Sport
Kako raste mali Čabraja…
Hrvatska reprezentacija U-21 u Velikoj Gorici se priprema za prijateljski ogled s vršnjacima iz Italije, a u “kockastom” kadru prvi put je i jedan igrač Gorice. Marijan Čabraja (22) ušao je u klupske knjige sasvim zasluženo, ali i, kako sam kaže, zahvaljujući momčadi…
Stari je hajdukovac po životnom opredjeljenju, to se kod jednog tradicionalnog Sinjanina nije moglo promijeniti ni u ovih 40 goričkih godina, ali ove sezone ozbiljno se “zakačio” za Goricu. Ima i godišnju ulaznicu, na gotovo svakoj domaćoj je gore, na tribinama… Pravi navijač! I, pogotovo, najveći kritičar. Stalno nešto gunđa, ne valja ovaj, bolje može ovaj, što ovaj ne doda… I kad on nekoga pohvali, kad baš izričito nekoga izdvoji, znaš da je taj nešto posebno. A nakon Dinama, u našem redovnom sabiranju dojmova s utakmice, pohvalio je čak dvojicu.
– Ovaj Cherif je strašan, bit će taj i bolji od Belog! – ispalio je Stari, potpuno uvjeren u to što govori.
A onda je izdvojio još jednog…
– Mali Čabraja! Taj će biti igračina.
Marijan Čabraja odigrao je odličnu utakmicu protiv Dinama… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Kuži Stari nogomet, pomislio sam, nije ni njemu promaklo u kakvog igrača izrasta Marijan Čabraja. Momak koji je prije mjesec dana navršio 22 godine suvereno drži lijevi bok Gorice, izgleda sve bolje iz utakmice u utakmicu, igra sve zrelije i racionalnije. Protiv Dinama je odigrao još jednu kvalitetnu utakmicu, “modri” preko njegove strane nisu napravili praktiči ništa, a prema naprijed je stigao čak i zaprijetiti. Onaj šut s 20-ak metara u 80. minuti, koji je prohujao pokraj stative, zapravo je bilo i posljednje konkretno što je Gorica napravila u pokušajima da dođe barem do tog jednog, zasluženog boda.
– Uh, šteta što to nije ušlo… Iz moje perspektive je izgledalo da ide unutra, bio sam uvjeren da je to to – govorio je Čabraja nakon nedjeljnog poraza.
Što se njegovih suigrača tiče, nakon Dinama je slijedio kraći raspust, jer taman je počela prvenstvena stanka, ali Čabi se već dva dana poslije vratio na naš stadion. Svlačionica je ista, dobro poznata, ali zamijenio je trenirke. Više nije u oznakama HNK Gorice nego mlade reprezentacije, čiji je dio u ovoj akciji. I izbornik Nenad Gračan očito se slaže sa Starim, jednako dečki gledaju na nogomet, pa je pozvao Čabraju za prijateljski ogled s Italijom. Igrat će se u Frosinoneu u ponedjeljak, protivnik je ujedno i domaćin Europskog prvenstva u lipnju, na kojem će sudjelovati i Hrvatska. I, nadamo se, naš Čabraja…
– Nisam imao pojma da sam dobio poziv dok mi suigrač Krizmanić nije poslao poruku ‘čestitam’. Gledam na čemu mi čestita, ništa mi nije jasno, a onda vidim da sam na popisu… Lijep, jako lijep osjećaj, to mogu zahvaliti Gorici, trenerima i svojim suigračima. Da nemamo tako dobar rezultat, da ne igramo tako dobro, ne bi bilo niti tog poziva – rekao je Čabi, koji se zapravo vratio u reprezentativno okruženje, poznato od ranije.
– Bio sam reprezentativac u gotovo svih uzrastima, od U-14 do U-18, prošao sam jako puno izbornika, i sretan sam što sam opet dio reprezentacije. Dat ću sve od sebe da opravdam poziv – kazao je skromni i samozatajni Čabraja.
– Utakmica nema natjecateljski značaj, ali vrlo nam je važna jer je pred nama jedno tako veliko natjecanje kao što je Euro. Nažalost, s nama nisu svi igrači koji su prošli kvalifikacije, ali ovo je prilika da vidimo i ostale kandidate na djelu – kaže izbornik Gračan, misleći pritom vjerojatno i na Čabraju.
Konkurencija na poziciji lijevog braniča je velika i jaka, počevši od igrača Stuttgarta Borne Sose i mlade Hajdukove zvijezde Domagoja Bradarića, preko Bruna Gode, standardnog prvotimca Slaven Belupa, pa sve do igrača Istre 1961 Petra Rubića… Međutim, Čabraja ima šansu, ima i kvalitetu, dojam je da je sve na njemu. Može igrati i beka i krilo, podjednako dobro snalazi se na obje pozicije, a takvi igrači svakom treneru jako dobro dođu.
Kao što je Čabraja dobro došao i Sergeju Jakiroviću ove sezone. Kao svojevrsni “as iz rukava”, pojačanje iz vlastitih redova usred prvenstva… Naime, Čabi je debitirao u 2. kolu, u onom šokantnom porazu od Intera (2-3), nije se tu baš proslavio, pa je novu šansu dobio tek u 11. kolu. Igralo se u Koprivnici, Gorica je pobijedila Slaven Belupo 1-0, a Čabraja je bio ponajbolji igrač na terenu. Od tog trenutka pa do danas, odigrao je sve i jednu utakmicu! Štoviše, u tih 15 utakmica nedostaje mu samo deset minuta do pune minutaže, izašao je samo jedanput, u 80. minuti remija s Lokomotivom. Dakle, Gorica je već 16 utakmica nezamisliva bez Čabraje u prvih 11…
A došao je tiho, na mala vrata. Ime nije bilo zvučno, možda se malo i zagubio među svim onim strancima koji su dolazili, među atraktivnijim imenima… I nije se, realno, previše očekivalo od njega, dojam je bio da će se teško izboriti za poziciju u ovoj konkurenciji, ali on je radio i čekao. A kad je dočekao šansu, više se nije osvrtao. Evo, i poziv u reprezentaciju je potvrda da Čabraja igra jako dobru sezonu, a sad je stiglo i konačno “da” od Starog…
Jedini gol ove sezone zabio je Lokomotivi, a ima i tri asistencije… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Nikad još Gorica nije imala igrača u reprezentaciji U-21, Čabraja je ovim ušao i u klupske knjige našega kluba, a ponosni su na njega i u njegovu Poreču.
– Tamo sam počeo, u porečkom Jadranu, ali već s 12, 13 godina sam otišao u Zagreb, u Dinamovu školu. Prošao sam sve generacije, igrao i lijevo krilo i lijevog beka, a kad sam shvatio da ću teško do mjesta u prvoj momčadi, odlučio sam otići svojim putem. Iz Gorice su me pozvali, pristao sam doći, i danas sam jako sretan što sam tako odlučio – kaže Čabraja, koji je prošle sezone igrao za Dinamo II, dvaput i protiv Gorice, kasnijeg prvaka druge lige.
Odigrao je 30 utakmica, bio standardan prvotimac, no u klubu su odlučili pustiti ga. Zbog čega bi, kako sad stvari stoje, vrlo brzo mogli zažaliti. Ako već dosad nisu… No Čabi je odabrao svoj put. Preko Gorice, ali i reprezentacije, do konačnog cilja. Prostora za napredak ima još jako puno, svjestan je toga i sam, i u ovim sretnim danima zna da ga čeka još gomila rada prije nego doista postane ono što je Stari najavio. Igračina.
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
