Vijesti
Kako je Galerija Galženica “živnula” zbog cure iz Podgore
Odmah po dolasku na funkciju voditeljice Galerije Galženica organizirala je izložbu koja je ujedno bila i – koncert, a u sličnom stilu namjerava raditi i dalje.
Rođena Makaranka, odrasla u Podgori, od djetinjstva zaljubljena u umjetnost Antonia Vodanović posljednjih mjeseci voditeljica je Galerije Galženica koja je upravo zahvaljujući ovoj mladoj djevojci postala poželjno kulturno odredište, ne samo Goričana, nego i Zagrepčana.
-Ne znam otkuda su ti moji afiniteti obzirom da mi nitko u obitelji nije vezan za umjetnost. Dolazim iz radničke obitelji, tata je bio konobar, mama je završila školu za krojačicu, te se kod nas nikad nije govorilo ni o umjetnosti, ni o kulturi, ali ja sam još od vrtića imala želju za likovnim i kreativnim izražavanjem.
Bez obzira što nitko iz obitelji nije bio umjetnički orjentiran, kada je Antonia trebala u srednju školu savjetovali su joj da upiše Školu likovnih umjetnosti u Splitu, i obzirom na sve očekivali bismo da se i sama odlučila za istu, ali ne…
-Meni to nije bila opcija. Nisam mogla zamisliti da s 14 godina odem od kuće u tako veliki grad. Međutim, nakon srednje škole odlučila sam se za studij povijesti umjetnosti u Zadru, točnije muzejsko-galerijski i konzervatorski smjer. E, tu roditelji nisu bili baš najsretniji jer su se bojali gdje ću se zaposliti nakon završetka studija, ali ja sam vjerovala da ako budem marljiva i maksimalno posvećena onom što volim, da će sve doći na svoje.
Nakon studija odradila je stručno osposobljavanje u Gradskom muzeju u Makarskoj, položila stručni ispit za kustosa, ali u početku je bilo teško doći do posla u struci, stoga je često od obitelji čula “jesmo ti rekli”, te dobronamjerne savjete da se možda prekvalificira, no nije sjedila kod kuće i čekala. Radila je sezonske poslove, volontirala u struci, pogotovo tijekom zime odlazila u arhive, istraživala, bavila se terenskim istraživačkim radom. Svoja istraživanja prijavljivala je na razne međunarodne konferencije i simpozije, izlagala ih pred drugim stručnjacima, objavljivala je znanstvene i stručne radove u časopisima, knjigama te zbornicima radova sa znanstvenih konferencija.
-Na taj način, kroz samostalni rad, stekla sam prva stručna iskustva, koja su mi bila odskočna daska za dalje. Zapravo kroz taj nezavisni i volonterski rad bogatila sam svoj životopis. Naime, u mojoj glavi nakon studija uopće nije bila opcija da odustanem od bavljenja svojom strukom.
Sa svojom prijateljicom arheologinjom i dečkom arheologom i povjesničarem u siječnju 2018. godine osnovala je Udrugu za istraživanje, promicanje i zaštitu kulturne baštine Makarskog primorja u koju su se kasnije uključili i arhitekti, urbanisti, ljudi koji se bave zaštitom spomenika kulture, jedan mladi interdisciplinarni tim stručnjaka iz tog područja.
– Kroz udrugu smo počeli provoditi razne projekte, od izložbi, predavanja, tribina, radionica, stručnih tura, istraživanja…Mi smo tada imali članove koji su netom diplomirali, htjeli smo to svoje znanje i mladenački entuzijazam vratiti zajednici, te nekako nadoknaditi nedostatak kulturnih sadržaja i govoriti o temama za koje smo mislili da su važne, a o kojima se na lokalnoj razini uopće nije govorilo ni raspravljalo.
Prvi projekt koji je radila u udruzi, bio je vezan uz promociju i valorizaciju moderne arhitekture druge polovine 20. stoljeća u lokalnoj zajednici, a on joj je bio osnova za daljnje zapošljavanje u Zagrebu.
-U ljeto 2018. godine raspisan je natječaj u Oris – Kući arhitekture u Zagrebu, riječ je o galeriji koja je posvećena modernoj i suvremenoj arhitekturi. Prijavila sam se, izabrali su me i tada sam preselila u Zagreb.
Galerija Oris poznata je i izvan granica Hrvatske, već dvadeset godina tiskaju i svoj dvojezični časopis za koji Antonia kaže da je najbolji časopis za arhitekturu u Hrvatskoj i regiji. Organizatori su i Dana Orisa na kojima se okuplja oko dvije tisuće arhitekata i ljubitelja arhitekture iz cijeloga svijeta.
– Program galerije bio je izuzetno dinamičan, produciralo se oko pedesetak programa godišnje. Tu sam stekla ogromno iskustvo. Radila sam na programu galerije, apliciranju na natječajima za ostvarivanje financijskih sredstava, do PR-a, marketinga, vođenja društvenih mreža, bilo je dana kad sam radila od osam ujutro do ponoći kako bi se sve stiglo.
Nažalost, pandemija koronavirusa učinila je svoje i u privatnom sektoru u kulturi, te je Antonia, zajedno s još nekoliko kolega ostala bez posla. Dobro u cijeloj priči je da se u tom trenutku otvorio natječaj u Galeriji Galženica.
-Prvi put sam u Veliku Goricu došla kad sam išla na razgovor za posao. Prilikom prijave za posao morala sam prikazati svoj plan i program, svoju viziju kako vidim razvoj Galerije. Odvojila sam dosta vremena za to, izvukla sam stare izvještaje Galerije, da vidim koje su mane i prednosti kako bih vidjela što se tu sve može napraviti da se poboljša program. I uspjela sam, primljena sam, a iako sam mislila da će biti teže, pohvatala sam konce u roku tjedan dana.
Ističe kako nije isto raditi u privatnoj i javnoj galeriji, ali kaže da se brzo snašla, te da je ubrzo krenula s realizacijom programa. Prvo što je organizirala bila je izložba riječkog umjetnika Vedrana Ružića, koji je ujedno jazz glazbenik, pa su tim povodom osim izložbe upriličili i koncert što je svakako novina u Galženici.
-To mi je otvorenje bilo super, dobro posjećeno, bile su odlične reakcije publike, tim više što se u Galeriji nikad prije nisu održavali koncerti. Na neki način to je bio eksperiment da vidimo kako će ljudi reagirati. Bila je to jedna baš pozitivna atmosfera.
Kako kaže, interes za Galeriju veći je od zagrebačke, nego lokalne publike, te dodaje da je to naslijeđena situacija od prošlih godina i svjesna je da je puno posla pred njom kako bi zainteresirala lokalnu publiku za dolazak na izložbe i općenito događanja u Galeriji.
-Da nije korone, program bi bio još intenzivniji. Ovaj prostor i kapacitet se mogu maksimalno iskoristiti, te sam u startu predložila da osim za izložbe prostor koristimo i za predavanja, radionice, tribine, koncerte…
Nedavno je održana i humanitarna prodaja slika za potresom pogođena područja Sisačko-moslavačke županije koja je bila vrlo uspješna.
-Nastojimo biti aktivni i kroz druge segmente koji nisu samo izložbeni i na taj način pokušavamo publiku vraćati u prostor. Velika je razlika između ove Galerije koja je trenutačno jedina u Velikoj Gorici za suvremenu umjetnost, dok Zagreb ima tridesetak muzeja i galerija koji zadovoljavaju široke potrebe svoje publike. Kad imate jednu galeriju u gradu, morate biti svjesni da program ne može ići u jednom smjeru, nego to mora biti šira priča.
Antoniu zanimaju različite stvari, osobno i kroz udrugu koju vodi bavi se edukacijom za odrasle i to baš voli raditi, tu su predavanja, javne rasprave o aktualnim društvenim temama, te prostor galerije vidi kao mogućnost da se lokalna publika uključuje kroz razne teme.
-I dalje sam predsjednica udruge iako su mnogi mislili da se njome neću stići baviti nakon preseljenja u Zagreb. Ali eto, vodim je već tri godine, nije jednostavno, ali ne dam se. Prve dvije godine, svi vikendi i godišnji odmori bili su raspoređeni da stignem obaviti sve što treba.
Posljednjih godina, kako kaže, često radi do petnaestak sati dnevno, jer je nakon regularnog posla čekaju obaveze oko vođenja i koordinacije projekata udruge te oko pisanja i istraživanja kulturne baštine, ali ne vidi to kao rad jer joj je to ogromna ljubav i strast.
-Imam dovoljno volje, to je nešto što me ispunjava, a kroz rad udruge vidim svoj doprinos na lokalnoj razini. Odlično smo podržani od zajednice i to mi samo pokazuje da dobro radimo.
Prvih osam mjeseci u Galeriji Galženica…
-Odlično mi je, jako sam se brzo uklopila, uspostavila sam dosta suradnji, mogu reći da vidim da ono što sam si zacrtala, da se unatoč koroni ostvaruje. Do sad su sve reakcije bile pozitivne, a događalo se se da u Galeriju dođu domaći ljudi samo kako bi me upoznali, te da mi kažu da im se čini da je Galerija živnula, da je puno više i medijski popraćena u lokalnoj zajednici, svi su primijetili da je program raznovrstan, tako da mogu reći da sam zadovoljna.
Najčešća publika su mladi, primijetila je to, kaže na brojnim otvorenjima, a to je posebno veseli. A evo što planira u narednom razdoblju.
– Bit će još dosta predavanja, jer mi je taj edukativni dio jako bitan, to je način da publika izravno komunicira i s izlagačima, kustosima, tu se uspostavlja interakcija koja je kroz izložbe malo manje zastupljena. Ovo je prilika da se dođe u direktan kontakt. Što se tiče rasporeda, već u lipnju pripremamo tri predavanja., interaktivnu radionicu, ali to ćemo sve najaviti na vrijeme.
Kada govorimo o slobodnom vremenu, kaže, ovisi što pod tim pojmom smatramo. Kaže da je rad više odmara nego umara, te da voli biti zatrpana obavezama.
-Nekad sam se amaterski bavila fotografijom, izlagala sam na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Jako volim fotografiju, desetak godina sam se time amaterski bavila, čak sam razmišljala i nešto ozbiljnije od toga napraviti. Najdraža mi je bila izložba ‘’Gloria Talent Campus’’ koja se održala u Galeriji Kranjčar u Zagrebu. Bila sam izabrana među deset najboljih mladih fotografa do trideset godina za modnu i portretnu fotografiju, a stručni žiri su sačinjavali Peter Lindbergh – glasoviti svjetski fotograf, Ivan Posavec – urednik fotografije u Gloriji te Mare Milin – modna fotografkinja. Nakon toga sam se ipak odlučila posvetiti struci jer mi je bavljenje s raznim aktivnostima oduzimalo previše vremena i energije.
Voli kulturni krajolik Dalmacije, nedostaje joj mamina kuhinja, a taj neki njen identitet joj je jako važan.
-Vezana sam za prostor koji mi je bliže kulturološki, puno mi taj kraj iz kojeg potječem znači. Prvih par godina nisam se namjerno htjela na zagrebačke natječaje javljati jer mi je bila želja ostati u Dalmaciji. Nikad nisam maštala o životu u Zagrebu, ali on za profesionalni razvoj nudi mnogo više prilika i mogućnosti. Preseljenje u Veliku Goricu? Ta opcija je otvorena.
Sport
Gradići ispali dvije sezone zaredom: “Idemo od nule, naše vrijeme tek dolazi”
Nogometaši Gradića sljedeće sezone će igrati u sedmom rangu natjecanja, u Jedinstvenoj 1. ŽNL. U zadnje dvije sezone Gradićani su dvaput ispadali u niži rang, ali tvrde da neće pognuti glavu…
U brojnom društvo nogometnih klubova iz našega kraja ove smo sezone ispratili jednog prvaka, NK Posavec iz Orla, nekoliko onih koji su se borili za vrh, nekoliko njih iz zlatnih sredina, nekoliko njih koji su se borili i izborili za ostanak u ligi. I jedan klub koji je završio posljednji na tablici…
NK Gradići svoj pad iz prošle sezone nastavili su i u ovoj. Nakon što su prošlog proljeća morali napustiti peti rang, odnosno 4. NL Središte, sad su ispali i iz šestoga ranga, iz županijske Premier lige. Učinilo se zimus da će se Gradići opet spasiti, kao što su to i činili nekoliko puta u posljednjim sezonama, ali ni cijeli niz pojačanja nije doveo do željenog učinka.
Nakon svega, iz NK Gradića obratili su se javnosti putem društvenih mreža, želeći zaključiti jednu ružniju epizodu u klupskoj povijesti, ali i otvoriti novo poglavlje priče o nogometu u mjestu naslonjenom na Veliku Goricu.
“Sezona je završena i završili smo na posljednjem mjestu. Nije ono što smo željeli, ali ne bježimo od toga.
Nova uprava je ušla u klub na pola prvenstva i zatekla probleme koji su se gomilali godinama. Doveli smo pojačanja, stabilizirali procese i pokušali okrenuti brod koji je već dobro tonuo. Nažalost, ovaj put nije bilo dovoljno.
Nekad kvaliteta igrača nije dovoljna. Falilo je još nešto – više zajedništva, više vremena, možda samo jedna iskra koja bi od pojedinaca napravila pravu momčad. Rezultat je izostao, a odgovornost preuzimamo.
Ali glavu ne spuštamo!”
“Dok su mnogi gledali samo tablicu, mi smo gradili temelje. Klub danas stoji bolje nego zadnjih dvije-tri godine godine – organiziraniji je, stabilniji i s jasnim planom. Zato ovo nije oproštaj. Ovo je zalet.”
“Krećemo gotovo od nule, ali s više znanja, iskustva i energije. Pojačanja su već tu, uskoro stižu i objave o njima koje će pokazati koliko ozbiljno shvaćamo ono što dolazi.
Gradići su u 34 kola osvojili 26 bodova, čak 11 manje od pretposljednje Sloge iz Križa
Cilj je jasan – vratiti NK Gradiće tamo gdje pripadaju. To je razina koju klub, ljudi oko njega i njegova tradicija zaslužuju. Ne tražimo izgovore. Gradimo put natrag.
Hvala svima koji su ostali uz klub i dalje su tu uz nas. Upravo takvi navijači, prijatelji i ljudi oko kluba bit će najveća snaga onoga što gradimo.
Naše vrijeme tek dolazi.”
Sljedeće sezone Gradići će tako biti dio Jedinstvene 1. ŽNL, u kojoj će preuzeti mjesto NK Posavca. I stvarati rivalstva s Velikom Mlakom, Meštricom, Obrezinom, Kupom i, nadamo se, i Dinamo Hidrelom i Turopoljem.
Dvije sezone zaključene ispadanjem iz lige zaredom pravi su trenutak za novi početak.
Sport
Dominacija je bila plan! “Već sad imamo momčad spremnu za viši rang”
Nogometaši Posavca iz općine Orle odavno su osigurali, a nakon posljednjega kola i proslavili titulu prvaka u Jedinstvenoj 1. ŽNL. Fešta je potrajala do dugo u noć, a pripreme za novi iskorak već su krenule…
Općina Orle posljednjeg je vikenda niželigaške nogometne sezone slavila do dugo u noć! Nogometaši Posavca odavno su osigurali titulu prvaka Jedinstvene 1. ŽNL, doslovno su protutnjali ovim rangom, ali nakon “gostujuće” utakmice protiv Velike Mlake u posljednjem kolu stvar je postala i službena.
Pehar je podignut visoko u zrak, a zatim je uspjeh i burno proslavljen. Navodnici su se ovdje upleli zato što je Posavec u posljednjem kolu gostovao na domaćem terenu i pobijedio domaće goste 2-0.
“Utakmica u kojoj smo glavama već bili na proslavi koja je bila spremna nakon utakmice! Hvala NK Velika Mlaka 1947 što su prihvatili našu molbu da se utakmica odigra na našem terenu, da upotpunimo slavlje. Nakon utakmice je krenula zaslužena fešta do jutarnjih sati uz tamburaše”, objavili su iz NK Posavca, uz dodatak:
“Hvala navijačima koji su nas pratili cijelu sezonu i bili konstantno naš 12. igrač! I na kraju možemo samo reći da smo ostvarili najveći rezultat našeg kluba. Premier liga, dolazimo!!!”
Iza NK Posavca je sezona u kojoj je osvojeno 75 od mogućih 90 godina, u kojoj je upisan samo jedan poraz, šest remija i čak 23 pobjede.
– Fešta je bila jako lijepa, kao i uvijek kod nas, a sezona iza nas bila je sjajna! Baš tako smo je i zamišljali, na taj način smo je i planirali, jer od prvog dana smo jasno rekli da želimo u viši rang. U skladu s tim formirali smo i igrački kadar, koji je zaista pokazao kvalitetu, jer ne možeš bez ozbiljne kvalitete izgubiti samo jednu utakmicu u cijeloj sezoni, zabiti 85, primiti samo 14 golova… – kaže Ervin Vujica, predsjednik kluba i načelnik Općine Orle, koja čvrsto stoji iza svojih nogometaša.
– Morali smo puno toga proći ranije da bismo danas došli do ovoga. U prethodnim sezonama znali smo “pasti na nos”, učiti na nekim svojim pogreškama i krivim procjenama, ali kad se jednom ustabiliš, pa kad još i pogodiš s trenerom, stvore se svi uvjeti za jednu ovakvu sezonu – dodao je Vujica.
Trener s kojim su u NK Posavcu pogodili zove se Nino Matković, čovjek je to s ozbiljnim imenom i prezimenom u turopoljskim nogometnim krugovima, koji je još jednom pokazao koliko je dobar trener.
– On nije trener, to je trenerčina! – ispravit će nas spremno Vujica.
– Njega se mora slušati, ima svoje zahtjeve i granice, a dečki se toga drže. Jako su dobro trenirali, bili su redovni, a kad ti se dogodi da cijelu sezonu nemaš trening s manje od 18 igrača, sve se to vrati i na rezultatu. Kad dobro treniraš, kad si spreman, lakše je i slagati taktiku, a kod nas je sve to funkcioniralo.
S obzirom na kvalitetu momčadi, plan nije previše mijenjati, jer u klubu su uvjereni da im ne treba previše zahvata na kadru.
– Načelno, plan zaista nije puno mijenjati. Uvjereni smo da s ovim kadrom možemo biti u sredini tablice u višem rangu, ali nekih promjena će svakako biti. Jedan igrač nam je otišao, dogovorili smo dolazak Marka Đurašića iz Mraclina, a pregovaramo i s još jednim igračem – otkriva Vujica.
Igralište u Bukevju, originalni dom NK Posavca, u fenomenalnom je stanju, no i dalje se čeka izgradnja pratećeg objekta, odnosno svlačionica, pa će i u Premier ligi trener Matković i njegovi igrači domaćini biti u mjestu Lekneno-Trnje.
– Da, ostajemo ovdje. Dimenzije igrališta su odgovarajuće, radovi na uređivanju travnjaka već su krenuli, a čekaju nas i još neke prilagodbe po pitanju uvjeta. Cijelo ljeto ćemo se time baviti i odradit ćemo sve kako bismo bili spremni za početak nove sezone – završio je načelnik i predsjednik.
Kao što su i sami rekli… Premier liga, oni stižu!
CityLIGHTS
Gorički Oskarovci: ovo su genijalci našega grada
Velika četvorka na koju smo i više nego ponosni!
Sport
Pančo u Rugvici, Mraclin traži trenera… I slaže potpuno novu momčad!
Dosadašnji trener NK Mraclina Marko Pancirov preuzeo je klupu NK Sava Rugvice, pa Mraclinci moraju tražiti novo rješenje na klupi. Uz novog trenera, imat će u sljedećoj sezoni i bitno renoviranu momčad…
Vijest je stigla kao iz vedra neba, i prije nego što je u javnost izašlo da se rastaje s NK Mraclinom, ali iz NK Rugvice Save s ponosom su požurili objaviti ime svog novog trenera:
“Kao što se već pročulo iz nekih novinarskih krugova, vrijeme je da i službeno potvrdimo informaciju! Marko Pancirov novi je trener prve ekipe Rugvice Save!
Gospodin Pancirov u nogometnim krugovima dobro je poznato ime, a u svojoj bogatoj trenerskoj karijeri dugoj više od 25 godina vodio je vrlo respektabilna imena i klubove, a sada je vrijeme došlo i na crno-žute iz predgrađa!Novom treneru želimo dobrodošlicu, puno rada i naravno – pobjeda!”, stoji u objavi iz Rugvice.
Riječ je o klubu koji se natječe u 3. NL Centar, vrlo ambicioznom i financijski stabilnom klubu, a ambiciozan je i dosadašnji trener Mraclina. Drugi mandat na Grabi potrajao je samo jednu polusezonu, a sad svatko kreće svojim putem. Trener Pancirov pokušat će izboriti viši rang s društvom iz Rugvice, dok je u Mraclinu potraga za novim trenerom već krenula.
Njegovo ime moglo bi biti otkriveno već početkom sljedećeg tjedna, a dotad će ljudi iz kluba raditi u tišini. Navodno se pregovara s trenerima iz našega kraja, novo rješenje traži se u turopoljskom bazenu, no na ime odabranog morat ćemo pričekati još koji dan.
Osim na klupi, promjena će biti i u svlačionici, odnosno u igračkom kadru. Igračku karijeru završio je Igor Hajduk, koji će možda i ostati uz klub u nekoj drugoj funkciji, a za Mraclin više neće igrati ni iskusni stoper Ivan Rajić, koji će u novoj sezoni nositi dres NK Gradića. Novi igrač NK Posavca je Marko Đurašić, a za Mraclin više neće igrati ni Matej Godinić i Ivan Jančić.
Ukupno je to pet odlazaka, a dolazaka će biti gotovo – triput više! Traumatična sezona iza nas, okončana na dvanaestome mjestu, bila je okidač za ozbiljan remont momčadi, koji će se i službeno krenuti događati u sljedećim danima. Plan je zadržati 11 igrača iz dosadašnjega kadra, a dostupne informacije kažu da su sedmorica novih već dogovoreni. Među njima su navodno i neka poprilično “jaka” imena za ovaj rang, neke se u kuloarima spominja imenom i prezimenom, ali potvrda iz kluba tek se očekuje.
Na tih sedmoricu dogovorenih, kažu dostupni izvori, doći će i još četvorica ili petorica, što znači da će Mraclin ukupno dovesti najmanje 11 novih igrača. Plan je imati 22 igrača i dva vratara u kadru, što će reći da će najmanje polovica te brojke biti nova lica. Među novim igračima su, kažu priče, i nekolicina iz viših rangova, iz čega se da zaključiti da u Mraclinu misle ozbiljno. Žele se, za razliku od ove sezone, veseliti pobjedama, uživati u nogometu, a takvu momčad očito i slažu.
Vijesti
Grad dobio 4,4 milijuna eura za zelenu mrežu škola, parkova i šetnica: Ačkar – “Stvaramo promjene koje građani vide i koriste svakoga dana”
Projekt “Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković” povezat će školska dvorišta, parkove i pješačke koridore te donijeti nove zelene sadržaje u grad.
Grad Velika Gorica dobio je više od 4,4 milijuna eura bespovratnih sredstava za projekt zelene infrastrukture “Dječja zelena mreža – plemeniti Pauković”, koji će se provoditi kroz program “Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027”. Odluka o financiranju gradonačelniku Krešimiru Ačkaru uručio je potpredsjednik Vlade i ministar prostornoga uređenja Branko Bačić, 10. lipnja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Projekt ukupne vrijednosti nešto više od 5,2 milijuna eura obuhvaća 72 projekta u 18 hrvatskih županija, a cilj mu je jačanje zelene infrastrukture i prilagodba klimatskim promjenama u urbanim sredinama. U Velikoj Gorici će se ulagati u školska dvorišta, urbane koridore, šetnice te urbanu šumu.
“Ovo nije projekt jedne lokacije ili jednog školskog dvorišta, već projekt koji povezuje različite dijelove našega grada, a koji je namijenjen djeci, mladima i svim građanima. Ulažemo u prostore u kojima djeca uče, igraju se i odrastaju, stvaramo nove zelene sadržaje za rekreaciju i druženje. Upravo ovakvi projekti pokazuju kako europska sredstva možemo pretvoriti u konkretne promjene koje građani vide i koriste svakoga dana”, rekao je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Foto: Grad Velika Gorica
U planu je sadnja stabala i grmlja, uređenje Urbane šume Kurilovec te izgradnja sportskih terena u zelenilu u goričkim osnovnim školama, Eugena Kvaternika, Jurja Habdelića, Eugena Kumičića i Nikole Hribara. Uz to, projekt predviđa i uređenje triju urbanih koridora u Ulici kneza Ljudevita Posavskog, Ulici Matice hrvatske te drugu fazu Kurilovečke šetnice.
Pročelnica za urbanizam i zaštitu okoliša Gordana Mikulčić Krnjaja istaknula je da projekt nastaje kao odgovor na suvremeni način života djece.
“Ovaj projekt je nastao kao odgovor na izazove kojima su djeca izložena. Svi su stalno na mobitelima, gledaju televiziju, nitko se ne druži vani. Cilj je omogućiti djeci da imaju nove prostore i parkove koji će biti unutar školskih dvorišta, ali nek i izvan njih, kao šetnica. Uređuju se 3 urbana koridora i 7 urbanih točaka od kojih su neki dječja igrališta”, istaknula je.
-
Priča iz kvartaprije 1 danOpet imamo RVG! ‘Glazbom ćemo se vratiti u osamdesete i devedesete’
-
Crna kronikaprije 3 danaUčenik se ugušio tijekom jela u školi, unatoč brzoj reakciji nije mu bilo spasa
-
Crna kronikaprije 2 danaFOTO Teška nesreća u Starom Čiču! Jedna vozačica završila na traumatologiji, promet prema Gorici usporen
-
Sportprije 6 danaFOTO – Petak kad je otiš’o Zigi