Nakon vrlo uspješnog prošlogodišnjeg međunarodnog Go turnira, u Osnovnoj školi Nikole Hribara održava se 9.turnir EGF Grand Prix Bonus C turnir povodom Dana grada Velike Gorice a okupio je 80-ak igrača iz čak 17 zemalja, čime je Velika Gorica potvrđena kao važno međunarodno središte misaonog sporta go.  

Riječ je o najvećem i najjačem go turniru u regiji u posljednjih 20 godina, dok je u Hrvatskoj najveći i najjači ikada održan upravo u Velikoj Gorici.  

Turnir je dio programa obilježavanja Dana grada te povezuje vrhunske profesionalne i amaterske igrače, potičući međunarodnu sportsku i kulturnu suradnju.

Foto: Hrvatski go savez

Organizator turnira je Go klub Velika Gorica, suorganizator Grad Velika Gorica, dok je glavni operativni organizator bio je 17-godišnji Karlo Vlahović koji je samostalno kontaktirao igrače iz 17 zemalja, osiguravao smještaj sudionicima, vodio kompletnu komunikaciju na engleskom jeziku te dizajnirao promotivne materijale, uključujući majice i objave na Instagramu – bravo! 

Na taj način se Velika Gorica kao kolijevka razvoja Goa u Hrvatskoj uspješno probija na europsku i svjetsku Go pozornicu kao uzoran organizator i veliki popularizator ove “kraljevske igre” (“king of mindsports”). 

Foto: Hrvatski go savez

Turnir je je uvršten u službeni kalendar Europske Go federacije kao Bonus C turnir. 

-Zahvaljujemo Gradu Velikoj Gorici na pokroviteljstvu i velikoj pomoći Go klubu Velika Gorica oko organizacije ovog vrhunskog sportskog događaja, jedinstvenog Go natjecanja na kraju kojeg svi sudionici i gosti dijele ukusnu rođendansku tortu povodom Dana Grada Velike Gorice – poručili su iz Hrvatskog Go saveza.   

• Posebnu draž natjecanju daje sudjelovanje trojice europskih profesionalnih igrača: Mateusz Surma, profesionalni igrač 3. dana je ovogodišnji prvak Europe i trener na 7. Ljetnom go kampu održanom u Zaostrogu u kolovozu ove godine, Ali Jabarin, profesionalni igrač 3. dana, je jedan od dva igrača koji su profesionalci postali još 2014. godine an 1. kvalifikacijskom turniru, Benjamin Drean-Guenaizia, je pobijedio na kvalifikacijskom turniru održanom ove godine u Beču. Uz njih treba još izdvojiti Lukaša Podperu, (vele)majstora 7. dana, koji je ove godine pobijedio na jako puno turnira i ima drugi najveći rejting na ovom natjecanju. Na turniru igra i Vsevolod Ovsieenko, 6. dan, višestruki juniorski prvak Europe, koji je svoju kadetsku titulu osvojio u jeku pandemije na 25. Europskom prvenstvu za kadete, mlađe juniore i juniore, održanom u Stubičkim Toplicama. 
• Naravno, to je sjajna prigoda za mlade igrače iz Hrvatske: Stjepan Medak je u nedjelju postao prvi (vele)majstor 6. dana, a na ovom turniru ima prigodu plasirati se na Grand Prix Finale gdje će snage odmjeriti 16 igrača koji su na nizu turnira osvajali kvalifikacijske bodove. Stjepan trenutačno ima 4 boda osvojena na Grand Prix turniru u Pisi. U top grupi na turniru je i Roko Crvelin, odnedavno majstor 4. dana, standardna treća ploča hrvatske seniorske reprezentacije, u kojoj je – kao i Stjepan i prvak Hrvatske Matej Zakanj – postigao tri pobjede u tri kola. Prošlogodišnji izazivač u meču za prvaka Hrvatske Petar Tadej Tukara, majstor 3. dana je također spreman za borbu za visok plasman na ovom turniru. Tu su još i Teo Sladetić, Oliver Skočić i Karlo Vlahović, mladi majstori 2. dana, kojima će 5 partija na ovom turniru sigurno biti velika škola i prigoda za skok na rejting listi. Od ostalih mladih reprezentativaca treba istaknuti Velikogoričanina Jakova Sičića, 1kyu, koji je prije godinu dana baš na ovom turniru postigao pet pobjeda iz pet partija. 

Foto: Hrvatski go savez

• Go je najstarija misaona igra koja se već 4000 godine igra prema jednostavnim nepromijenjenim pravilima. Go je nastao u Kini gdje se naziva “weiqi”, a u 6. stoljeću se proširio u Japan (gdje se još zove “igo”). U Japanu je Go stekao status dvorske vještine i prije 100 godina je utemeljeno prvo udruženje profesionalnih igrača Nihon ki-in. U Hrvatsku je Go donio časnik Austrougarske mornarice Artur Jonak von Freyenwald, koji je u Puli utemeljio tada najveći go klub u Europi, s oko 200 članova. Zoran Mutabžija je krajem 60-ih godina dominirao europskom go scenom i dva puta je bio prvak Europe: 1967. i 1971. godine. Godine 1997. utemeljio je Hrvatsku igo udrugu, koja i danas uspješno provodi edukacijske projekte u brojnim školama i knjižnicama, te na fakultetima. Zoran je bio i prvi predsjednik Hrvatskog go saveza, koji je 2020. primljen u privremeno članstvo Hrvatskog olimpijskog odbora. Predani rad u danas 6 go klubova rezultirao je činjenicom da Hrvatska ima najmlađu seniorsku reprezentaciju koja je nakon dugogodišnje borbe za opstanak u C-ligi postala favorit za ulazak u prestižnu A-ligu Europskog ekipnog prvenstva. Hrvatska mlada reprezentacija je osvojila brončanu medalju na 2. Europskom juniorskom ekipnom prvenstvu i već je dva puta predstavljala Europu na Svjetskom juniorskom ekipnom prvenstvu. 

Situacija je djelovala gotovo dramatično uoči posljednjega kola prvog dijela prvenstva, pogotovo s obzirom na traume iz prošle sezone, ali i ime protivnika u tih zadnjih 60 minuta borbe za Ligu za prvaka. Rukometaši Gorice gostovali su u Trogiru, kod momčadi koja ih je na njihovu terenu prilično uvjerljivo pobijedila, no postojala je u svemu tome i jedna dobra okolnost.

– Oni su svoje već napravili, plasirali su se u Ligu za prvaka, samim time vjerujem da ćemo mi imati puno veći motiv u ovoj utakmici – najavio je trener Gorice Matej Mišković, a upravo to se i dogodilo.

Trogir je, zadovoljan učinjenim, došao odraditi zadnju utakmicu Lige A, a Goričani su stigli u Dalmaciju silno motivirani, spremni “pojesti parket” za pobjedu koja bi dovela do ostvarenja cilja. I tako su se ponašali od prve minute utakmice, što je dovelo do jedne vrste rukometne rapsodije u dvorani u Trogiru.

Goričani su već u ranoj fazi utakmice preuzeli vodstvo i zadržali ga do kraja. Za razliku od domaćina, zabijali su u serijama i dizali i svoje samopouzdanje, ali i razliku. Najveća prednost u prvom dijelu bila je plus sedam (16-9), a na poluvremenu je ona iznosila pet pogodaka viška (16-11).

Ništa se dramatičnije nije promijenilo u nastavku. Gosti iz Turopolja ostali su maksimalno koncentrirani i fokusirani, znajući koliko je velik ulog i koliko im znači ova utakmica. I mudro su čuvali svoju prednost, čak i u trenucima kada su se Trogirani približili na minus tri (14:17).

Do sredine drugog poluvremena bila je to igra pogodak za pogodaka, a onda je stigla jedna lijepa serija Gorice od četiri pogotka za redom i pobjednik je bio odlučen. Imala je naša momčad na kraju čak 11 pogodaka viška, a završilo je s lijepih okruglih plus deset (32-22). Pritom je sjajnu utakmicu odigrao Marko Grubišić, koji je zabio čak deset komada, a po šest golova dodali su Marko Karaula i Andro Lopac. Na to je svojih 13 obrana dodao Marin Sorić, što se pokazalo dovoljnim za najvažniju pobjedu ove sezone.

Foto: MRK Trogir/Facebook

Završila je tako Gorica tamo gdje je željela završiti, u društvu najboljih momčadi u državi, zajedno s Trogirom i Zagrebom i svoje te Nexeom, Sesvetama i Dugim Selom iz druge skupine. Imat ćemo tako županijski derbi u Ligi za prvaka, imat ćemo Goricu u eliti, a to je velik i važan uspjeh za naše rukometaše.

Bravo za igrače, bravo za trenera, bravo za cijeli klub! Idemo dalje…

Članovi Turopoljske udruge skauta “Tur” kroz projekt Šumoborci i uz financijsku potporu Grada Velike Gorice, proveli su još jednu akciju pošumljavanja u Turopoljskom lugu. 

Kod Lugarnice Čardak okupili su se učenici velikogoričkih osnovnih škola, i to s jednim ciljem – stvoriti zeleniju budućnost!

Kroz trosatnu akciju mladi su uspjeli zasaditi 800 sadnica hrasta lužnjaka, dok su početkom prosinca tijekom akcije pošumljavanja već zasadili 1.500 sadnica. Tako je u kratkom vremenu Turopoljski Lug postao dom za 2.300 hrastovih mladica. 

Inače, Šumoborci su program edukacije i sadnje stabala s ciljem edukacije djece i mladih kroz aktivno učenje i praktično djelovanje – pošumljavanje. 

Dodajmo kako projekt provode Hrvatske šume, Savez izviđača Hrvatske i tvrtka Hearth, inače nagrađena za projekt Boranka. 

Prilika je djelovala idealno, malo je bilo boljih trenutaka za otići u goste Osijeku na Opus Arenu od ovoga, dala se naslutiti i izražena ambicija nogometaša Gorice uoči odlaska za Slavoniju, a na kraju je završilo – nedorečeno. Gorica je imala prednost, vodila je golom Jakova Filipovića, a zatim ostala s čovjekom manje i do posljednjeg sučeva zvižduka pokušavala je sve da iz vodstva ne ode u poraz. U tome je i uspjela, bod je u džepu, što je ishod koji je mogao biti i bolji, ali i lošiji…

Drugu utakmicu zaredom Goričani su startali bez Jurice Pršira, ovoga puta je nedovoljno spremni kapetan sjeo na klupu, a na terenu su bili Matijaš na golu, Perić, Filipović, Čabraja i Duraković ispred njega, Kavelj i Pozo u sredini, a Trontelj, Bakić i Pavić iza leđa napadača Čuića.

– Prije svega ćemo morati biti oprezni, pokušati spriječiti dobre stvari koje Osijek radi – najavio je utakmicu trener Carević, a tako je nekako i postavio igru svoje momčadi.

Istra je tjedan dana ranije imala nešto drukčiji pristup, no Carević je odlučio da ne želi upasti u zamku te Osijekove loše forme, pa je obrana ipak bila važnija od napada. Pritom je, jasno, trebalo biti maksimalno učinkovit u izlascima prema naprijed, što je Gorica i bila. Naime, u 22. minuti dobili su naši nogometaši korner, Čabraja je ubacio, a Filipović nakon lijepo odrađene uigrane akcije pogodio glavom za vodstvo u pravi čas. Iz prvog udarca na osječki gol.

Ionako poljuljani Osječani upali su u tom trenutku u još veće probleme, no ima Osijek i svoju kvalitetu, pa Gorica nije uspjela dobar trenutak pretvoriti u još bolji rezultat. Pojavila se prilika preko Bakića, koji je išao sam na Malenicu, no nije dovoljno dobro primio loptu, na kraju je završio i na travnjaku, no nije bilo ni gola ni penala.

Nije do poluvremena ni Osijek mogao do prave prilike, pa se na odmor otišlo s vodstvom Gorice, a uoči početka nastavka domaći trener Sopić napravio je jednu promjenu. Gorica je ostala u istom sastavu, ali samo do 56. minute i trenutka koji je usmjerio posljednju fazu ove utakmice. Anton Matković je pokušao pobjeći po desnoj strani, Stefan Perić je oštro startao na njega, sudac mu je pokazao žuti karton, ali je nakon intervencije iz VAR sobe promijenio tu odluku – nije žuti, nego je crveni!

Morali su Goričani tako u posljednjih gotovo 40 minuta igrati s čovjekom manje, svi oni koji tvrde da Gorici treba zimsko pojačanje na desnoj strani obrane dobili su novi argument, a Osijek je dobio priliku maksimalno pritisnuti Goricu. Dobro se Carevićeva momčad snašla u takvoj situaciji, koncentracija je bila na razini, ali domaćin je prijetio sve ozbiljnije. U 81. minuti uspjeli su Osječani i probiti taj gorički blok, zabio je Matković nakon ubacivanja iz auta, i do kraja je trebalo – preživjeti.

Gorica je u tome uspjela, obranila se i sačuvala bod, pri čemu su napadačke ambicije gotovo potpuno zanemarene. Važno je bilo ostati neporažen, a u tome su Goričani i uspjeli.

– U prvom poluvremenu bili smo odlični u posjedu, opasni iz tog posjeda, a pogotovo smo bili dobri na druge lopte, budući da smo znali da će Osijek biti izrazito agresivan. Bili smo hrabri, oni su  imali neke situacije iz naše kontrole, a mi smo preko Bakića mogli otići i na 2-0. Imali smo kontrolu utakmice do crvenoga kartona, koji je usmjerio utakmicu, ali vrlo je važno da na kraju ne izgubiš u susretu u kojem si zadnjih više od pola sata s igračem manje. Teško se na taj način braniti, ali pokazali smo i hrabrost i dobar mentalitet, a na kraju se moramo zadovoljiti bodom – rekao je trener Carević.

Za kraj jeseni ostalo je još gostovanje kod Rijeke na Rujevici, koje će Goričani dočekati na sedmome mjestu, budući da su s ovim bodom preskočili Lokomotivu.

(FOTO:mzss.hr)

Nakon više od 30 godina u Hrvatskoj je potvrđen izolirani slučaj gube, kronične zarazne bolesti koja se danas uspješno liječi, a epidemiološka je situacija pod kontrolom, izjavio je epidemiolog Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 24sata. 

Iz Ministarstva zdravstva potvrđeno je da je riječ o stranom radniku iz Nepala koji već dvije godine živi u Hrvatskoj zajedno s obitelji, a bolest je pravodobno dijagnosticirana jer se pacijent prije desetak dana javio splitskoj epidemiološkoj službi.  

Guba je kronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae, a najčešće se prenosi kapljičnim putem. 

Naziva se i biblijska bolest jer ju prvi spominje Mojsije, kojemu se Jahve ukazao u plamtećem grmu. On je učinio da Mojsijeva ruka bude “bijela kao snijeg“.   

Naime, simptomi gube su karakteristične kožne promjene, lezije, odnosno blijede ili crvenkaste mrlje, čvorići i izbočine, gubitak osjeta na području mrlja, slabost mišića, oštećenje perifernih živaca i problemi s očima ili nosom, a mogu se pojaviti mjesecima pa i godinama nakon zaraze.   

U nekim državama poput Brazila i Indije i dalje je česta bolest, iako se u većini zemalja iskorijenila. 

Kolonije gubavaca ili leprozoriji u prošlosti su osnivani kako bi oboljeli mogli živjeti te bi se o njima brinulo.  

Kad je lijek za lepru pronađen 1982.godine, kolonije su zatvarane, a najpoznatije od njih bile su na otoku Culion na Filipinima, havajski Kalaupapa, Carville u SAD-u, meksički Zoquiapan i grčka Spinalonga na kojoj su zaraženi gubom živjeli od 1903. do 1957. Godine.