Kako je Ljubo iz Makarske dospio u Goricu: ‘Tako je ispalo zbog našeg bivšeg trenera…’
Zahvaljujući mojoj trici u posljednjoj sekundi Zabok je prvi put u povijesti ušao u prvu ligu, u kojoj je i danas, prisjetio se Ljubo Prgomet, sportski direktor KK Gorice, uoči ogleda sa Zabokom u subotu (18 sati)…
U subotu 30. travnja očekuje nas utakmica 9. kola HT Premijer Lige za prvaka, u kojoj KK Gorica dočekuje KK Zabok. Sportski direktor i tajnik kluba Ljubo Prgomet prisjetio se kako je tricom u zadnjim sekundama svojedobno uveo Zabok u Premijer ligu te nam opisuje svoj put od Makarske do Velike Gorice, koju je odabrao kao stalnu košarkašku destinaciju…
S 12 godina mijenjaš nogomet za košarku koja će bitno utjecati na cijeli tvoj kasniji život. Iz rodne Makarske odlaziš u Split gdje počinje tvoja ozbiljna košarkaška priča koja određuje tvoj životni put koji te će te na kraju dovesti do Velike Gorice. Možeš li nam ispričati više o svojim počecima?
– Košarkom sam se počeo baviti kada sam imao 12 i pol godina. Prvo kod profesora Gorana Pihlera, a zatim kod profesora Gorana Baškovića, koji je postao moj dugogodišnji trener i prijatelj. Već s 14 godina nastupao sam u nekim utakmicama za seniorsku momčad Amfore, kao mladi i perspektivni igrač. Nakon toga me zamijetio KK Split gdje sam proveo tri sezone, jednu kadetsku i dvije juniorske. Ta generacija bila je jedna od najperspektivnijih u Hrvatskoj, što smo i dokazali laganim osvajanjem kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske u svom godištu. Paralelno s tim smo igrali 2. jedinstvenu ligu, koja je tada bila na jako visokom nivou.
Put me vratio nazad u Makarsku i nakon jedne sezone u drugoj ligi karijeru sam nastavio u Zrinjevcu, u koji sam se vraćao u više navrata. Nastupao sam za više klubova iz Zagreba i okolice i za sve me vežu više-manje lijepe uspomene. Nastupao sam i za KK Zabok, u kojem sam igrao odličnu sezonu i mojom tricom u zadnjoj sekundi ključne utakmice ušli smo prvi puta u HT Premijer ligu, gdje KK Zabok nastupa i danas. Ta ekipa je imala neviđenu sinergiju s navijačima i poslije, kad god sam igrao u Zaboku, nisam nikad više osjetio takvo navijanje. Baš nedavno smo igrali u Zaboku i sreo sam neke stare prijatelje, družili smo se kao da nije prošlo 15 godina od tada.
Što je presudilo da Velika Gorica postane tvoja baza?
– KK Gorica je postala moja baza na nagovor Josipa Sesara, s kojim sam prvi put surađivao u KK Zrinjevcu i koji me praktički vratio košarci. Nakon toga sve ostalo je povijest. S Goricom sam doživio puno lijepih trenutaka, ponekad i nekih malo težih, ali uvijek sa sretnim završetkom.
Od kadetskog i juniorskog prvaka Hrvatske život te vodio do Zagreba kroz neke krivudave puteve. Spletom okolnosti si došao u Zabok koji je zahvaljujući tebi po prvi put ušao u Premijer ligu. Sada više nisi igrač koji svojim potezima odlučuje utakmice. Kako je sjediti na klupi u ulozi sportskog direktora i tajnika kluba?
– Za mene je ovo bio prirodan put jer košarku volim i već u zadnjoj aktivnoj sezoni uključio sam se u organizaciju kluba. Izborom predsjednika Duška Radovića, s kojim sam “kliknuo” odmah nakon prve kave, objesio sam tenisice o klin i preuzeo ulogu tajnika i sportskog direktora. Dušku i meni košarka je ljubav i strast pa je tako krenula moja avantura izvan parketa koja traje i dalje.
Nedugo poslije preuzimanja funkcije u klubu desila se svima poznata pandemija koja je znatno utjecala na sport i onemogućavala normalno funkcioniranje klubovima i sportašima. Koje su te sve poteškoće dočekale i kakvo je tvoje viđenje trenutne košarkaške slike Hrvatske?
– Nažalost, pandemija je nama najviše naštetila jer smo u tom trenutku bili treći na tablici i samo jedno kolo se trebalo odigrati da taj rezultat i potvrdimo. Tu su, naravno, bili i veliki financijski izdaci jer je sve naprasno prekinuto, a mi smo i dalje imali obaveze prema igračima koje smo maksimalno ispoštovali. Srećom, većina igrača je bila svjesna situacije i izašli su nam u susret.
Što se tiče mojeg viđenja hrvatske košarke, moje mišljenje je da Hrvatska uvijek ima bogom dane talente, ali nažalost ne postoji više dugogodišnji sustav rada. Nemamo više strpljenja što nas je prije krasilo, a svi su kopirali hrvatsku košarku. Danas se više forsira atleticizam ispred razumijevanja košarke, tehnike i šuta. Realno, imamo devastiranu trenersku struku koju HKS sada pokušava vratiti na prave staze. Nadam se da će im to uspjeti jer bez kvalitetnih trenera nema ni hrvatske košarke. Za napredak se svi košarkaški zaljubljenici moraju udružiti, maknuti ega sa strane i dati još jednu priliku kraljici igra s loptom što košarka sigurno je.
Sjetimo se uvijek 80-ih i 90-ih godina, kad je košarka bila sport broj jedna u Hrvatskoj, a naši klubovi višestruki prvaci Europe. Nažalost, dolaskom Danka Radića na čelo saveza imali smo predugih 20 godina devastacije na svim razinama. Sad će biti potrebno vrijeme da sve dođe na svoje mjesto. HKS se trudi da to ispravi, ali svi moramo više pružiti ruku i manje gledati osobne interese ispred interesa HR košarke. Na kraju dana svi smo košarku igrali iz ljubavi. Neki su uspjeli više, neki manje, ali prijateljstva i poznanstva ostaju za cijeli život.
Svoje košarkaško znanje si prenio u upravu kluba gdje si zajedno s predsjednikom Duškom Radovićem i Mladenom Mikijem Starčevićem pokrenuo i razvio više uspješnih projekta, od Mini košarkaške lige do omladinskog pogona i škole košarke. Stvari je dodatno otežala pandemija gdje ste morali pokazati sve vještine snalažljivosti. Koliko je teško bilo sve pokrenuti, koliko su prepoznati Vaši napori od strane zajednice i što mislite da ste mogli bolje napraviti?
– Mini košarkaška liga je zamišljena kao dugogodišnji projekt jer omogućuje djeci da se besplatno bave sportom, druže se, igraju utakmice i nadamo se da će ove godine najbolji otići na turnir u inozemstvo. Za prošlu godinu smo dobili novac iz EU fondova, bez kojih bi teško bilo sve organizirati i sprovesti u djelo. Još jednom se zahvaljujemo Ministarstvu turizma i sporta što su prepoznali ovu lokalnu mini ligu kao dobar projekt.
Nadamo se i ove godine da će ministarstvo prepoznati naš projekt jer on uključuje više od stotinu djece iz osam osnovnih škola Velike Gorice i okolice, kao i djecu s posebnim potrebama, koju želimo uključiti kroz sudjelovanje u organizaciji same lige. Za prvu godinu smo jako zadovoljni jer smo uspjeli na završni turnir Mini lige dovesti preko 300 roditelja i djece u dvoranu. Definitivno na čemu moramo poraditi je još bolja promidžba same lige kroz marketinške akcije i što će ove godine napokon biti moguć bliži kontakt s djecom koja će sudjelovati u ovom programu.
Zadovoljni smo koliko smo ove godine postigli u omladinskom pogonu jer brojimo već stotinjak djece, a najveći uspjeh je u školi košarke koja broji 40 članova i oni su naša budućnost. U budućnosti planiramo sve selekcije voditi na turnire u Hrvatskoj i inozemstvu, jer to iskustvo je neprocjenjivo i pamti se cijeli život. Košarka im mora biti razbibriga, a ne obaveza, jer onda je sve jednostavnije, od treninga do mnogih odricanja.
Kao što sam ranije spomenuo, kvalitetna trenerska struka je jako bitna za razvoj tih mladih igrača i oni će tu djecu pokušati usmjeriti na pravi put. Svaki orkestar treba dirigenta i dogodine će opet trener Mladen Starčević postati koordinator omladinskog pogona. Sve ovo neće biti moguće bez pomoći roditelja, koji su pokazali spremnost da se uključe u rad kluba, što mi je iznimno drago.
U klubu ulažu velike napore kako bi što više ljudi doveli na tribine… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Protekle utakmice su nas podsjetile kako se nakon dvije godine vraćamo na “staro normalno” te kako je opet navijati i sjediti u publici. Utakmica protiv Zadra sa zanimljivim zabavnim sadržajem te projekt “Uskrs s KK Goricom” imala je i više nego sjajan odaziv publike. Kakvi su planovi za budućnost KK Gorice? Što nam zanimljivo spremate ove i sljedeće sezone?
– Nastavljamo u istom tonu sa zanimljivim akcijama i dalje. Sad nam predstoji utakmica s KK Zabok, što će biti zadnja domaća utakmica u regularnom dijelu Lige za prvaka. Nakon toga kreće playoff, u kojem se nadamo zadržati što duže. Za iduću godinu planiramo puno zanimljivosti za publiku i najmlađe, ali ne bih još izlazio s planovima jer treba sve dobro pripremiti.
Nakon velike pobjede protiv Cedevite junior dečki jedva čekaju subotu, da odmjere snage sa Zabokom. Što nas očekuje i koje su tvoje prognoze?
– Nadam se još jednoj pobjedi jer ova ekipa posjeduje visoku kvalitetu i ja vjerujem u njih. Međutim, sve to treba pokazati i na parketu. Do pobjede će biti kudikamo lakše doći ako navijači dođu u velikom broju na tribine i podrže naše igrače. Nastavimo svi ovu lijepu priču zajedno i neka traje što duže.
Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’
Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…
Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.
Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.
– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.
Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…
– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.
Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.
– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.
Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.
– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.
Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.
– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.
Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.
– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!
Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…
– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.
Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.
Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Foto: David Jolić/cityportal.hr
U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.
NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’
Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja
Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.
Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…
U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.
“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.
Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.
“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.
Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače
Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom
Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.
– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.
Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.
– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.
U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…
– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.
U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…
– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.
Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.
– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.
Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!
Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…
Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.
Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.
Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…
Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.
Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.
Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…
Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.
Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…
Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.
Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.