HOTNEWS
Kako su Goričani stvarali “vatrene”: Od Luke i Štefa, preko tate Bombe, do bake u Bosni…
U iščekivanju ogleda s Belgijom u Kataru, vraćamo se u prošlost i predstavljamo važnu ulogu velikogoričkih trenera u razvoju cijelog niza hrvatskih reprezentativac, od Luke Modrića pa nadalje…
Dok ovih dana uživamo u svemu što hrvatski nogometaši rade u Kataru, dok s nestrpljenjem iščekujemo ključnu utakmicu protiv Belgije, s posebnim ponosom pratimo što na terenu izvodi Marcelo Brozović. Koji je, usput rečeno, protiv Kanade pretrčao 13,9 kilometara!
– To je zato što je za užinu jeo kolače. Da je bilo salame i sira, pretrčao bi 14 i pol – našalio se Dejan Lovren nakon objave ovog frapantnog podatka.
U međuvremenu, dok pratimo maratonca iz Okuja, čekamo i hoće li barem poneku minutu dobiti naš Ante Budimir, dečko s Cibljanice, a u svemu tome tražimo i neke druge poveznice Velike Gorice i Turopolja s ovom vatrenom generacijom. A njih ima koliko ti srce želi. Pa ajmo krenuti redom, od Broza i njegove udarničke priče.
– Bio je klinac, baš dijete, valjda 8-9 godina, kad ga je tata Bomba doveo na Udarniku. Bio je sitan, manji i puno mlađi od ostalih u toj generaciji, najmlađoj koju smo tad imali, ali odmah sam vidio da tu ne pripada. Onako vižljast, motoričan, prolazio je između ovih mojih, puno većih od njega, izluđivao ih je… I doslovno sam se bojao da ga netko ne udari, ne oplete po nogama – prisjeća se Senad Harambašić, aktualni trener Kurilovca i čovjek koji je povukao možda i ključni potez u toj najranijoj fazi Marcelove nogometne priče.
– Ne znam više točno koliko je točno bio kod nas, ali mislim da nije duže od dva tjedna. Kad sam vidio kako stoje stvari, pozvao sam njegovog tatu na stranu i rekao mu: ‘Bomba, ajde uzmi malog pod ruku i vodi ga dalje. Imaš Radnik, imaš Dragovoljac, oni imaju i mlađe kategorije, u koje on spada, jer ovdje nema što raditi. I Bomba me poslušao, odveo ga je u Siget, a meni i danas to zamjeraju na Udarniku – priznaje Senad, koji se ipak nekako nosi s tim zamjerkama.
I može mu biti, jer tko zna kako bi se cijela priča razvijala da ga je ostavio tu, da ga nije poslao dalje, koliko god je teško vjerovati da Marcelo ne bi “isplivao” prije ili kasnije.
A kad smo već kod Senada, idemo dalje. Prema Anti Budimiru, kojeg je trenirao u kadetima Radnika.
– Ajoj, koja je to ‘klempina’ bila… – smije se Senad, pa nastavlja:
– Sjećam se prvog treninga, mislio sam da me sprda. Što god kažem da se radi, njemu ne ide pa ne ide. Čak sam mu rekao da ode trčati krugove dok se svi ostali zagrijavaju, nije mi bilo jasno što se događa… A onda sam shvatio o čemu se radi, da je to dečko koji nema urođeni talent, ali je nevjerojatan radnik, klinac koji je odlučan da uspije.
Pamti još jednu sekvencu, epizodu koja je vjerojatno i Anti pomogla da još ozbiljnije shvati nogomet.
– Došao mi je jedan dan i rekao da ga neće biti sljedeća tri tjedna jer ide kod bake u Bosnu… Rekao sam mu: ‘Ante, jesi ti normalan?! Nisi više u pionirima, ovo su kadeti i nema toga. Imaš slobodno od četvrtka do nedjelje, u ponedjeljak da si bio na treningu!’ I bogme, pojavio se u ponedjeljak – pamti Harambašić.
S Budimirom u napadu kadeti Radnika ušli su u 1. HNL, i to u najvećoj mjeri zahvaljujući upravo toj “klempini”.
– Te sezone zabio je, ako se ne varam, 53 ili 54 gola! Čudo jedno. Iako, bio je specifičan, svi mi okolo nismo mogli vjerovati kako to sve izvodi. Znate, on ima neobično veliko stopalo, broj 45 ili 46, i kad god šlampavo, krivo zahvati loptu, zabije gol. A kad je pogodi kako treba, golmani mu obrane. Ali eto, zabijao je, trpao nemilice, bio zaista sjajan – govori Senad.
Veze su ostale snažne i godinama poslije, kad je Budimir već bio klasa od igrača.
– Kad sam polagao za PRO licencu, trebala mi je praksa u nekom od klubova iz liga petice. Nazvao sam Antu, rekao mu što mi treba i čovjek mi je sve riješio. Ali baš sve; avionsku kartu, smještan kod sebe u stanu, sve dogovorio u klubu… Ali to je samo potvrda onoga što svi koji ga poznaju jako dobro znaju, da je riječ o izuzetnom dečku, kvalitetnom i prekrasno odgojenom – hvali svog igrača i prijatelja Harambašić na kraju svog dijela ovog teksta.
Pa idemo dalje, nastavljamo s Budimirom, ali prebacujemo se na Ivana Preleca.
– Antu nisam nikad trenirao, ali igrao sam s njim u Radniku. Tad je još bio junior, tek je ulazio u prvu momčad, i mogu se složiti da možda nije bio najtalentiraniji, ali bio je nevjerojatan radnik, uporan i neumoran, s kvalitetom da se uvijek nađe u pravo vrijeme na pravome mjestu, da nekako ugura loptu u gol – govori Prelec, trenutačno trener danskog Vejlea, s dugogodišnjim iskustvom iz Dinamove škole nogometa.
A tamo su se rodile još neke poveznice s ovom generacijom hrvatske reprezentacije.
– Uh, ima ih koliko hoćeš… Prvo, s Lukom Modrićem sam trenirao u vrijeme dok smo bili klinci, u sklopu individualnog rada za najveće talente iz škole. Stariji je od mene dvije godine, ali svi smo mi taj dodatni rad imali u istim terminima, tu sam ga dobro upoznao i shvatio o kakvom je potencijalu riječ – počinje Prela, pa nastavlja:
– U Dinamu sam igrao i s Dejanom Lovrenom, koji je moja generacija, ali i s godinu starijim Vedranom Ćorlukom, danas pomoćnikom izbornika. A onda sam, kad sam se upustio u trenerske vode i došao u Dinamo, vodio još nekoliko igrača iz ove momčadi. Josipa Šutala trenirao sam najduže, pune dvije godine, a radio sam i s Bornom Sosom kroz generaciju ’98. Odmah se vidjelo da je ekstra potencijal, pravi moderni lijevi bek s nevjerojatnom moći ponavljanja, s izvrsnim centaršutem iz punog trka… U fizičkom smislu možda nije bio posebno impresivan, ali izuzetno je inteligentan igrač.
Bila je to vrlo zanimljiva generacija, u kojoj su bili i Josip Brekalo, Branimir Kalaica, Adrian Šemper, Karlo Goda, Vinko Soldo, a sa svim tim dečkima više i duže radio je još jedan Velikogoričanin, Dean Klafurić.
– Ja sam zapravo vodio generaciju ’99, a Klaf tu ’98, ali jedan drugome smo asistirali na treninzima, tako da smo ih obojica jako dobro upoznali. Kratko sam trenirao i Joška Gvardiola, počeo sezonu s njegovom generacijom, ali vrlo brzo je došao poziv da preuzmem Goricu, što sam i prihvatio te napustio Dinamovu akademiju. Sve u svemu, lijepo je vidjeti sve njih na SP-u, na ovom nivou, ali ‘moji’ klinci zapravo tek dolaze. Baš sam zbrajao tijekom posljednje utakmice U-21 reprezentacije, od 22 igrača u zapisniku, trenirao sam njih 18… – zaključio je Prela pa predao riječ Klafu.
– Da, Sosa i Šutalo su ‘naši’ igrači, ali nisu i jedini s kojima sam radio iz ove momčadi tijekom karijere. Kad sam 2013. bio pomoćnik izbornika U-17 reprezentacije Dinka Jeličića, u toj momčadi bili su i Dominik Livaković i Marko Livaja. Puno toga sam u to vrijeme doznao o njima kao igračima i dečkima, naravno da sam sretan što su svi nabrojeni danas na ovoj razini, da su napravili velike karijere – priča Klafurić, aktualni trener mađarskog Honveda.
Kao pomoćni trener prve momčadi Dinama vodio je Klaf i Bornu Barišića, još jednog člana ove vatrene momčadi, kroz Dinamovu akademiju upoznao Lovru Majera i Gvardiola, kroz Radnikovu školu spoznao što može mladi Budimir, s kojim je u jednom razdoblju radio i Andrej Panadić, još jedan velikogorički trener, danas u kosovskom Farizaju…
– Kad već nabrajamo, moram vam ispričati priču i o Daniju Olmu… – vraća se još malo unatrag Dean Klafurić.
– S Dinamovom generacijom ’98 bio sam na jednom turniru u mađarskom Györu i tamo smo u finalu izgubili na penale od Barcelone. Kapetan te momčadi bio je Olmo, pamtim i da je tijekom utakmice promašio penal, a onda u raspucavanju zabio. Bio je fantastičan i nisam mogao vjerovati kad sam godinu dana poslije čuo da je došao u Dinamo. I to baš u moju generaciju! Eto, mogu se pohvaliti da sam sudjelovao i u njegovu razvoju, da sam vodio jednog takvog igrača – kaže Klaf.
A kad smo već kod igrača najviše klase, idemo opet do Luke Modrića. I do Donje Lomnice, u kojoj danas stoluje Stjepan Deverić.
– Ako niste znali, Štef je jedini hrvatski nogometaš koji je nastupio na svjetskom i europskom prvenstvu, ali i na Olimpijskim igrama, na kojima je čak i uzeo broncu, u Los Angelesu 1984. – uveo nas je Klafurić u posljednji dio našeg nabrajanja.
Kao trener, Štef Deverić imao je iznimno važnu ulogu u razvoju čudesnog Luke. Dočekao ga je u Dinamovoj školi, vodio ga kao trener, a koju godinu poslije i poveo sa sobom u mostarski Zrinjski. Kažu mnogi da je ta sezona u “divljini” BiH lige puno pomogla Modriću da izraste u igrača kakav je postao.
– Tad je Dinamo usko surađivao sa Zrinjskim, pa se dogovorilo da tri mlada igrača Dinama, Ivica Džidić, Davor Landeka i Luka Modrić, odu na posudbu u Zrinjski. S obzirom na to da sam Luku trenirao u kadetima i juniorima, znao sam sve o njemu, sve napamet. Već u mlađim kategorijama pokazivao je sve znakove velike kvalitete. Kad sam došao kao trener u Zrnjski, samo sam nastavio priču s Lukom. Od samog starta naše suradnje u Mostaru Luka se ponašao kao i uvijek, maksimalno profesionalno. Na svakom treningu i utakmici težio je napretku. Radio je jako, predano, iz dana je u dan je napredovao, bilo je to oku vidljivo kao kad raste neka zgrada – opisivao je Deverić hrvatskog kapetana, uz nastavak:
– Bio je zaista jako talentiran i svojim igrama se stalno nametao. Neću baš reći da sam znao da će jednog dana biti proglašen najboljim igračem svijeta, ali vidjelo se da će biti pravi igrač, jer već u tim ranim godinama bio je maksimalni profesionalac, odskakao je svojim igrama, ali i radom i trudom. To što Luka ima, tu viziju, osjećaj za igru, taj pas, kvalitetu, mekoću… To je nešto posebno. Možda mu je Zrinjski bio prvi seniorski korak, ali nakon toga imao ih je on još puno i svaki je za njega bio važan jer je u svakom još dodatno napredovao. Već tad je puno koristio tu svoju desnu vanjsku… Naravno, sad kad me pitate jesam li mogao pretpostaviti da će Luka jednog dana biti izabran za najboljeg igrača svijeta, mogu kazati da nisam. Tko bi to mogao?! Ali tada se već vidjelo da će biti odličan igrač, jer razvijao se koracima o sedam milja.
I razvio se do neslućenih visina. Zahvaljujući, između ostaloga, i jednom našem treneru. Kao, uostalom, i svi drugi spomenuti u ovoj našoj priči s povodom. Ima Turopolja u ovoj našoj momčadi u Kataru, nema sumnje, treba biti ponosan na to…
– Još sam nešto da vam ispričam – javio se za kraj Senad Harambašić.
– Sjećam se utakmice na Udarniku, igrali smo protiv Dubrave i izgubili 4-1, a Josip Juranović zavaljao nam je nevjerojatan gol iz slobodnjaka s 30 metara. Tad je igrao veznog igrača, tek kasnije postao je bek… Sjećam se i Andreja Kramarić iz finala Kupa regije, Radnik je izgubio 1-0 od Dinama, on je zabio jedini gol.
Eto, još malo poveznica. I tu ćemo stati. Turopolje do Katara, drugi dio, prvi smo već ispričali…
CityLIGHTS
Mrkonjić poručuje: ‘Dosadašnja stabla su bila lošeg habitusa i sušila se’
Ovi radovi dio su šireg ciklusa ulaganja u zelene površine u gradu, koji se provodi kroz kontinuirane akcije sadnje i obnove drvoreda.
U Ulici Matice hrvatske u Velikoj Gorici započeli su radovi na obnovi drvoreda, pri čemu se uklanjaju stari panjevi i sade nova stabla s naglaskom na zamjenu dotrajalih vrsta.
Radovi su uslijedili nakon uklanjanja stabala koja su bila u lošem stanju, a na prostoru nasuprot doma zdravlja već su posađene nove sadnice koje će dopuniti postojeći drvored.
Dubravko Katulić, Pročelnik za komunalne djelatnosti i promet, istaknuo je kako je riječ o nastavku sustavnog uređenja grada: “U sklopu uređenja našeg grada, krenuli smo sa sadnjom stabala. U ulici Matice Hrvatska smo posadili 28 javora. Danas je na red došlo da obnovimo i postojeće robinije, odnosno obični bagrem smo maknuli jer smo imali dosta velikih primjedbi od strane stanara da loše izgledaju. Naravno, to smo primijetili i mi te smo ih zamijenili magnolijama.”
Razlog odabira novih vrsta dodatno je pojasnio Tomislav Krešimir Hubak iz zaštite okoliša: „Magnolija je izabrana vrsta zato što je ona jako dekorativna, ona je vazdazelena vrsta. Kroz cijelu godinu ima lišće koje je efektno te tvori prekrasne bijele cvjetove. Vjerujem će ove magnolije dodatno uljepšati ovaj prostor na ovome trgu.“ Također je odgovorio i na pitanja građana o vremenu sadnje: „Htio bih samo naglasiti da mi sadimo sadnice koje su kontinuirane, znači nisu golog korijena i one se kao takve mogu saditi kroz veliki period godine. Imamo sustavno zalijevanje naših novih sadnica koje posadimo i one će biti redovito navodnjavane u periodu koji nam predstoji.“
Iz VG Komunalca najavljuju i dodatne zahvate kako bi se osigurali bolji uvjeti za rast novih stabala. Arijana Mrkonjić, voditeljica održavanja javnih zelenih površina, rekla je: „Kroz par dana proširit ćemo ove kock tako da naša nova stabla dobiju malo više prostora i bolje uvjete za rast. Nadamo se da će ove magnolije dovoljno stasati da daju puno veći i bolji hlad od robinija koje su bile dosta lošeg habitusa. Dosta su pobolijevale, sušile se. Tako da mislim da je ovo jedan pozitivan korak u obnovi i daljem uređenju i oplemenjivanju naših trgova i prostora u Gorici biljem.“
Ovi radovi dio su šireg ciklusa ulaganja u zelene površine u gradu, koji se provodi kroz kontinuirane akcije sadnje i obnove drvoreda.
CityLIGHTS
FOTO Krijes kao spas od hladnoće: završeno 34. Turopoljsko Jurjevo
Došlo nam je proljeće, došel je i Jura zeleni.
Iznenadni pad temperature pred samo paljenje krijesa obilježio je ovogodišnje Turopoljsko Jurjevo, no upravo je vatra na kraju postala ono što je nekad i simbolizirala – izvor topline, okupljanja i zajedništva.
Program je započeo u toplom, gotovo ljetnom ozračju. Sunce je grijalo, a brojni građani stigli su u kratkim rukavima, ne sluteći koliko će se brzo vrijeme promijeniti. Kako se bližila večer, temperatura je naglo pala, a vjetar je dodatno pojačao hladnoću. U trenutku kada je zazimilo, pažnja okupljenih spontano se okrenula prema središnjem događaju večeri – krijesu.
Njegovo paljenje ove je godine imalo gotovo simboličnu težinu. Dok su se plamenovi dizali, toplina se širila među okupljenima, a hladnoća je, barem nakratko, postala sporedna. Upravo tako, kroz vatru, oživjela je i stara svrha ovog običaja.
Narodni običaji i simbolika Jurjeva
Na to je podsjetila i moderatorica programa Ana Katulić, prizivajući duh tradicije riječima: “Prešel je, prešel, pisani Vuzem. Došel je, došel, Jura zeleni. Došlo nam je proljeće, došel je i Jura zeleni”. Jurjevo se u narodu oduvijek smatralo pravim početkom proljeća, vremenom buđenja prirode i početkom nove gospodarske godine. Nekada su se na ovaj dan palili veliki krijesovi, obilazile kuće, a mladići su se nadmetali u preskakanju vatre kako bi se iskazali pred djevojkama. Oko krijesa se pjevalo i plesalo sve dok se vatra ne bi ugasila, prizivajući plodnu i rodnu godinu. “Veli se, gdo ni letos na kresu, taj bu letos v lesu.”, dodala je Katulić, podsjećajući na staro vjerovanje koje je nekad imalo posebno značenje. Osim krijesa, važan dio običaja bio je i prvi izlazak stoke na pašu. Blago bi se kitilo vijencima, a pri povratku bi preskakalo mali krijes u dvorištu kako bi se zaštitilo ne bi „mleko zgubile ili da ne bi coprnica odnesla mleka“. Danas tradiciju paljenja krijesa čuvaju članovi Turopoljske udruge skauta „TuR“, koji i ove godine stoje iza organizacije tog središnjeg trenutka manifestacije.
Folklorni program kroz Turopolje i Hrvatsku
U ranijem dijelu programa publika je kroz pjesmu i ples prošla ne samo Turopoljem, već i drugim krajevima Hrvatske. Nastupili su članovi KUD-a Gradići, društva koje djeluje od 1979. godine i okuplja više od stotinu članova kroz različite sekcije, uključujući plesačke, tamburaške i vokalne.
Na pozornicu su potom izašli i članovi KUD-a Stari grad Lukavec, čiji su najmlađi izveli vedru koreografiju ispunjenu tradicijskim motivima i dječjom razigranošću. Svoj napredak pokazali su i najmlađi iz KUD-a „Dučec“ iz Mraclina, koji su u proteklih godinu dana savladali osnove tambure i već izveli nekoliko pjesama pred publikom.
Dugogodišnju tradiciju predstavio je i Ogranak Seljačke sloge Buševec, društvo koje više od stoljeća djeluje na očuvanju kulturne baštine, dok je Folklorni ansambl Turopolje još jednom potvrdio svoj status jednog od najnagrađivanijih ansambala u zemlji. Program je publiku odveo i prema jugu Hrvatske, kroz starogradske splitske plesove u kojima su se istaknuli elegantni koraci i prepoznatljivi ukrasi u kosi plesačica.
Okupljenima su se obratili i predstavnici organizatora i lokalne vlasti. Župan Plemenite općine Turopoljske Juraj pl. Odrčić, obratio se građanima uz riječ dobrodošlice i objašnjenje zašto proljeće u Turopolju dolazi gotovo mjesec dana kasnije od onog kalendarskog: “Zato jer je u Turopolju ono isključivo vezano uz jednu vrlo bitnu biljku, a to je hrast koji u ovo doba kreće listati”.
Zatim je na pozornicu došao pozdraviti građane i predsjednik Gradskog vijeća, gospodin Darko Bekić koji se u ime gradonačelnika Krešimira Ačkara i cijelog Gradskog vijeća zahvalio za izniman angažman u pripremi ovog „najljepšeg turopoljskog običaja“.
Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec objasnio je kako „upravo Turopoljsko Jurjevo njeguje našu tradiciju, našu kulturnu baštinu, njeguje identitet našeg Turopolja i Velike Gorice“ i da na to moramo biti ponosni.
Na kraju večeri, dok su se ljudi i dalje držali bliže vatri nego što su možda planirali, postalo je jasno da je ovogodišnje Jurjevo, unatoč naglom zahlađenju, uspjelo prenijeti ono najvažnije – osjećaj zajedništva i snagu običaja koji i dalje živi.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr
Nakon nedavnih akcija sadnje diljem grada, radovi na uređenju zelenih površina nastavljeni su i u Ulici Matice hrvatske, gdje je danas započelo uklanjanje starih panjeva kao priprema za sadnju novih stabala.
Riječ je o zahvatu koji slijedi nakon uklanjanja dotrajalih i potencijalno opasnih stabala, a već danas i sutra na prostoru nasuprot doma zdravlja bit će posađena nova stabla. Postojeći drvored srebrnolisnog javora pritom će biti nadopunjen s još dvije vrste.
Privremene izmjene na parkiralištu očekuju se upravo zbog uklanjanja panjeva. Dio parkirnih mjesta bit će nedostupan, a građanima se upućuje apel da prate postavljenu prometnu signalizaciju kako bi se radovi mogli odvijati bez zastoja i uz potrebnu razinu sigurnosti.
Niz akcija sadnje diljem Velike Gorice
Aktualni radovi dio su šireg kontinuiteta ulaganja u zelenu infrastrukturu. U proteklih mjesec dana obnovljen je drvored u Parku Plemenite općine Turopoljske, dok je u povodu Dana planeta Zemlje posađeno ukupno 40 stabala u dvorištima vrtića i škola.
Građani do informacija putem QR koda
Uz same hortikulturne zahvate, Grad Velika Gorica uvodi i nov način informiranja javnosti. Na lokacijama gdje se provode radovi postavljene su posebne informativne table. Jedna od njih nalazi se upravo u Ulici Matice hrvatske, a skeniranjem QR koda moguće je pristupiti službenoj gradskoj stranici s detaljima o zahvatima i planiranim aktivnostima.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr
CityLIGHTS
Učenici Ekonomske škole predstavili se budućim srednjoškolcima: ‘Profesori su najbolji, možemo ih jednostavno smatrati kao našim prijateljima’
Dan otvorenih vrata u Ekonomskoj školi Velika Gorica tako je budućim učenicima ponudio detaljan i neposredan uvid u obrazovne programe, ali i svakodnevni život škole kroz izravno sudjelovanje učenika i nastavnika.
Danas su u Ekonomskoj školi Velika Gorica održani “Dani otvorenih vrata” tijekom kojeg su budući srednjoškolci i njihovi roditelji imali priliku upoznati programe škole, nastavnike i učenike, ali i dobiti uvid u svakodnevni rad i aktivnosti koje škola nudi.
Naglasak je bio na interaktivnom pristupu i izravnom kontaktu posjetitelja sa školom, a posebnost ovogodišnjeg Dana otvorenih vrata bila je uloga učenika koji su preuzeli organizaciju vođenja gostiju kroz program. Na ulazu je bio postavljen infopult gdje su se evidentirali dolasci, nakon čega su učenici posjetitelje raspoređivali po unaprijed pripremljenim točkama aktivnosti. Kako su objasnili u školi, cilj je bio omogućiti što direktniji doživljaj školskog okruženja: „Infopult nam služi da vidimo tko nam je gost, tko nam je došao i onda naši učenici njih rasporede po točkama koje smo mi sebi posložili i mislimo da su važni. Sve učionice su otvorene danas, svi mogu ući unutra, popričati malo s učenicima i profesorima“, naveli su organizatori.
Uz infopult bio je postavljen i kutak za podcast u kojem su se vodili razgovori s učenicima. Podcast su vodili studenti s ciljem da srednjoškolcima približe iskustvo studiranja i olakšaju donošenje odluke o nastavku obrazovanja. Riječ je o konceptu u kojem u goste dolaze studenti različitih fakulteta te iz prve ruke dijele svoja iskustva, svakodnevicu i izazove studiranja. Kroz opušten razgovor pokušava se dati odgovor na pitanje koje većinu mladih čeka nakon srednje škole – „Na koji ćeš faks?“.
Projekti, natjecanja i europski programi
Tijekom predstavljanja škole učenici su govorili o brojnim školskim aktivnostima i uspjesima, uključujući sudjelovanja na natjecanjima iz hrvatskog jezika, LiDraNa, statistike te sportskih natjecanja poput rukometa i nogometa. Istaknuti su i školski projekti poput „Volonteri u akciji“ te obilježavanje Europskog dana jezika. Škola sudjeluje i u programu ambasadora Europskog parlamenta, čiji je član od 2025. godine. Učenici su pojasnili ulogu u tom programu tako što su objasnili tko su zapravo ambasadori: „Ambasadori su učenici i naši profesori koji su učesnici u programu Europski parlament ambasadori. Naša uloga je zapravo širiti znanje o Europskoj uniji, objašnjavati kako funkcionira Europski parlament, poticati druge učenike na aktivnu sudjelovanju u društvu, organizirati događaje, radionice i obilježavati europske teme.“
Poseban interes posjetitelja izazvao je i koncept modularne nastave koji škola provodi. Prema pojašnjenju učenika, oko 70 posto nastave odvija se u školi, dok se približno 30 posto realizira kroz aktivnosti izvan učionice i praktičan rad. Učenici su tako već imali priliku posjetiti Hrvatsku poštu, a planiraju i posjete poduzetničkom inkubatoru Grada Velike Gorice.
Iskustvo učenika: komunikacija, praksa i podrška profesora
Učenica Lorena Kliček je podijelila svoje iskustvo školovanja te istaknula što smatra najvećim prednostima upisa u ekonomsku školu: „Ekonomska škola je meni stvarno pomogla što se tiče komunikacije. Radimo puno prezentacija što može kasnije pomoći u životu. Opet, ako nekoga zanima marketing – mi to radimo kroz cijelu godinu. Imamo čak i TikTok profil, tako da ako nekoga zanima management ili tako nešto, to je isto jako korisno. Ono što bih posebno izdvojila je to da su profesori stvarno najbolji. Predragi su, uvijek nam izlaze u susret, uvijek nam pomažu ako imamo nekakvih problema i možemo ih jednostavno smatrati kao našim prijateljima.“
@ekonomska_skola_vg
Vježbenička tvrtka kao simulacija stvarnog poslovanja
Posjetitelji su imali priliku vidjeti i učionicu koja funkcionira kao vježbenička tvrtka, gdje učenici kroz praktičan rad simuliraju poslovanje. Jedan od učenika, Pavle, pojasnio je koncept rada u toj učionici: „Naša zadaća ovdje je da osmislimo našu tvrtku, a zatim i poslujemo s drugim tvrtkama iz drugih razreda i škola. Na kraju godine imamo sajam gdje prikazujemo to što smo cijelu godinu radili. Uglavnom, vodimo našu imaginarnu tvrtku od narudžbi do prodaje i cijelog poslovanja kao prava tvrtka. Ovaj predmet je jako zanimljiv jer svatko može pronaći nešto za sebe. Oni koji su više kreativni, oni posluju u marketingu. Učenici koji su pedantni oni vode naše računovodstvo.“
Dan otvorenih vrata u Ekonomskoj školi Velika Gorica tako je budućim učenicima ponudio detaljan i neposredan uvid u obrazovne programe, ali i svakodnevni život škole kroz izravno sudjelovanje učenika i nastavnika.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr
CityLIGHTS
Otvorene prijave za upis u vrtiće i program predškole
Roditelji mogu predati zahtjev isključivo za jedan dječji vrtić, a prijave traju do 15. svibnja.
-
CityLIGHTSprije 5 danaHanka najavila koncert u Velikoj Gorici: ‘Jedva čekam da zajedno zapjevamo’
-
CityLIGHTSprije 5 danaFOTO Grad koji raste iz dječjih ideja: Velika Gorica dobila svoje ‘Drvo budućnosti’
-
CityLIGHTSprije 3 danaPink automobil kao glavna nagrada: Stela Rade sprema spektakl u Velikoj Gorici
-
CityLIGHTSprije 5 danaVelikogorički brass festival: sedam dana glazbenog spektakla od klasike do elektronike