Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

U Velikoj Gorici danas je obilježen Nacionalni dan hitne medicinske službe, uz preventivnu akciju tijekom koje su građani mogli besplatno provjeriti osnovne zdravstvene pokazatelje i dobiti savjete liječnika.

Program se održavao od 9 do 13 sati ispred ispostave Zavoda za hitnu medicinu u Ulici Matice hrvatske 5, gdje su zainteresirani imali priliku izmjeriti indeks tjelesne mase, krvni tlak, razinu šećera i lipida u krvi te zasićenost kisikom. Na temelju dobivenih rezultata, građanima su bili dostupni i individualni liječnički savjeti.

Velik odaziv građana na preventivnu akciju

Među onima koji su iskoristili priliku za pregled bila je i Mara koja kaže: „Došla sam, pročitala sam na portalu, da se danas može provjeriti tlak i šećer. Odlučila sam provjeriti svoje stanje. Podržavam djelatnike i sretan im njihov dan!“ Sličan razlog dolaska imala je i Marica: „Tu sam zato jer imam povišenu masnoću pa da si izmjerim. Djelatnicima sve najbolje i svaka im čast na njihovom radu.“

Iz Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije ističu kako je riječ o dijelu šireg ciklusa proljetnih preventivnih aktivnosti koje se provode u devet gradova s naglaskom na rano otkrivanje i prevenciju kardiovaskularnih bolesti, koje su i dalje vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj. Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zahvalio je djelatnicima hitne službe na njihovom radu: „Jedno veliko hvala svim djelatnicima Hitne medicinske službe i u ime cijele zajednice naših sugrađanki i sugrađana, čestitamo im njihov dan! Želio bih istaknuti važnost i bitnost njihovog djelovanja, njihovih postupaka koji su onda kada nam je najpotrebnije, najbitniji. Njihova stručnost, njihov entuzijazam i njihovo djelovanje je spasilo toliko života na području našeg grada.“

Kontinuirana ulaganja i razvoj sustava

Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec također je čestitao djelatnicima njihov dan, istaknuvši njihovu ulogu u sustavu: „Danas imamo Nacionalni dan Hitne medicinske službe na razini Republike Hrvatske. Svim našim vrijednim djelatnicima Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, čestitam njihov dan. Zahvaljujem im se na doprinosu koji daju, na tome što su profesionalni, što su požrtvovani i što su uvijek tu kada naši žitelji i naši građani trebaju njihovu pomoć“

Govoreći o ulaganjima u sustav, Kolarec je naglasio: „Zagrebačka županija zna da je prijeko potrebno svake godine obnavljati vozni park. Prije svega, da imaju kvalitetna vozila, da imaju sigurna vozila, da imaju opremljena vozila. U tu svrhu smo ove godine osigurali 900 tisuća eura kako bi mogli kupiti jedanaest vozila.“

Pročelnica za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Ksenija Čuljak pridružila se čestitkama: „Pridružujem se čestitkama svim hitnjacima koji 365 dana u godini 24 sata brinu o našim hitnim stanjima i spašavaju mnoge živote. Zahvaljujem se na njihovom radu i požrtvovnosti.“ Dodatno je istaknula i proračunska izdvajanja za zdravstveni sustav: „Kako je već i prije rekao zamjenik, gotovo 1,9 milijuna eura osigurano je u proračunu Zagrebačke županije. Prije svega vodimo jako računa o nabavi automobila za hitnu medicinu, ali i za dijalizu, za sanitet. I što reći, evo, puno hrabrosti i sreće, mi smo tu da osiguramo novce, mislim da Zavod radi stabilno. Možemo jedino pozvati na razumijevanje i jednu komunikaciju koju moramo ipak u današnje vrijeme malo na višu razinu dignuti. Rade vrlo stresan i odgovoran posao i moramo im biti podrška u tome.“

Osim preventivnih pregleda, događanje je imalo i edukativnu komponentu, s ciljem približavanja rada hitne medicinske službe građanima te jačanja suradnje s lokalnom zajednicom. Djelatnici su pritom predstavljeni kao ključna karika u sustavu zbrinjavanja hitnih pacijenata.

Nacionalni dan hitne medicinske službe obilježava se svake godine 30. travnja, a proglasio ga je Hrvatski sabor 2013. godine, čime se Hrvatska pridružila državama koje nastoje dodatno istaknuti važnost i ulogu hitne medicine u zdravstvenom sustavu.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal.hr

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Svjetski dan upalnih bolesti crijeva obilježava se 19.5., World IBD Day čiji cilj je podizanje svijesti o tim bolestima. Govoreći o upalnim bolestima crijeva (IBD – Inflammatory Bowel Disease) uglavnom razlikujemo tri bolest: Crohnovu bolest, ulcerozni kolitis te intermedijarni kolitis.

Radi se o kroničnim, upalnim bolestima koje se mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a najmanje 20% oboljelih razboli se prije 20-te godine života, obično u dobi od 10 do 20 godina, a bolest jednako pogađa i dječake i djevojčice.

Tijek bolesti i uzroci 
Većina oboljelih simptome razvije do 30-te godine života. Tijek bolesti je takav da se u nepravilnim vremenskim intervalima izmjenjuju faze aktivne upale (faza relapsa) sa fazama remisije bolesti prilikom koje pacijenti ne osjećaju simptome, ali za sada to je još uvijek neizlječiva bolest. Uzrok je nepoznat, nedovoljno jasan, povezuje se sa poremećenim funkcioniranjem imunološkog sustava, crijevne barijere, neravnotežom mikroorganizama u crijevima, a nezanemarivi su i okolišni čimbenici u osoba koje imaju genetsku predispoziciju za razviti jedan od oblika upalne bolesti crijeva. Čak do 25% osoba sa upalnim bolestima crijeva, imaju članove obitelji sa tom bolešću.

Oblici upalnih bolesti crijeva 
Crohnova bolest može zahvatiti bio koji dio probavnog trakta, od usne šupljine do anusa. Ulcerozni kolitis zahvaća rektum i kolon, dok se intermedijarni kolitis na temelju kliničkih i dijagnostičkih kriterija, ne može sa sigurnošću svrstati ni u ulcerozni kolitis ni u Crohnovu bolest.

Crohnova bolest 
Američki liječnik Burill Crohn tridesetih godina 20. stoljeća opisao je bolest koja je po njemu dobila naziv Chronova bolest za koju je karakteristično da upalne promjene zahvaćaju sve slojeve stijenke crijeva i može se javiti u bilo kojem dijelu probavne cijevi od usne šupljine, preko jednjaka, želudca, duž tankog i debelog crijeva uključujući i analni kanal te se izmjenjuju područja upale i normalne sluznice crijeva.

Najčešći simptomi su bolovi i grčevi u trbuhu, kronični proljev u razdoblju dužem od četiri tjedna (ako je upalom zahvaćeno debelo crijevo tada stolica može biti i sa tragovima krvi ; krv i sluz u stolici rjeđi su nego kod oboljelih od ulceroznog kolitisa), vrućica, gubitak apetita i smanjenje tjelesne težine, nelagoda, umor. Simptomi mogu trajati danima, tjednima pa čak i mjesecima. Jedinstvenog testa za Chronovu bolest nema već se dijagnoza temelji na procjeni kliničkih simptoma, krvnih pretraga, nalaza slikovne dijagnostike, endoskopije i histološke procjene biopsija crijeva.

Ulcerozni kolitis
Ulcerozni kolitis za razliku od Chronove bolesti zahvaća isključivo debelo crijevo (kolon – latinska riječ za debelo crijevo; kolitis latinski izraz za upalu debelog crijeva). Upala se širi uvijek u kontinuitetu prilikom čega zahvaća samo sluznicu u obliku čireva ( ulcus je latinski izraz za čir). Upala uvijek zahvaća rektum te se može širiti prema gornjim dijelovima debelog crijeva. Simptomi uglavnom ne nastupaju naglo već se razvijaju postepeno, a obično se radi o pojavi krvi i sluzi u stolici kašaste konzistencije, bolovima i grčevima u trbuhu, velikom broju stolica koje čak mogu pacijenta buditi i noću, a nerijetko su neke od njih eksplozivne sa hitnom potrebom za pražnjenjem crijeva.

Razlikujemo četiri osnovna oblika bolesti: proktitis (upalom je zahvaćen samo rektum), lijevostrani kolitis (upalom je zahvaćen rektum, sigmoidni dio, silazni kolon), ekstenzivni kolitis (upalom je zahvaćeno debelo crijevo iznad zavoja debelog crijeva smještenog ispod slezene) i pankolitis kod kojeg je cijelo debelo crijevo zahvaćeno upalom. Kod blagog ulceroznog kolitisa, gdje je upalom zahvaćen rektum ili rektosigmoidni dio, javljaju se blaži proljevi, do četiri rijeđe, sluzave stolice dnevno uz blažu grčevitu bol i povremeno lažni nagon na stolicu. Srednje teška bolest obično zahvaća veći dio debelog crijeva. Proljevaste, krvave stolice se javljaju i do deset puta dnevno, a prisutni su i blagi trbušni bolovi, vrućica te anemija. Više od deset proljevastih stolica dnevno praćenih sa jakim grčevima, nerijetko i visokom temperaturom i obilnijim krvarenjima te gubitkom tjelesne mase uz neuhranjenost, znakovi su teškog oblika bolesti gdje je upalom zahvaćen opsežan dio debelog crijeva. Kod intenzivne i teške upale liječenje ponekada zahtjeva odstranjivanje čitavog debelog crijeva (proktokolektomiju).

Povremene ili trajne upalne promjene mogu se javiti i na organima van probavne cijevi kao što su zglobovi, koža, oči, žučni vodovi, jetra.

Liječenje i individualni pristup 
Pri odabiru liječenja upalnih bolesti crijeva, liječnici uz smjernice Europskog udruženja za Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis uzimaju u obzir i karakteristike bolesti samog konkretnog pacijenta. Taj individualni pristup liječenju koji uzima u obzir i dob bolesnika, druge pridružene kronične bolesti, psihički profil bolesnika i obiteljsku anamneza (podaci o bolestima u obitelji) svakako omogućava i aktivno sudjelovanje pacijenta u donošenju odluka o načinu liječenja. Lijekovi raspoloživi za liječenje upalnih bolesti crijeva danas su aminosalicilati, glukokortikoidi, imunosupresivi, antibiotici, biološki lijekovi.

Prehrana i čimbenici rizika 
Uloga prehrane kao čimbenika rizika za pojavu upalne bolesti crijeva, te kao potporne, ali i moguće primarne terapije današnji je izazov za sve grupe stručnjaka kojima je IBD u fokusu. Budući da svi oboljeli ne reagiraju jednako te se prehrambene preporuke razlikuju se kod različitih oblika i faza bolesti, nužan je individualni pristup prilikom kreiranja dijete za pacijenta sa upalnom bolesti crijeva. Nekakav univerzalni savjet nutricionista oboljilma od IBD-a odnosio bi se na adekvatan energetski unos od 35 – 40 kcal/kg dnevno te konzumiranje dovoljne količine proteina (1 – 1,5 g/kg tjelesne mase proteina dnevno) kako bi se održala željena tjelesna težina i osigurao adekvatan energetski unos potreban za rast i razvoj djece i adolescenata oboljelih od IBD-a. Tjelesna neaktivnost, nedostatak sna, kronični stres, industrijski prerađena hrana bogata šećerom, siromašna vlaknima dokazani su čimbenici rizika za pojavu upalnih bolesti crijeva.

Svjetski dan upalnih bolesti crijeva za cilj ima istaknuti teškoće s kojima se oboljeli od ove bolesti svakodnevno suočavaju, a to su prije svega smanjenje kvalitete života, radne sposobnosti i nerijetko invaliditet kao posljedica bolesti.