Povežite se s nama

CityLIGHTS

Kako je biti tattoo umjetnica u Gorici? Dea Wonderink: “Klijenti mi često dolaze na tattoo terapiju.”

Posao tattoo umjetnika spaja umjetnost i rad s ljudima te sa sobom nosi brojne izazove.

Objavljeno

na

Dea Poljaković kutak za svoj studio i uljepšavanje ljudske kože pronašla je upravo u Velikoj Gorici. Čakovčanka Dea odlučila se za Goricu zbog manjka tattoo umjetnika na području grada, ali i zbog opuštene atmosfere i blizine metropole.

Iako je Dea samouka tattoo majstorica, ljubav za umjetnost pojavila se u ranoj dobi. Dea je završila i srednju školu za dizajnera unutrašnje arhitekture. U novom salonu sama je postavila parket, a ne zazire niti od gletanja zidova kako bi svoj studio Wonderink učinila što ugodnijim za svoje klijente.

Foto: Dea Wonderink

Konkurencije se tattoo majstorica ne boji, ona joj je poticaj za napredak i razvoj, a svaki tattoo umjetnik koji drži do sebe, kako naglašava Dea, mora biti spreman učiti i biti u toku s najnovijim trendovima i tehnikama. Najprije radi svojih klijenata, ali i zbog sebe.

Osim klijenata iz Velike Gorice i okolice, “pod mašinicu” joj često dolaze i Zagrepčani. Dea je otvaranjem svog salona olakšala Turopoljcima koji sada više ne moraju putovati do metropole kako bi ukrasili kožu željenim motivom.

Iako je započela svoj put tetovirajući razne stilove i motive, Dea se nedavno opredijelila isključivo za realizam u kome se konačno pronašla kao tattoo umjetnica. 

–Primijetila sam da mi koncentracija opada kada tetoviram nešto što me ne zanima sto posto i shvatila da ne želim da mi kvaliteta radova pati. Najprije zbog mojih klijenata, koji će nositi moje radove do kraja života na koži pa onda i zbog sebe. Realistični prikazi, portreti i puno sjenčanja – u tome najviše uživam.- istakla je tattoo umjetnica.

Što se radnog vremena tiče, Dea ističe kako je nekad radila toliko dugo koliko je potrebno da se tetovaža završi, nekada i po deset, dvanaest sati dnevno. Sada uglavnom radi maksimalno šest sati u komadu, na velikoj tetovaži ili tri do četiri manje tetovaže dnevno.

Pitali smo tattoo umjetnicu i kakve tetovaže i koje motive Goričani traže i preferiraju. Dea ističe kako su to tetovaže uglavnom religijskih motiva, posebice križeva i krunica. Popularni su i portreti divljih životinja: 

–Prije nekoliko godina bili su izuzetno popularni vukovi, a sada su njihovo mjesto zauzeli lavovi.- ističe Dea.

Foto: Dea Wonderink

Velike tetovaže često zahtijevaju brojne seanse od pet do šest sati dnevno koje umjetnici uzmu i cijeli radni dan, dok se u jednom danu može odraditi i nekoliko manjih tetovaža.

Manje tetovaže upravo su ono što je najtraženije, posebice što se klijentica tiče. Najpopularniji su znakovi beskonačnosti, lastavice, citati, datumi, srca, uglavnom posvećeni članovima obitelji, a posebice djeci. Kod muškaraca izuzetno su popularni motivi poput satova, ruža i kompasa.

“Tetovaža je umjetnost i ne mora imati posebno značenje.”

U tattoo studio klijenti ponekad dolaze s bizarnim pa i ilegalnim idejama. Simboli koji se vezuju uz fašističke režime motiv su s kojim nećete izaći iz Deinog studija. Dea se na početku karijere susrela sa sličnim zahtjevom koji je odmah odbila. 

Nespremnu ju je zatekao i zahtjev da istetovira – teglu ajvara:

– Klijent je u studio donio sliku istrgnutu iz kataloga supermarketa. Htio je da mu tetoviram taj motiv realistično, u stvarnoj veličini.- prisjeća se Dea. Zahtjev je majstorica odbila jer je procijenila da je tada to bio prevelik zalogaj za nju.

Foto: Dea Wonderink; cityportal.hr/Gabrijela Radunović

Tetoviranje imena mač je s dvije oštrice, a Dea imena tetovira s velikom dozom opreza. Ljudi često dolaze u paru, s prijateljima ili članovima obitelji kako bi se zajedno tetovirali no ako primijeti da su klijenti par i žele si tetovirati imena, odbije ih. U slučajevima kada netko dođe sam sa željom da tetovira nečije ime, teže je procijeniti. Jednom davno, ipak je prekršila pravilo o tetoviranju imena.

-Jednom mi je došao klijent s punom nadlakticom prekriženih ženskih imena. Pretpostavila sam da želi da tetovaže prekrijemo na što je on odvratio: „Ne, došao sam jer imam novu curu.“. Na kraju sam mu tetovirala ime nove djevojke na ruku. – priznaje Dea.

Foto: Dea Wonderink

“Moramo pustiti da nas boli jer bez boli nema ni tetovaže.”

Tattoo umjetnica ističe i kako tetovaža kao umjetnost na tijelu ne mora imati neko posebno značenje, ipak, često nosi velik značaj za onog tko ju odluči napraviti. Ljudi se često odlučuju na motive vezane uz tužne životne događaje, poput smrti bližnjih, a Dea smatra da je tetovaža odličan način da osoba uvijek bude s nama i da se kroz proces tetoviranja odvojimo od dijela boli.

Ponekad ljudi plaču kada tetoviraju nešto za osobu koju su izgubili. Kroz tu bol i razmišljanje o osobi prožive i puste sve negativno. Klijenti to često nazivaju tattoo terapijom.- nastavlja tattoo umjetnica,

Foto: Dea Wonderink

-Tetovaže bole, nakon nekoliko sati bol je gotovo nepodnošljiva, ali moramo dozvoliti da nas boli jer bez toga nema niti tetovaže. Isto vrijedi i za većinu stvari u životu. Nakon tetoviranja bol odmah nestaje. Osobno bih se radije tetovirala svaki dan, nego da mi se ponovo slomi srce kao prvi put.–  zaključuje tattoo umjetnica.

“Treba se tetovirati zbog sebe. Odluku što i gdje tetovirati klijent mora donijeti sam!”

Posao tattoo majstora zahtjevan je posao koji spaja rad s ljudima i umjetnost, a kao i u svakom poslu susreću se različiti klijenti i izazovi. Događa se, da su ljudi neodlučni pri tetoviranju, a majstorica posebno ističe kako se treba tetovirati zbog sebe.

Vlasnica Wonderinka naglašava da će svaki tattoo umjetnik rado sugerirati položaj tetovaže i ispravke ideje kako bi tetovaža izgledala što bolje na koži, ali odluku što ćete i gdje tetovirati morate donijeti sami. 

Ponekad se dogodi i da tijekom tetoviranja umjetnik i klijent “kliknu” i postanu prijatelji. Dea je tako, nedavno, imala priliku tetovirati velik projekt, rukav s tematikom filmova o Harryju Potteru. Projekt je završen u svega šest dana, a svaki dan na njemu je radila oko 12 sati. Tako se, kroz proces tetoviranja, osim upečatljivog rukava, rodilo i novo prijateljstvo.

Foto: Dea Wonderink

Sve više ljudi tetovira se u zrelijoj dobi, čak i u mirovini. Motivaciju za to Dea vidi u ispunjavanju neke davne, mladenačke želje, ali i sve većoj popularizaciji tetovaža. Tetoviranje maloljetnika drugi je par rukava, a zbog neugodnih iskustava Dea više ne tetovira tinejdžere uz dozvolu skrbnika. 

-Djeca ponekad dovedu svoju “kul” tetu da se predstavi kao njihova majka, a jednom se mladić čak pokušao tetovirati uz dokument svog oca, na koga je jako ličio.- objašnjava Dea svoju odluku.

“Jednom kad se tetovirate – tetovaže su dio vas. Što se starenja tiče, uvijek možete biti ‘najkul’ baka.”

Razlika u dobi mogla bi biti ključna pri odabiru motiva. Dea ističe kako se u mladosti često definiramo glazbenim ukusom ili nečim što kasnije prerastemo. 

-Požalila sam tetovaže koje sam napravila u mladosti, ali sada više ne žalim. Kada ih pogledam shvatim da su one dio moje povijesti i mladenačke impulzivnosti. Bio mi je cilj da se što prije cijela istetoviram pa sam kao srednjoškolka novce od užine čuvala za tetovaže, a jednom sam prodala i svoju zlatnu narukvicu za 400 kuna da bi se tetovirala.– prisjeća se vlasnica Wonderinka.

Iako o tetovažama treba razmišljati u dugoročnom planu, Dea ne planira tetovaže uklanjati laserom niti brine kako će izgledati u starosti:

-Moj plan je biti najkul baka na kvartu. Kupiti flomastere i pustiti djeci na maštu – da bojaju moje tetovaže.- kroz smijeh ističe Dea.

Foto: cityportal.hr/Gabrijela Radunović

Da ukrašavanje tijela tetovažom ne bira profesiju dokazuje i činjenica da se često tetoviraju službenici policije, doktori i odvjetnici. Iako se tetovaže više ne vežu uz negativne konotacije, Dea se tu i tamo ipak susretne s predrasudama, ali na njih gotovo više i ne obraća pažnju.

Dea ističe kako ju posebno veseli što sve više ljudi odgovorno pristupa tetoviranju te ponekad i mjesecima štede kako bi tetovirali željeni motiv kod profesionalnog tattoo majstora.

Dakle, prije tetoviranja ipak dobro razmislite o motivu, za velike projekte budite spremni uložiti vrijeme i novac, budite odlučni, ali prihvatite savjet svog tattoo majstora, a ako se odlučite za Deu možete ju pronaći u Wonderink studiju, na adresi Zagrebačka ulica 6. 

Foto: cityportal.hr / Gabrijela Radunović

CityLIGHTS

Head Spa? Ooo da! Evo kako me je čarobni relax spasio siječanjske mrzovolje

Nek me netko, molim vas, uštipne! 

Objavljeno

na

Objavio/la

(Piše: Marija Vrbanus)

Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci. 

Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem? 

Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset! 

I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊. 

Mmmmm, opuštanje.  

To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu. 

 

Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.

 

To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊. 

Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi. 

E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…

Zvuči kraljevski? Da, i bilo je! 

Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.

OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne! 

Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax. 

Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!  

Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!  

Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1

Velika Gorica. 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

UKLJUČITE SE! 15 minuta čitanja kroz 15 dana – ulog u samostalnost budućeg malog čitača

Kreće nacionalni izazov poticanja čitanja djeci od najranije dobi.

Objavljeno

na

Kreće kampanja „15 po 15 – cijela Hrvatska čita djeci“ koju je pokrenuo nacionalni program poticanja čitanja djeci od najranije dobi – Rođeni za čitanje, u koju se do sada uključilo više od 40 tisuća djece iz svih krajeva Hrvatske.

Riječ je o čitalačkom izazovu za djecu predškolske dobi kojim se potiče međusobno povezivanje roditelja i djece kroz čitanje na glas – 15 minuta dnevno kroz 15 dana.

Naime, čitanje je dokazani način kojim se potiče govor i izražavanje, proširuje rječnik i ostvaruje pažnja i koncentracija – ključne vještine za buduće školske obaveze.

No, ako uzmemo u obzir da ova navika potiče maštu, pamćenje i razumijevanje emocija, ulažemo u samostalnost budućeg malog čitača koji će znati razmišljati izvan okvira.

Pridružite se prijavnicom na poveznici: www.rodjenizacitanje.hr/15po15, kako bi i sami bili dio velike čitalačke zajednice koja će od 15. do 29. siječnja čitanjem obogatiti djetinjstvo svojoj djeci.

-Do sada je prijavnicu ispunilo više od 4.200 roditelja, skrbnika i članova šire obitelji, 732 vrtića, 148 knjižnica, 9 bibliobusa, jer svako dijete zaslužuje svoju priču! – stoji u pozivu na izazov.

⇒ „Kako sam bio velik, kada sam bio malen“ – Tin Ujević

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Tko bi rekao da pufaste papuče mogu izgledati ovoliko dobro?

Objavljeno

na

Još donedavno pufaste papuče bile su rezervirane isključivo za kućnu intimu i ljenčarenja u pidžami. Nosili smo ih iz čiste praktičnosti, ne razmišljajući o njihovom modnom potencijalu. No, ono što se događa danas redefinira samu ideju kućne obuće. Pufaste papuče postale su neočekivani modni fenomen – viđene na nogama influencerica, u ulicama Kopenhagena i Tokija, pa čak i u editorijalima koji slave novu eru komfora kao vrhunskog luksuza. Zahvaljujući modnim suradnicima koji su prepoznali njihov potencijal, ove stilske udobne papuče sada dolaze s dekorativnim remenčićima, živopisnim detaljima poput žutih zvijezda i plišanim tkaninama koje ih pretvaraju u pravi vizualni statement. Stilska inovacija učinila je svoje: pufaste papuče više nisu samo funkcionalne, već su postale simbol nove modne ere u kojoj se granica između privatnog i javnog, udobnog i elegantnog, potpuno izbrisala.

Kako su pufaste papuče osvojile modni svijet?

Uspon pufastih papuča nije slučajan, on je logičan nastavak onoga što se u modi događa posljednjih sezona. Dok se industrija sve više okreće konceptu “slow fashion” i svjesnog odijevanja, ležerna moda postaje dominantna narativ. Udobnost više nije suprotstavljena stilu; ona je postala njegov sastavni dio. Pufaste papuče savršeno utjelovljuju tu filozofiju: voluminozne su, vizualno intrigantne i često dolaze obogaćene detaljima koji bi im jednako dobro pristajali na modnoj pisti kao i u dnevnom boravku.

Dizajneri i modni suradnici prepoznali su da postoji publika koja traži autentičnost, ne performativnost. Suradnje između etabliranih brendova i inovativnih dizajnera rezultirale su popularnim stilovima koji ne skrivaju udobnost kao svoju glavnu namjenu već je slave. Od memory foam jastučića koji obavijaju stopalo do pompom ukrasa koji dodaju playful notu, pahuljasti materijali postali su signature ovih komada. To nije prolazni trend; to je kulturni pomak prema modi koja poštuje tijelo i njegov komfor, a pritom ne zanemaruje vizualnu dimenziju. Pufaste papuče danas se nose uz oversize traperice, kardigane od kašmira, ali i minimalističke kapute. Dokaz su da se ležernost i sofisticiranost više ne isključuju.

Materijali koji definiraju novu generaciju papuča

Ono što zaista izdvaja suvremene pufaste papuče jest njihova materijalna kompleksnost. Ovo više nisu jednostavne kućne papuče, to su pomno dizajnirani komadi koji kombiniraju funkciju i formu. Plišani poliester i umjetno krzno stvaraju gotovo terapeutski mekani osjećaj koji stopalo dočekuje poput zagrljaja. Sherpa i runo, materijali koji su stoljecima korišteni za zaštitu od hladnoće, danas su reinterpretirani u modnom kontekstu. Njihova izolacijska svojstava zadržana su, ali sada dolaze u kontekstu visoko stiliziranih runom obloženih slip-on modela i udobnih gležanjača koji izgledaju jednako dobro na Instagramu kao i u stvarnosti.

Ali prava inovacija leži u tehnologiji koja stoji iza estetike. Vanjski slojevi često su opremljeni teflon prevlakama koje odbijaju vlagu i prljavštinu, dok vatrootporni Cordura materijal dodaje izdržljivost bez dodavanja težine ili krutosti. Pahuljasti materijali koji definiraju ove papuče nisu samo vizualno atraktivni, oni su rezultat godina razvoja tekstilne tehnologije, a njihova sposobnost da pružaju toplinu uz prozračnost, mekoću uz strukturu, čini ih idealnim za hibridni lifestyle koji danas živimo. Za one koji žele istražiti njihovu udobnost i modnu svestranost, https://prm.com/hr nudi kuriranu selekciju modela koji predstavljaju vrhunac ovog trenda.

Mogu li pufaste papuče živjeti izvan doma?

Pitanje koje se nameće jest gdje završava privatno, a gdje počinje javno kada govorimo o modi? Suvremene pufaste papuče dizajnirane su upravo da izazovu tu granicu. Dizajnirane za nošenje unutra i vani, one nude versatilnost koja odgovara načinu na koji danas živimo – fluidno, bez strogih pravila. Vodootporni potplati i debeli gumeni potplat nisu više kompromis; oni su elegantno integrirani u dizajn tako da ne narušavaju estetiku. Teksturirani vanjski potplat omogućava sigurno kretanje po gradskim ulicama, dok jastučasti interijeri zadržavaju onaj osjećaj koji vas tjera da nikad ne želite skinuti papuče.

Najnapredniji modeli dolaze s prilagođenim najlon oxford vanjskim oblogama i 3,8 cm debelim potplatom koji ne samo da štite stopalo, već mu pružaju pravu potporu. Činjenica da su mnogi modeli perivi u mašini za pranje veša (samo ih osušite na zraku) govori o tome koliko su ovi komadi osmišljeni za stvarni život, ne za idealizirane Instagram kadrove. Vidimo ih u brzinsklim pauzama za kavu tijekom radnog dana, vikend šetnjama tržnicama, pa čak i na ležernim druženjima. Pufaste papuče postale su ultimativni prijelazni komad, nešto što živi između prostora i prilika, savršeno prilagođeno za generaciju koja odbija kategorije.

Neočekivana privlačnost papuča kao modnog statementa

Što čini pufaste papuče toliko privlačnima? Možda je to njihova inherentna kontradikcija –  izgledaju pomalo čudno, gotovo karikaturalno voluminozno, a pritom nude čisti, nekomplicirani užitak nošenja. Nekad viđene kao čisto funkcionalna kućna obuća, one su sada obogaćene teksturalnim vanjskim ljuskama i plišanim klompama koje ih pozicioniraju negdje između loungewear i streetwear estetike, negdje gdje većina mode danas i želi biti.

Najuzbudljiviji dizajni uključuju dekorativne remenčiće koji daju strukturu mekanoj formi, ili živopisne ukrase poput zvijezda, printova, kontrastnih šavova koji podižu ove papuče iz kategorije “praktično” u “poželjno”. Kombinirani s plišanom podstavom i cool bojama koje variraju od neutralnih tonova do neonskih akcenata, oni predstavljaju savršenu fuziju stila i funkcije. Ovo je moda koja ne traži da se uklapate; ona vas poziva da budete ono što jeste.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VIDEO Zadnji tjedan školskih praznika, ali sanjke u Gradićima još jure

Objavljeno

na

Objavio/la

FOTO: Danik Prihodk/pexels.com

Školski praznici polako dolaze kraju, torbe se opet pripremaju, a raspored se vraća u svakodnevnu rutinu. Ipak, zima još nije rekla svoju posljednju riječ. Snijeg je tu, a s njim i prilika za još malo dječje radosti.

Smijeh, rumeni obrazi i sanjke koje jure niz brijeg podsjećaju nas da najljepše uspomene često nastaju u ovim malim, “ukradenim” trenucima prije povratka u obaveze.

Nije važno koliko je praznika ostalo, važno je iskoristiti svaki trenutak na svježem zraku. Podijelite i vi s nama svoje snježne trenutke prije nego što se školarci vrate u klupe.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Telka je i dalje glavna – Hrvati tjedno pred televizorom provedu više od 9 sati, 66 posto nas posjeduje smart TV

“Ima se-može se”: Imamo gotovo najmodernije televizore u Europi, no gledamo ih puno manje od ostalih 

Objavljeno

na

Objavio/la

Ukupno 81,5 posto hrvatskog stanovništva gleda televiziju svaki tjedan, no vremenski nešto manje od svjetskog prosjeka, pokazuju rezultati nove digitalne studije, piše Canonical SEO Agency. 

Premda je televizija kao medij u padu, televizori su svejedno jedan od glavnih izvora zabave. Prema podacima platforme za usporedbu cijena Shoptok, televizori su i dalje u vrhu najtraženijih proizvoda u Hrvatskoj, a svjetske analize govore da se još uvijek najviše koriste u kućanstvima. 

Hrvati tjedno provedu više vremena koristeći televizor u odnosu na bilo koji drugi uređaj, prosječno 9 sati i 30 minuta, donosi velika studija Digital 2026. 

Taj rezultat nešto je manji od svjetskog prosjeka, koji iznosi 9 sati i 56 minuta, ali i znatno manji od velike većine zapadne Europe, koja na TV troši puno više vremena od Hrvata. Prosječni stanovnik Ujedinjenog Kraljevstva tako tjedno provede 16 sati i 30 minuta uz televizor, Danci 16 sati i 20 minuta, Francuzi 16 sati i 4 minute, a Španjolci 15 sati i 42 minute. 

Ipak, Hrvati još uvijek gledaju televizor više od istočnijih europskih zemalja. Primjerice, Srbija je u toj kategoriji na 8 sati i 30 minuta tjedno, dok su Bugari na 9 sati i 22 minute. Općenito, razlika između europskog istoka i zapada u količini vremena provedenog pred TV-om vrlo je vidljiva. 

Hrvatska ponešto kaska za svjetskim prosjekom i u gledanju streaming servisa. Te usluge koristi ukupno 85,6 posto hrvatske populacije, za 6,1 posto manje od svjetskog prosjeka. Prevedeno u dane, prosječni Hrvat na streaming tjedno potroši 2,32 dana, nešto manje od ostatka svijeta koji je na 2,67 dana. 

Ta statistika ne čudi, dodaje Canonical, budući da je penetracija lokaliziranog streaming sadržaja manja nego na velikim tržištima, a jedan dio populacije, poput one starije, još uvijek ostaje vjeran linearnim TV kanalima. 

Međutim, postoje i kategorije korištenja televizora u kojima je Hrvatska praktički u svjetskom vrhu. Ukupno 66,7 posto Hrvata posjeduje smart TV, što je drugi najviši rezultat u Europi iza Italije (68,1 posto) i Norveške (66,6 posto). Za usporedbu, svjetski rekorder je Brazil, u kojemu pametne televizore ima 74,7 posto populacije, dok je prosjek na 49,3 posto. 

Shodno toj statistici, trendovi pokazuju kako Hrvati iznadprosječno koriste televizore u manje klasičnom smislu. Hrvati se više služe televizorima u svrhu konzumacije digitalnog sadržaja (OTT aplikacije, glazba, YouTube) u odnosu na ostatak svijeta. Svjetski prosjek korištenja TV-a s tom namjerom stoji na 31,6 posto, dok je Hrvatska na 42,8. 

Hrvati, tako, tjedno provedu u prosjeku 14 minuta više koristeći TV za streaming, nego za klasično gledanje televizijskih kanala.  

Sveukupno, hrvatskim građanima televizori su još uvijek jedni od najvažnijih uređaja u domu, no ne troše toliko vremena na njih u odnosu na neke druge europske zemlje. U tehnološkom smislu imaju moderniju opremu u odnosu na ostatak svijeta, ali je i ne koriste toliko intenzivno. 

Također, vidljiva je namjera prema korištenju TV-a kao hibridnog uređaja za digitalne formate, što je svakako pospješeno širokom upotrebom pametnih televizora.  

Hrvatska, dakle, spada u skupinu zemalja s visokom opremljenošću, no s umjerenijim navikama gledanja samog sadržaja. 

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno