Povežite se s nama

Kultura

Kako je nekad bilo: Na Božić se jede ono što kopa, na Novu ono što ruje…

Kako je izgledao tradicionalni turopoljski božićni stol: donosimo vam nekoliko jednostavnih starinskih recepata kojima neće odoljeti ni najizbirljivija nepca…

Objavljeno

na

Božićni običaji, pa tako i hrana koju pripremamo za blagdane, u posljednjih dvadesetak godina pokleknuli su komercijalizaciji odmičući se od tradicije i onog istinskog smisla što Božić predstavlja – mir, ljubav i obitelj. No blagdani ne bi bili blagdani da nema obitelji i hrane koja nas okuplja oko zajedničkog stola. Za razliku od nekih prošlih vremena, danas je blagdanska trpeza daleko bogatija, pa od ponude koja se nađe na stolu ne znamo što bismo prije probali. Nekad davno u Turopolju, dok je većina ljudi živjela od poljoprivrede, jelo se ono što se imalo, a meso se pripremalo jednom tjedno. No za Božić je trebalo biti svega i sve se čuvalo za taj dan. Pa krenimo od Badnjaka…
Za razliku od danas, kad se na Badnjak jede riba, nekad se postilo na drugačiji način. Netko čak hranu nije okusio cijeli dan, no tog dana obično su se posluživala jaja, domaći kruh, krumpir ili posni grah na salatu. Naravno, ne sve odjednom… Tko je što imao. U obitelji moje bake za doručak se pripremala trena ili frkana kaša, a za ručak posni grah.

Trena kaša
Sastojci:
1 kg pšeničnog brašna (glat nuler)
Malo soli
Malo vode
Priprema: U malo vode umiješati (zruliti) brašno da se naprave grudice i kuhati u slanoj vodi. Kad je kuhano, prelijati s preprženim lukom.

Posni grah
Sastojci:
1 kg graha
Voda
Luk
Malo ulja ili rastopljene masti
Priprema: Grah se probere, očisti i opere. Pristavi se u hladnu vodu i kuha bez soli. Kad je mekan, ocijedi se i ohladi. Dodaje se malo ulja i soli, ako je bilo luka, i on se narezao i dodao. Obično se uz posni grah posluživao i domaći kukuruzni kruh.

Domaći kuruzni (kukuruzni) kruh
Sastojci:
1 kg kukuruznog brašna (mela)
60 dkg raženog brašna
2-3 žličice soli
Mlaka voda po potrebi
Za kvas:
2 kocke svježeg kvasca
1 žlica šećera
2-3 žlice glatkog brašna
Za premaz:
Par žlica glat nulera (pšeničnog brašna)
Mlake vode za razmutiti melu
Priprema: Oko 80 dkg kukuruznog brašna staviti u posudu, preliti s litrom kipuće vode, promiješati i ostaviti da se ohladi. Potom napraviti kvas. Kvasac razmutiti sa šećerom i 1 dl mlake vode te pustiti da se digne. Kad se ohladilo kukuruzno brašno, staviti kvas i sve dobro promiješati. Nakon toga se stavi raženo brašno te se dodaje voda po potrebi i sve se dobro treba promiješati. Tijesto se mijesi i dodaje se još vode i kukuruznog brašna koliko treba. Sve se radi u posudi i tijesto se tuče rukama oko deset minuta. Kad je gotovo, ne smije se lijepiti za ruke. Nakon toga, tijesto se diže oko sat vremena, dok se ne udvostruči. Kruh treba premazati premazom da ne ispuca. Nakon toga stavi se peći u zagrijanu pećnicu. Prvih pola sata peče se na najvećoj temperaturi (250 stupnjeva), a onda još sat vremena na 200 stupnjeva.

Nakon doručka i ručka, više se nije jelo, već se prionulo na pripremu kuće za Božić. Sve se taj dan moralo urediti i počistiti, nacijepati drva, nahraniti blago i slično. Posljednja stavka je bila kićenje borovice, a nakon toga je slijedio unos Božića u kuću. Cijela obitelj se okupila u kuhinji, ugasila su se sva svjetla, a glava obitelji, najstariji muški član, otišao je u štalu po slamu. Nakon toga se sa slamom i svijećom vratio u kuću izgovarajući sljedeće: “Daj nam Bog picekov, racekov, telekov, pajcekov, puno zdrave dječice, mira i blagoslova ovoj kući”. Dio slame se potom položio ispod stola, a od preostalog dijela se napravio oblik križa i oko njega su se posipala zrna pšenice te se sve zajedno stavilo ispod stolnjaka. Tamo je stajalo sve do Ivanja, kad se slama iznosila van i stavljala na voćke, kako bi bolje rodile iduće godine.

Navečer se išlo na polnoćku nakon koje se moglo jesti meso, najčešće krvavice. Oni koju ne uzgajaju svinje i ne kolju, danas ih možete kupiti u bilo kojoj mesnici. Ako je u obitelji bilo kiselog zelja, onda se on dinstao i poslužio uz krvavice.

Na sam Božić uglavnom se nije doručkovalo jer se jedva čekalo ručak. Oni najgladniji ujutro su pojeli malo posnog graha, ako ga je ostalo od dana prije. Za božićni ručak u Turopolju se uvijek pripremala guska ili pura s mlincima. Stara narodna kaže da se perad jede na Božić jer nogama kopa unazad – dakle, da tim činom odguruje staru godinu iza sebe – a svinjetina za Novu godinu jer svinja ruje prema naprijed, pa da nadolazeća godina bude dobra.
Božićni ručak bio je u tri slijeda – juha, glavno jelo i desert. Juha se kuhala od iznutrica (pluća, srčeko) i nogica od pure ili patke. U juhu se obavezno stavljao grincek. Danas ga kupujemo na tržnici ili trgovačkom lancu, no prije pedesetak godina postupak je bio daleko drugačiji. Kao što znamo, svaka obitelj je imala vrt na kojoj su uzgajali razno povrće. Kako mi priča baka, mrkva se čuvala u trapu. Njen djed je napravio drvenu kutiju u kojoj se prvo stavio red pijeska, pa zatim red mrkve, pa opet red pijeska, mrkve… I tako sve dok kutija nije puna. Što se tiče ostale “zelenjave”, celera i peršina, prabaka je povrće stavljala u veliku staklenku, posolila i zatvorila, čime je povrće ostalo dugo vremena svježe. Naravno, juha ne bi bila juha bez domaćih rezanaca.

Domaći rezanci
Sastojci:
Pola kg brašna
2 jaja
Malo soli
Vode
Priprema: Sastojci se pomiješaju, tijesto se zamijesi rukama, dodavajući po potrebi malo brašna, dok tijesto ne postane glatko i čvrsto. Tijesto podijeliti na nekoliko dijelova te svaki dio zasebno razvaljati i ostaviti neko vrijeme da se osuši. Ako imate mašinicu za rezance, posao će brzo biti gotov, no nemate li je, dobar nož će biti sasvim dovoljan. Razvaljano tijesto treba zarolati i rezati oštrim nožem na uske trakice. Narezane rezance dobro posušiti na stolnjaku.

Juha od purećih iznutrica
Sastojci:
Pureće iznutrice (srce, pluća, jetra)
Grincek
Rezanci
Sol, papar
Voda
Priprema: Za juhu je najbitnije da se kuha što dulje na laganoj vatri, da krčka. S obzirom da se radi o purećim iznutricama, bit će dovoljno oko sat i pol do dva sata.
U većini turopoljskih kuća, uz puricu ili gusku posluživali su se domaći mlinci.

Mlinci
Sastojci:
Oko 80 dkg brašna
Prstohvat soli
Malo vode
1 jaje (može i bez njega)
Priprema: Sve sastojke izmiješati i mijesti, ali da tijesto nije ni pretvrdo ni premekano. Tijesto treba pustiti da odstoji oko pola sata, pokriveno krpom da se ne osuši. Nakon toga tijesto razdijeliti u nekoliko manjih komada. Svaki komad se treba razvaljati na jako tanko. Iako se tradicionalno mlinci peku na ploči peći na drva, danas postoje druge inačice, a mlinci ispadnu jednako ukusni. Možete ih peći na tavi ili možda jednostavnije, peći na limu (protvanju) u pećnici. Kad se mlinci ispeku, treba ih staviti na hrpu da se ohlade. Kad se ohlade, ako ih ne mislite odmah pripremati, treba ih pohraniti u neku posudu koja se može zatvoriti. Moja baka ih čak stavlja u jastučnicu. Jednako učinkovito. Što se tiče samog posluživanja, postupak je sljedeći: mlince natrgati na manje komade i pofuriti (preliti) ih vrućom vodom i ostaviti neko vrijeme da se natope i omekšaju. Nakon toga ih dobro ocijediti i dodati u ulje/mast na kojem se pekla pura što će im dodati taj okus zbog kojih su neodoljivo ukusni. Dodati začina po potrebi.

Purica
Sastojci:
1 purica (cca 2-3 kg)
Ulje
sol
Malo vode
Puno ljubavi i vremena
Priprema: Puricu treba posoliti i popapriti iznutra i izvana, a u unutrašnjost pure možete čak staviti i jednu neoguljenu jabuku. U lim za pečenje staviti ulje i zatim puru staviti peći. Tijekom pečenja, koje traje nekoliko sati (ovisno o kilaži, 1kg = 1 sat), puricu povremeno politi vodom i uljem u kojem se peče.

Kad su juha, purica i mlinci gotovi, stol serviran, vrijeme je za obiteljski ručak. Doduše, danas se još poslužuje francuska salata i još mnogi dodaci. Nekad toga nije bilo. Obično se kao salata posluživala zimnica – kiseli krastavci, cikla ili kisela paprika punjena sa zeljem.

Nakon ručka, moralo se malo zasladiti. Ipak je bio Božić. Naravno, nije se pripremalo sto vrsta kolača, nego jedna ili eventualno dvije vrste, a najčešće je to bila gibanica (makovnjača ili orehnjača) i mramorni kolač.

Orehnjača
Sastojci za tijesto:
50 dkg brašna (oštro za dizana tijesta)
Dva i pol dl mlijeka
1 dl ulja
2 žumanjka
2 žlice šećera
2 žlice ruma
Naribana korica od pola limuna
Malo soli
Jedna svježa germa
Nadjev:
40 dkg mljevenih oraha
15 dkg šećera
10 dkg grožđica
2 dl mlijeka
Korica limuna
Snijeg od dva bjelanjka
Kvas: Blago ugrijati pola dl mlijeka i dodati mu izmrvljenu germu, 2-3 žlice brašna i žličicu šećera. Sve se izmiješa, pokrije i ostavi dizati na toplom mjestu.
Priprema tijesta: U veću posudu prosijati brašno te dodati ostale sastojke (mlijeko, ulje, šećer, rum, žumanjci, limunova korica, sol i kvas). Sve se dobro izmiješa i lupa kuhačom tako dugo dok se tijesto ne počne odvajati od kuhače i posude. Potom se prekrije krpom i ostaviti da se diže. Kad se tijesto udvostruči, staviti ga na pobrašnjenu podlogu, razvaljati na prst debljine, premaže nadjevom, zarolati, staviti u protvan i ostaviti još neko vrijeme da se diže. Potom se premaže razmućenim jajetom i stavi se peči. Nakon pečenja ostaviti da se skroz ohladi jer se gibanica ne smije rezati dok je vruća.

Mramorni kolač
Sastojci:
300 g brašna
150 g šećera
1 vrećica vanilin šećera
1 vrećica praška za pecivo
3 jaja (bjelanjak i žutanjak posebno)
2 dcl mlijeka
1 dcl ulja
Kakao u prahu
Limunova korica
Priprema: Brašno se prosije s praškom za pecivo. Žumanjci i šećer se miješaju dok smjesa ne postane pjenasta. Zatim se doda brašno s praškom, mlijeko, naribana limunova korica i snijeg od bjelanjaka. Smjesa se razdijeli u dva dijela. U jedan se stavi kakao u prahu, a drugi ostane bijel. Dno lima za pečenje se premaže s uljem i pospe brašnom. Zatim se naizmjence stavlja žlica bijele i žlica crne smjese (jedna do druge), dok se ne popuni cijeli lim. Stavi se peči na umjerenoj temperaturi.

Turopoljska jela su, prije svega, bila jako jednostavna, no jako ukusna. Nadamo se da ste dobili pokoju ideju za blagdanski ručak. Dobar vam tek!

Kultura

326. Matičin četvrtak – saznajte tko je osvojio “Turopoljsku poculicu”

Nagradit će se najbolje kratke priče na standardnom i kajkavskom narječju.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ogranak Matice hrvatske organizira 326. Matičin četvrtak, 19. ožujka, na kojem će dodijeliti nagrade najboljim autorima 17. književnog natječaja “Turopoljska poculica”. Program počinje u 17 sati na adresi Šetalište Franje Lučića 15, a moguće ga je pratiti i online.

Na natječaj za 2025. godinu pristigla su 42 rada, a stručni žiri odabrao je najbolje priče u dvije kategorije te još po dva rada u užem izboru.

U kategoriji standardnog jezika pobijedila je Jelena Stanojčić iz Zagreba s pričom “Majka”, dok su u užem izboru Ljiljana Haidar Diab i Mirko Devčić. Na kajkavskom narječju najbolji je Mario Surjak iz Ivanca s pričom “Homo sapijensi opali z Marsa”, a među finalistima su Darko Raškaj i Štefica Dianežević.

Kao i uvijek, ulaz je slobodan.

Nastavite čitati

Kultura

Rekordan interes za natječaj u pisanju poezije – stigle prijave iz Hrvatske i inozemstva

Prijavili se autori svih generacija.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na treće izdanje natječaja u pisanju poezije koji organizira Gradska knjižnica Velika Gorica pristigla su ukupno 102 rada iz Hrvatske i inozemstva, čime je zabilježen najveći odaziv otkako se natječaj provodi. Nakon zatvaranja prijava, pjesme su predane stručnom žiriju koji će odabrati najbolje radove, a pobjednici će biti proglašeni 19. ožujka na završnoj večeri u knjižnici.

Prijave su stigle iz različitih dijelova Hrvatske, ali i iz Slovenije i Irske. Autori dolaze iz svih generacija, od 19-godišnjaka do pjesnika starijih od 70 godina, a gotovo 90 % prijava poslale su autorice.

O pristiglim radovima sada odlučuje tročlani žiri u sastavu Marija Cvetnić Hubak, Ana Matak i Zdenka Mlinar.

Završna večer natječaja održat će se 19. ožujka, u 18 sati u knjižnici. Program počinje književnim susretom s pjesnikinjom Dunja Bahtijarević, nakon čega slijedi proglašenje pobjednika i čitanje odabranih pjesama.

Nastavite čitati

Kultura

U nedjelju gradska smotra folklora – na pozornici 13 kulturno-umjetničkih društava

Objavljeno

na

Objavio/la

U nedjelju, 15. ožujka, u dvorani Gorica održat će se gradska smotra folklora. Program počinje u 17 sati, a publiku očekuje večer posvećena tradiciji, plesu i narodnim nošnjama.

Smotru organizira Zajednica kulturno-umjetničkih udruga Grada. Na pozornici će se predstaviti čak 13 folklornih društava, a to su KUD Ščitarjevo, KUD Dučec iz Mraclina, KUD Mičevec, KUD Stari grad iz Lukavca, KUD Nova zora, KUD Velika Mlaka, FA Šiljakovina, KUD Gradići, KUD Veleševec, KUD Čiče, KUD Kravarsko, OSS Buševec te FA Turopolje.

 

Nastavite čitati

Kultura

Ideja za vikend: “Grad u kojem spavaju anđeli”

“Ako ste kojim slučajem zapostavili svojeg anđela možete doći i pogledati skrovita mjesta muzeja – možda baš vaš anđeo spava u Varaždinu.”

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Muzej anđela

Nedaleko naše Gorice nalazi se jedan grad koji je u posljednje vrijeme sve zanimljiviji i privlačniji domaćim i stranim gostima. Na svega 80ak kilometara udaljenosti nalazi se Grad Varaždin. Smješten tik uz rijeku Dravu i na raskrižju četiriju velikih regija (Štajerske, Zagorja, Međimurja i Podravine), ovaj grad donosi velik broj povijesnih i kulturnih priča i zanimljivosti. Sve su to naravno djela ljudi koji svojim talentima, inicijativama i radom stvaraju priču vrijednu slušanja.

Tako je jedan od njih: gospodin Željko Prstec! Samostalni umjetnik-slikar, koji je na temelju svog slikarskog zaštitnog znaka utemeljio i otvorio prvi postav Muzeja anđela!

Prema riječima gospodina Prsteca, slikanje karakterističnih motiva anđela u baroknom ozračju gotovo tri desetljeća, vratio ga je u rodni grad Varaždin odnosno „Grad u kojem spavaju anđeli“. Taj slogan zaštićen je autorskim pravima, a prepoznat je u javnosti kao dio projekta “Anđelinjaka”. Stoga se Muzej anđela jednostavno „morao“ otvoriti upravo ondje i prikupljati umjetnička djela vezana uz temu anđela.

– Ja se temom anđela bavim već trideset godina i nekako se to povezalo s poviješću grada koja je karakterizirana barokom i predivnim crkvama.

Nastanak muzeja potaknut je i činjenicom, kako kaže Prstec, da su ljudi nekoć umjeli nositi svog anđela na ramenu, beskrajno mu vjerovali i nježno se njime ophodili, a danas to više nije tako.

– Sada su došla vremena kada se „ne stignemo“ posvetiti ni sebi ni djeci i roditeljima, a kamoli svome anđelu. Zato je važno pokušati napisati poruku svome anđelu ili eventualno pozvoniti na zvono u muzeju da probudite svojeg anđela – rekao je Prstec pozivajući sve na posjet muzeju u kojem se stvarno nalazi zvono i knjiga kojom možete „kontaktirati“ svojega anđela.

Potrebno je istaknuti Anđelinjak

To je jedinstven prostor u samom srcu Varaždina koji je uređen kao svojevrsni mali vrt anđela. Riječ je o umjetnički oblikovanom dvorištu koje posjetiteljima pruža priliku da zastanu, fotografiraju se i dožive posebnu atmosferu grada koji, kako kaže Prstec, „čuvaju anđeli“. Upravo je Anđelinjak postao jedno od prepoznatljivih mjesta Varaždina, gdje brojni posjetitelji ostavljaju svoje poruke, želje ili jednostavno zastanu kako bi na trenutak osjetili mir i simboliku koju anđeli predstavljaju.

Koncerti, tribine, predavanja…

Naravno, osim što sadrži jedinstvena i karakteristična umjetnička djela, muzej je prostor u kojem se zbivaju razna druga događanja. Neki od njih su koncerti, tribine, književne večeri, predavanja, razgovori, mjesto susreta i sl.

Uz sam muzej nalazi se i Rajski vrt, još jedan poseban kutak ovog umjetničkog prostora. Riječ je o mirnom dvorištu uređenom u duhu anđeoske simbolike, gdje posjetitelji mogu predahnuti, razgledati skulpture i umjetničke detalje te na trenutak pobjeći od gradske užurbanosti. Rajski vrt dodatno naglašava ideju muzeja kao mjesta susreta umjetnosti, duhovnosti i svakodnevnog života, a mnogi ga posjetitelji doživljavaju kao mali prostor tišine i inspiracije.

Foto: Muzej anđela

9.999 anđela

Posebnu zanimljivost muzeja čini i projekt „9.999 anđela“, koji simbolično okuplja anđele pristigle iz cijelog svijeta. Kako se glas o varaždinskom muzeju širio, tako su na njegovu adresu počeli pristizati darovani anđeli različitih oblika i materijala – iz brojnih europskih zemalja, ali i iz dalekih krajeva poput Japana, Kine, Tajlanda, Singapura ili Amerike. Danas se u muzeju čuva već oko tisuću takvih darovanih anđela, a svaki od njih nosi i svoju priču. Ideja projekta je jednostavna – svatko može darovati anđela i tako postati dio ove zbirke koja simbolično povezuje ljude iz cijelog svijeta kroz zajedničku potrebu za mirom, dobrotom i duhovnim čuvarom.

Tako Muzej anđela daje Varaždinu još jedno nezaobilazno mjesto posjeta za ljubitelje anđela iz cijelog svijeta, ali i atrakciju za svekoliku javnost. Na web stranici muzeja i facebook profilu možete pronaći galeriju umjetnina, previdne umjetničke opise ovog projekta, obavijesti o održanim događajima i onima koji slijede.

Kako kaže Prstec, ako ste kojim slučajem zapostavili svojeg anđela možete doći u Varaždin i pogledati skrovita mjesta Muzeja anđelamožda baš vaš anđeo spava u Varaždinu.

Nastavite čitati

Kultura

Missa Jubilaris na Lučićevim danima

Objavljeno

na

Objavio/la

U sklopu manifestacije Lučićevi dani, 15. ožujka 2026. održat će se koncert posvećen skladatelju, pedagogu i kulturnom djelatniku Franji pl. Lučiću, čije ime nosi i Gradski zbor “Franjo pl. Lučić”. Publika će tom prigodom imati priliku čuti njegovo antologijsko djelo Missa jubilaris.

Izvornu verziju skladbe za mješoviti zbor i puhački orkestar izvest će Komorni zbor Ivan Filipović i Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske. Koncert će voditi dirigent Goran Jerković.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno