ktc
Povežite se s nama

Sport

Kako je i zašto velikogorička košarka tresnula o pod…

Nema više one rečenice “Velika Gorica je jedini grad uz Zagreb s prvoligašima u sva tri najpopularnija sporta…” Košarkaši su nakon četiri uspješne sezone ovu petu okončali ispadanjem iz lige, a mi pokušavamo odgovoriti na pitanja koja se nameću: Kako? Zašto? I što sad?

Objavljeno

na

Još tamo krajem rujna prošle godine, u posljednjim trenucima iščekivanja početka nove sezone, osjećaj nije bio dobar. Vladimir Krstić koji dan ranije je završio posao u ulozi asistenta tadašnjeg izbornika Mulaomerovića i priključio se posljednjoj fazi priprema košarkaša Gorice, kluba kojeg je dotad vodio mobitelom, u stalnoj komunikaciji s pomoćnikom Braslavom Turićem. Nije se to pokazalo kao dobitna kombinacija, jer čim je sezona krenula, zle slutnje dobile su nove argumente…

Nakon startne pobjede protiv Zaboka, Goričani su zaredali s gomilom poraza, kako u domaćem prvenstvu, tako i u ABA 2 ligi, pa je ubrzo došlo i do rastanka s trenerom Krstićem. Palicu je preuzeo dotadašnji pomoćnik Turić, neke promjene doživljavao je u svemu tome i igrački roster, ali kola su nezadrživo išla nizbrdo.

U jednoj fazi sezone Gorica se stabilizirala, iz sigurnog putnika u niži rang pretvorila se u momčad koja ima pravo gledati i prema vrhu tablice u Ligi za ostanak, ali konačni rasplet ispao je – užasavajući. Košarkaši Gorice ispali su iz Premijer lige nakon pet godina u elitnom klupskom košarkaškom društvu, a svaku nadu ubio je završni poraz od Dinamo Zagreba u nedjelju poslijepodne.

I koliko god se ta mogućnost nazirala praktički cijele sezone, koliko god se ta priča o eventualnom ispadanju vrtjela u eteru, na kraju je osjećaj šoka odnio uvjerljivu pobjedu nad svim ostalim emocijama… Je li moguće? Nakon četiri ovakve sezone, u petoj biti zadnji?! Kako se to može dogoditi, zašto?

Dobro, realno gledajući i nažalost po sport u ovom gradu, nije baš previše Velikogoričana nemirno spavalo nakon takvog raspleta, pažnja koju košarkaši imaju nezasluženo je skromna, pa je izostala i žešća reakcija javnosti, ali upućeni su svakako završili u stanju šoka. I s gomilom pitanja iznad glave.

Pitanja na koje odgovore sasvim sigurno traži predsjednik kluba Duško Radović, čije ćemo mišljenje ovih dana svakako saslušati, a uz njega i Senad Beganović, koji je u 66. godini debitirao u ulozi direktora nekoga kluba, u ovoj priči prvog operativca, i tako naslijedio Ljubu Prgometa, bivšeg sportskog direktora i tajnika, koji je prije odlaska imao jasne obrise izgleda svlačionice, kao i trenera koji bi vjerojatno bio puno bolje rješenje…

Pa pokušajmo, korak po korak, potražiti odgovore…

KORAK 1 – Zamjene koje su baš i nisu

Prva pogreška u nizu dogodila se, naravno, već u samome startu. Pri slaganju rostera. Otišli su dugogodišnji nositelji igre, Borna Kapusta, Mate Kalajžić, Lovro Mazalin i Marko Baković, četvorica iz petorke, a pokušaji da se pronađu adekvatne zamjene za njih očito nisu bili uspješni.

Novi par playmakera tako su postali Toni Jelenković, bivši MVP lige u dresu Škrljeva, i povratnik Karlo Mikšić. Prvi je odigrao očajnu sezonu, drugi brzo “odletio”… Ivan Nakić-Vojnović nije uspio pokriti ni Mazalina ni Bakovića, kao što ni Vito Porobić nije uspio “sakriti” odlazak Kalajžića. Budući da nije doveden nitko na poziciji petice, da je i dalje Dino Cinac, orginalno četvorka, na poziciji pod koševima imao pomoć jedino dojučerašnjeg juniora Stipe Sokola, brzo je postalo jasno da to neće biti dobro…

KORAK 2 – U iščekivanju Vladimira Krstića…

Nije pomogla ni cijela priča oko trenera, čovjeka koji bi sve to trebao “uglazbiti”, pretvoriti u momčad koja će biti bolja nego igrači individualno, jer kvalitete je očito bilo manje. Izbor Vladimira Krstića odmah je izazvao brojna čuđenja, budući da je riječ o treneru bez osobitih rezultata u trenerskoj karijeri, a pogotovo uvažavajući činjenicu da novog trenera neće biti s momčadi tijekom Eurobasketa, dakle sve do dva tjedna prije početka sezone?! Ili i kasnije, da je reprezentacija otišla još dalje…

Dok je glavni trener bio uz repku, pripreme je u dogovoru s njim vodio Braslav Turić, Krstićev pomoćnik. Rezultati su kroz pripreme bili dosta dobri, momčad se počela prilagođavati novim zahtjevima, a onda se Krstić priključio… Igrači su se potiho žalili na pretreniranost, uslijed koje je dolazilo do ozljeda, a ni kemija u svlačionici nije bila na pravoj razini. Možda i poneko kolo prekasno, 15. studenog došlo je do rastanka s Krstićem, koji je momčad ostavio u nekoj vrsti rasula, rezultatski na dnu, a stigao je i potjerati Karla Mikšića iz kluba nakon svađe na klupi, tijekom utakmice.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

KORAK 3 – Turić kao najjednostavniji izbor, ali…

S odlaskom Krstića se ponešto odugovlačilo, a s izborom njegova nasljednika nije se kompliciralo. Odabrano je najlakše moguće rješenje, pa je Braslav Turić – bivši izbornik ženske košarkaške reprezentacije, općenito trener s gomilom uspjeha u ženskoj košarci – iz uloge pomoćnika promoviran u glavnog trenera. Reference su bile tu, staž u klubu već u tim trenucima solidne, preostalo je još “samo” vidjeti kakav će biti njegov prijelaz u mušku košarku.

A o tome će, na kraju, najbolji sud dati – rezultat. Koji, u najmanju ruku, nije dobar. Samim time, ni odluka klupskog vodstva da povjeri momčad u Turićeve ruke teško može biti dobra. Dobio je priliku voditi momčad do kraja sezone, u suradnji s predsjednikom i direktorom nadograditi je dolascima novih igrača, ali nakon svega će ostati zapisano jedino da je ispao iz lige. I da je ovaj poraz od Dinama, prema apsolutno svemu sudeći, bila njegova posljednja utakmica na klupi Gorice.

Najjednostavnije odluke, ispada, ponekad nisu i najbolje.

KORAK 4 – Traži se pojačanje: Jedan pogodak i nekoliko promašaja

Budući da je momčad posložena prekasno, da nije bilo ni pravog balansa, da je Krstić potjerao Mikšića, valjalo je pametno potrošiti “žetone” u dozvoljenim razdobljima i reagirati osnaživanjem očito preslabe momčadi. A to je posao koji treba znati odraditi, jer tržište treba dobro poznavati, imate prave kontakte, dobre informacije… Sve to, nažalost, Gorica tijekom ove sezone nije imala.

Prvo pojačanje bio je Jure Gunjina, prekaljeni prvoligaški igrač, dobar dodatak ovoj momčadi, ali i igrač koji pokriva pozicije “tri” i “četiri”. Na kojima je Gorica već imala Mašića, Batura, u nekim solucijama i Majića i Porobića. A centra i dalje nije imala. Pokušalo se sa strancima, ali prvi je bio takav da nije mogao ni ozbiljno sudjelovati u treningu, a ni drugi nije bio puno bolji… Seth LeDay, brat Partizanova asa Zacha, letio je iz SAD-a uz najavu da je riječ o centru, skakaču, atraktivnom zakucavaču, a na Pleso sletio sa svojim 196 centimetara i košarkaškim vještinama dostatnim eventualno za drugi rang hrvatske košarke.

Obojica su brže otišla nego došla, a sljedeći pokušaj bio je i najbolji potez sezone. Dolaskom Milana Lužaića, beka iz Trebinja, Gorica je dobila novu kvalitetu. Ubrzo se Lužaić predstavio kao (po)najbolji igrač ove momčadi, njegova uloga bila je ključna u onom jedinom dobrom razdoblju sezone, ali splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da ga u završnici sezone, kad se lomilo, nije bilo…

Posljednje pojačanje, usput rečeno, konačno je donijelo centimetre i mišiće, u liku 211 centimetara visokog Petra Madunića, ali pokazalo se da su centimetri i mišići i jedino što je ovaj mladić donio sa sobom.

Foto: KK Gorica/Nenad Mudrinić

KORAK 5 – A onda i sreća okrene leđa…

Unatoč svim problemima, svim pogreškama i propustima, Gorica je u jednom trenutku izgledala kao sigurna oklada kad je ostanak u ligi u pitanju. S Lužaićem i Uljarevićem na bekovskim pozicijama, nažalost uz skromnu ili nikakvu pomoć Jelenkovića, s Baturom, Mašićem, Gunjinom i Majićem, s Dino Cincem i iskoristivim Nakićem Vojnovićem pod košem, djelovalo je to kao momčad koja bi doista mogla razmišljati i o doigravanju, o jednoj od prve dvije pozicije…

A onda je, u završnici utakmice protiv Dinama doma, koja je izgubljena u posljednjim sekundama, kao i njih još nekoliko, nastradao Milan Lužaić. Pukla je kost u ruci i sezona je za njega bila završena. Dva dana poslije, na treningu je “otišlo” rame Dine Cinca. Sezona je i za njega odmah bila završena… A Gorica se našla u problemima s kojima se, nažalost, nije znala nositi.

KORAK 6 – Što dalje, gorička košarko?

Nakon tih prvih pet koraka, vrijeme je i za šesti. Za odluku – što dalje? Veliko je pitanje hoće li predsjednik Duško Radović imati želje, volje i energije nastaviti dalje, a odgovor je u ovom trenutku puno bliži “ne” nego “da”. Upitna je samim time, u najmanju ruku, i sudbina direktora Beganovića, baš kao i trenera Turića. Otići će, za očekivati je, i većina igrača, a sve to govori da je košarkaška Velika Gorica na pragu jednog novog početka.

S novim licima na terenu, na klupi, a moguće i na upravljačkim pozicijama. Jedino što je u ovom trenutku poznato zvuči užasavajuće nakon svega što smo gledali posljednjih nekoliko godina, ali istinito je…

Gorica će igrati u drugoj ligi.

 

Sport

FOTO Veterani Klasa usporili, Kurilovac ubrzao, VG Boys odgodili

Objavljeno

na

Objavio/la

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) odigrala je u blagdansko vrijeme Uskrsa skoro kompletno 15. kolo. Iznenađenje je neodlučen rezultat između Lekenika i vodećeg Klasa te pobjeda Bune u Lukavcu.

Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 09.04.2026. Liga veterana NSVG-a, 15.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmice 16. kola igraju se sutra (petak, 10. travnja) i u ponedjeljak (13. travnja).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 15. kolo

Rezultati 15. kola (03./06.04.2026.): Polet – Posavec 1:1, Vatrogasac – Dinamo 4:1, Lukavec – Buna 0:1, Kurilovec – Gradići 5:0, Lekenik – Klas 1:1, Hruševec – VG Boys odgođeno, Velika Mlaka 1947 slobodni.

Rezultati 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec 4:1, Buna – Gradići 1:1, Dinamo – Lukavec 2:1, Posavec – Vatrogasac 0:0, Velika Mlaka 1947 – Polet 3:1, VG Boys – Lekenik 2:0. Klas slobodni.

Raspored 16. kola (10./13.04.2026.): Buna – Vatrogasac, Dinamo – Polet, Posavec – Velika Mlaka 1947, Klas – Hruševec, VG Boys – Gradići, Kurilovec – Lukavec, Lekenik slobodni.

Poredak nakon 15. kola: 1. Klas 33 (13 10 3 0 59:14), 2. Kurilovec 33 (14 11 0 3 48:14), 3. VG Boys 30 (13 10 0 3 45:14), 4. Dinamo 28 (14 9 1 4 46:24) 5. Vatrogasac 25 (14 8 1 5 29:21), 6. Velika Mlaka 1947 22 (13 7 1 5 32:26), 7. Lekenik 20 (14 6 2 6 29:34), 8. Buna 17 (14 5 2 7 19:25), 9. Lukavec 14 (14 4 2 8 19:23), 10. Polet 10 (14 3 1 10 16:32), 11. Hruševec 8 (12 2 2 8 14:49), 12. Gradići 8 (14 2 2 10 10:49), 13. Posavec 8 (14 1 5 8 9:50).

Nastavite čitati

Sport

Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala

Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…

Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.

Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…

Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.

Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.

Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.

Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…

Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…

Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga trčanja krenula snažno – 77 natjecatelja otvorilo prvu utrku

Nova utrka stiže sljedeći tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zvonimir Bradić/Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.

Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).

Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).

Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).

Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.

Nastavite čitati

Sport

Kad je već sezona za povijest…

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.

Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.

Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.

Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.

Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:

Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.

U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.

Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.

Ajmo, Gorica, nastavimo s ispisivanjem povijesti!

Nastavite čitati

Sport

Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’

Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…

Objavljeno

na

Objavio/la

Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.

– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.

S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.

– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.

Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.

– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno