Kako je Ljubo iz Makarske dospio u Goricu: ‘Tako je ispalo zbog našeg bivšeg trenera…’
Zahvaljujući mojoj trici u posljednjoj sekundi Zabok je prvi put u povijesti ušao u prvu ligu, u kojoj je i danas, prisjetio se Ljubo Prgomet, sportski direktor KK Gorice, uoči ogleda sa Zabokom u subotu (18 sati)…
U subotu 30. travnja očekuje nas utakmica 9. kola HT Premijer Lige za prvaka, u kojoj KK Gorica dočekuje KK Zabok. Sportski direktor i tajnik kluba Ljubo Prgomet prisjetio se kako je tricom u zadnjim sekundama svojedobno uveo Zabok u Premijer ligu te nam opisuje svoj put od Makarske do Velike Gorice, koju je odabrao kao stalnu košarkašku destinaciju…
S 12 godina mijenjaš nogomet za košarku koja će bitno utjecati na cijeli tvoj kasniji život. Iz rodne Makarske odlaziš u Split gdje počinje tvoja ozbiljna košarkaška priča koja određuje tvoj životni put koji te će te na kraju dovesti do Velike Gorice. Možeš li nam ispričati više o svojim počecima?
– Košarkom sam se počeo baviti kada sam imao 12 i pol godina. Prvo kod profesora Gorana Pihlera, a zatim kod profesora Gorana Baškovića, koji je postao moj dugogodišnji trener i prijatelj. Već s 14 godina nastupao sam u nekim utakmicama za seniorsku momčad Amfore, kao mladi i perspektivni igrač. Nakon toga me zamijetio KK Split gdje sam proveo tri sezone, jednu kadetsku i dvije juniorske. Ta generacija bila je jedna od najperspektivnijih u Hrvatskoj, što smo i dokazali laganim osvajanjem kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske u svom godištu. Paralelno s tim smo igrali 2. jedinstvenu ligu, koja je tada bila na jako visokom nivou.
Put me vratio nazad u Makarsku i nakon jedne sezone u drugoj ligi karijeru sam nastavio u Zrinjevcu, u koji sam se vraćao u više navrata. Nastupao sam za više klubova iz Zagreba i okolice i za sve me vežu više-manje lijepe uspomene. Nastupao sam i za KK Zabok, u kojem sam igrao odličnu sezonu i mojom tricom u zadnjoj sekundi ključne utakmice ušli smo prvi puta u HT Premijer ligu, gdje KK Zabok nastupa i danas. Ta ekipa je imala neviđenu sinergiju s navijačima i poslije, kad god sam igrao u Zaboku, nisam nikad više osjetio takvo navijanje. Baš nedavno smo igrali u Zaboku i sreo sam neke stare prijatelje, družili smo se kao da nije prošlo 15 godina od tada.
Što je presudilo da Velika Gorica postane tvoja baza?
– KK Gorica je postala moja baza na nagovor Josipa Sesara, s kojim sam prvi put surađivao u KK Zrinjevcu i koji me praktički vratio košarci. Nakon toga sve ostalo je povijest. S Goricom sam doživio puno lijepih trenutaka, ponekad i nekih malo težih, ali uvijek sa sretnim završetkom.
Od kadetskog i juniorskog prvaka Hrvatske život te vodio do Zagreba kroz neke krivudave puteve. Spletom okolnosti si došao u Zabok koji je zahvaljujući tebi po prvi put ušao u Premijer ligu. Sada više nisi igrač koji svojim potezima odlučuje utakmice. Kako je sjediti na klupi u ulozi sportskog direktora i tajnika kluba?
– Za mene je ovo bio prirodan put jer košarku volim i već u zadnjoj aktivnoj sezoni uključio sam se u organizaciju kluba. Izborom predsjednika Duška Radovića, s kojim sam “kliknuo” odmah nakon prve kave, objesio sam tenisice o klin i preuzeo ulogu tajnika i sportskog direktora. Dušku i meni košarka je ljubav i strast pa je tako krenula moja avantura izvan parketa koja traje i dalje.
Nedugo poslije preuzimanja funkcije u klubu desila se svima poznata pandemija koja je znatno utjecala na sport i onemogućavala normalno funkcioniranje klubovima i sportašima. Koje su te sve poteškoće dočekale i kakvo je tvoje viđenje trenutne košarkaške slike Hrvatske?
– Nažalost, pandemija je nama najviše naštetila jer smo u tom trenutku bili treći na tablici i samo jedno kolo se trebalo odigrati da taj rezultat i potvrdimo. Tu su, naravno, bili i veliki financijski izdaci jer je sve naprasno prekinuto, a mi smo i dalje imali obaveze prema igračima koje smo maksimalno ispoštovali. Srećom, većina igrača je bila svjesna situacije i izašli su nam u susret.
Što se tiče mojeg viđenja hrvatske košarke, moje mišljenje je da Hrvatska uvijek ima bogom dane talente, ali nažalost ne postoji više dugogodišnji sustav rada. Nemamo više strpljenja što nas je prije krasilo, a svi su kopirali hrvatsku košarku. Danas se više forsira atleticizam ispred razumijevanja košarke, tehnike i šuta. Realno, imamo devastiranu trenersku struku koju HKS sada pokušava vratiti na prave staze. Nadam se da će im to uspjeti jer bez kvalitetnih trenera nema ni hrvatske košarke. Za napredak se svi košarkaški zaljubljenici moraju udružiti, maknuti ega sa strane i dati još jednu priliku kraljici igra s loptom što košarka sigurno je.
Sjetimo se uvijek 80-ih i 90-ih godina, kad je košarka bila sport broj jedna u Hrvatskoj, a naši klubovi višestruki prvaci Europe. Nažalost, dolaskom Danka Radića na čelo saveza imali smo predugih 20 godina devastacije na svim razinama. Sad će biti potrebno vrijeme da sve dođe na svoje mjesto. HKS se trudi da to ispravi, ali svi moramo više pružiti ruku i manje gledati osobne interese ispred interesa HR košarke. Na kraju dana svi smo košarku igrali iz ljubavi. Neki su uspjeli više, neki manje, ali prijateljstva i poznanstva ostaju za cijeli život.
Svoje košarkaško znanje si prenio u upravu kluba gdje si zajedno s predsjednikom Duškom Radovićem i Mladenom Mikijem Starčevićem pokrenuo i razvio više uspješnih projekta, od Mini košarkaške lige do omladinskog pogona i škole košarke. Stvari je dodatno otežala pandemija gdje ste morali pokazati sve vještine snalažljivosti. Koliko je teško bilo sve pokrenuti, koliko su prepoznati Vaši napori od strane zajednice i što mislite da ste mogli bolje napraviti?
– Mini košarkaška liga je zamišljena kao dugogodišnji projekt jer omogućuje djeci da se besplatno bave sportom, druže se, igraju utakmice i nadamo se da će ove godine najbolji otići na turnir u inozemstvo. Za prošlu godinu smo dobili novac iz EU fondova, bez kojih bi teško bilo sve organizirati i sprovesti u djelo. Još jednom se zahvaljujemo Ministarstvu turizma i sporta što su prepoznali ovu lokalnu mini ligu kao dobar projekt.
Nadamo se i ove godine da će ministarstvo prepoznati naš projekt jer on uključuje više od stotinu djece iz osam osnovnih škola Velike Gorice i okolice, kao i djecu s posebnim potrebama, koju želimo uključiti kroz sudjelovanje u organizaciji same lige. Za prvu godinu smo jako zadovoljni jer smo uspjeli na završni turnir Mini lige dovesti preko 300 roditelja i djece u dvoranu. Definitivno na čemu moramo poraditi je još bolja promidžba same lige kroz marketinške akcije i što će ove godine napokon biti moguć bliži kontakt s djecom koja će sudjelovati u ovom programu.
Zadovoljni smo koliko smo ove godine postigli u omladinskom pogonu jer brojimo već stotinjak djece, a najveći uspjeh je u školi košarke koja broji 40 članova i oni su naša budućnost. U budućnosti planiramo sve selekcije voditi na turnire u Hrvatskoj i inozemstvu, jer to iskustvo je neprocjenjivo i pamti se cijeli život. Košarka im mora biti razbibriga, a ne obaveza, jer onda je sve jednostavnije, od treninga do mnogih odricanja.
Kao što sam ranije spomenuo, kvalitetna trenerska struka je jako bitna za razvoj tih mladih igrača i oni će tu djecu pokušati usmjeriti na pravi put. Svaki orkestar treba dirigenta i dogodine će opet trener Mladen Starčević postati koordinator omladinskog pogona. Sve ovo neće biti moguće bez pomoći roditelja, koji su pokazali spremnost da se uključe u rad kluba, što mi je iznimno drago.
U klubu ulažu velike napore kako bi što više ljudi doveli na tribine… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Protekle utakmice su nas podsjetile kako se nakon dvije godine vraćamo na “staro normalno” te kako je opet navijati i sjediti u publici. Utakmica protiv Zadra sa zanimljivim zabavnim sadržajem te projekt “Uskrs s KK Goricom” imala je i više nego sjajan odaziv publike. Kakvi su planovi za budućnost KK Gorice? Što nam zanimljivo spremate ove i sljedeće sezone?
– Nastavljamo u istom tonu sa zanimljivim akcijama i dalje. Sad nam predstoji utakmica s KK Zabok, što će biti zadnja domaća utakmica u regularnom dijelu Lige za prvaka. Nakon toga kreće playoff, u kojem se nadamo zadržati što duže. Za iduću godinu planiramo puno zanimljivosti za publiku i najmlađe, ali ne bih još izlazio s planovima jer treba sve dobro pripremiti.
Nakon velike pobjede protiv Cedevite junior dečki jedva čekaju subotu, da odmjere snage sa Zabokom. Što nas očekuje i koje su tvoje prognoze?
– Nadam se još jednoj pobjedi jer ova ekipa posjeduje visoku kvalitetu i ja vjerujem u njih. Međutim, sve to treba pokazati i na parketu. Do pobjede će biti kudikamo lakše doći ako navijači dođu u velikom broju na tribine i podrže naše igrače. Nastavimo svi ovu lijepu priču zajedno i neka traje što duže.
Naši zapisi iz Zemunika: Pojačanja na jedan dan, 15 janjaca, 9 odojaka i – 12 golova…
Dragi domaćini, sretna vam “stota” i veliko hvala na sjajnom gostoprimstvu!, stoji na početku izvještaja s gostovanja nogometaša Kurilovca u Zemuniku. Pobjedu 12-2 i sve oko nje opisao je Vlado Stepanić iz kluba…
Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.
No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…
U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.
Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).
No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.
Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.
Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.
Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.
Košarkaši opet u akciji: ‘Vjerujem da se možemo boriti za najviše domete!’
Košarkaši Gorice okupili su se na pripremama u ponedjeljak, bazi igrača iz prošle sezone priključila su se dva pojačanja, ali i još nekolicina igrača koji se tek bore za priliku kod trenera Damira Miljkovića
S pripremama za novu sezonu u ponedjeljak su započeli košarkaši Gorice. Prvom okupljanju odazvalo se 15 igrača. Od lanjskog kadra u momčadi su ostali Mašić, Miloloža, Šutalo, Pavlic, Dramalija, Validžić i Ninić, pojavili su se i novopridošli Turić i Ivanković, a seniorima je priključen i junior Petar Gruja, na kojeg se ozbiljno računa.
Uz njih prvom treningu odazvala se i nekolicina igrača koji traže svoje mjesto pod suncem (Tišma, Lacić, Bljaić, Martinović, Slavica), kojima bi se tijekom tjedna trebalo priključiti još koje ime.
– Lijepo vas je sve opet vidjeti. Nastavljamo tamo gdje smo lani stali. Iza nas je dobra sezona, no na to se nećemo vraćati, jer čekaju nas novi izazovi. Vjerujem kako ove sezone možemo napraviti iskorak više i boriti se za najviše domete – kazao je trener Damir Miljković, kojem će u radu asistirati Matej Buovac.
Uoči prvog treninga igrače i stručni stožer ispred Uprave kluba pozdravio je Dominik Živanović.
– Nastavljamo dalje našim putem. Pobrinuli smo se da vama ništa ne nedostaje. Imamo potpuno povjerenje u trenera i vjerujem kako zajedno možemo postići sve naše zacrtane ciljeve – poručio je Živanović.
Tijekom pripremnog perioda momčad će odigrati više prijateljskih utakmica, kao i sudjelovati na turniru u Đakovu. Novu sezonu otvaramo 11./12. listopada domaćom utakmicom protiv Ribola Kaštela.
U prvoj službenoj utakmici nove sezone nogometaši NK Mraclina gostovali su u Lonjici, u okviru 1/16 finala Županijskog kupa NSZŽ, i rutinski svladali domaću Lonju s 3:0.
Za vodstvo gostiju pogodio je Toni Borovac u 14. minuti, udarcem s oko šesnaest metara u gornji kut domaćeg gola. U nastavku je sve riješeno u drugom poluvremenu, kada je Igor Hajduk dvaput iskoristio prostore u obrani Lonje, prvo je u 75. minuti zaobišao vratara te ga matirao, a zatim precizno uz njega pogodio mrežu u 81. minuti, postavljajući konačnih 0:3.
Mraclin je nastupio u sastavu: Zagorac, Marjanović, Ivanković (od 46. J. Domitrović), Rajić, B. Dandić (od 66. M. Paradžik), Strunje, Matić (od 60. Smajić), Godinić (od 37. I. Paradžik), Perić (od 60. Hajduk), Borovac, Tokić (od 76. Đurašić). Trener: Milan Marinić.
Karlo Žiger napustio Goricu i vratio se na svoje “mjesto sreće”
Nakon tri godine u HNK Gorici, golman Karlo Žiger, koji je stigao s pedigreom bivšega golmana Chelseaja, raskinuo je ugovor s Goricom. Već sljedećega dana potpisao je ugovor s drugoligašem Sesvetama
Sad već kao davna prošlost djeluje ono vrijeme, tamo početkom ljeta, kad su igrači masovno odlazili iz HNK Gorice. Teško je sve to bilo i izbrojiti, oni pedantni kažu da su otišla 23 igrača, a u međuvremenu ih je došlo i dvoznamenkasti broj novih. Mogao bi doći još poneko, do kraja prijelaznog roka ostalo je još tjedan dana, ali ovoga puta tema je novi odlazak. Ako su brojke točne, 24. ovoga ljeta…
Klub je napustio golman Karlo Žiger, koji je igrač Gorice bio posljednje tri godine.
“Vratar Karlo Žiger i HNK Gorica dogovorili su sporazumni raskid ugovora, koji je trajao još godinu dana. Žiger je u Goricu stigao u ljeto 2022. godine, kao slobodan igrač, a sezonu kasnije proveo je na posudbi u redovima Sesveta. U našem dresu upisao je ukupno šest službenih nastupa, od čega četiri u Kupu, a posljednji je put na vrata Gorice stao u 36. kolu protekle sezone protiv Lokomotive”, objavili su iz Gorice, uz zahvalu na svemu i najljepše želje za budućnost.
Žiger, realno, u Gorici nije dobio pravu priliku u ove tri godine, ali očito je nije ni zaslužio, jer treneri su se mijenjali, a njegov status nije. I vrijedi pokušati negdje drugdje, logično je već na prvu zazvučala odluka o rastanku. Pogotovo zato što je Žiger imao spremno rješenje za dalje. Vraća se na mjesto sreće, u Sesvetsku dolinu.
“S ponosom objavljujemo povratak Karla Žigera!”, javili su se iz NK Sesveta ove srijede.
“Nakon što je posljednju sezonu proveo u redovima HNK Gorica, Karlo se ponovno priključuje našoj momčadi – ovaj put kao stalni član! Podsjećamo, Karlo je već nosio dres NK Sesveta tijekom posudbe, a sad se vraća u poznato okruženje s još više iskustva i želje za napredovanjem. Dobrodošao nazad, Karlo, sretno i uspješno u novom poglavlju!”, stoji u dodatku.
Kao prvi golman Sesveta u sezonu je krenuo Toni Šušković, još jedan bivši golman Gorice, ali on je već i u trenerskim vodama, za očekivati je da će Žiger ubrzo preuzeti “jedinicu” i stati na gol. Gorica će, s druge strane, morati potražiti novoga golmana.
– Da, moguće je da nam dođu još dva ili tri igrača do kraja prijelaznog roka, morat ćemo se popunjavati na nekim pozicijama – najavio je i trener Carević.
Sad na raspolaganju ima Davora Matijaša, koji je u sezonu ušao kao prvi golman, te Darjana Žarkova. Tražit će se treći u tom društvu, a nije nemoguće da taj treći na kraju ispadne i prvi…
Pobjeda za anale: Strašni Kurilovec brojao do 12 u Zemuniku!
Nogometaši Kurilovca bili su suludo uvjerljivi u pretkolu Kupa Hrvatske. Na gostovanju kod NK Zemunika, u okolici Zadra, Kurilovčani su pobijedili domaćina 12-2, i to na proslavi sto godina kluba…
Fešta je u Zemuniku pokraj Zadra, na stadionu Lužine, bila spremna. Domaćin, NK Zemunik, obilježavao je stotinu godina postojanja i u klubu koji igra šesti rang natjecanja idealnu priliku za centralnu svečanost vidjeli su u utakmici pretkola Kupa Hrvatske. Nakon što su u županijskom kupu krajem prošle sezone nanizali nekoliko pobjeda protiv klubova iz viših rangova i tako izborili priliku da se okušaju u pretkolu nacionalnoga kupa, u Zemuniku su vjerovali da mogu do novog pothvata i protiv “tamo nekog” Kurilovca, kluba iz okolice Velike Gorice.
Ispalo je da su se malo – preračunali!
Točnije, ispalo je da su morali dobro zaposliti moždane vijuge kako bi ispratili i zbrojili sve ono što se događalo ove srijede na njihovu igralištu. Senad Harambašić svoju je momčad na nogometni izlet na more doveo s namjerom da to baš i ne bude izlet nego ozbiljan posao. Bila je to prva službena utakmica u novoj sezoni, utakmica koja je stigla nakon priprema u kojima Kurilovčani iz šest pokušaja nikoga nisu uspjeli pobijediti.
Ovoga puta sve su to nadoknadili… S kamatama.
Pojačani Sandrom Gotalom, nekadašnjim igračem Hajduka, igrači Zemunika krenuli su žestoko, s velikom željom i motivom, ali već u sedmoj minuti dogodio im se Luka Sedlaček. Kurilovec je poveo, pa pet minuta poslije preko Darija Banića povećao svoju prednost na ekspresnih 2-0. Upravo je Gotal zabio za smanjenje kurilovečke prednosti već u 14. minuti, ali bio je to samo posljednji pozdrav svim domaćim šansama da ovdje nešto napravi.
Kurilovec je, naime, nastavio raditi sve da se pokaže kao što “bezobrazniji” gost na proslavi domaćeg jubileja. Fabijan Starčević povisio je na 3-1 u 20. minuti, Sedlaček je svoj drugi gol zabio u 32., a pet minuta poslije svoje ime na listu strijelaca upisao je i Antonio Novak. Točka, međutim, nije stavio točku na prvo poluvrijeme, jer Sedlaček je u 41. minuti kompletirao hat-trick i povisio prednost Kurilovca na ogromnih 6-1!
Prvi set, dakle, riješen je lakoćom, a isto je bilo i u drugome. Kad u tenisu netko dobije meč 6-1, 6-1, to je uvjerljiva pobjeda. Kad se to dogodi u nogometu, rezultati se zbrajaju, a konačni rezultat je – potpuna katastrofa domaćina.
Novak je u 55. minuti zabio i drugi put, a Đevad Selman već dvije minute poslije odveo je Kurilovec na 8-1. Domaći igrač Marko Jordan smanjio je na 8-2 u 65. minuti, ali već tri minute ponovno se trese domaća mreža. Florijan Raković, jedan od novih igrača Kurilovca, vratio je na sedam razlike svega tri minute poslije, za zastrašujućih 10-2 strijelac je bio David Pršir u 74. minuti, a u posljednjih pet minuta otišli su “Senad Boysi” na okruglih deset razlike. Raković je drugi put zabio u 85., a Borna Cindrić konačnih 12-2 postavio u 90. minuti.
Sve u svemu, utakmica za pamćenje, za anale turopoljskog nogometa, ali i Kupa Hrvatske. Kako se ono kaže, specifično je to natjecanje, ali baš se i ne događa svaki dan da netko nekoga pobijedi s deset golova razlike. Zaboga, pa i u rukometu se takve pobjede nazivaju ekstremno uvjerljivima, što je onda tek ovo…
A ovo je, valjda, jako dobra najava. Trener Harambašić nije paničario zbog nešto slabijih rezultata u pripremama, u njima je zapravo samo tražio dodatnu motivaciju za svoje igrače, a to je očito i dobio. Nije lako 12 komada zabiti ni kadetima lokalnog niželigaša, a kamoli na ovakvoj razini, bez obzira na činjenicu da protivnik baš i nije bio na osobitoj razini. Koliko je kurilovečki stroj doista opasan, doznat ćemo u subotu, kad na Udarniku na otvaranju 3. NL Centar gostuje Gaj Mače.
Što se Kupa tiče, u prvom kolu, u kojem se gostovanjem kod Libertasa u Novskoj priključuje i Gorice, Kurilovec će ići na Oriolik iz Oriovca, mjesta smještenog između Slavonskog Broda i Nove Gradiške. To ističemo čisto informativno, jer “udarnici” neće morati na novi put. Igrat će se na Udarniku, prema aktualnom planu to bi trebalo biti 9. rujna. Vrijeme je to reprezentativne pauze, no to ne bi trebalo biti razlog za odgodu znamo li broj reprezentativaca u redovima Kurilovca i Oriolika.
Prođe li Kurilovec i tu prepreku, gotovo sigurno slijedi netko od prvoligaša. Igrali su već u Kupu i s Osijekom, i sa Slaven Belupom, i s Istrom, čak i s Goricom, a to su uvijek posebno lijepa iskustva. Bilo bi lijepo i dogodi li se opet…
KURILOVEC: Išek, Šarić (od 70′ Bolješić), Vujnović, Selman (od 63′ D. Pršir), Sedlaček (od 58′ Fumek), M. Pršir, Makuochukwu, Novak (od 63′ Raković), Završki, Banić, Starčević (od 58′ Cindrić). Trener: Senad Harambašić.