Sport
Kako je i zašto velikogorička košarka tresnula o pod…
Nema više one rečenice “Velika Gorica je jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u sva tri najpopularnija sporta…” Košarkaši su nakon četiri uspješne sezone ovu petu okončali ispadanjem iz lige, a mi pokušavamo odgovoriti na pitanja koja se nameću: Kako? Zašto? I što sad?
Još tamo krajem rujna prošle godine, u posljednjim trenucima iščekivanja početka nove sezone, osjećaj nije bio dobar. Vladimir Krstić koji dan ranije je završio posao u ulozi asistenta tadašnjeg izbornika Mulaomerovića i priključio se posljednjoj fazi priprema košarkaša Gorice, kluba kojeg je dotad vodio mobitelom, u stalnoj komunikaciji s pomoćnikom Braslavom Turićem. Nije se to pokazalo kao dobitna kombinacija, jer čim je sezona krenula, zle slutnje dobile su nove argumente…
Nakon startne pobjede protiv Zaboka, Goričani su zaredali s gomilom poraza, kako u domaćem prvenstvu, tako i u ABA 2 ligi, pa je ubrzo došlo i do rastanka s trenerom Krstićem. Palicu je preuzeo dotadašnji pomoćnik Turić, neke promjene doživljavao je u svemu tome i igrački roster, ali kola su nezadrživo išla nizbrdo.
U jednoj fazi sezone Gorica se stabilizirala, iz sigurnog putnika u niži rang pretvorila se u momčad koja ima pravo gledati i prema vrhu tablice u Ligi za ostanak, ali konačni rasplet ispao je – užasavajući. Košarkaši Gorice ispali su iz Premijer lige nakon pet godina u elitnom klupskom košarkaškom društvu, a svaku nadu ubio je završni poraz od Dinamo Zagreba u nedjelju poslijepodne.
I koliko god se ta mogućnost nazirala praktički cijele sezone, koliko god se ta priča o eventualnom ispadanju vrtjela u eteru, na kraju je osjećaj šoka odnio uvjerljivu pobjedu nad svim ostalim emocijama… Je li moguće? Nakon četiri ovakve sezone, u petoj biti zadnji?! Kako se to može dogoditi, zašto?
Dobro, realno gledajući i nažalost po sport u ovom gradu, nije baš previše Velikogoričana nemirno spavalo nakon takvog raspleta, pažnja koju košarkaši imaju nezasluženo je skromna, pa je izostala i žešća reakcija javnosti, ali upućeni su svakako završili u stanju šoka. I s gomilom pitanja iznad glave.
Pitanja na koje odgovore sasvim sigurno traži predsjednik kluba Duško Radović, čije ćemo mišljenje ovih dana svakako saslušati, a uz njega i Senad Beganović, koji je u 66. godini debitirao u ulozi direktora nekoga kluba, u ovoj priči prvog operativca, i tako naslijedio Ljubu Prgometa, bivšeg sportskog direktora i tajnika, koji je prije odlaska imao jasne obrise izgleda svlačionice, kao i trenera koji bi vjerojatno bio puno bolje rješenje…
Pa pokušajmo, korak po korak, potražiti odgovore…
KORAK 1 – Zamjene koje su baš i nisu
Prva pogreška u nizu dogodila se, naravno, već u samome startu. Pri slaganju rostera. Otišli su dugogodišnji nositelji igre, Borna Kapusta, Mate Kalajžić, Lovro Mazalin i Marko Baković, četvorica iz petorke, a pokušaji da se pronađu adekvatne zamjene za njih očito nisu bili uspješni.
Novi par playmakera tako su postali Toni Jelenković, bivši MVP lige u dresu Škrljeva, i povratnik Karlo Mikšić. Prvi je odigrao očajnu sezonu, drugi brzo “odletio”… Ivan Nakić-Vojnović nije uspio pokriti ni Mazalina ni Bakovića, kao što ni Vito Porobić nije uspio “sakriti” odlazak Kalajžića. Budući da nije doveden nitko na poziciji petice, da je i dalje Dino Cinac, orginalno četvorka, na poziciji pod koševima imao pomoć jedino dojučerašnjeg juniora Stipe Sokola, brzo je postalo jasno da to neće biti dobro…
KORAK 2 – U iščekivanju Vladimira Krstića…
Nije pomogla ni cijela priča oko trenera, čovjeka koji bi sve to trebao “uglazbiti”, pretvoriti u momčad koja će biti bolja nego igrači individualno, jer kvalitete je očito bilo manje. Izbor Vladimira Krstića odmah je izazvao brojna čuđenja, budući da je riječ o treneru bez osobitih rezultata u trenerskoj karijeri, a pogotovo uvažavajući činjenicu da novog trenera neće biti s momčadi tijekom Eurobasketa, dakle sve do dva tjedna prije početka sezone?! Ili i kasnije, da je reprezentacija otišla još dalje…
Dok je glavni trener bio uz repku, pripreme je u dogovoru s njim vodio Braslav Turić, Krstićev pomoćnik. Rezultati su kroz pripreme bili dosta dobri, momčad se počela prilagođavati novim zahtjevima, a onda se Krstić priključio… Igrači su se potiho žalili na pretreniranost, uslijed koje je dolazilo do ozljeda, a ni kemija u svlačionici nije bila na pravoj razini. Možda i poneko kolo prekasno, 15. studenog došlo je do rastanka s Krstićem, koji je momčad ostavio u nekoj vrsti rasula, rezultatski na dnu, a stigao je i potjerati Karla Mikšića iz kluba nakon svađe na klupi, tijekom utakmice.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
KORAK 3 – Turić kao najjednostavniji izbor, ali…
S odlaskom Krstića se ponešto odugovlačilo, a s izborom njegova nasljednika nije se kompliciralo. Odabrano je najlakše moguće rješenje, pa je Braslav Turić – bivši izbornik ženske košarkaške reprezentacije, općenito trener s gomilom uspjeha u ženskoj košarci – iz uloge pomoćnika promoviran u glavnog trenera. Reference su bile tu, staž u klubu već u tim trenucima solidne, preostalo je još “samo” vidjeti kakav će biti njegov prijelaz u mušku košarku.
A o tome će, na kraju, najbolji sud dati – rezultat. Koji, u najmanju ruku, nije dobar. Samim time, ni odluka klupskog vodstva da povjeri momčad u Turićeve ruke teško može biti dobra. Dobio je priliku voditi momčad do kraja sezone, u suradnji s predsjednikom i direktorom nadograditi je dolascima novih igrača, ali nakon svega će ostati zapisano jedino da je ispao iz lige. I da je ovaj poraz od Dinama, prema apsolutno svemu sudeći, bila njegova posljednja utakmica na klupi Gorice.
Najjednostavnije odluke, ispada, ponekad nisu i najbolje.
KORAK 4 – Traži se pojačanje: Jedan pogodak i nekoliko promašaja
Budući da je momčad posložena prekasno, da nije bilo ni pravog balansa, da je Krstić potjerao Mikšića, valjalo je pametno potrošiti “žetone” u dozvoljenim razdobljima i reagirati osnaživanjem očito preslabe momčadi. A to je posao koji treba znati odraditi, jer tržište treba dobro poznavati, imate prave kontakte, dobre informacije… Sve to, nažalost, Gorica tijekom ove sezone nije imala.
Prvo pojačanje bio je Jure Gunjina, prekaljeni prvoligaški igrač, dobar dodatak ovoj momčadi, ali i igrač koji pokriva pozicije “tri” i “četiri”. Na kojima je Gorica već imala Mašića, Batura, u nekim solucijama i Majića i Porobića. A centra i dalje nije imala. Pokušalo se sa strancima, ali prvi je bio takav da nije mogao ni ozbiljno sudjelovati u treningu, a ni drugi nije bio puno bolji… Seth LeDay, brat Partizanova asa Zacha, letio je iz SAD-a uz najavu da je riječ o centru, skakaču, atraktivnom zakucavaču, a na Pleso sletio sa svojim 196 centimetara i košarkaškim vještinama dostatnim eventualno za drugi rang hrvatske košarke.
Obojica su brže otišla nego došla, a sljedeći pokušaj bio je i najbolji potez sezone. Dolaskom Milana Lužaića, beka iz Trebinja, Gorica je dobila novu kvalitetu. Ubrzo se Lužaić predstavio kao (po)najbolji igrač ove momčadi, njegova uloga bila je ključna u onom jedinom dobrom razdoblju sezone, ali splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da ga u završnici sezone, kad se lomilo, nije bilo…
Posljednje pojačanje, usput rečeno, konačno je donijelo centimetre i mišiće, u liku 211 centimetara visokog Petra Madunića, ali pokazalo se da su centimetri i mišići i jedino što je ovaj mladić donio sa sobom.
Foto: KK Gorica/Nenad Mudrinić
KORAK 5 – A onda i sreća okrene leđa…
Unatoč svim problemima, svim pogreškama i propustima, Gorica je u jednom trenutku izgledala kao sigurna oklada kad je ostanak u ligi u pitanju. S Lužaićem i Uljarevićem na bekovskim pozicijama, nažalost uz skromnu ili nikakvu pomoć Jelenkovića, s Baturom, Mašićem, Gunjinom i Majićem, s Dino Cincem i iskoristivim Nakićem Vojnovićem pod košem, djelovalo je to kao momčad koja bi doista mogla razmišljati i o doigravanju, o jednoj od prve dvije pozicije…
A onda je, u završnici utakmice protiv Dinama doma, koja je izgubljena u posljednjim sekundama, kao i njih još nekoliko, nastradao Milan Lužaić. Pukla je kost u ruci i sezona je za njega bila završena. Dva dana poslije, na treningu je “otišlo” rame Dine Cinca. Sezona je i za njega odmah bila završena… A Gorica se našla u problemima s kojima se, nažalost, nije znala nositi.
KORAK 6 – Što dalje, gorička košarko?
Nakon tih prvih pet koraka, vrijeme je i za šesti. Za odluku – što dalje? Veliko je pitanje hoće li predsjednik Duško Radović imati želje, volje i energije nastaviti dalje, a odgovor je u ovom trenutku puno bliži “ne” nego “da”. Upitna je samim time, u najmanju ruku, i sudbina direktora Beganovića, baš kao i trenera Turića. Otići će, za očekivati je, i većina igrača, a sve to govori da je košarkaška Velika Gorica na pragu jednog novog početka.
S novim licima na terenu, na klupi, a moguće i na upravljačkim pozicijama. Jedino što je u ovom trenutku poznato zvuči užasavajuće nakon svega što smo gledali posljednjih nekoliko godina, ali istinito je…
Gorica će igrati u drugoj ligi.
Najave
Prijave za HVIDR-in turnir pri kraju: Kad se spoje tradicija i aplikacija…
Najpoznatiji i najdugovječniji malonogometni turnir u našem gradu došao je do svog 33. izdanja. Prijave traju do subote u 18 sati, a izvlačenje skupina bit će u prostorijama županijskog nogometnog saveza
Samostalna Hrvatska tek se rađala, borba za slobodu trajala je i dalje, kad je početkom devedesetih velikogorička HVIDR-a odlučila pokušati nogometom pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Prvi koraci bili su komplicirani i zahtjevni, pogotovo s obzirom na okolnosti, ali HVIDR-in turnir vrlo brzo je narastao do statusa jednog od najpopularnijih na području Zagreba i okolice.
Tijekom godina rastao je i broj prijavljenih, i nagradni fond, i količina prestiža u lovu na titulu pobjednika, pa su parket “bakarića” gazila i neka od najvažnijih imena malog nogometa u Hrvata. Usporedno su dijelom turnira namijenjenom mlađim kategorijama prolazili praktički svi gorički klinci koji su voljeli naganjati loptu, a na tribinama se okupljalo “pola grada”, pogotovo na onim završnim danima.
Imao je turnir, dakle, i svoje uspone, ali i svoje padove, da bi posljednjih godina organizatori ponovno krenuli u ozbiljnu akciju povratka turnira na svoje najviše razine. Neće to biti laka borba, velikih turnira s bogatim nagradnim fondovima ima nekoliko u Zagrebu i okolici, ali i ova bi godina mogla biti korak u tom smjeru…
Turnir je, eto, došao do svog 33. izdanja, počet će 28. prosinca, a potrajati sve do 11. siječnja. Igrat će se u “bakariću” istovremeno i U-13 Winter Cup, u svome drugom izdanju, a sve skupa djeluje kao sportsko druženje koje vrijedi ispratiti. Ili se prijaviti, zaigrati, okušati se u ozbiljnom malom nogometu…
Prijave su otvorene do subote, 27. prosinca, u 18 sati. Nakon toga se “zaključavaju” i tog trenutka turnir će dobiti svoj konačni oblik. U prijevodu, i dalje je moguće prijaviti se za sudjelovanje, što se može učiniti putem online obrasca ili telefonskim pozivom na jedan od brojeva organizatora: 099 4260 505 (Branko) ili 098 8219 33 (Slavko). Kotizacija iznosi 150 eura za seniorski turnir, odnosno 100 eura za U-13 Winter Cup, a uplate se vrše na račun HR2823600001101278308.
Velika Gorica, 10.12.2025. Najava 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
U formatu 5+1 prijavljene momčadi borit će se za nagradni fond koji ukupno iznosi 10.000 eura. Pobjedniku će pripasti 5500 eura, drugoplasiranom će pripasti 3000 eura, trećeplasiranom 1000, a četvrtoplasiranom 500 eura. Uz to, i ove godine će se tradicionalno birati najbolji igrač i vratar turnira, kao i Dream Team, a nagrađen će biti i najbolji strijelac.
Prošle godine najbolja je bila momčad pod nazivom Max autodijelovi, a koliko će dobro ići branitelju naslova, kao i svima ostalima, osim s tribina “bakarića” može se pratiti i na aplikaciji SofaScore.
Sport
Štefanje u avionu: Ekipa iz ŽRK Udarnika odletjela na mega turnir u Švedsku!
Dvije selekcije ŽRK Udarnika odletjele su prema Švedskoj, gdje će se u gradu Lundu, na jednom od najvećih turnira na svijetu, nadmetati u konkurenciji nevjerojatne 843 ekipe iz cijelog svijeta
Mladi rukometaši HRK Gorica u dobi od 11 do 17 godina uspješno su proveli program „Loptom preko granice“, u sklopu kojeg su od 19. do 21. prosinca nastupili na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Republika Slovenija). Projekt je sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, a njegov cilj bio je omogućiti djeci i mladima međunarodno sportsko iskustvo, potaknuti razvoj socijalnih i timskih vještina te promicati vrijednosti sporta i fair playa.
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Tijekom provedbe programa ostvareni su svi planirani ciljevi. Mladi sportaši sudjelovali su u pripremnim treninzima, prijateljskim utakmicama i edukativnim radionicama, s posebnim naglaskom na komunikaciju, poštovanje protivnika, fair play i sigurnost u sportu. Program je bio namijenjen djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju, čime je dodatno naglašena inkluzivna dimenzija sporta i jednakih prilika. Program je bio besplatan za sve sudionike.
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Turnir u Velenju predstavljao je vrhunac programa. Dječaci HRK Gorice odigrali su ukupno devet utakmica u tri dobne kategorije, a uz sportske rezultate jednako su važne bile emocije, nova prijateljstva i iskustva stečena u međunarodnom okruženju. Turnir su obilježili timski duh, zajedništvo, puno smijeha, ali i pokoja suza te sitne ozljede o kojima je brinula dr. Zdenka Orlović, dugogodišnja liječnica kluba.
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspjeno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica
Pod vodstvom trenera Marinka Karavanića, Tomislava Mesarova i Patrika Varjačića te voditelja programa Hrvoja Pekere, djeca su se vratila u Veliku Goricu bogatija za jedno važno iskustvo – sportsko, odgojno i životno. Program „Loptom preko granice“ još je jednom potvrdio kako sport, uz pravilno vođenje i podršku zajednice, može biti snažan alat za osobni razvoj djece, promicanje fair playa i jačanje međunarodne suradnje te vidljivosti hrvatskog sporta izvan granica Republike Hrvatske. (Tekst: Hrvoje Pekera, voditelj programa)
Galerija fotografija
Sport
Ispod bora poželjeli – bolje proljeće! ‘Vratit ćemo Mraclin tamo gdje pripada’
Nogometaši Mraclina završili su prvu polovicu sezone u 4. NL Središte Zagreb B na desetome mjestu, sa skromnih 16 bodova. Razloge, uzorke i povode analiziraju trener Saša Sabljak i igrač Jurica Brdek…
Na trećoj razini famozne piramide turopoljskog nogometa, posljednjoj izvan svijeta županijskog nogometa, smjestio se NK Mraclin. Odmor traje već gotovo mjesec dana, odradili su Mraclinci i svoj advent, blagdani su pred vratima, ali nema dana da ekipa iz Mraclina ne razmišlja o nogometu. Prezidente Iličić i direktor Cvetnić na čelu su te ekipe koja će valjda i tijekom božićnog ručka razmišljati kako na proljeće popraviti jesen…
Mraclin je, naime, nakon prve polovice sezone na desetome mjestu u 4. NL, petom rangu natjecanja, a to su razine koje nikoga ne čine sretnim i zadovoljnim. U Mraclinu su posljednjih godina naviknuti na borbe za vrh, a sad si odjedanput na samo 16 jesenskih bodova, u donjoj polovici tablice.
– I u višim rangovima, u klubovima na višem nivou, nakon nekoliko uspješnih sezona u nizu dolazi do jedne slabije, a samim time i do potrebe da se momčad malo osvježi, promijeni. To se Mraclinu dogodilo ove sezone – nudi svoju dijagnozu trener Saša Sabljak.
U sezonu je Mraclin, nakon odlaska Marka Biljana u ŽNK Goricu, ušao s Milanom Marinićem u ulozi trenera, no to nije potrajalo. Vrlo brzo aktiviran je Sale, legenda turopoljskog nogometa, igrač s ozbiljnom karijerom i trener s ozbiljnim iskustvom rada u stožeru Gorice, ali i suradnje s Krunom Rendulićem u više klubova. Čekajući novi poziv šefa Krune, prihvatio je poziv iz Mraclina.
– Ja sam momčad preuzeo u trećem kolu i odmah u prvoj utakmici, koju sam vodio bez ijednog odrađenog treninga, bili smo puno bolji, a izgubili smo 1-0 iz njihovog jedinog udarca na gol. Nakon toga smo morali u Ivanić, kod momčadi slaganu za viši rang, i stvarno smo bili loši. Nismo se ni okrenuli, a već smo gubili 4-0. Na kraju je završilo 5-1 i to je jedna od dvije utakmice, uz onu u Vrbovcu, u kojima nisam bio do kraja zadovoljan pristupom – vrti film polusezone za nama trener Sabljak.
– U svim ostalim utakmicama, pa tako i u onima koje smo odigrali neriješeno, bili smo dominantni. Iz ovih ili onih razloga rezultat nije išao do kraja na našu stranu, ali barem imamo te četiri pobjede, bodove koje su dečki itekako zaslužili. Gledajući na cijelu polusezonu, iz perspektive čovjeka koji nije tu od početka, koji nije odradio pripreme, mogu reći da ima i objektivnih i subjektivnih objašnjenja za ovakav rezultat. A to su stvari koje bi bile problem i više rangiranim klubovima…
Nasmijat će se Sale na konstataciju da zvuči kao da ima više alibija nego bodova, ali ova priča zaista drži vodu.
– U sezonu smo ušli s petoricom igrača koji su se vraćali iz ozljede, uključujući i ključne igrače poput Brdeka i Hajduka. Zigi je, primjerice, u nedostatku drugih rješenja igrao praktički sve utakmice, a vraćali su se malo po malo i Rakas, Godinić… U objektivne razloge spada i to što je nama tijekom ove polusezone od nogometa odustalo pet igrača! Iz ovih ili onih razloga, da sad ne idemo u svaki pojedinačni slučaj… I mi tu sa 24 padamo na 19 igrača, još nam se ozljedi i Sudar, pa smo ostali na 18 igrača, koliko ih stane u zapisnik. A nekom od njih uvijek se nešto dogodi; kartoni, ozljede, bolesti, posao… Zezali smo se i da bi trebalo mene registrirati, ali ja sam definitivno završio. Ima tu igrača s kvalitetom, i starijih i mlađih, vjerujem da će svi zajedno napredovati i vratiti klub tamo gdje mu je mjesto, puno bliže vrhu – govori Sabljak.
Recept je, dakle, jednostavan: Mraclin treba dovesti nekoliko igrača, popuniti se brojčano, ali i tražiti dodatnu kvalitetu! U prijevodu, ipak nije to baš jednostavno…
– Amaterskim klubovima veliki je izazov vođenje i organizacija kluba. Sve su to volonteri koje troše svoje vrijeme bez bilo kakve naknade, a za klub se daju, pronalaze novac za njegovo funkcioniranje… Međutim, samo u našoj ligi ima puno klubova koji su financijski dosta moćniji od nas i jako je teško u tim okolnostima privući igrača koji bi nam bio pojačanje. Mraclin je proteklih godina jako dobro trošio te svoje resurse, jako je dobro vođen, a i sad su bili spremni reagirati. Direktor Cvetnić i predsjednik Iličić već su pred kraj jesenskog prijelaznog roka željeli dovesti neke igrače, ali jednostavno nisu uspjeli. Evo, primjerice, jedan mlađi igrač nam je rekao da je to što su mu nudili iz Mraclina imao u kadetima… Definitivno nije lako, ali pokušat ćemo se svakako pojačati i ekipirati – kaže Sale.
Potrebe za osvježenjem kadra i popunjavanjem svlačionice itekako je svjestan i Jurica Brdek, ponajbolji igrač Mraclina u posljednjih sezona.
– Mi moramo biti svjesni da Mraclin kao klub nije navikao na ovakve rezultate. Naravno, ovakve sezone događaju se i u boljim klubovima i višim ligama, a u neku ruku bih rekao da je i dobro što se dogodilo u ovom trenutku. Normalo je da nakon četiri-pet godina borbe za vrh dođe do pada i to je uvijek prilika da se klub malo resetira. I da svi mi igrači shvatimo da se za nešto više moramo 100 posto posvetiti nogometu – kaže Brdek i vraća se nekoliko mjeseci unatrag:
– Na pripremama je dolaznost bila katastrofalna, a ispalo je da sam zbog operacije tadašnjeg trenera Marinića tjedan dana ja vodio pripreme. Nogomet takve stvari ne prašta, a posljedice gledamo cijelu ovu polusezonu. Moramo se svi zajedno resetirati i dogovoriti želimo li vratiti Mraclin na razine na kojima je bio. Siguran sam da moji suigrači to žele, da nitko više ne želi razmišljati o bilo kakvoj borbi za ostanak.
Liga je, kaže, svake godine sve bolja, ali dobar je i Mraclin. Uz male korekcije i dobre pripreme, imaju na Grabi razloga biti optimisti.
– Sve su to karakterni dečki i dobri igrači. Ima tu jako puno kvalitete, što su ti igrači i pokazivali zadnjih par godina. Momčad se nije puno mijenjala u tom razdoblju, dolazili bi jedan ili dva igrača, a ja vjerujem da ćemo se vrlo brzo na to i vratiti. Kad prođemo pripreme s trenerom Sabljakom, sve će krenuti na bolje. Ovaj klub je to zaslužio, jer… Neće se naljutiti moj prijatelj Mario Makarun iz Samobora, ali bolje ljude i bolju organizaciju od ove u Mraclinu nisam vidio na ovoj razini. Primjer su kako se vodi klub i mnogima iz puno viših liga – zaključio je Brdek.
Pripreme će krenuti krajem siječnja, prvenstvo krajem veljače, pa za početak treba “odraditi” Božić. Nema dvojbe da će pod borom mnogi iz Mraclina poželjeti proljeće bolje nego što je bila jesen, a vjerujemo da ćemo vrlo brzo vidjeti i rezultate djelovanja ekipe iz kluba. I da će početi “kapati” prva pojačanja…
Sport
Odigran rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu u organizaciji HSTK Velika Gorica, Barabe najbolje
Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica organizirao je prošlog vikenda sedmo izdanje rekreativnog Gorica super kupa u stolnom tenisu. Natjecanja su bila pojedinačno i u parovima. Prema riječima Marka Habijanca, koji je alfa & omega HSTK Velika Gorica, turnir je ponudio odličan tenis, uz velika iznenađenja od nadigravanja u grupama pa sve do finalnih sučeljavanja.
Iznenađujući prolaz u grupama izborili su Marin Vidić, Darko Habijanec, Goran Vrhovec, Saša Marković i Miroslav Fijan. Nakon grupa igralo se na ispadanje. Favorit za konačnu pobjedu bio je Marko Vračan, ali je od njega u finalu bio bolji Ivica Baraba.
Velika Gorica, 20.12.2025. Rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu. Foto: HSTK VG
Parovi su dodatno oduševili, a najugodnije je iznenadio par Iris Jakić – Ante Jakić koji su se plasirali u finale. Pobijedio je par Ivica Baraba – Dario Ožvald. Ovaj par je u polufinalu bio bolji od uigranog para Mislav Stipetić – Đuro Čiž, nakon što su spasili meč loptu.
Velika Gorica, 20.12.2025. Rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu. Foto: HSTK VG
Najmlađi članovi kluba (godište 2010. i mlađi) su s uživanjem odigrali turnir igrajući paralelno sa starijim natjecateljima.
Velika Gorica, 20.12.2025. Rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu. Foto: HSTK VG
REZULTATI (subota, 20.12.2025.) Pojedinačno: 1. Ivica Baraba, 2. Marko Vračan, 3. Filip Ladiš, 4. Zvonko Milković. Parovi: 1. Ivica Baraba – Dario Ožvald, 2. Iris Jakić – Ante Jakić, 3. Zvonko Milković – Josip Petrović, 3. Mislav Stipetić – Đuro Čiž. Najmlađi: 1. David Baraba, 2. Petar Knežević, 3. Andrija Haraminčić, 3. Lukas Zaba.
Galerija fotografija
-
Vijestiprije 3 danaZadnja kupnja prije Božića – provjerili smo radno vrijeme trgovina
-
Zanimljivostiprije 5 danaVelika Gorica i Zagreb uskoro povezani brzom željeznicom do Zračne luke Franjo Tuđman
-
Sportprije 5 danaBravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa
-
Vijestiprije 2 danaVažna obavijest za građane! Ovako VG Čistoća radi tijekom božićnih blagdana