Povežite se s nama

Sport

Kako su dresovi izašli iz ormara: Dvije osobne priče iz muzeja VG sporta…

U Muzeju Turopolja postavljena je izložba “Velikogorički sport”, sa čak 109 eksponata pripremljenih za ljubitelje povijesti i sporta. I svaki komadić ovog postava ima neku svoju priču, a mi ćemo ispričati dvije…

Objavljeno

na

Slika prva… Godina je 1996., prvi ljetni dani, mlađi kadeti KK Medije završavaju svoj nastup na turniru u zagrebačkoj Kutiji šibica. Završavaju ga onako kako su se za njega i pripremali, katastrofalno, jer vršnjaci iz Zadra pošteno su rasparali mrežicu koju su mladi velikogorički košarkaši pokušavali obraniti. A kako će drukčije i biti u situaciji kad su djeca iz Medije na turnir došla sama, bez trenera, s jednim treningom tjednom posljednjih godinu dana… Miljama daleko od onoga što se tih godina radilo u Mediji, klubu koji je, da je gazda Damir Pavličević želio, sa seniorima mogao i u prvu ligu.

– Ljudi, pa kome ćemo mi uopće vratiti ove dresove – zapitao je netko kad je sve konačno bilo gotovo.

Slijegali smo ramenima, gledali jedan u drugoga i dresove pospremili u torbe. Ljubičaste, s demode rupicama po sebi, s bikom s potrganim rogom u grbu. I sa sramotno kratkim hlačicama, toliko kratkim da je danas teško i zamisliti da nas je netko nagovorio da takvo nešto na sebe navučemo…

A opet, bila je to i velika čast, jer to su sve donedavno bili seniorski dresovi, nosili su ih frajeri kao što su Ćopa, Rapa, Budak, Miško, Gale, prije njih i onaj ogromni Aljinović, centar s viškom kilograma koji je dao novo značenje terminu “preuske sportske hlačice”. Mi klinci u njih smo tih godina gledali kao u bogove, a sad smo igrali u istim tim, nasljeđenim dresovima. Koje, eto, nismo imali kome vratiti. Prilično sam siguran da je taj debakl u Kutiji šibica bio i posljednji nastup neke momčadi pod imenom Media, kluba koji se malo potom raspao.

– Daj uzmi i moj dres, ti ćeš to vratiti ako netko bude tražio… – dobacio je Domagoj Kranjčec, tada mladi košarkaš, a kasnije golman Dinama, brazilskog Atletico Paranensea i Intera iz Zaprešića u mitskom ogledu sa Crvenom zvezdom na Marakani. I Udarnika, i Obreža…

Mojoj ljubičastoj desetki tako se u sportskoj torbi pridružila i ljubičasta šestica, ista ona koju je godinama ranije nosio ubojiti tricaš Robert Troha, prilično uvjerljivo najuspješniji igrač koji je ikada izašao iz velikogoričke škole košarke.

Foto: Goga Kiš

Slika druga… Godina je 2002., nedovoljno talentirani mladi košarkaš je ubrzo nakon prepričane epizode odustao od snova da će biti novi Dražen Petrović i odlučio da bi sljedeći pokušaj mogao biti – postati novi Neven Bertičević. Prvi novinarski posao dogodio se u Reporteru, tad još svježem lokalnom tjedniku (o da, tjedniku!), a jedan od glavnih zadataka bio je pratiti rukomet. I iz prve ruke svjedočiti kako jedna nezaboravna generacija po prvi put u povijesti ulazi u prvu ligu.

Igrao je u tim kvalifikacijama za Goricu i Zlatko Horvat, klinac posuđen iz Zagreba, glavnu riječ vodio je Tomo Mesarov, danas zaposlen na Gradskom stadionu, s lijevog vanjskog mreže je parao Dario Zrnić, danas trener rukometašica Udarnika, a bili su tu i vječni Hrvoje Pekera, neumorni Trks Petrač, pa onda i Robert Lazić zvani Kiki, sve važniju ulogu imali su klinci poput Matije Černetića i Mire Maravića…

A opet, među svima njima mladom novinaru nekako je najdraži bio Zoran Pašić zvani Pajo. Na terenu daleko od ključnih rola, ali Pajo je bio dobroćudni div, frajer koji je bio prejak za ovu momčad. Pa je isključenja dobivao praktički prije nego što je ušao na teren. Onako velik, na trenutke i nezgrapan, poslovično oštar, upadao je u oči i najdobronamjernijem sucu…

– Pajo, ako uđete u prvu ligu, dat ćeš mi svoj dres za uspomenu – rekao sam mu uoči posljednje, ključne utakmice.

I uspjeli su, dobili su utakmicu, fešta je bila burna, ali Pajo nije zaboravio.

– Izvoli, stari… – donio je još znojan dres, a mladi novinar ponosno ga je, gotovo euforično, pospremio ispod jakne.

I odnio kući, da ostane tu negdje.

Foto: Goga Kiš

Slika treća… Godina je 2022., nismo još preboljeli odlazak Davora Štubana, a u toj silnoj tuzi rodila se ideja da se napravi muzej goričkog sporta koji bi nosio ime legendarnoj tajnika Zajednice sportova.

– Imam ja doma dva dresa, možda će vam biti zanimljivo…

I bilo je. Dresovi su izašli iz ormara i otišli u ruke onih koji znaju što će s njima. Onima koji će ih, recimo, dati Josipu Popovčiću, autoru i kustosu izložbe “Velikogorički sport”, postavljene u Muzeju Turopolja. Ljubičasta košarkaška šestica i crvena rukometna jedanaestica tako su dobile svoj puni smisao. I smjestile se među još 107 drugih izložaka, među kojima svaki ima svoju priču. Drukčiju, posebnu, možda nedovoljno poznatu, ali sve je to jako dobar razlog da se navrati do Muzeja.

– Htio sam prikazati povijest i sadašnjost velikogoričkog sporta, od osnivanja Sokolskog društva početkom 20. stoljeća, prvih nogometnih klubova, teniskih, biciklističkih, streljačkih, preko Sportskog društva Radnik, iz kojeg se razvila većina sportskih društava i klubova u gradu, pa sve do današnjih klubova i pojedinaca. U muzeju, nažalost, nemam sportsku zbirku, pa sam sve te predmete posudio od sportskih klubova i pojedinaca kojima zahvaljujem na suradnji – kazao je kustos Popovčić.

Izložba će biti postavljena sve do 13. rujna, vrijedi je pogledati… Uz napomenu da iza svega toga što ćete tamo vidjeti postoji i neka priča. Sitna, osobna, individualna, ali jedna od onih koje se pamte.

Najave

NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!

Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…

Objavljeno

na

Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!

Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.

Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…

No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…

Nastavite čitati

Sport

KVALIFIKACIJE Lejla, Katarina i Dora idu na Taekwondo Grand Prix!

Najbolje plasirana u Srbiji bila je Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju.

Objavljeno

na

U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.  

Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić. 

Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu. 

Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.

–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub. 

Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.

Nastavite čitati

Sport

Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!

Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.

Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.

“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.

I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.

– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.

Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…

Nastavite čitati

Sport

Sjajni nastupi Karate Cluba Centar – čak 16 medalja na kraju sezone!

Zvijezda natjecanja – Sara Brletić!

Objavljeno

na

Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.

Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.

Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).

Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).

Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).

Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.

Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).

Srebrne medalje osvojili su:

  • Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
  • Dora Paić (učenice -44 kg),
  • Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
  • Mihael Jurlina (učenici -39 kg).

Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).

–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Lijepe slike Alpasa: ‘Ponosni smo što njegujemo istinsku bit nogometa!’

Iza nas je ostalo 14. izdanje Alpas Cupa Grada Velike Gorice, koje je i ovoga puta okupilo 40 klubova iz cijele Europe, ali i šire. Naše kamere bile su na Udarniku ovih dana…

Objavljeno

na

Odrađeno je 14. izdanje Alpas Cupa, odrađeno je i pospremanje na Udarniku, a nakon svega toga došlo je vrijeme sabiranje dojmova. Iz Kurilovca su to učinili objavom s porukom svima…

“Kad su se malo slegli dojmovi, kada su svi stigli svojim kućama, organizatori oživjeli, ovim putem se želimo zahvaliti svim akterima našeg Alpas Cup-a 2025.; od klinaca, trenera, voditelja, sudaca, organizatora, sponzora, donatora, roditelja, apsolutno svih koji su se utkali u ovaj jedan praznik nogometa!

Veoma smo ponosni što imamo ovakvo jedno bogatstvo i zajedništvo kojim njegujemo onu istinsku bit nogometa, a to je druženje i respekt! Preponosni smo na činjenicu da su nam na ovom našem turniru ponovili i istaknuli to naši najmlađi a najveći nogometaši!

Čestitke idu FK Crvena zvezda na zasluženo osvojenom glavnom turniru, nadamo se da je sve prošlo u najboljem redu i da ste osim rezultatski, zadovoljni i svim ostalim segmentima Alpas Cup-a 2025.

Kao domaćini, dati ćemo si za pravo i istaknuti kako smo najviše ponosni na naše male Kurilovčane koji su nas sve zajedno zbližili u jednom veselju i ponosu, osvojili Utješni turnir, te nam pokazali kakve male španere imamo u najmlađim kategorijama, i da za budućnost i kvalitetu našeg Kurilovca ne moramo brinuti!

Osim nogometa, te male igračine, kao i svi sudionici Alpas Cup-a, pokazali su i jedno ogromno srce pruživši podršku našem Ivanu Šćepini koji je mogao vidjet da smo svi zajedno tu za njega i da ćemo uvijek biti podrška u njegovom oporavku!

Još jednom ogromno hvala svima te se nadamo da je svima bilo ugodno i lijepo na našem Udarniku, da se vidimo ponovo, a u komentarima možete ostaviti dojmove ili podijeliti slike sa turnira!

Hvala i sportski pozdrav!”, poručili su iz kluba.

A mi smo sve skupa obuhvatili u jedan video uradak…

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno