Sport

Kako je i zašto velikogorička košarka tresnula o pod…

Nema više one rečenice “Velika Gorica je jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u sva tri najpopularnija sporta…” Košarkaši su nakon četiri uspješne sezone ovu petu okončali ispadanjem iz lige, a mi pokušavamo odgovoriti na pitanja koja se nameću: Kako? Zašto? I što sad?

Objavljeno

prije 3 godine

8. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Još tamo krajem rujna prošle godine, u posljednjim trenucima iščekivanja početka nove sezone, osjećaj nije bio dobar. Vladimir Krstić koji dan ranije je završio posao u ulozi asistenta tadašnjeg izbornika Mulaomerovića i priključio se posljednjoj fazi priprema košarkaša Gorice, kluba kojeg je dotad vodio mobitelom, u stalnoj komunikaciji s pomoćnikom Braslavom Turićem. Nije se to pokazalo kao dobitna kombinacija, jer čim je sezona krenula, zle slutnje dobile su nove argumente…

Nakon startne pobjede protiv Zaboka, Goričani su zaredali s gomilom poraza, kako u domaćem prvenstvu, tako i u ABA 2 ligi, pa je ubrzo došlo i do rastanka s trenerom Krstićem. Palicu je preuzeo dotadašnji pomoćnik Turić, neke promjene doživljavao je u svemu tome i igrački roster, ali kola su nezadrživo išla nizbrdo.

U jednoj fazi sezone Gorica se stabilizirala, iz sigurnog putnika u niži rang pretvorila se u momčad koja ima pravo gledati i prema vrhu tablice u Ligi za ostanak, ali konačni rasplet ispao je – užasavajući. Košarkaši Gorice ispali su iz Premijer lige nakon pet godina u elitnom klupskom košarkaškom društvu, a svaku nadu ubio je završni poraz od Dinamo Zagreba u nedjelju poslijepodne.

I koliko god se ta mogućnost nazirala praktički cijele sezone, koliko god se ta priča o eventualnom ispadanju vrtjela u eteru, na kraju je osjećaj šoka odnio uvjerljivu pobjedu nad svim ostalim emocijama… Je li moguće? Nakon četiri ovakve sezone, u petoj biti zadnji?! Kako se to može dogoditi, zašto?

Dobro, realno gledajući i nažalost po sport u ovom gradu, nije baš previše Velikogoričana nemirno spavalo nakon takvog raspleta, pažnja koju košarkaši imaju nezasluženo je skromna, pa je izostala i žešća reakcija javnosti, ali upućeni su svakako završili u stanju šoka. I s gomilom pitanja iznad glave.

Pitanja na koje odgovore sasvim sigurno traži predsjednik kluba Duško Radović, čije ćemo mišljenje ovih dana svakako saslušati, a uz njega i Senad Beganović, koji je u 66. godini debitirao u ulozi direktora nekoga kluba, u ovoj priči prvog operativca, i tako naslijedio Ljubu Prgometa, bivšeg sportskog direktora i tajnika, koji je prije odlaska imao jasne obrise izgleda svlačionice, kao i trenera koji bi vjerojatno bio puno bolje rješenje…

Pa pokušajmo, korak po korak, potražiti odgovore…

KORAK 1 – Zamjene koje su baš i nisu

Prva pogreška u nizu dogodila se, naravno, već u samome startu. Pri slaganju rostera. Otišli su dugogodišnji nositelji igre, Borna Kapusta, Mate Kalajžić, Lovro Mazalin i Marko Baković, četvorica iz petorke, a pokušaji da se pronađu adekvatne zamjene za njih očito nisu bili uspješni.

Novi par playmakera tako su postali Toni Jelenković, bivši MVP lige u dresu Škrljeva, i povratnik Karlo Mikšić. Prvi je odigrao očajnu sezonu, drugi brzo “odletio”… Ivan Nakić-Vojnović nije uspio pokriti ni Mazalina ni Bakovića, kao što ni Vito Porobić nije uspio “sakriti” odlazak Kalajžića. Budući da nije doveden nitko na poziciji petice, da je i dalje Dino Cinac, orginalno četvorka, na poziciji pod koševima imao pomoć jedino dojučerašnjeg juniora Stipe Sokola, brzo je postalo jasno da to neće biti dobro…

KORAK 2 – U iščekivanju Vladimira Krstića…

Nije pomogla ni cijela priča oko trenera, čovjeka koji bi sve to trebao “uglazbiti”, pretvoriti u momčad koja će biti bolja nego igrači individualno, jer kvalitete je očito bilo manje. Izbor Vladimira Krstića odmah je izazvao brojna čuđenja, budući da je riječ o treneru bez osobitih rezultata u trenerskoj karijeri, a pogotovo uvažavajući činjenicu da novog trenera neće biti s momčadi tijekom Eurobasketa, dakle sve do dva tjedna prije početka sezone?! Ili i kasnije, da je reprezentacija otišla još dalje…

Dok je glavni trener bio uz repku, pripreme je u dogovoru s njim vodio Braslav Turić, Krstićev pomoćnik. Rezultati su kroz pripreme bili dosta dobri, momčad se počela prilagođavati novim zahtjevima, a onda se Krstić priključio… Igrači su se potiho žalili na pretreniranost, uslijed koje je dolazilo do ozljeda, a ni kemija u svlačionici nije bila na pravoj razini. Možda i poneko kolo prekasno, 15. studenog došlo je do rastanka s Krstićem, koji je momčad ostavio u nekoj vrsti rasula, rezultatski na dnu, a stigao je i potjerati Karla Mikšića iz kluba nakon svađe na klupi, tijekom utakmice.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

KORAK 3 – Turić kao najjednostavniji izbor, ali…

S odlaskom Krstića se ponešto odugovlačilo, a s izborom njegova nasljednika nije se kompliciralo. Odabrano je najlakše moguće rješenje, pa je Braslav Turić – bivši izbornik ženske košarkaške reprezentacije, općenito trener s gomilom uspjeha u ženskoj košarci – iz uloge pomoćnika promoviran u glavnog trenera. Reference su bile tu, staž u klubu već u tim trenucima solidne, preostalo je još “samo” vidjeti kakav će biti njegov prijelaz u mušku košarku.

A o tome će, na kraju, najbolji sud dati – rezultat. Koji, u najmanju ruku, nije dobar. Samim time, ni odluka klupskog vodstva da povjeri momčad u Turićeve ruke teško može biti dobra. Dobio je priliku voditi momčad do kraja sezone, u suradnji s predsjednikom i direktorom nadograditi je dolascima novih igrača, ali nakon svega će ostati zapisano jedino da je ispao iz lige. I da je ovaj poraz od Dinama, prema apsolutno svemu sudeći, bila njegova posljednja utakmica na klupi Gorice.

Najjednostavnije odluke, ispada, ponekad nisu i najbolje.

KORAK 4 – Traži se pojačanje: Jedan pogodak i nekoliko promašaja

Budući da je momčad posložena prekasno, da nije bilo ni pravog balansa, da je Krstić potjerao Mikšića, valjalo je pametno potrošiti “žetone” u dozvoljenim razdobljima i reagirati osnaživanjem očito preslabe momčadi. A to je posao koji treba znati odraditi, jer tržište treba dobro poznavati, imate prave kontakte, dobre informacije… Sve to, nažalost, Gorica tijekom ove sezone nije imala.

Prvo pojačanje bio je Jure Gunjina, prekaljeni prvoligaški igrač, dobar dodatak ovoj momčadi, ali i igrač koji pokriva pozicije “tri” i “četiri”. Na kojima je Gorica već imala Mašića, Batura, u nekim solucijama i Majića i Porobića. A centra i dalje nije imala. Pokušalo se sa strancima, ali prvi je bio takav da nije mogao ni ozbiljno sudjelovati u treningu, a ni drugi nije bio puno bolji… Seth LeDay, brat Partizanova asa Zacha, letio je iz SAD-a uz najavu da je riječ o centru, skakaču, atraktivnom zakucavaču, a na Pleso sletio sa svojim 196 centimetara i košarkaškim vještinama dostatnim eventualno za drugi rang hrvatske košarke.

Obojica su brže otišla nego došla, a sljedeći pokušaj bio je i najbolji potez sezone. Dolaskom Milana Lužaića, beka iz Trebinja, Gorica je dobila novu kvalitetu. Ubrzo se Lužaić predstavio kao (po)najbolji igrač ove momčadi, njegova uloga bila je ključna u onom jedinom dobrom razdoblju sezone, ali splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da ga u završnici sezone, kad se lomilo, nije bilo…

Posljednje pojačanje, usput rečeno, konačno je donijelo centimetre i mišiće, u liku 211 centimetara visokog Petra Madunića, ali pokazalo se da su centimetri i mišići i jedino što je ovaj mladić donio sa sobom.

Foto: KK Gorica/Nenad Mudrinić

KORAK 5 – A onda i sreća okrene leđa…

Unatoč svim problemima, svim pogreškama i propustima, Gorica je u jednom trenutku izgledala kao sigurna oklada kad je ostanak u ligi u pitanju. S Lužaićem i Uljarevićem na bekovskim pozicijama, nažalost uz skromnu ili nikakvu pomoć Jelenkovića, s Baturom, Mašićem, Gunjinom i Majićem, s Dino Cincem i iskoristivim Nakićem Vojnovićem pod košem, djelovalo je to kao momčad koja bi doista mogla razmišljati i o doigravanju, o jednoj od prve dvije pozicije…

A onda je, u završnici utakmice protiv Dinama doma, koja je izgubljena u posljednjim sekundama, kao i njih još nekoliko, nastradao Milan Lužaić. Pukla je kost u ruci i sezona je za njega bila završena. Dva dana poslije, na treningu je “otišlo” rame Dine Cinca. Sezona je i za njega odmah bila završena… A Gorica se našla u problemima s kojima se, nažalost, nije znala nositi.

KORAK 6 – Što dalje, gorička košarko?

Nakon tih prvih pet koraka, vrijeme je i za šesti. Za odluku – što dalje? Veliko je pitanje hoće li predsjednik Duško Radović imati želje, volje i energije nastaviti dalje, a odgovor je u ovom trenutku puno bliži “ne” nego “da”. Upitna je samim time, u najmanju ruku, i sudbina direktora Beganovića, baš kao i trenera Turića. Otići će, za očekivati je, i većina igrača, a sve to govori da je košarkaška Velika Gorica na pragu jednog novog početka.

S novim licima na terenu, na klupi, a moguće i na upravljačkim pozicijama. Jedino što je u ovom trenutku poznato zvuči užasavajuće nakon svega što smo gledali posljednjih nekoliko godina, ali istinito je…

Gorica će igrati u drugoj ligi.

Povezane teme:Braslav Turić duško radović hotnews kk gorica senad beganović

HOTNEWS

FOTO Košarkaši Gorice dobili utakmicu boljom igrom u zadnje dvije četvrtine

Objavljeno

prije 52 minute

15. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige uvjerljivo pobijedili momčad Crikvenice rezultatom 77:63, iako je rezultat nakon prve dvije četvrtine bio neodlučen (34:34).

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvu polovicu susreta obilježile su brojne pogreške i mali broj poena, ali Gorica je u trećoj četvrtini, kada je Dramalija (samo 5 poena u prvih 20 minuta) započeo pogađati, odvela utakmicu prema pobjedonosnom završetku.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Borna Dramalija s 21 i Filip Kalajžić s 15 poena su dvoznamenkasti u sastavu domaćih, a Šutalo je uz 12 skokova i 8 asistencija dodao i 9 poena.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod Crikvenice jedini dvoznamenkasti bio je Franco Filipović s 11 poena, a Luka Vucić je uz 10 skokova dodao 7 poena i 4 asista.

Galerija fotografija

Prva muška liga 2025./2026., 10. kolo

KK Gorica – KK Crikvenica 77:63 (14:19, 20:15, 22:11, 21:18)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 14.02.2026., 17:30 sati. Suci: Jelena Tomić, Vedran Vedriš, Sven Lukačić. Delegat: Danijel Kolarić.

GORICA: Ivanković 6, Dramalija 21, Rimac 4, Turić 7, Validžić 6, Šutalo 9, Guja, Bljajić, Kalajžić 15, Miloloža (cap.) 7, Gluhak 2. Trener: Damir Miljković.

CRIKVENICA: Filipović 11, Šamanić (cap.), Vucić 7, Karabaić 9, L.Došen 9, Šulentić 3, F.Došen 5, Butorac 6, Perić, Ćošić 7, Mucak 6. Trener: Teddy Delač. Pomoćni trener: Zoran Dragojević.

Nastavite čitati

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 19 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 1 dan

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.