Sport
Kako je Ljubo iz Makarske dospio u Goricu: ‘Tako je ispalo zbog našeg bivšeg trenera…’
Zahvaljujući mojoj trici u posljednjoj sekundi Zabok je prvi put u povijesti ušao u prvu ligu, u kojoj je i danas, prisjetio se Ljubo Prgomet, sportski direktor KK Gorice, uoči ogleda sa Zabokom u subotu (18 sati)…
U subotu 30. travnja očekuje nas utakmica 9. kola HT Premijer Lige za prvaka, u kojoj KK Gorica dočekuje KK Zabok. Sportski direktor i tajnik kluba Ljubo Prgomet prisjetio se kako je tricom u zadnjim sekundama svojedobno uveo Zabok u Premijer ligu te nam opisuje svoj put od Makarske do Velike Gorice, koju je odabrao kao stalnu košarkašku destinaciju…
S 12 godina mijenjaš nogomet za košarku koja će bitno utjecati na cijeli tvoj kasniji život. Iz rodne Makarske odlaziš u Split gdje počinje tvoja ozbiljna košarkaška priča koja određuje tvoj životni put koji te će te na kraju dovesti do Velike Gorice. Možeš li nam ispričati više o svojim počecima?
– Košarkom sam se počeo baviti kada sam imao 12 i pol godina. Prvo kod profesora Gorana Pihlera, a zatim kod profesora Gorana Baškovića, koji je postao moj dugogodišnji trener i prijatelj. Već s 14 godina nastupao sam u nekim utakmicama za seniorsku momčad Amfore, kao mladi i perspektivni igrač. Nakon toga me zamijetio KK Split gdje sam proveo tri sezone, jednu kadetsku i dvije juniorske. Ta generacija bila je jedna od najperspektivnijih u Hrvatskoj, što smo i dokazali laganim osvajanjem kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske u svom godištu. Paralelno s tim smo igrali 2. jedinstvenu ligu, koja je tada bila na jako visokom nivou.
Put me vratio nazad u Makarsku i nakon jedne sezone u drugoj ligi karijeru sam nastavio u Zrinjevcu, u koji sam se vraćao u više navrata. Nastupao sam za više klubova iz Zagreba i okolice i za sve me vežu više-manje lijepe uspomene. Nastupao sam i za KK Zabok, u kojem sam igrao odličnu sezonu i mojom tricom u zadnjoj sekundi ključne utakmice ušli smo prvi puta u HT Premijer ligu, gdje KK Zabok nastupa i danas. Ta ekipa je imala neviđenu sinergiju s navijačima i poslije, kad god sam igrao u Zaboku, nisam nikad više osjetio takvo navijanje. Baš nedavno smo igrali u Zaboku i sreo sam neke stare prijatelje, družili smo se kao da nije prošlo 15 godina od tada.
Što je presudilo da Velika Gorica postane tvoja baza?
– KK Gorica je postala moja baza na nagovor Josipa Sesara, s kojim sam prvi put surađivao u KK Zrinjevcu i koji me praktički vratio košarci. Nakon toga sve ostalo je povijest. S Goricom sam doživio puno lijepih trenutaka, ponekad i nekih malo težih, ali uvijek sa sretnim završetkom.
Od kadetskog i juniorskog prvaka Hrvatske život te vodio do Zagreba kroz neke krivudave puteve. Spletom okolnosti si došao u Zabok koji je zahvaljujući tebi po prvi put ušao u Premijer ligu. Sada više nisi igrač koji svojim potezima odlučuje utakmice. Kako je sjediti na klupi u ulozi sportskog direktora i tajnika kluba?
– Za mene je ovo bio prirodan put jer košarku volim i već u zadnjoj aktivnoj sezoni uključio sam se u organizaciju kluba. Izborom predsjednika Duška Radovića, s kojim sam “kliknuo” odmah nakon prve kave, objesio sam tenisice o klin i preuzeo ulogu tajnika i sportskog direktora. Dušku i meni košarka je ljubav i strast pa je tako krenula moja avantura izvan parketa koja traje i dalje.
Nedugo poslije preuzimanja funkcije u klubu desila se svima poznata pandemija koja je znatno utjecala na sport i onemogućavala normalno funkcioniranje klubovima i sportašima. Koje su te sve poteškoće dočekale i kakvo je tvoje viđenje trenutne košarkaške slike Hrvatske?
– Nažalost, pandemija je nama najviše naštetila jer smo u tom trenutku bili treći na tablici i samo jedno kolo se trebalo odigrati da taj rezultat i potvrdimo. Tu su, naravno, bili i veliki financijski izdaci jer je sve naprasno prekinuto, a mi smo i dalje imali obaveze prema igračima koje smo maksimalno ispoštovali. Srećom, većina igrača je bila svjesna situacije i izašli su nam u susret.
Što se tiče mojeg viđenja hrvatske košarke, moje mišljenje je da Hrvatska uvijek ima bogom dane talente, ali nažalost ne postoji više dugogodišnji sustav rada. Nemamo više strpljenja što nas je prije krasilo, a svi su kopirali hrvatsku košarku. Danas se više forsira atleticizam ispred razumijevanja košarke, tehnike i šuta. Realno, imamo devastiranu trenersku struku koju HKS sada pokušava vratiti na prave staze. Nadam se da će im to uspjeti jer bez kvalitetnih trenera nema ni hrvatske košarke. Za napredak se svi košarkaški zaljubljenici moraju udružiti, maknuti ega sa strane i dati još jednu priliku kraljici igra s loptom što košarka sigurno je.
Sjetimo se uvijek 80-ih i 90-ih godina, kad je košarka bila sport broj jedna u Hrvatskoj, a naši klubovi višestruki prvaci Europe. Nažalost, dolaskom Danka Radića na čelo saveza imali smo predugih 20 godina devastacije na svim razinama. Sad će biti potrebno vrijeme da sve dođe na svoje mjesto. HKS se trudi da to ispravi, ali svi moramo više pružiti ruku i manje gledati osobne interese ispred interesa HR košarke. Na kraju dana svi smo košarku igrali iz ljubavi. Neki su uspjeli više, neki manje, ali prijateljstva i poznanstva ostaju za cijeli život.
Svoje košarkaško znanje si prenio u upravu kluba gdje si zajedno s predsjednikom Duškom Radovićem i Mladenom Mikijem Starčevićem pokrenuo i razvio više uspješnih projekta, od Mini košarkaške lige do omladinskog pogona i škole košarke. Stvari je dodatno otežala pandemija gdje ste morali pokazati sve vještine snalažljivosti. Koliko je teško bilo sve pokrenuti, koliko su prepoznati Vaši napori od strane zajednice i što mislite da ste mogli bolje napraviti?
– Mini košarkaška liga je zamišljena kao dugogodišnji projekt jer omogućuje djeci da se besplatno bave sportom, druže se, igraju utakmice i nadamo se da će ove godine najbolji otići na turnir u inozemstvo. Za prošlu godinu smo dobili novac iz EU fondova, bez kojih bi teško bilo sve organizirati i sprovesti u djelo. Još jednom se zahvaljujemo Ministarstvu turizma i sporta što su prepoznali ovu lokalnu mini ligu kao dobar projekt.
Nadamo se i ove godine da će ministarstvo prepoznati naš projekt jer on uključuje više od stotinu djece iz osam osnovnih škola Velike Gorice i okolice, kao i djecu s posebnim potrebama, koju želimo uključiti kroz sudjelovanje u organizaciji same lige. Za prvu godinu smo jako zadovoljni jer smo uspjeli na završni turnir Mini lige dovesti preko 300 roditelja i djece u dvoranu. Definitivno na čemu moramo poraditi je još bolja promidžba same lige kroz marketinške akcije i što će ove godine napokon biti moguć bliži kontakt s djecom koja će sudjelovati u ovom programu.
Zadovoljni smo koliko smo ove godine postigli u omladinskom pogonu jer brojimo već stotinjak djece, a najveći uspjeh je u školi košarke koja broji 40 članova i oni su naša budućnost. U budućnosti planiramo sve selekcije voditi na turnire u Hrvatskoj i inozemstvu, jer to iskustvo je neprocjenjivo i pamti se cijeli život. Košarka im mora biti razbibriga, a ne obaveza, jer onda je sve jednostavnije, od treninga do mnogih odricanja.
Kao što sam ranije spomenuo, kvalitetna trenerska struka je jako bitna za razvoj tih mladih igrača i oni će tu djecu pokušati usmjeriti na pravi put. Svaki orkestar treba dirigenta i dogodine će opet trener Mladen Starčević postati koordinator omladinskog pogona. Sve ovo neće biti moguće bez pomoći roditelja, koji su pokazali spremnost da se uključe u rad kluba, što mi je iznimno drago.
U klubu ulažu velike napore kako bi što više ljudi doveli na tribine… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Protekle utakmice su nas podsjetile kako se nakon dvije godine vraćamo na “staro normalno” te kako je opet navijati i sjediti u publici. Utakmica protiv Zadra sa zanimljivim zabavnim sadržajem te projekt “Uskrs s KK Goricom” imala je i više nego sjajan odaziv publike. Kakvi su planovi za budućnost KK Gorice? Što nam zanimljivo spremate ove i sljedeće sezone?
– Nastavljamo u istom tonu sa zanimljivim akcijama i dalje. Sad nam predstoji utakmica s KK Zabok, što će biti zadnja domaća utakmica u regularnom dijelu Lige za prvaka. Nakon toga kreće playoff, u kojem se nadamo zadržati što duže. Za iduću godinu planiramo puno zanimljivosti za publiku i najmlađe, ali ne bih još izlazio s planovima jer treba sve dobro pripremiti.
Nakon velike pobjede protiv Cedevite junior dečki jedva čekaju subotu, da odmjere snage sa Zabokom. Što nas očekuje i koje su tvoje prognoze?
– Nadam se još jednoj pobjedi jer ova ekipa posjeduje visoku kvalitetu i ja vjerujem u njih. Međutim, sve to treba pokazati i na parketu. Do pobjede će biti kudikamo lakše doći ako navijači dođu u velikom broju na tribine i podrže naše igrače. Nastavimo svi ovu lijepu priču zajedno i neka traje što duže.
Sport
Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne
Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.
Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.
– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.
U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.
Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.
– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.
Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.
Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.
Sport
Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!
Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije
U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.
U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!
Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…
Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.
Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.
– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.
Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.
– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.
Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.
– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.
Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.
A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.
– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.
Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.
I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.
I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…
U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.
Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…
Moja županija
‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’
Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.
– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.
– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.
U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.
– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.
Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.
– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.
Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.
– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.
– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.
Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…
– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.
Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati
– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.
S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…
Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.
Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.
Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.
Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).
Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igralište maksimalnih dimenzija je jučerašnjim susretom i službeno stavljeno u funkciju, a svoje nogometno umijeće demonstrirao je i gradonačelnik Krešimir Ačkar sa svojim suradnicima. Predviđeno je da će se o novom sportskom objektu ponajviše skrbiti MNK Lazina.
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lazina Čička, 20.11.2024. Otvoreno novo igralite. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podsjećamo, MNK Lazina je ove godine u MNL Turopolja i Posavine 2024. svoje domaćinstvo odradila na igralištu NK Dinamo Hidrel u Novom Čiču.
Galerija fotografija
-
HOTNEWSprije 3 danaFOTO Prometna nesreća kod Leggiera, naoružajte se strpljenjem
-
Vijestiprije 5 danaTuropoljski tjedan ‘Večere za 5’ otvara radnica u ugostiteljstvu Branka: „Volim kuhati, ali nemam za koga“
-
HOTNEWSprije 5 danaMještani Gradića pozivaju se na oprez! Provaljeno u garaže i obiteljske kuće
-
HOTNEWSprije 4 danaGoričanka Branka osvojila je 37 bodova: Ivan predjelo nije mogao probati zbog alergije
