Povežite se s nama

Sport

Kako je i zašto velikogorička košarka tresnula o pod…

Nema više one rečenice “Velika Gorica je jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u sva tri najpopularnija sporta…” Košarkaši su nakon četiri uspješne sezone ovu petu okončali ispadanjem iz lige, a mi pokušavamo odgovoriti na pitanja koja se nameću: Kako? Zašto? I što sad?

Objavljeno

na

Još tamo krajem rujna prošle godine, u posljednjim trenucima iščekivanja početka nove sezone, osjećaj nije bio dobar. Vladimir Krstić koji dan ranije je završio posao u ulozi asistenta tadašnjeg izbornika Mulaomerovića i priključio se posljednjoj fazi priprema košarkaša Gorice, kluba kojeg je dotad vodio mobitelom, u stalnoj komunikaciji s pomoćnikom Braslavom Turićem. Nije se to pokazalo kao dobitna kombinacija, jer čim je sezona krenula, zle slutnje dobile su nove argumente…

Nakon startne pobjede protiv Zaboka, Goričani su zaredali s gomilom poraza, kako u domaćem prvenstvu, tako i u ABA 2 ligi, pa je ubrzo došlo i do rastanka s trenerom Krstićem. Palicu je preuzeo dotadašnji pomoćnik Turić, neke promjene doživljavao je u svemu tome i igrački roster, ali kola su nezadrživo išla nizbrdo.

U jednoj fazi sezone Gorica se stabilizirala, iz sigurnog putnika u niži rang pretvorila se u momčad koja ima pravo gledati i prema vrhu tablice u Ligi za ostanak, ali konačni rasplet ispao je – užasavajući. Košarkaši Gorice ispali su iz Premijer lige nakon pet godina u elitnom klupskom košarkaškom društvu, a svaku nadu ubio je završni poraz od Dinamo Zagreba u nedjelju poslijepodne.

I koliko god se ta mogućnost nazirala praktički cijele sezone, koliko god se ta priča o eventualnom ispadanju vrtjela u eteru, na kraju je osjećaj šoka odnio uvjerljivu pobjedu nad svim ostalim emocijama… Je li moguće? Nakon četiri ovakve sezone, u petoj biti zadnji?! Kako se to može dogoditi, zašto?

Dobro, realno gledajući i nažalost po sport u ovom gradu, nije baš previše Velikogoričana nemirno spavalo nakon takvog raspleta, pažnja koju košarkaši imaju nezasluženo je skromna, pa je izostala i žešća reakcija javnosti, ali upućeni su svakako završili u stanju šoka. I s gomilom pitanja iznad glave.

Pitanja na koje odgovore sasvim sigurno traži predsjednik kluba Duško Radović, čije ćemo mišljenje ovih dana svakako saslušati, a uz njega i Senad Beganović, koji je u 66. godini debitirao u ulozi direktora nekoga kluba, u ovoj priči prvog operativca, i tako naslijedio Ljubu Prgometa, bivšeg sportskog direktora i tajnika, koji je prije odlaska imao jasne obrise izgleda svlačionice, kao i trenera koji bi vjerojatno bio puno bolje rješenje…

Pa pokušajmo, korak po korak, potražiti odgovore…

KORAK 1 – Zamjene koje su baš i nisu

Prva pogreška u nizu dogodila se, naravno, već u samome startu. Pri slaganju rostera. Otišli su dugogodišnji nositelji igre, Borna Kapusta, Mate Kalajžić, Lovro Mazalin i Marko Baković, četvorica iz petorke, a pokušaji da se pronađu adekvatne zamjene za njih očito nisu bili uspješni.

Novi par playmakera tako su postali Toni Jelenković, bivši MVP lige u dresu Škrljeva, i povratnik Karlo Mikšić. Prvi je odigrao očajnu sezonu, drugi brzo “odletio”… Ivan Nakić-Vojnović nije uspio pokriti ni Mazalina ni Bakovića, kao što ni Vito Porobić nije uspio “sakriti” odlazak Kalajžića. Budući da nije doveden nitko na poziciji petice, da je i dalje Dino Cinac, orginalno četvorka, na poziciji pod koševima imao pomoć jedino dojučerašnjeg juniora Stipe Sokola, brzo je postalo jasno da to neće biti dobro…

KORAK 2 – U iščekivanju Vladimira Krstića…

Nije pomogla ni cijela priča oko trenera, čovjeka koji bi sve to trebao “uglazbiti”, pretvoriti u momčad koja će biti bolja nego igrači individualno, jer kvalitete je očito bilo manje. Izbor Vladimira Krstića odmah je izazvao brojna čuđenja, budući da je riječ o treneru bez osobitih rezultata u trenerskoj karijeri, a pogotovo uvažavajući činjenicu da novog trenera neće biti s momčadi tijekom Eurobasketa, dakle sve do dva tjedna prije početka sezone?! Ili i kasnije, da je reprezentacija otišla još dalje…

Dok je glavni trener bio uz repku, pripreme je u dogovoru s njim vodio Braslav Turić, Krstićev pomoćnik. Rezultati su kroz pripreme bili dosta dobri, momčad se počela prilagođavati novim zahtjevima, a onda se Krstić priključio… Igrači su se potiho žalili na pretreniranost, uslijed koje je dolazilo do ozljeda, a ni kemija u svlačionici nije bila na pravoj razini. Možda i poneko kolo prekasno, 15. studenog došlo je do rastanka s Krstićem, koji je momčad ostavio u nekoj vrsti rasula, rezultatski na dnu, a stigao je i potjerati Karla Mikšića iz kluba nakon svađe na klupi, tijekom utakmice.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

KORAK 3 – Turić kao najjednostavniji izbor, ali…

S odlaskom Krstića se ponešto odugovlačilo, a s izborom njegova nasljednika nije se kompliciralo. Odabrano je najlakše moguće rješenje, pa je Braslav Turić – bivši izbornik ženske košarkaške reprezentacije, općenito trener s gomilom uspjeha u ženskoj košarci – iz uloge pomoćnika promoviran u glavnog trenera. Reference su bile tu, staž u klubu već u tim trenucima solidne, preostalo je još “samo” vidjeti kakav će biti njegov prijelaz u mušku košarku.

A o tome će, na kraju, najbolji sud dati – rezultat. Koji, u najmanju ruku, nije dobar. Samim time, ni odluka klupskog vodstva da povjeri momčad u Turićeve ruke teško može biti dobra. Dobio je priliku voditi momčad do kraja sezone, u suradnji s predsjednikom i direktorom nadograditi je dolascima novih igrača, ali nakon svega će ostati zapisano jedino da je ispao iz lige. I da je ovaj poraz od Dinama, prema apsolutno svemu sudeći, bila njegova posljednja utakmica na klupi Gorice.

Najjednostavnije odluke, ispada, ponekad nisu i najbolje.

KORAK 4 – Traži se pojačanje: Jedan pogodak i nekoliko promašaja

Budući da je momčad posložena prekasno, da nije bilo ni pravog balansa, da je Krstić potjerao Mikšića, valjalo je pametno potrošiti “žetone” u dozvoljenim razdobljima i reagirati osnaživanjem očito preslabe momčadi. A to je posao koji treba znati odraditi, jer tržište treba dobro poznavati, imate prave kontakte, dobre informacije… Sve to, nažalost, Gorica tijekom ove sezone nije imala.

Prvo pojačanje bio je Jure Gunjina, prekaljeni prvoligaški igrač, dobar dodatak ovoj momčadi, ali i igrač koji pokriva pozicije “tri” i “četiri”. Na kojima je Gorica već imala Mašića, Batura, u nekim solucijama i Majića i Porobića. A centra i dalje nije imala. Pokušalo se sa strancima, ali prvi je bio takav da nije mogao ni ozbiljno sudjelovati u treningu, a ni drugi nije bio puno bolji… Seth LeDay, brat Partizanova asa Zacha, letio je iz SAD-a uz najavu da je riječ o centru, skakaču, atraktivnom zakucavaču, a na Pleso sletio sa svojim 196 centimetara i košarkaškim vještinama dostatnim eventualno za drugi rang hrvatske košarke.

Obojica su brže otišla nego došla, a sljedeći pokušaj bio je i najbolji potez sezone. Dolaskom Milana Lužaića, beka iz Trebinja, Gorica je dobila novu kvalitetu. Ubrzo se Lužaić predstavio kao (po)najbolji igrač ove momčadi, njegova uloga bila je ključna u onom jedinom dobrom razdoblju sezone, ali splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da ga u završnici sezone, kad se lomilo, nije bilo…

Posljednje pojačanje, usput rečeno, konačno je donijelo centimetre i mišiće, u liku 211 centimetara visokog Petra Madunića, ali pokazalo se da su centimetri i mišići i jedino što je ovaj mladić donio sa sobom.

Foto: KK Gorica/Nenad Mudrinić

KORAK 5 – A onda i sreća okrene leđa…

Unatoč svim problemima, svim pogreškama i propustima, Gorica je u jednom trenutku izgledala kao sigurna oklada kad je ostanak u ligi u pitanju. S Lužaićem i Uljarevićem na bekovskim pozicijama, nažalost uz skromnu ili nikakvu pomoć Jelenkovića, s Baturom, Mašićem, Gunjinom i Majićem, s Dino Cincem i iskoristivim Nakićem Vojnovićem pod košem, djelovalo je to kao momčad koja bi doista mogla razmišljati i o doigravanju, o jednoj od prve dvije pozicije…

A onda je, u završnici utakmice protiv Dinama doma, koja je izgubljena u posljednjim sekundama, kao i njih još nekoliko, nastradao Milan Lužaić. Pukla je kost u ruci i sezona je za njega bila završena. Dva dana poslije, na treningu je “otišlo” rame Dine Cinca. Sezona je i za njega odmah bila završena… A Gorica se našla u problemima s kojima se, nažalost, nije znala nositi.

KORAK 6 – Što dalje, gorička košarko?

Nakon tih prvih pet koraka, vrijeme je i za šesti. Za odluku – što dalje? Veliko je pitanje hoće li predsjednik Duško Radović imati želje, volje i energije nastaviti dalje, a odgovor je u ovom trenutku puno bliži “ne” nego “da”. Upitna je samim time, u najmanju ruku, i sudbina direktora Beganovića, baš kao i trenera Turića. Otići će, za očekivati je, i većina igrača, a sve to govori da je košarkaška Velika Gorica na pragu jednog novog početka.

S novim licima na terenu, na klupi, a moguće i na upravljačkim pozicijama. Jedino što je u ovom trenutku poznato zvuči užasavajuće nakon svega što smo gledali posljednjih nekoliko godina, ali istinito je…

Gorica će igrati u drugoj ligi.

 

Sport

Oproštaj od jeseni s odgodom: Dva lokalna derbija i lider Polet u gostima

Prva polovica sezone u Premier ligi Zagrebačke županije završit će tjedan dana kasnije nego što je bilo planirano, a među osam utakmica za kraj kriju se i neke poslastice za ljubitelje niželigaškog lokalnog nogometa…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prva polovica Premier lige Zagrebačke županije, šestoga ranga natjecanja, nakrcanog sa čak osam naših klubova, trebala je biti okončana prošlog vikenda, no vremenski uvjeti to nisu dozvolili. Dio utakmica, doduše, odigran je po planiranom rasporedu, ali najveći dio njih snijeg je odgodio za tjedan dana. Posljedično, nama najzanimljiviji rang natjecanja svoje će posljednje jesenske retke ispisati ovog vikenda…

Od subote do ponedjeljka na rasporedu je tako osam utakmica, a među njima se krije i nekoliko poslastica za ljubitelje turopoljskog niželigaškog nogometa. Naravno, tu u prvom redu mislimo na utakmice koje daju puni smisao jednom ovakvom natjecanju, a to su lokalni derbiji. S obzirom na broj naših predstavnika u “premijerki”, praktički ne postoji kolo u kojem nema barem jednog ogleda naših i naših, a takav je slučaj i u ovom posljednjem što se prve polusezone tiče.

U subotu takvih utakmica neće biti, budući da je jedina utakmica subotnjeg rasporeda okršaj Sloge i Vatrogasca iz Zdenaca u Križu, dok će nedjelja biti puno bogatija i sadržajnija.

Nakon nedjeljnog ručka, naime, s početkom od 14 sati, snage će odmjeriti klubovi iz donjeg dijela tablice: nogometaši Gradića, koji se pokušavaju na sve moguće načine odmaknuti od dna, na svom će terenu dočekati Klas iz Mičevca, koji ima samo dva boda više, što je u ovom trenutku dovoljno za tri mjesta bolji plasman. Uspije li domaćin doći do šeste pobjede u sezoni, preskočit će Mičevčane, a samim time će i slika na kraju jeseni biti kudikamo pozitivnija. S druge strane, uspiju li gosti doći do bodova, na zimsku stanku otići će puno mirnije…

Mirno će na “zimski san” moći otići nogometaši Lukavca, koji će u posljednjem kolu jeseni gostovati u Donjoj Lomnici kod NK Lomnice, koja je u gotovo identičnoj situaciji kao ranije spomenuti Klas. Lukavčani su na 24 boda, smješteni na vrhu dolje polovice tablice, dok njihovi susjedi iz Lomnice imaju šest bodova manje, samo dva više od pretposljednjih Gradića. Nije lako zaključiti da će domaćini krenuti žestoko po puni plijen, ali nešto će se tu pitati i Lukavčane…

Najbolje u ovoj ligi stoji Polet iz Buševca, koji je u pretposljednjem kolu osigurao titulu jesenskog prvaka, a nju će valjati potvrditi i dobrim nastupom u zadnjem kolu. Neće biti lako u gostima kod petoplasirane Lonje, no ohrabrujuće po trenera Josipa Rožića i njegove igrače može zvučati podatak da je Lonja dobila samo dvije od posljednjih pet utakmica.

Turopoljcu u Kuče stiže Dubrava iz vrbovečkoga kraja, koja bi se eventualnom pobjedom poravnala s Poletom u slučaju poraza društva iz Buševca, a sve to će reći da Kučani mogu pomoći Buševčanima da sama završnica jeseni bude još uspješnija. Doma će igrati i Buna, koja će bod iz Buševca u prošlom kolu pokušati kapitalizirati dobrim rezultatom doma protiv Zrinskog iz Farkaševca, koji nije pokazao previše tijekom ove jeseni. U goste će, za kraj, ići nogometaši Jelačića, koji će na putovanje do Bestovja, na noge trenutačno osmoj momčadi lige, koja ima samo bod manje od društva iz Vukovine.

Sve u svemu, dovoljno razloga da se posljednji put ove jeseni uživa u čarima “premijerke”…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Utakmicu koju treba dobiti! ‘Cijela naša sezona stat će u ovih 60 minuta…’

Rukometaši Gorice u subotu od 18 sati gostuju kod Čakovca, izravnoga konkurenta za plasman u Ligu za prvaka. Uspomene iz prošle sezone su bolne, raspored do kraja je opako težak, ali sve je u rukama naših rukometaša…

Objavljeno

na

Objavio/la

Zagreb je očekivano odmaglio konkurenciji, naravno da je prvo mjesto u skupini A domaćeg prvenstva od prve sekunde rezervirano za jedinog prvaka države, a samim time bilo je jasno da će se svi ostali boriti za drugo i treće mjesto. Svi koji žele u Ligu za prvaka, a tu ambiciju rukometaši Gorice nikad nisu skrivali.

Na putu do ostvarenja tog cilja Goričani su dobar dio ove jeseni gurali jako dobro, iako ne savršeno, a stvari su se zakomplicirale prije dva tjedna u Umagu. Domaćin je u tom susretu došao do tek druge pobjede u sezoni i ostavio Goricu bez dva iznimno važna boda. Budući da je slijedio ogled sa Zagrebom, u kojem se na bodove nije moglo računati, odmah je postalo očito da će odluka padati u posljednja tri kola.

Nakon dva vezana poraza Goričani su s drugog pali na treće mjesto poretka, s bodom više od četvrtog Čakovca, svog sljedećeg protivnika. U subotu od 18 sati Gorica, naime, gostuje baš kod Čakovca, koji ima želju, cilj i ambiciju pobjedom preskočiti Goričane i izgurati ih iz kruga prve tri momčadi.

U prijevodu, to znači sljedeće:

– Praktički cijela sezona i njima i nama će stati u tih 60 minuta!

Izgovorio je to trener Gorice Matej Mišković, svjestan važnosti ovog ogleda. Eventualni poraz bio bi težak udarac goričkim ambicijama, eventualna pobjeda bila bi ogroman korak naprijed, možda i presudan.

– Čeka nas teško gostovanje kod dobro nam poznatog protivnika. Nema dvojbe da je pred nama veliki derbi, jer kad pričamo o Čakovcu, pričamo o jednoj vrlo kvalitetnoj momčadi. S razlogom zajedno s nama ciljaju plasman u Ligu za prvaka, ali mi se pripremamo, motivirani smo i siguran sam da ćemo dati sve od sebe – ističe Mišković.

Podsjetit ćemo opet na prošlu sezonu, kad je situacija bila vrlo slična. Gorica je također išla u Čakovec i prošla… Nije prošla! Poraz od 14 razlike, koji se ponovio i u gostima kod Bjelin Spačve, ukrao je Gorici šansu za plasman u gornji dom hrvatskog klupskog rukometa, a te rane sve do danas nisu do kraja zacijelile. I ovom prilikom će raspored do kraja biti sličan, jer nakon Čakovca slijedi i težak domaći okršaj s Bjelin Spačvom te za kraj gostovanje kod Trogira, trenutačno druge momčadi Lige A.

U prijevodu, treba napraviti sve što se može napraviti za pobjedu u subotu.

– Neće biti nimalo lako, toga smo itekako svjesni, ali idemo se baciti na glavu. Spremni smo i motivirani, nadamo se da ćemo se kući vratiti s dva boda – zaključio je Mišković.

Ajmo, Gorica!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pod svjetlima reflektora: ‘Navikli smo na umjetnu travu, mi i naši prstići zajedno…’

Nogometaši Kurilovca u petak od 19 sati gostuju kod Prečkog, oslabljeni neigranjem šestorice igrača, ali spremni da pokažu sve što mogu u pretposljednjoj utakmici jesenske polusezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Službeno će to biti posljednje, 15. kolo jesenskog dijela prvenstva u 3. NL Centar, a ono će biti otvoreno u Prečkom u petak od 19 sati. U tom će terminu, u kojem nogometaši Prečkog već po običaju igraju svoje domaće utakmice, na zagrebački zapad stići nogometaši Kurilovca, sad već i željni utakmica, jer ona iz prošloga kola protiv Tigra iz Svete Nedelje je odgođena.

– Spremni smo koliko možemo biti s obzirom na okolnosti. Ušli smo u završnicu jeseni sa 17 igrača, imamo petoricu ozlijeđenih i suspendiranog Maka Goziembaha, koji treba odraditi još dvije utakmice zbog crvenoga kartona protiv HAŠK-a. Osjeti se i određeno zasićenje nakon svega što smo prošli posljednjih mjeseci, ali vjerujem da ćemo skupiti snage i energije za što bolje odraditi još ovo što je ostalo – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić.

Cijelu jesen propustili su kapetan Dodo Završki i Nigerijac Elijah Chikwado, dobar dio jeseni propustili su i Đevad Selman i Jakov Caganić, a ozlijedio se i mladi Filip Kraljević… Uz sve to, otegotna okolnost u Prečkom će biti i hladnoća koja je neizbježna u večernjim satima, ali i teren s umjetnom travom. Iako…

– Pa dobro, treniramo i mi na umjetnoj travi. Na pola mi, na pola prstići. Tako da smo optimisti – duhovit je trener Senad, kojem je više puna kapa ponavljati u koliko skromnim uvjetima Kurilovčani moraju funkcionirati.

– Ajmo pričati o nogometu, stvarno ne bih išao opet u te priče…

A kad pričamo o nogometu, možemo reći da Prečko ima mladu i zanimljivu momčad, na desnom krilu navodno je njihov najbolji igrač, a Kurilovčani će na sve to imati spreman odgovor. Kao što su ga imali i u najvećem dijelu jesenskih bitaka.

– S ovim gostovanjem kod Prečkog nećemo završiti polusezonu, budući da smo dogovorili da odgođenu utakmicu protiv Tigra odigramo 6. prosinca, odnosno sljedeći vikend. Igrat ćemo tamo, u gostima, opet na umjetnoj travi, budući da smo zamijenili domaćinstva – otkriva Senad.

Tih bi dana, nakon što se odigraju i posljednje utakmice osmine finala, Kurilovčani mogli saznati protivnika u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Ta je utakmica na rasporedu krajem veljače ili početkom ožujka, ima do tad još dovoljno vremena, ali neke senzacionalne promjene tijekom zimske stanke nemamo razloga očekivati. Financijska situacija je poslovično problematična, u potpunom neskladu s rezultatima i općim dojmom, ali na to su Kurilovčani već naviknuti.

I zato će im zimska pauza jako dobro doći. Da se odmore, resetiraju, prikupe još poneku dozu entuzijazma, pa krenu dalje. O istom trošku…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!

U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.

Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.

Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…

Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:

– Zovite me Agent 007!

Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.

Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.

Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.

Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.

Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.

Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.

Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.

09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.

Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.

Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru

Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika

Objavljeno

na

Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.

Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.

Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.

U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:

1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo

Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno