Nada u čudesan preokret u samoj završnici sezone na Udarniku je nestala još prije tjedan ili dva, kad je postalo jasno da je nemoguće dostići vodeće Lučko, a nakon toga je preostalo samo završiti sezonu na što bolji način. Nakon 2-2 u Odranskom Obrežu tjedan dana ranije, Kurilovčani su željeli protiv Maksimira doći do pobjede kojom bi se oprostili od svojih navijača, ali… Zamalo!

Kombinirao je trener Senad Harambašić, na gol je stao mladi Lučan, s klupe su krenuli Sedlaček i David Pršir, a u takvim uvjetima Kurilovec i Maksimir bili su na nuli sve do same završnice. A onda je, u 85. minuti, Mijo Šarić pogodio za 1-0 i dao povod okupljenima za još jedan aplauz u sezoni koju ćemo pamtiti isključivo po svijetlim tonovima.

Nažalost, taj je rezultat bio aktualan samo do ulaska u sudačku nadoknadu, kad je Lovro Nežić pronašao komadić prostora i poslao loptu u kurilovečku mrežu za konačnih 1-1. Uz lijepih 16 pobjeda i sedam poraza, bio je to šesti remi Kurilovčana ove sezone, jedan od onih zbog kojih nitko neće previše žaliti. Bilo bi ljepše da su se “Senad Boysi” oprostili od domaćeg terena pobjedom, ali daleko od toga da je itko tugovao…

Loše u svemu zapravo je jedino to što je Kurilovec s drugoga pao na treće mjesto, jer Ravnice su sad broj 2, a Kurilovčani će se na tu poziciju pokušati vratiti u zadnjem kolu, na gostovanju kod Samobora. U svakom slučaju, i ova se sportska priča bliži kraju, a vremena za analize bit će dovoljno kad se odradi i tih posljednjih 90 minuta.

U trenutku kad je glavni sudac svojim zviždukom označio kraj utakmice protiv Lokomotive, ali i cijele ove goričke nogometne sezone, kroz glavu je prolazila samo jedna misao: hvala Bogu da je gotovo…

Gorica je ostvarila svoj “sveti cilj”, Gorica je preživjela kritičnu sedmu sezonu u društvu najboljih klubova u državi, na taj način izborila nastavak kontinuiteta i u osmoj, što je definitivno maksimalno pozitivan dio ove priče, ali kad se odvrti film cijele sezone, teško se oteti generalnom dojmu da je sve skupa iz perspektive navijača Gorice bilo prije svega – iscrpljujuće. Borba iz kola u kolo, padovi znatno češći nego usponi, malo prostora za uživanje i tek poneka doza zadovoljstva… Ukratko, neka je konačno završilo!

Možda cijeli dojam i ne bi bio baš takav da je Gorica na malo bolji način završila ovu sezonu, da se nisu dogodila ova dva teška i uvjerljiva poraza, da u posljednja dva kola Gorica nije ostala na nuli, a da protivnici pritom nisu utrpali čak sedam komada. Slaven Belupo prije tjedan dana četiri, ove subote Lokomotiva tri… Međutim, dogodilo se upravo to, rasplelo se upravo tako, pa je na kraju činjenica da je sve gotovo zapravo jedina pozitivna.

Govorio je trener Mario Carević uoči te posljednje dvije utakmice da nikako ne želi kompromitirati sve učinjeno, pokvariti dojam, no ne ide u životu uvijek sve po planu. Gorica je kompromitirala učinjeno, pokvarila je dojam, a pritom su i neki igrači koji su manje igrali tijekom sezone pokazali zašto su manje igrali tijekom sezone… Dobro, nije u tom ogledu s Lokomotivom bilo ni sreće, ali tih posljednjih 90 minuta zapravo je uokvirena slika u koju je stala cijela sezona.

Krenula je Gorica sa Žigerom na vratima, ispred njega posložili su se Majstorović, Steenvoorden, Leš i Sikošek, ispred njih Halilović, Elezi i Pajaziti, a prema naprijed su pokušavali prijetiti Ndockyt, Jojić i Gashi. Kombinirana momčad, posložena tako da “krenu samo oni koji su glavom i dalje ovdje”, ali ispalo je da ovakav sastav na ovakav način ne može igrati ozbiljan prvoligaški nogomet. Pitanje je tu pristupa, ali i kvalitete, možda djelomično i sreće, a sve to u zbroju daje tih 0-3, kojima fali samo onaj dodatak “bb”. Bez borbe.

Dobro, bilo je tu borbe, željeli su Goričani, ali baš nije išlo. Prvi gol za Lokomotivu u 29. minuti postigao je Denis Kolinger nakon kornera, a drugi put lopta je u Žigerovoj mreži završila je u 61. minuti, nakon solo akcije Silvija Goričana. Imala je Gorica i prije toga, a pogotovo nakon toga svoje prilike, neke od njih bile su i jako dobre, stopostotne, ali u nogometu nagrade u vidu realizacije stižu kad ih zaslužiš. Goričani ih ovoga puta, priznat će to poslije i trener Carević, nisu zaslužili.

I onda, nakon što iz tri-četiri jako dobre situacije ne uspiješ zabiti i vratiti se u utakmicu, dođe 89. minuta… Fran Karačić u tom trenutku ubaci loptu u kazneni prostor, u kojem nema niti jednog jedinog njegovog suigača, ali ista ta lopta preuzme neobičnu putanju i potpuno slučajno završi u rašljama Žigerova gola. Za kraj sezone, za kraj kritične sedme, kao dodatni argument za tvrdnju iz uvoda. Hvala Bogu da je gotovo…

Vrlo neobična, a samim time i nezaboravna je bila ova sezona rukometaša Gorice. Počela je uraganski, s nekim impresivnim pobjedama, nastavljena šokantnim, gotovo bizarnim, nažalost neuspješnim raspletom borbe za Ligu za prvaka, a zaključena sudjelovanjem na završnici Kupa, drugim ukupno, prvim nakon 20 godina.

I čim je završilo to polufinale Kupa protiv Zagreba, u kojem prava šansa nije postojala, krenule su pripreme za novu sezonu. Za početak, iz kluba odlaze dva iznimno važna igrača, dva dečka koja nisu Velikogoričani, ali tako su se odavno počeli osjećati.

Juro Čakarić, Karlovčanin koji je već godinama igrač HRK Gorice, karijeru će nastaviti u Švicarskoj, a Zadranin Jakov Dujić će nakon tri turopoljske godine preseliti na visoku razinu, u redove francuskog prvoligaša Istresa. Kako bi im zahvalili na svemu što su dali za klub te se dostojno oprostili od njih, u klubu su organizirali druženje na Udarniku.

– Danas se opraštamo i od naša dva prijatelja, Jure i Duje, koji su ovdje proveli više sezona i ostavili veliki trag – istaknuo je predsjednik HRK Gorice Neven Karas, koji je u društvu kapetana Hrvoja Cekovića i darivao dvojac na odlasku.

Juro i Jakov tako su dobili dresove Gorice sa svojim imenom, odnosno nadimkom, a u paketu je bila i turopoljska podgutnica, koja će ih još dugo sjećati na dane u srcu Turopolja…

Između ostalih, Čakariću i Dujiću zapljeskali su i dečki koji bi trebali uskočiti u njihove tenisice. Naime, Gorica je već predstavila trojicu novih igrača, što je već uobičajena praksa u našem klubu. Vrlo rano, odnosno na vrijeme, sve je riješeno s prvim pojačanjima, vjerojatno ne i posljednjima.

Novi igrači Gorice postali su, dakle, Marko Karaula, Andro Lopac i Bruno Mlakar.

– Dolazim iz Livna, tamo sam i počeo karijeru pa sam preko klubova u BiH stigao do Vinkovaca i Spačve. Bio sam tamo dvije godine, pa otišao u Njemačku, u treću ligu, pa onda u 2. Bundesligu, pa u Austriju. I sad stižem u Goricu. Mogu reći kako težim modernom rukometu, mogu igrati sve tri vanjske pozicije – predstavio se 28-godišnji Marko Karaula.

– Ja dolazim iz Samobora, tamo sam i počeo karijeru, a kroz mlađe kategorije prošao sam i Zagreb te Maksimir Pastelu. U Goricu stižem iz Ruda i zaista se veselim novoj sezoni i novim izazovima. Dat ću sve od sebe da napravimo još bolje rezultate s Goricom – rekao je 22-godišnji Andro Lopac, još jedan vanjski igrač.

Na krilo će, na poziciju koju je držao Čakarić, ići Bruno Mlakar.

– Stižem iz Varaždina, tamo sam i započeo svoju karijeru, otišao sam dvije godine u Novi Zagreb, nakon toga u premijerligaša Kutinu i sad sam ovdje – kazao je 22-godišnji Mlakar.

Važna je i vijest koja kaže da će Goricu i dalje voditi sjajni mladi trener Matej Mišković, bez obzira na priče koje su ga povezivale s povratkom kući, u njegovo Dugo Selo. Matej ide dalje, s kadrom koji je doživio značajne promjene, jer na zimu je otišao i Marin Lisac, sad i Dujić i Čakarić, a tu su i novi igrači… Za početak se treba dobro odmoriti, a onda sljedeće sezone opet krenuti jako. I ambiciozno.

Ostalo je još samo dva puta po 45 minuta i spustit ćemo zastor na još jednu prvoligašku sezonu u Turopolju. Dogodit će se to dan prije nego što bude spušten zastor na cijelu sezonu HNL-a, jer u nedjelju nas čeka najspektakularniji dan u povijesti HNL-a, ali Gorica u svemu tome živi u nekom svom filmu. Bez briga i problema vezanih uz aktualni trenutak, koji kaže da će Goričani s Lokomotivom odigrati praktički revijalnu utakmicu za kraj. Iako, želja za pobjedom neće izostati, to je sigurno…

– Rekao sam da neću ni pričati o tim generalnim stvarima kao što je pristup, ali moram. U specifičnoj smo situaciji, ostvarili smo cilj i treba pronaći motiv u tim zadnjim utakmicama, ali to je i veličina pojedinca, jer moramo završiti ovu priču u pozitivnom tonu. Stvarno smo napravili vrhunski rezultat u ovoj polusezoni, ali ne bih želio pokvariti dojam u te zadnje dvije utakmice. Očekujem maksimalan pristup, a u tom smislu mogu najaviti da će igrati samo oni koji su glavama tu. Prirodno je i ljudski da su oni koji ne ostaju ovdje malo poljuljani, ali na meni je izabrati one koji su sto posto prisutni i dalje. I izaći s najspremnijih 11 – najavio je trener Mario Carević.

Sasvim sigurno u kadru neće biti Krizmanića i Banića, koji sigurno odlaze, neće biti ni onih koje muče lakše ozljede, pa bi se mogao otvoriti prostor za igrače iz drugoga plana, dijelom i za one koji će odigrati posljednju rundu svojih kvalifikacija za ostanak u klubu. S druge strane bit će protivnik koji je upropastio zaključni čin jeseni onom pobjedom 4-1 na našem stadionu, ovoga puta to bi valjalo izbjeći.

– Lokomotiva ima kvalitetu, iako su bili u jednom turbulentnom razdoblju, u nekim utakmicama nisu dobro izgledali. Međutim, osigurali su ostanak i protiv Dinama su pokazali da stvarno imaju kvalitetu, da su motorični, mladi i agresivni. Znamo na koji način će igrati i mi ćemo se na najbolji mogući način pokušati pripremiti za njih. Nije nam svejedno, niti meni kao treneru, niti bi smjelo biti bilo kojem od igrača, jesmo li na kraju osmi ili deveti. Na kraju krajeva, nije isto ni za klub, iz financijskih razloga, ali i iz svih drugih razloga. Možda će nekome to čudno zvučati, ali važno nam je biti pravi. Ponavljam, nije isto jesi li osmi ili deveti – govori Carević.

Kad je riječ o “financijskim razlozima”, tu se misli na 50.000 eura, za koliko se ovoga puta igra. Neće baš lova biti na stolu, ali nije ni daleko od toga. U tih 50.000 eura razlika je između iznosa koji će od televizijskih prava dobiti osma, odnosno deveta momčad lige, a to za klubove poput Lokomotive i Gorice nije baš zanemariv iznos…

U pokušaju da zadrže do osmo mjesto, nadamo se, Goričanima će pomoći i značajan broj Velikogoričana. Ulaz na stadion je besplatan, klub je odlučio počastiti navijače na taj način, ali i pobrinuti se da pljesak koji će doći na kraju priče bude što glasniji.

– Iskreno se nadam da će doći velik broj ljudi, jer ovi momci to su zaslužili. Napravili su odličan rezultat s obzirom na situaciju u kojoj smo bili na polusezoni, bez obzira na ovu zadnju utakmicu, gdje nismo bili dobri. Generalno su zaslužili jedan veliki aplauz i vjerujem da ćemo im vratiti pravim pristupom i pozitivnim rezultatom – zaključio je ovaj dio priče Carević.

A onda se krenuo vraćati unatrag. Došao je u Goricu u drugoj dijelu prvenstvene jeseni i počeo “rudariti”…

– Sigurno da je bilo izazovno, u nekim trenucima i jako teško, ali najvažnije je da smo ostvarili cilj. Nije bilo nimalo lako… Taj završetak prvog dijela prvenstva bio je pogotovo zahtjevan, bili smo zadnji i u tom smislu mislim da je ključna bila doselekcija na zimu. Mislim da smo detektirali probleme, mislim da smo i eliminirali probleme. Hvala Bogu da smo imali mogućnost to napraviti, tu zahvala ide ljudima iz kluba, jer kad ti dobiješ toliko novih igrača s pedigreom, odmah je i trening bolji, konkurencija veća, pa svi daju nešto više. Možda neki od tih igrača nisu dali učinkom ono što smo očekivali, ali sasvim sigurno su pomogli da ostvarimo cilj. Pomogli su drugima da budu bolji, tjerali su druge da daju maksimum i da se izbore za prvih 11 – rekao je Carević i nastavio:

– Veseli me taj drugi dio sezone, kad smo se stabilizirali defenzivno, o čemu najbolje govori to da smo u 17 utakmica imali osam “clean sheetova”. To je temelj, u svakom sportu je dugoročno obrana temelj rezultata. Kad to imaš, to izražaja dođe i napadački dio… Svi su digli svoju izvedbu za jednu stepenicu i to je u konačnici izgledalo dobro. Bilo je utakmica u kojima smo bili odlični, a bilo je i onih u kojima nismo bili odlični, ali ne bismo ih gubili. Za razliku od prvog dijela sezone. To je pokazatelj da smo bili pametni, racionalni u pripremi i izvedbi utakmica, to me baš veseli, a za nešto više… Pitaju me često kakvu Goricu bih volio, ali mi smo bili u situaciji da se moraš adaptirati na svaku sljedeću utakmicu, ne možeš uvijek biti ono što izvorno želiš, igrati u potpunosti ono što želiš. Nadam se da ćemo to moći u sljedećoj sezoni, uz dobru selekciju, da ćemo izgledati puno drukčije, ofenzivnije, jer sad svi krećemo od nule. Ovo do sad je bio “fajt”, a sad bih volio da budemo drukčiji nego do sad.

Ostalo je, dakle, odabrati prvih 11 za posljednjih 90, ostalo je još zapljeskati dečkima za sve što su dali u ovoj teškoj sezoni. I što su osigurali da i osmu sezonu zaredom HNL ostane u Velikoj Gorici.

Na 60. prvenstvu Europe održanom u armenskom Erevanu, član Karate kluba Samobor Dino Šimunec, kao član hrvatske karate reprezentacije, osvojio je naslov ekipnog viceprvaka Europe.

Povodom njegovog uspjeha u ime Zagrebačke županije prigodnu nagradu uručio mu je zamjenik župana Ervin Kolarec.

–Nama u Zagrebačkoj županiji Dino je itekako poznat, pratimo njegove uspjehe i sretni smo što ga opet možemo ugostiti kako bi ga nagradili za njegov uspjeh. Podsjećam i da je Dino 2022. godine bio proglašen i najboljim sportašem u županiji, a ovom osvojenom srebrnom medaljom u hrvatskoj reprezentaciji potvrđuje i svoju kvalitetu ali i kvalitetu samoborskog kluba. Zaista radite vrhunski posao – poručio je Kolarec.

Foto: Zagrebačka županija

Ovog uspjeha ne bi bilo bez njegovog oca i trenera Darka Šimuneca, koji je odgojio brojne generacije sportaša u Karate klubu Samobor, a koji je zahvalio na potpori Zagrebačke županije.

–Kad imate takvu potporu tada imate puno veći motiv za raditi, a ovakva priznanja u obliku nagrade dodatno su nam poticaj da radimo više i kvalitetnije. Jer, očito naš klub ima neki model kako uspjeti i kako biti na vrhunskoj razini. Zaista je teško doći do europske ili svjetske medalje, kada ju osvojite to je – top topova! Moramo biti svjesni da je karate sport koji je razvijen u 200 država svijeta – objasnio je Darko Šimunec.

Foto: Zagrebačka županija

Za ovo veliko natjecanje Dino je bio u odličnoj formi, no kako je priznao nije ni sanjao o medalji.

–Imao sam visoki cilj, ali nisam u početku vjerovao da ćemo osvojiti medalju. Posebno kada smo vidjeli rezultate ždrijeba u kojem su bili svi prošlogodišnji europskih medalja. Nastupali smo s čak 5 debitanata od nas ukupno 8, tako da nam se činio isprva nemoguće. No, kada smo pobijedili Ukrajinu i Tursku, tada smo znali da idemo do kraja. U polufinalu smo bili bolji od Grčke i završili u finalu s Italijom. Iako su Talijani bili bolji, s europskim srebrom koje smo osvojili, mi smo prezadovoljni, a ja sam zadovoljan i svojim nastupom i nastupom cijele hrvatske reprezentacije – ispričao je Dino.

Dinu je na velikom uspjehu čestitao i predsjednik Zajednice športskih udruga i saveza Zagrebačke županije Vladimir Bregović, koji je pohvalio i rad Karate kluba Samobor.

Foto: Zagrebačka županija

–Uspjeh ovog vrhunskog sportaša ponos je Zagrebačke županije. Način rada u Karate klubu Samobor je ono što želim vidjeti u svim sportovima: kvaliteta rada, uvjeti i vrhunska organizacija rada. Sportaši koji su izrasli iz tog kluba nemaju apsolutno nikakvu potrebu tražiti druge klubove, dapače u taj klub dolaze mnogi sportaši koji u njemu imaju priliku učiti – istaknuo je Bregović.

Zagrebačka županija u kontinuitetu daje snažnu podršku sportu, prije svega kroz županijsku Zajednicu, ali i kroz Županijski školski sportski savez i Parasportski savez.

–Ove godine izdvojili smo rekordna financijska sredstva od gotovo 1,7 milijuna eura, što je u odnosu na prošlu godinu povećanje od gotovo 450 tisuća eura. Naša izdvajanja prate uspjehe sportaša na koje smo ponosni i možemo se nazvati županijom sporta – poručio je Kolarec.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom