Sport

Kako je i zašto velikogorička košarka tresnula o pod…

Nema više one rečenice “Velika Gorica je jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u sva tri najpopularnija sporta…” Košarkaši su nakon četiri uspješne sezone ovu petu okončali ispadanjem iz lige, a mi pokušavamo odgovoriti na pitanja koja se nameću: Kako? Zašto? I što sad?

Objavljeno

prije 2 godine

8. svibnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Još tamo krajem rujna prošle godine, u posljednjim trenucima iščekivanja početka nove sezone, osjećaj nije bio dobar. Vladimir Krstić koji dan ranije je završio posao u ulozi asistenta tadašnjeg izbornika Mulaomerovića i priključio se posljednjoj fazi priprema košarkaša Gorice, kluba kojeg je dotad vodio mobitelom, u stalnoj komunikaciji s pomoćnikom Braslavom Turićem. Nije se to pokazalo kao dobitna kombinacija, jer čim je sezona krenula, zle slutnje dobile su nove argumente…

Nakon startne pobjede protiv Zaboka, Goričani su zaredali s gomilom poraza, kako u domaćem prvenstvu, tako i u ABA 2 ligi, pa je ubrzo došlo i do rastanka s trenerom Krstićem. Palicu je preuzeo dotadašnji pomoćnik Turić, neke promjene doživljavao je u svemu tome i igrački roster, ali kola su nezadrživo išla nizbrdo.

U jednoj fazi sezone Gorica se stabilizirala, iz sigurnog putnika u niži rang pretvorila se u momčad koja ima pravo gledati i prema vrhu tablice u Ligi za ostanak, ali konačni rasplet ispao je – užasavajući. Košarkaši Gorice ispali su iz Premijer lige nakon pet godina u elitnom klupskom košarkaškom društvu, a svaku nadu ubio je završni poraz od Dinamo Zagreba u nedjelju poslijepodne.

I koliko god se ta mogućnost nazirala praktički cijele sezone, koliko god se ta priča o eventualnom ispadanju vrtjela u eteru, na kraju je osjećaj šoka odnio uvjerljivu pobjedu nad svim ostalim emocijama… Je li moguće? Nakon četiri ovakve sezone, u petoj biti zadnji?! Kako se to može dogoditi, zašto?

Dobro, realno gledajući i nažalost po sport u ovom gradu, nije baš previše Velikogoričana nemirno spavalo nakon takvog raspleta, pažnja koju košarkaši imaju nezasluženo je skromna, pa je izostala i žešća reakcija javnosti, ali upućeni su svakako završili u stanju šoka. I s gomilom pitanja iznad glave.

Pitanja na koje odgovore sasvim sigurno traži predsjednik kluba Duško Radović, čije ćemo mišljenje ovih dana svakako saslušati, a uz njega i Senad Beganović, koji je u 66. godini debitirao u ulozi direktora nekoga kluba, u ovoj priči prvog operativca, i tako naslijedio Ljubu Prgometa, bivšeg sportskog direktora i tajnika, koji je prije odlaska imao jasne obrise izgleda svlačionice, kao i trenera koji bi vjerojatno bio puno bolje rješenje…

Pa pokušajmo, korak po korak, potražiti odgovore…

KORAK 1 – Zamjene koje su baš i nisu

Prva pogreška u nizu dogodila se, naravno, već u samome startu. Pri slaganju rostera. Otišli su dugogodišnji nositelji igre, Borna Kapusta, Mate Kalajžić, Lovro Mazalin i Marko Baković, četvorica iz petorke, a pokušaji da se pronađu adekvatne zamjene za njih očito nisu bili uspješni.

Novi par playmakera tako su postali Toni Jelenković, bivši MVP lige u dresu Škrljeva, i povratnik Karlo Mikšić. Prvi je odigrao očajnu sezonu, drugi brzo “odletio”… Ivan Nakić-Vojnović nije uspio pokriti ni Mazalina ni Bakovića, kao što ni Vito Porobić nije uspio “sakriti” odlazak Kalajžića. Budući da nije doveden nitko na poziciji petice, da je i dalje Dino Cinac, orginalno četvorka, na poziciji pod koševima imao pomoć jedino dojučerašnjeg juniora Stipe Sokola, brzo je postalo jasno da to neće biti dobro…

KORAK 2 – U iščekivanju Vladimira Krstića…

Nije pomogla ni cijela priča oko trenera, čovjeka koji bi sve to trebao “uglazbiti”, pretvoriti u momčad koja će biti bolja nego igrači individualno, jer kvalitete je očito bilo manje. Izbor Vladimira Krstića odmah je izazvao brojna čuđenja, budući da je riječ o treneru bez osobitih rezultata u trenerskoj karijeri, a pogotovo uvažavajući činjenicu da novog trenera neće biti s momčadi tijekom Eurobasketa, dakle sve do dva tjedna prije početka sezone?! Ili i kasnije, da je reprezentacija otišla još dalje…

Dok je glavni trener bio uz repku, pripreme je u dogovoru s njim vodio Braslav Turić, Krstićev pomoćnik. Rezultati su kroz pripreme bili dosta dobri, momčad se počela prilagođavati novim zahtjevima, a onda se Krstić priključio… Igrači su se potiho žalili na pretreniranost, uslijed koje je dolazilo do ozljeda, a ni kemija u svlačionici nije bila na pravoj razini. Možda i poneko kolo prekasno, 15. studenog došlo je do rastanka s Krstićem, koji je momčad ostavio u nekoj vrsti rasula, rezultatski na dnu, a stigao je i potjerati Karla Mikšića iz kluba nakon svađe na klupi, tijekom utakmice.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

KORAK 3 – Turić kao najjednostavniji izbor, ali…

S odlaskom Krstića se ponešto odugovlačilo, a s izborom njegova nasljednika nije se kompliciralo. Odabrano je najlakše moguće rješenje, pa je Braslav Turić – bivši izbornik ženske košarkaške reprezentacije, općenito trener s gomilom uspjeha u ženskoj košarci – iz uloge pomoćnika promoviran u glavnog trenera. Reference su bile tu, staž u klubu već u tim trenucima solidne, preostalo je još “samo” vidjeti kakav će biti njegov prijelaz u mušku košarku.

A o tome će, na kraju, najbolji sud dati – rezultat. Koji, u najmanju ruku, nije dobar. Samim time, ni odluka klupskog vodstva da povjeri momčad u Turićeve ruke teško može biti dobra. Dobio je priliku voditi momčad do kraja sezone, u suradnji s predsjednikom i direktorom nadograditi je dolascima novih igrača, ali nakon svega će ostati zapisano jedino da je ispao iz lige. I da je ovaj poraz od Dinama, prema apsolutno svemu sudeći, bila njegova posljednja utakmica na klupi Gorice.

Najjednostavnije odluke, ispada, ponekad nisu i najbolje.

KORAK 4 – Traži se pojačanje: Jedan pogodak i nekoliko promašaja

Budući da je momčad posložena prekasno, da nije bilo ni pravog balansa, da je Krstić potjerao Mikšića, valjalo je pametno potrošiti “žetone” u dozvoljenim razdobljima i reagirati osnaživanjem očito preslabe momčadi. A to je posao koji treba znati odraditi, jer tržište treba dobro poznavati, imate prave kontakte, dobre informacije… Sve to, nažalost, Gorica tijekom ove sezone nije imala.

Prvo pojačanje bio je Jure Gunjina, prekaljeni prvoligaški igrač, dobar dodatak ovoj momčadi, ali i igrač koji pokriva pozicije “tri” i “četiri”. Na kojima je Gorica već imala Mašića, Batura, u nekim solucijama i Majića i Porobića. A centra i dalje nije imala. Pokušalo se sa strancima, ali prvi je bio takav da nije mogao ni ozbiljno sudjelovati u treningu, a ni drugi nije bio puno bolji… Seth LeDay, brat Partizanova asa Zacha, letio je iz SAD-a uz najavu da je riječ o centru, skakaču, atraktivnom zakucavaču, a na Pleso sletio sa svojim 196 centimetara i košarkaškim vještinama dostatnim eventualno za drugi rang hrvatske košarke.

Obojica su brže otišla nego došla, a sljedeći pokušaj bio je i najbolji potez sezone. Dolaskom Milana Lužaića, beka iz Trebinja, Gorica je dobila novu kvalitetu. Ubrzo se Lužaić predstavio kao (po)najbolji igrač ove momčadi, njegova uloga bila je ključna u onom jedinom dobrom razdoblju sezone, ali splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da ga u završnici sezone, kad se lomilo, nije bilo…

Posljednje pojačanje, usput rečeno, konačno je donijelo centimetre i mišiće, u liku 211 centimetara visokog Petra Madunića, ali pokazalo se da su centimetri i mišići i jedino što je ovaj mladić donio sa sobom.

Foto: KK Gorica/Nenad Mudrinić

KORAK 5 – A onda i sreća okrene leđa…

Unatoč svim problemima, svim pogreškama i propustima, Gorica je u jednom trenutku izgledala kao sigurna oklada kad je ostanak u ligi u pitanju. S Lužaićem i Uljarevićem na bekovskim pozicijama, nažalost uz skromnu ili nikakvu pomoć Jelenkovića, s Baturom, Mašićem, Gunjinom i Majićem, s Dino Cincem i iskoristivim Nakićem Vojnovićem pod košem, djelovalo je to kao momčad koja bi doista mogla razmišljati i o doigravanju, o jednoj od prve dvije pozicije…

A onda je, u završnici utakmice protiv Dinama doma, koja je izgubljena u posljednjim sekundama, kao i njih još nekoliko, nastradao Milan Lužaić. Pukla je kost u ruci i sezona je za njega bila završena. Dva dana poslije, na treningu je “otišlo” rame Dine Cinca. Sezona je i za njega odmah bila završena… A Gorica se našla u problemima s kojima se, nažalost, nije znala nositi.

KORAK 6 – Što dalje, gorička košarko?

Nakon tih prvih pet koraka, vrijeme je i za šesti. Za odluku – što dalje? Veliko je pitanje hoće li predsjednik Duško Radović imati želje, volje i energije nastaviti dalje, a odgovor je u ovom trenutku puno bliži “ne” nego “da”. Upitna je samim time, u najmanju ruku, i sudbina direktora Beganovića, baš kao i trenera Turića. Otići će, za očekivati je, i većina igrača, a sve to govori da je košarkaška Velika Gorica na pragu jednog novog početka.

S novim licima na terenu, na klupi, a moguće i na upravljačkim pozicijama. Jedino što je u ovom trenutku poznato zvuči užasavajuće nakon svega što smo gledali posljednjih nekoliko godina, ali istinito je…

Gorica će igrati u drugoj ligi.

Povezane teme:Braslav Turić duško radović hotnews kk gorica senad beganović

Sport

FOTO Dugo Selo osvojilo Kup Nogometnog saveza Zagrebačke županije

Objavljeno

prije 8 sati

6. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Dugo Selo je minimalnom 1:0 pobjedom protiv Kurilovca osvojilo Kup Nogometnog saveza Zagrebačke županije, strijelac jedinog gola bio je Ivan Bastalec.