugama koje djeluju na području grada istaknuta je i Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Lomnica s igračem manje pobijedila u Vukovini

Objavljeno

na

Objavio/la

Lomnica je u odgođenoj utakmici 26. kola Premier lige pobijedila Ban Jelačić u Vukovini rezultatom 3:0 golovima Ante Burazera, Leona Garvanovića i Petra Gudelja. Gostujuća momčad igrala je od 39. minute s igračem manje, nakon isključenja Leonarda Mostarlića.

Vukovina, 06.05.2026. Premier liga-26.kolo: Ban Jelačić – Lomnica (Donja Lomnica) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 06.05.2026. Premier liga-26.kolo: Ban Jelačić – Lomnica (Donja Lomnica) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obostrano otvorena utakmica nije ipak pružila veći broj povoljnih šansi za pogodak, jer su obrane  suparničke napade rješavale prije kaznenog prostora. Neopreznost odnosno oklijevanje obrane domaćih u 28. minuti kaznio je Burazer i s desetak metara prizemno pogodio donji kut za – 0:1. Deset minuta kasnije incident na centru igrališta okončan je crvenim kartonom za Mostarlića.

Vukovina, 06.05.2026. Premier liga-26.kolo: Ban Jelačić – Lomnica (Donja Lomnica) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 06.05.2026. Premier liga-26.kolo: Ban Jelačić – Lomnica (Donja Lomnica) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena gosti su pojačali obranu, ali su brzim kontranapadima ugrožavali vrata domaćih. Kada je raspoloženi i rastrčani Garvanović u 62. minuti pogodio iz blizine mrežu domaćih za 0:2 bio je to prijelomni trenutak utakmice. U vrlo dobroj igri Lomnice uopće se nije zamjećivao manjak od jednog igrača. To je potvrđeno u 75. minuti kada je Gudelj poentirao za – 0:3!

Vukovina, 06.05.2026. Premier liga-26.kolo: Ban Jelačić – Lomnica (Donja Lomnica) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 06.05.2026. Premier liga-26.kolo: Ban Jelačić – Lomnica (Donja Lomnica) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić (27 10 4 13 44:49 34) je s 34 boda na 11. mjestu u trenutačnom poretku, a Lomnica (27 10 8 9 38:37 38) je s 38 bodova na 9. mjestu.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-a 2025./2026., 26. kolo

NK Ban Jelačić – NK Lomnica (Donja Lomnica) 0:3 (0:1)

Vukovina. Stadion: ŠRC Vukovina. Gledatelja: 60. Srijeda, 06.05.2026., 18 sati. Sudac: Jurica Huzjak (Velika Gorica). Pomoćni suci: Matej Mrkoci (Velika Gorica) i Danijel Zgurić (Kravarsko). Delegat: Marko Slivak (Bukevje). Strijelci: 0:1 – Burazer (28), 0:2 – Garvanović (62), 0:3 – Gudelj (75). Isključenje: Leonardo Mostarlić (39′).

BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan (od 75. A.Nikić), Drezga, Markov, Smok (od 77. Klenović), Pušić, M.Nikić (cap.), Milatović, Klasnić (od 60. Miletić), Softić (od 46. Landeka), Kotrman (od 65. Grižić). Trener: Tomislav Škrinjarić.

LOMNICA: Žugaj, Garvanović (od 63. Havliček), Gudelj, Dijanežević, Burazer, Šoštarec, Čizmadija, Galić, Kovačević (od 85. Grgić), Mostarlić, Arbanas (cap.)(od 80. Kevrić). Trener: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

NEDJELJA U Turopolju se kalorije broje tek nakon Chill and Grilla!

Roštilji se pale od 12 sati u Etno naselju Novo Čiče.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: KUD "ČIČE" Novo Čiče

Etno naselje Novo Čiče ove će nedjelje ponovno postati središte dobre atmosfere, mirisa roštilja i turopoljske tradicije jer stiže osmo izdanje popularne manifestacije Turopoljski Chill&Grill.

Manifestacija koja iz godine u godinu privlači sve više posjetitelja održat će se u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva ČIČE, uz suradnju s GKM-om Velika Gorica te podršku Grada Velike Gorice i Turističke zajednice Grada Velike Gorice.

Posjetitelje i ove godine očekuje cjelodnevni program uz natjecanje roštiljskih ekipa, degustaciju raznih specijaliteta te opušteno druženje u prirodnom ambijentu Etno naselja. Uz gastronomski dio, pripremljeni su i dodatni sadržaji za sve generacije, među kojima je i izložba atraktivnih vozila Old Timer kluba Turopolje. Natjecateljske ekipe borit će se za nagrade za tri najbolje ekipe, a posebno će se ocjenjivati i najuređeniji stol, najbrojnija te najveselija ekipa. Ni ove godine neće izostati ocjenjivanje turopoljskih gibanica, za koje su također osigurane nagrade za najbolje.

Organizatori pozivaju građane da nedjelju provedu bez kuhanja i uživaju u bogatoj ponudi roštilja, domaćih slastica i ugodnoj atmosferi koja je posljednjih godina postala zaštitni znak ove manifestacije.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

“Prvo hidratacija, pa sve ostalo”: tri savjeta Mirele Ilenić za zdraviju njegu kože

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva.

Objavljeno

na

Objavio/la

mirela

Iza jedne male bočice seruma često stoje mjeseci razvoja, laboratorijska testiranja i tim ljudi koje kupci nikada ne vide. A upravo u tom svijetu danas radi Mirela Ilenić iz Šćitarjeva – žena koja stoji iza razvoja brojnih domaćih beauty proizvoda i koja tvrdi da koži često najviše šteti upravo ono što joj pokušavamo “pomoći”.

Mirela Ilenić: žena koja formulira priče kroz kozmetiku

Kozmetička formulatorica i farmaceutska tehničarka Mirela Ilenić, rodom iz Šćitarjeva, danas stoji iza brenda Mireille Lab te razvoja kozmetičkih proizvoda unutar Lively Pharma – tvrtke koja djeluje u sklopu Lively Roastersa. Iako je Lively Roasters javnosti poznat prvenstveno po specialty kavi, iz te je priče s vremenom nastao i kozmetički segment koji spaja znanost, prirodne sastojke i razvoj domaćih beauty proizvoda. Tako je nastao Lively Pharm – laboratorij i proizvodni pogon specijaliziran za razvoj kozmetike, formulacije i edukacije, dok je Mireille Lab njezin osobni profesionalni pečat i brend kroz koji prenosi vlastitu filozofiju njege kože.

„Ne postoji škola, fakultet, tečaj ni ustanova gdje vi možete dobiti stečeno znanje i reći: “E, ovo je proizvod koji može ići na nečiju kožu.” Iskustvo je ono koje mene može navesti na odluku o tome“, govori Mirela.

Njezin profesionalni put počeo je nakon srednje škole, kada je stažirala u ljekarni. Nedugo zatim otvorila joj se prilika za zaposlenje u jednom poduzeću u kojoj je ostala sljedećih 15 godina. Upravo ondje, kaže, stekla je temelje svega što danas radi. „To je bio moj poslovni odgoj, profesionalna škola i temelj za apsolutno sve. Smatram da nisam tamo radila da danas ne bih bila ovdje gdje jesam“, ističe.

No prvi susret s kozmetikom dogodio se puno ranije – još s 13 godina, upravo u jednoj velikogoričkoj ljekarni. Zbog problema s prištićima otišla je tamo s majkom, a iskustvo koje je tada doživjela i danas joj je ostalo urezano u pamćenje. „Sjećam se žene koja je tamo radila. Dala mi je tri proizvoda – tonik, kremu i gel za pranje lica. Kad smo izašle, mama mi je rekla: „Vidi kak su ove žene lijepe i uredne, sve sređene i u lijepim kutama… Baš bi i ti jednog dana mogla tak raditi.“ Mislim da se tada prvi put javila ta ideja“, prisjeća se kroz smijeh.

Iako je, kaže, kao djevojčica voljela glumiti doktoricu i učiteljicu, danas smatra da od toga zapravo nije ni otišla daleko. „Ne liječim kožu, ali promatram ono što ide na kožu. A s druge strane provodim edukacije pa sam u jednu ruku i učiteljica. Ako danas dobro educiramo mame, mlade djevojke i žene o njezi kože, pa čak i njezi bebe od prvog dana života, možemo prevenirati jako puno toga“, poručuje.

Više nije uvijek i bolje: Tri stvari koje koža zaista treba

Njega kože i lica danas je postala gotovo svakodnevna tema društvenih mreža. Od “skincare rutina” s deset koraka do neprestanog isprobavanja novih proizvoda, tržište kozmetike nikad nije bilo bogatije. No upravo u toj količini savjeta, trendova i proizvoda mnogi, smatra Mirela Ilenić, zapravo rade više štete nego koristi.

Na pitanje što je zaista najvažnije u njezi kože, odgovor daje vrlo jednostavno.

„Postoje tri stvari koje ne smijemo zaboraviti kod kože: optimalno pranje i čišćenje, ali optimalno, ne pretjerano. Pretjeranim čišćenjem skidamo naše prirodne masnoće i tada zapravo radimo problem. Nakon toga važna je hidratacija, dati koži dovoljno vlage jer je tijekom dana gubimo na razne načine. Zato je i unos dovoljno tekućine jako važan. Treća stvar je zaštita, odnosno obnova i regeneracija kože.“, objašnjava.

Dodaje kako su mnoge današnje “komplicirane rutine” rezultat marketinga i prodajnih trikova, a ne stvarnih potreba kože. I sama se, kaže, u svakodnevnoj njezi drži jednostavnosti. Dva proizvoda bez kojih ne može su čistač za lice i krema za lice.

Zanimljivo je i da o SPF-u ima podijeljeno mišljenje. Iako ne osporava važnost zaštite od sunca, smatra da se često zanemaruje šira slika. „Nisam za cjelodnevno i konstantno nošenje SPF-a u svakoj situaciji. Puno veću štetu koži često naprave neki drugi sastojci u kozmetičkim proizvodima nego samo sunce“, govori.

A kada bi morala dati samo jedan savjet za njegu kože, odgovor joj dolazi bez razmišljanja. „Hidratizirajte se! To je najbitniji “sastojak” njege kože.“, poručuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal  

Od ideje do police: iza jedne kreme kriju se mjeseci rada

Iako mnogi kozmetički proizvod vide tek kao lijepo pakiranje na polici drogerije ili društvenim mrežama, iza njegovog nastanka krije se dug i izrazito zahtjevan proces. Mirela Ilenić objašnjava kako razvoj jednog proizvoda traje od šest mjeseci pa sve do godinu dana, a ključ uspjeha leži u razumijevanju tržišta i potrebama potrošača.

„Tajna uspješnog proizvoda je slušati tržište, pratiti trendove i pokušati ispričati svoju priču kroz proizvod. Hoćemo li raditi egzosome, faktore rasta ili hijaluronsku kiselinu – to su trendovi, ali jako je važno da proizvod ima svoju priču i svrhu“, govori.

Kako bi nam približila proces stvaranja proizvoda, ispričala nam je proces kroz jedan primjer. „Primjerice, klijent kaže da želi kremu s guščjom masti i peptidima. Prvi korak je pronaći kvalitetnu sirovinu, provjeriti svu dokumentaciju i tek tada krenuti u razvoj proizvoda. Nakon toga odlučujemo hoće li to biti krema, serum, mlijeko, maslac ili neki drugi oblik proizvoda. Nakon razvoja slijedi testiranje koje prolazi kroz nekoliko faza. U prvoj fazi proizvod isprobavaju sami klijenti te daju mišljenje o teksturi, mirisu, načinu upijanja i osjećaju na koži. Potom proizvod odlazi na laboratorijska testiranja koja traju i po tri mjeseca. Tada se ispituje je li proizvod stabilan, razdvaja li se, topi li se, mijenja li teksturu i slično. Tek nakon toga kreće priprema dokumentacije“, kaže Mirela.

Dodaje kako je upravo dokumentacija jedan od najzahtjevnijih dijelova cijelog procesa. „Dokumentacija za kozmetički proizvod jedna je od najopsežnijih koja postoji. Često je ima više nego za neke vitamine ili minerale. Tek nakon svega toga kreće proizvodnja“, ističe.

Naglašava kako javnost često nije svjesna koliko ljudi i znanja stoji iza jednog domaćeg kozmetičkog proizvoda.

„Ljudi moraju znati da hrvatski brend koji vide na polici ili internetu nije nastao pucketanjem prstiju. U cijelom procesu sudjeluju različiti timovi – od razvoja i analitike do dokumentacije i proizvodnje. Zato je važno kroz medije i različite kanale pokazati koliko je ovo zahtjevan posao i koliko ljudi sudjeluje da bi kvalitetan proizvod došao do potrošača koji će mu vjerovati“, zaključuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Lively Pharm u dvije godine sudjelovao u lansiranju 18 brendova

U Lively Pharmu danas razvijaju proizvode kroz dva modela proizvodnje – private label i white label. Iako se ti pojmovi često spominju u beauty industriji, Mirela objašnjava kako iza njih stoji potpuno drugačiji pristup radu s klijentima.

„Private label je kada nam klijent dođe sa svojom idejom, a mi tu ideju pretvaramo u gotov proizvod. White label je nešto što razvijamo sami unutar našeg razvojnog kapaciteta – po trendovima, potrebama tržišta, ali ponekad i po nekim mojim osobnim željama. Kada dođe klijent, takav proizvod može odmah koristiti i prilagoditi svom brendu“, objašnjava.

Dodaje kako su njihova najveća snaga skincare proizvodi i funkcionalna kozmetika, odnosno proizvodi koji imaju konkretnu svrhu i djelovanje, a ne samo estetsku vrijednost.

„Mi se ne bavimo robnim markama i masovnom proizvodnjom jer nas to jednostavno ne zanima. To su vam oni proizvodi gdje imate isti šampon u pet različitih mirisa ili gel za ruke u deset varijanti. Praktički imate jednu formulaciju i samo mijenjate miris“, govori.

Umjesto toga, fokusirali su se na male, nišne brendove i individualan pristup klijentima. Upravo im je ta strategija, kaže, donijela rezultate. „Zahvaljujući takvom pristupu, u posljednje dvije godine neposredno smo sudjelovali u lansiranju 18 novih brendova. Za Hrvatsku, ovako malu zemlju, to je zaista puno“, ističe.

Nije sve uvozni skincare; Kad biramo domaće, podržavamo puno više od samog proizvoda

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva. Od djevojčice koja je u velikogoričkoj ljekarni prvi put poželjela nositi bijelu kutu, do žene koja danas stoji iza razvoja brojnih domaćih kozmetičkih proizvoda, njezina priča potvrđuje da uspjeh u ovoj industriji ne dolazi preko noći, nego godinama rada, edukacije i razumijevanja onoga što koža zaista treba.

A možda je upravo najveća vrijednost ovakvih priča podsjetnik da iza domaćih kozmetičkih proizvoda ne stoje samo “lijepa pakiranja”, nego ljudi, znanje, laboratoriji i godine rada. Zbog toga bi podrška hrvatskim proizvođačima i malim poduzetnicima trebala biti puno više od prolaznog trenda.

Foto: Lively Pharm

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno