U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Ovoga ljeta kormilo seniorske momčadi Mraclina preuzeo je trener Milan Marinić, koji iza sebe ima bogato igračko i trenersko iskustvo. Dolazak u Mraclin označava novi izazov za iskusnog stručnjaka. Uoči početka nove sezone razgovarali smo s njim o prilagodbi novoj sredini, pripremama i očekivanjima od prvog kola protiv Stupnika te zahtjevnog tjedna koji slijedi.

Dolazak u novu sredinu uvijek nosi određene izazove. Kako ste se uklopili u klub i zajednicu te kakav je prvi dojam o upravi, momčadi i atmosferi u svlačionici?
– U ovih mjesec dana mislim da sam se dobro uklopio. U klubu mi svi pomažu da ta prilagodba prođe što lakše. Dečki iz uprave nas prate svakodnevno, brinu se da igračima i meni ništa ne fali i po tome se vidi kako je Mraclin posložen klub. U klubu je dosta živo, dolaze i navijači, druže se s igračima što mi je simpatično. Atmosfera u svlačionici je prava, sportski zdrava, a momčad dobro izbalansirana.

Kako ste zadovoljni odrađenim pripremama, što biste posebno izdvojili kao dobar segment, a gdje vidite prostor za napredak prije početka prvenstva?
– S pripremama sam polovično zadovoljan jer dosta igrača nije odradilo cijele pripreme. Uvjeti za treniranje su odlični zahvaljujući našem vrijednom oružaru. Prostora za napredak vidim u većoj prisutnosti na treninzima, a pohvalno je što sami treninzi prolaze u vrlo dobroj i radnoj atmosferi.

U pripremnom razdoblju odigrali ste četiri utakmice, s tri pobjede i jednim porazom. Koliko vam ti rezultati i igre pokazuju da se momčad prilagođava vašim zahtjevima?
– Te četiri utakmice koristile su mi da prikupim što više informacija o svakom igraču, da ih vidim na djelu. Dečki su ozbiljno shvatili te trening-utakmice i maksimalno su se trudili ispoštivati sve postavljene zahtjeve.

U Kupu NSZŽ-a rezultatski uvjerljivo ste svladali Lonju (3:0). Što vam je ta utakmica otkrila o stanju momčadi?
– Ne bih baš rekao da je bilo uvjerljivo, rezultat malo vara. Oni su se pokazali kao dobra i nezgodna momčad s par kvalitetnih igrača. Najveća pobjeda je to što se nitko nije teže ozlijedio na užasnom terenu. Ta mi je utakmica pokazala da su naši momci pravi natjecatelji, brzo se prilagode situaciji na terenu i onda nametnu svoj stil igre. Još mi je pokazala da imamo širinu kadra – dečki s klupe donose dodatni impuls kad uđu.

U nedjelju počinje prvenstvo i na Novoj grabi gostuje Stupnik. Što očekujete od tog susreta?
– Jedva čekamo nedjelju i prvenstvo. Očekujem našu kvalitetnu izvedbu i maksimalan momčadski trud. Volio bih da dođe što više gledatelja kako bi nogometni dekor bio što ljepši, a naši dečki će se na terenu pobrinuti da navijači budu zadovoljni.

Slijedi pakleni tjedan, tri utakmice u samo sedam dana (Stupnik, Jaska, Zelina). Kako planirate održati svježinu momčadi i koliko bodova očekujete?
– Očekuje nas ritam srijeda–vikend. Ja više vjerujem u treniranost nego u svježinu – oni koji su redovno trenirali neće imati problema. One s manje treninga ćemo dozirati i dizati kroz utakmice. Ne bavim se prognozama, jedino svojom ekipom i time da iz utakmice u utakmicu poboljšavamo našu izvedbu. Ova momčad Mraclina ima kvalitetu i širinu svaku utakmicu ići na puni plijen. No nešto se pita i protivnika, zato je nogomet najljepša igra na svijetu. Ja mogu potvrditi samo jedno, da ćemo davati svoj maksimum, a kud će nas to odvesti, vidjet ćemo.

Na kraju razgovora, trener Milan Marinić naglasio je da vjeruje u kvalitetu i zajedništvo momčadi te da su pred Mraclinom uzbudljivi i izazovni nogometni tjedni.

Došli smo do petoga kola SuperSport HNL-a, a to znači i do petoga gostovanja nogometaša Gorice. Nakon Varaždina, Splita, Zagreba i Vinkovaca, nova destinacija je – Pula. A protivnik, naravno, Istra 1961.

– Momčad je spremna. Dobro smo se odmorili, dobro smo kroz tjedan radili… Imamo neke ozljedice pojedinaca, ali nadam se da će sve biti u redu i da će svi biti spremni za utakmicu – kaže Mario Carević, trener Gorice, svjestan težine zadatka koji slijedi u petak od 20 sati na Aldo Drosini.

– Istra ima novog trenera, ali zadržala je gro igrača iz prošle sezone, kad su bili hit prvenstva. Imaju stvarno odlične pojedince, iako ih možda nije nagradio rezultat. Imali su i težak raspored, a zbog svega toga znamo da njima ova utakmica predstavlja i neku vrstu imperativa. Tako je najavljuju, to je činjenica. Očekujem protivnika koji će sigurno jurnuti od prve minute, a mi moramo biti dobri pod pritiskom – ističe Carević i nastavlja:

– Nadam se da ćemo u napadačkom dijelu opet demonstrirati stvari koje smo pokazali u prethodne četiri utakmice. Puno smo ofenzivniji nego prošle sezone i to me veseli. Naravno da neke stvari moramo popravljati, neke ćemo popravljati u hodu, ali volim ovu momčad i način na koji igra!

Okrenuo se trener Gorice još jedanput i prema prošloj utakmici, onih čudnovatih 2-2 u gostima kod Vukovara.

– Mi smo i u toj utakmici imali 22 udarca na gol. Naravno da, kad si ofenzivan, ostavljaš više prostora otraga i tu ćemo se morati stabilizirati, iako smo generalno bili dobri. Od šest primljenih golova, četiri smo primili iz prekida, odnosno tri iz penala, a jedan izravno iz slobodnjaka – zbrojio je Car.

Momčad koju voli nastupit će u Puli u dosadašnjem izdanju, ali u sljedećih tjedan dana mogla bi dobiti i neke nove opcije. Prijelazni rok završava 5. rujna, to tad bi moglo biti i novih lica, iako…

– Nama nužno ne treba ništa – kaže Carević, pa se ipak donekle korigira:

– Ili nam treba možda još jedan ili dva igrača, čisto da zatvorimo neke pozicije… Idemo u tom smjeru, ali nismo pod nekim imperativom, nije da nam gori. Neki igrači nam se i vraćaju, imamo puno rezerve i u našem kadru. Perić se vratio iz ozljede, Duraković nakon suspenzije, jedva čekam da Fiolić počne više igrati, Erceg je bio ozlijeđen, Bakić nije došao spreman, ali daje nam neku ludu energiju… Imamo dosta rezerve, a ja ni ne želim preveliku grupu, jer tu dobiješ i nezadovoljstvo dijela igrača. Vjerojatno ćemo dovesti još dvojicu, ili dvije-tri pozicije maksimalno.

Što se startnih 11 za Drosinu tiče, najveći dio toga je jasan i poznat, a upitno je jedino hoće li svoju poziciju nakon odrađenog crvenog kartona od prve minute imati Elvir Duraković, kao i hoće li prema naprijed startati Erceg ili Čuić. Sve ostalo trebalo bi biti vrlo slično varijanti iz prethodne dvije utakmice…

Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Trontelj, Pozo, Kavelj, Vrzić – Pavičić, Pršir – Čuić

Već je osvajanje naslova pobjednika kupa NS Zadarske županije i, upravo na bazi istog, plasman u pretkolo HR kupa, predstavljao najveći povijesni iskorak i uspjeh dugogodišnjeg županijskog ligaša, čije se igralište, sa jasnim obrisima budućeg lijepog stadiona, nalazi u neposrednoj blizini zemuničkog odnosno zadarskog aerodroma.

No, da su vrijedni domaćini imali neskrivenu ambiciju učiniti i još jedan korak više plasmanom u 1. kolo HR kupa, što bi nema sumnje bio najljepši poklon za njihov stoti rođendan koji se upravo tog dana obilježavao na prigodan i njima svojstven način, potvrđuje činjenica da su upravo za utakmicu protiv trećeligaša iz turopoljske metropole posegnuli za petoricom novih igrača, sa statusom pojačanja, iz susjednih klubova. Ne uspiju li dohvatiti plasman u daljnje kup natjecanje, iste će igrače, navodno, vratiti u matične klubove, što je, opet navodno, u skladu s važećim propisima…

U okružju isijavanja dalmatinskog krša i kamena na 30 celzijevaca, dočekale su nas lijepo uređene i shodno potrebama županijskog ligaša skrojene prostorije u sjevero-zapadnom uglu budućeg sportskog centra Lužine, tribina sa 4 reda sjedalica duž cijele zapadne strane (za sada, na žalost, nenatkrivene) i prostrani teren sa nevjerojatno uređenim i održavanim travnjakom, doslovno zelenim tepihom, o kakvom mi u Kurilovcu trenutno možemo samo sanjati. Dočekalo nas je, po riječima samih domaćina, gotovo tisuću domaćin navijača, ispunjenih očekivanjima da im njihovi dečki mogu priuštiti još jednu nezaboravnu utakmicu pa bi potom i rođendanska proslava trebala i morala biti još ljepša i nezaboravnija.

Prvi tragovi zabrinutosti na njihovim licima pojavili su se kada je gostujući stručni štab svoju momčad poslao na zagrijavanje točno 50 minuta prije početka same utakmice, dok su se njihovi nogometni mezimci još uvijek držali hladovine svojih svlačionica. Zabrinutost je porasla već u 12. minuti poslije golova Sedlačeka i Banića, a nada se vratila u 14. kada je Gotal lijepim “škaricama” smanjio na 1:2 (doduše, poslije nepotrebnog previda glavnog suca i prekršaja na vrataru Išeku).

No, tu je ujedno bio početak i kraj svim nadama domaćina jer je na isteku 45. rezultat bio 1:6 (Sedlaček dva puta, Banić, Starčević, Novak). Bilo je i više nego jasno kako je prelijepi travnjak zapravo bio veliki argument u prilog Kurilovčanima, na čiji sitni vez na sredini i probijanje po bokovima, igrači trenera Nikole Matkovića nisu imali apsolutno nikakav odgovor.

Ipak evidentna „razlika u klasi“ potvrđena je i u drugom dijelu, koji je završen identičnim omjerom 1:6 (Jordan za domaće, a Raković 2, Novak, Selman, D. Pršir i Cindrić po 1), pri čemu su oba trenera iskoristila mogućnost svih izmjena. Sjenu na sjajnu predstavu Senadovih trupa bacila je ozljeda novopridošlog i vrlo zanimljivog napadača Dominika Furneka, a dežurna liječnička služba potvrdila je kako ipak nije riječ o ozbiljnijoj povredi, što se svi iskreno nadamo i simpatičnog Čazmanca ubrzo očekujemo na treningu.

Posebno poglavlje ove utakmice svakako je način na koji su nas domaćini dočekali odmah po izlasku iz autobusa, negdje oko 15,00 sati, a nadasve poslije odigrane utakmice, uz napomenu da je ponašanje domaćih igrača i navijača tijekom iste bilo iznimno korektno i tolerantno. Prateći sadržaji proslave 100-tog rođendana NŠK Zemunik, kako za sve brojne domaće kibice – više stotina njih, tako i za našu ekspediciju, bili su uistinu bogati i birani.

Cijenu za to “platilo” je 15 janjaca i devet odojaka, uz obilje neizbježnog dalmatinskog pršuta i sira, a sve to, dakako, ne ide bez mrzle pive i dobrog gemišta i bevande, sve po volji i želji, sve gratis i uz brzu podvorbu lipih Dalmatinki i kršnih Dalmatinaca (pretpostavljamo volontera). Na žalost, baš kad je prava dalmatinska fešta, uz prve taktove grupe Vista, krenula u svom prepoznatljivom smjeru i vrhuncu, bili smo prisiljeni mahnuti domaćinu na pozdrav i krenuti na put via Kurilovec.

S pripremama za novu sezonu u ponedjeljak su započeli košarkaši Gorice. Prvom okupljanju odazvalo se 15 igrača. Od lanjskog kadra u momčadi su ostali Mašić, Miloloža, Šutalo, Pavlic, Dramalija, Validžić i Ninić, pojavili su se i novopridošli Turić i Ivanković, a seniorima je priključen i junior Petar Gruja, na kojeg se ozbiljno računa.

Uz njih prvom treningu odazvala se i nekolicina igrača koji traže svoje mjesto pod suncem (Tišma, Lacić, Bljaić, Martinović, Slavica), kojima bi se tijekom tjedna trebalo priključiti još koje ime.

– Lijepo vas je sve opet vidjeti. Nastavljamo tamo gdje smo lani stali. Iza nas je dobra sezona, no na to se nećemo vraćati, jer čekaju nas novi izazovi. Vjerujem kako ove sezone možemo napraviti iskorak više i boriti se za najviše domete – kazao je trener Damir Miljković, kojem će u radu asistirati Matej Buovac.

Uoči prvog treninga igrače i stručni stožer ispred Uprave kluba pozdravio je Dominik Živanović.

– Nastavljamo dalje našim putem. Pobrinuli smo se da vama ništa ne nedostaje. Imamo potpuno povjerenje u trenera i vjerujem kako zajedno možemo postići sve naše zacrtane ciljeve – poručio je Živanović.

Tijekom pripremnog perioda momčad će odigrati više prijateljskih utakmica, kao i sudjelovati na turniru u Đakovu. Novu sezonu otvaramo 11./12. listopada domaćom utakmicom protiv Ribola Kaštela.