Povežite se s nama

Sport

Kahlina: Gorica je moj dom, ako i odem iz kluba, jednog dana ću se vratiti…

Briljantna godina u životu Kristijana Kahline završila je osvajanjem Kutije šibica, uz nagradu za najboljega golmana turnira. Nova godina mogla bi početi transferom, zainteresiranih itekako ima…

Objavljeno

na

Nevjerojatno je kakva je godina iza mene, baš čudesna… Počela je s odličnim proljećem u drugoj ligi, osvajanjem titule i plasmanom u prvu ligu, pa smo ove jeseni bili hit prvenstva, napravili fenomenalan rezultat, a na kraju sam uvršten i u najbolju momčad jeseni, kao prvi golman lige. I na kraju još i ovo što se sad dogodilo, osvajanje Kutije šibica, a uz to sam i proglašen najboljim golmanom turnira. Sve skupa stvarno nevjerojatno, vrtio je Kristijan Kahlina (26) s ponosom film godine iza nas.

Prošle godine u ovo vrijeme, realno, malo je tko znao za njega, samo su nogometni fanatici teške kategorije čuli za Kristijana Kahlinu, golmana drugoligaša Gorice. Danas? E, danas je priča kudikamo drugačija. Cijela Hrvatska je shvatila da je riječ o ozbiljnom golmanu, da dečko koji je do 27. godine čekao priliku u prvoligaškoj konkurenciji ima veliku kvalitetu, dostojnu puno viših razina od onih na kojima je dosad bio.

A u njegovu slučaju tu nema slučajnosti. Ma kakvi! Kahlinu će svi koji ga poznaju, svi suigrači i treneri, opisati kao profesionalca najviše kategorije. Kao velikog radnika, nogometnog fanatika, momka koji je svime što je uložio apsolutno zaslužio sve ono lijepo što mu se dogodilo ove godine. Uostalom, potvrdit će to i njegov odgovor na poziv dan nakon što je oduševio naciju svojom ulogom u finalu Kutije.

– Evo me, baš sam u teretani, zovem čim odradim trening – javio se Kale, kako ga zovu suigrači.

Znači, dan nakon tako važnog i intenzivnog događaja, nakon što se taj uspjeh i proslavio, već je bio na treningu?!

– Naravno, moram trenirati. To mi je posao, posvećen sam mu maksimalno i nema mi druge. Uostalom, trenirao sam ja svih ovih dana, niti jedan nisam propustio. Čak ni na Božić nisam uzeo slobodno, i tad sam odradio trening. Nema veze je li to teretana, rad s loptom, golmanski trening… Važno je da odradim trening. Ako ništa drugo, sve što sad napravim dovest će i do toga da su puno manje šanse za nekakvu ozljedu – objasio je Kahlina.

Dakle, tako mu je izgledao raspored ovih dana. Ujutro odradi trening, a poslijepodne navuče dres Manchester Uniteda i povuče svoju kvartovsku momčad Quattro Leones do nevjerojatnog podviga.

– Ma stvarno je bilo užitak sudjelovati u svemu tome… A taj dres Uniteda navukao sam za utakmicu trećega kola, u kojoj sam jako dobro branio, i ostao sam u njoj do kraja. Ispalo je super, pogotovo kad se dogodi da finale bude prva utakmica na turniru u kojoj nisam primio niti jedan gol. Dobivali smo 4-1, 5-1, 3-1, ali nikad do finala bez primljenoga gola. Lijepo se poklopilo – opet sa smiješkom govori Kahlina i nastavlja:

– Osjećaj je toliko dobar jer ovo nije napravili neka momčad skupljena sa svih strana, ovdje je riječ o mojim prijateljima, dečkima s kojima se družim, s kojima sam odrastao. A kad je tako, nije presudna kvaliteta, nosila nas je parola ‘idemo dati sve od sebe, pa što bude’. Tako smo se i ponašali, nije među nama bilo nikakvih ljutnji ili zamjeranja, svi smo bili kao jedan i ta pobjeda u finalu nam je konačna nagrada – presretan je Kahlina.

Photo: Goran Kovačić/PIXSELL

Još koji dan odmora, ako ta riječ uopće postoji u vokabularu ovog osebujnog mladića, pa slijedi povratak na travnate terene. Propalo je planirano putovanje za doček Nove godine, tako da će 5. siječnja, kad se Gorica okuplja na pripremama, dočekati u Zagrebu, s obitelji i djevojkom.

– Jesam se zaželio velikog nogometa? Iskreno, baš se i nisam stigao zaželjeti – nasmijao se Kale.

Ne dvoji da će i u nastavku sezone stvari funkcionirati jednako dobro kao jesenas, bez obzira na to što je pred Goricom ozbiljan izazov dokazivanja da prva polusezona nije bila slučajnost.

– Ne bojim se ja za nas. Nisam se bojao ni ljetos, kad smo kretali u tu prvoligašku priču, nema razloga za strah ni sad. Vjerujem u našu momčad, vjerujem i u sebe, u svoj rad. Sigurno će nas sad protivnici drugačije gledati, možda i više respektirati, a sasvim sigurno nas nitko više neće podcijenjivati. Kad je tako, odmah je sve nekako lakše, kad shvatiš da imaš nekakav status. Kao momčad, ali i ja kao pojedinac – kaže Kahlina.

Jedina moguća prepreka na putu do još jedne njegove briljantne goričke sezone u ovom je trenutku mogućnost da Kale napusti klub i potraži sreću negdje drugdje. Nije tajna da je njegov odlazak ozbiljna opcija.

– Je, rekao bih da je realno očekivati takav rasplet. Uživam u Gorici, osjećam se jako dobro, klub je organiziran izvanredno, stalno raste i napreduje, ali naravno da financijski ne može parirati puno bogatijim klubovima iz inozemstva. Eventualnim odlaskom van mogao bih si osigurati egzistenciju, naravno da bih s te strane volio da dođe do transfera – iskren je Kahlina.

Međutim, odmah je želio dodati još nešto.

– Ne znam hoću li otići ili ne, ne znam hoće li se to dogoditi sad, na ljeto ili nikad, ali jedno znam. Kad i ako odem iz Gorice, sigurno ću se jednog dana vratiti. Sigurno. Jako sam vezan za ovaj klub, ali i za ovaj kraj. Uostalom, moje se rođenje slavilo na fešti na Krušaku, imam i vikendicu desetak minuta vožnje od stadiona, tako da sam ovdje, u Gorici i Turopolju, praktički cijeli život. Ovo je moj dom i zato bih se volio svakako jednog dana vratiti – kazao je Kahlina.

Zasad je još tu, u puno treningu, u formi života i u svlačionici Gorice. Što će se događati dalje, tek ćemo vidjeti, no jedno je činjenica – zaslužio je da mu se dogodi ono što sam sebi najviše želi! Godinama se mučio u borbi da dođe do šanse u Dinamu, pa krenuo preko Vinogradara i Lučkog, došao do Gorice i zgrabio šansu koja se ukazala i rukama i nogama. Baš zato je zaslužio ostvarenje svih snova. Kojih? Pa evo, dres Manchester Uniteda mu dosta dobro stoji…

Sport

FOTO Odbojkaši Gorice osmom pobjedom do drugog mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Odbojkaši Gorice su u 13. kolu Prve lige u odličnoj utakmici pobijedili momčad MOK Čazma maksimalnim rezultatom 3:0 te tako zabilježili 4. uzastopnu pobjedu u nastavku prvenstva i plasman na 2. mjesto prvenstvene ljestvice.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rezultat je u prva dva seta bio izjednačen, prednost je prelazila s jedne na drugu stranu i nije bila veća od jednog odnosno dva poena. Domaći su bili mirniji u završnici i oba seta riješili u svoju korist.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Treći set Gorica je bez neizvjesnosti glatko riješila od početka do kraja za maksimalnu 3:0 pobjedu. Četvrtom pobjedom u nizu u nastavku prvenstva domaći su trenutačno na drugom mjestu prvenstvene ljestvice. Utakmica je ukupno trajala 74 minute, poeni 75:61.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica (13 8 5 26:21 16) je sa 16 bodova na 2. mjestu u trenutačnom redoslijedu. U idućem 14. kolu igra doma protiv MOK Željezničar (Osijek).

Galerija fotografija

Prva liga seniori 2025./2026., 13. kolo

OK Gorica – MOK Čazma 3:0 (25:22, 25:22, 25:17)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 30. Subota, 14.02.2026., početak u 20:30 sati. Suci: Josipa Jugo i Ilija Gvozden. Delegat: Predrag Dilberović. Zapisničarka: Marta Tomljanović. Granične sutkinje: Ana Gašparac i Sara Brcković.

GORICA: Bruno Slavica, Matej Martić, Petar Rendulić (L2), Mandić Baranović (L1), Noa Horvat, Ivan Čičak, Vito Zirdum, Matija Klasnić, Luka Mačvanin, Tin Devald, Luka Petrović, Patrik Vidaković, Matej Šakota (cap.), Gabrijel Cindrić. Trener: Gašpar Škorić Budimir.

ČAZMA: Krešimir Donđivić (cap.), Adam Ivanetić, Adrijan Brajković, Matija Molnar, Dejan Karapandža, Luka Ivanetić, Tibor Jančić, Marko Sandalj, Josip Mihekovec, Josip Pirak (L). Trener: Juro Bijelić. Pomoćni trener: Mario Premuž.

Poredak: 1. HAOK Mladost II (12 11 1 35:14 22), 2. OK Gorica (13 8 5 26:21 16), 3. OK Zadar (12 7 5 27:21 14), 4. OK Ribola Kaštela II (13 7 6 26:23 14), 5. MOK Željezničar (13 7 6 24:22 14), 6. MOK Čazma (13 6 7 26:25 12), 7. MOK Mursa-Osijek II (13 6 7 23:29 12), 8. OK Split (12 5 7 24:25 10), 9. MOK Rijeka II (12 5 7 18:26 10), 10. Zrinski Nuštar (13 1 12 13:36 2).

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda vrijedi duplo: ‘Vukovar je dobar i opasan, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 15 sati dočekuju Vukovar na svom stadionu, u utakmici koja se igra za – šest bodova. Pobjedom bi Gorica otišla na velikih plus sedam, porazom bi Vukovar došao na minus jedan…

Objavljeno

na

Objavio/la

Traume iz prošlog vikenda i dalje su žive, ostaje u sjećanju onaj bizaran poraz od Lokomotive (0-3) i katastrofalna izvedba suca Zdenka Lovrića, ali nema vremena za plakanje. Ako ga je i bilo, sad ga zaista više nema, jer ove nedjelje od 15 sati na travnjak Gradskog stadiona nogometaši Gorice i Vukovara borit će se za iznimno važne bodove. Radni tjedan bio je dobar, ali…

– Nebitan je tjedan, bitna je prva sljedeća utakmica, da u njoj vidim reakciju momčadi. Sve što se događa kroz tjedan zna biti i zavaravanje, čovjek se lažno hrabri pa ne bude dobro, a zna biti i obrnuto – kaže uvodno trener Carević, koji neće moći s klupe voditi ogled protiv Vukovara zahvaljujući isključenju protiv Lokosa.

– Svjesni smo kakvu smo utakmicu odigrali protiv Lokomotive, ali rekao bih da nam se dogodilo sve najgore što se može dogoditi u jednoj utakmici. I nadam se da smo ispucali tu nesreću – ističe Carević i dodaje:

– Svaki trener mora paziti na milijardu stvari, i psihološki i na svaki drugi način, ali nećemo se na to vraćati. Mi smo tu utakmicu zaboravili… Bili smo živi do samoga kraja, da smo iskoristili sve što smo trebali iskoristiti vjerojatno bismo pobijedili ili igrali neriješeno, ali nismo to uspjeli, a u nogometu uvijek postoji razlog zašto nismo. Moramo promijeniti neke detalje u igri i vjerujem da će se sve opet okrenuti na pozitivu, da će voda doći na naš mlin.

Gorica u ovom trenutku na osmome mjestu ima četiri boda više od Vukovara, što će reći da u jednom raspletu u nedjelju predvečer može otići na plus sedam, u drugom može ostati na tih plus četiri, a u trećem Vukovar može prići na samo minus jedan…

– Momci su svjesni važnosti utakmice, znamo da nam stiže suparnik koji je dobar, koji ima odlične pojedince prema naprijed i morat ćemo uložiti maksimalan trud, ali i minimalizirati individualne pogreške koje su nam se događale. Moramo biti i malo pragmatičniji u nekim situacijama, jer kad je nešto ‘škakljivo’, ne moraš biti dopadljiv, ne moraš igrati lijepo. Igrači osjećaju momente kad moramo biti pragmatični, a kad moramo igrati svoju igru, od koje sigurno nećemo odstupati, budući da nam ona donosi velik broj situacija za gol i izrazitih šansi… – govori trener Gorice i nastavlja:

– Moramo popraviti realizaciju, ali odstupiti od naše igre u fazi napada sasvim sigurno nećemo. U fazi obrane moramo biti bolji, stabilniji i čvršći u duelu, moramo uzimati puno više tih drugih lopti. To su neke generalne nogometne stvari, ali za mene su to ključne stvari. Na kojem god nivou bili, ja kao trener i oni kao igrači, ti segmenti će biti najvažniji. Očekujem da podignemo dozu agresivnosti, da podignemo broj duela i osvojenih drugih lopti, ali i da zadržimo dobre stvari u fazi napada, jer to nas dovodi u situacije za gol.

Podloga za građenje optimizma postoji, ali postoji i barem nekoliko razloga za oprez.

– Igrači su svjesni svih tih stvari, puno komuniciramo kroz video analizu, treninge i individualne razgovore, i ja sam uvjeren da ćemo biti pravi, da ćemo odigrati jednu mušku utakmicu, kvalitetnu, i da ćemo ostvariti pozitivan rezultat – odlučan je Carević.

Protiv Vukovara je Gorica ove sezone odigrala dvije utakmice bez pobjednika, ona u Vinkovcima završila je 2-2, a ona u Velikoj Gorici 1-1. Momčad Silvija Čabraje danas je nešto drukčija nego što je bila jesenas, rekli bismo i bolja, pa će i Gorica morati biti bolja želi li do silno važnih bodova.

– Vukovar ima dva-tri pojedinca koji rade razliku, koji su jako opasni po gol, razigrani su i živi prema gore, dobri u tranziciji, u presingu, a otraga su se stabilizirali u ovom prijelaznom roku. Bit će to sigurno tvrda utakmica, koja će lomiti na detaljima, a mi na to moramo biti spremni. Moramo znati na što obratiti pozornost u fazi obrane, na koji način ih možemo ugroziti u napadu, a ja se nadam da ćemo taj plan provesti u djelo i da će to biti dobro – zaključio je Carević.

Zahvaljujući sucu Zdenku Lovriću, Vukovar će osim trenera propustiti i kapetan Jurica Pršir, koji je u Maksimiru dobio četvrti žuti karton, a bit će zanimljivo i vidjeti hoće li na vratima ostati Davor Matijaš, koji nije blistao protiv Lokomotive, kao i hoće li biti još nekih promjena.

MOGUĆIH POČETNIH 11
Matijaš (Žarkov) – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pavičić, Vrzić – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup USPON-a na memorijalnom turniru – zlato, srebro i bronca idu u Goricu

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Velikogorički Parastolnoteniski klub USPON nastupio je jučer na I. memorijalnom turniru “Srećko Žigman Žiga”, u organizaciji Zagrebačkog parasportskog saveza i PSTK Uriho.

Najsjajnije odličje za USPON osvojio je Marko Vračan, koji je u kategoriji stojećih seniora stigao do zlata. U konkurenciji stojećih seniorki Lorena Rinčić osvojila je srebrnu medalju, dok je Sara Điković turnir završila s broncom.

Uz osvajače medalja, za klub su nastupili i Mario Jelekovac te novi članovi Ivana Novak i David Strbac, ali nažalost, ovoga puta nisu uspjeli proći skupinu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Košarkaši Gorice dobili utakmicu boljom igrom u zadnje dvije četvrtine

Objavljeno

na

Objavio/la

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige uvjerljivo pobijedili momčad Crikvenice rezultatom 77:63, iako je rezultat nakon prve dvije četvrtine bio neodlučen (34:34).

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvu polovicu susreta obilježile su brojne pogreške i mali broj poena, ali Gorica je u trećoj četvrtini, kada je Dramalija (samo 5 poena u prvih 20 minuta) započeo pogađati, odvela utakmicu prema pobjedonosnom završetku.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Borna Dramalija s 21 i Filip Kalajžić s 15 poena su dvoznamenkasti u sastavu domaćih, a Šutalo je uz 12 skokova i 8 asistencija dodao i 9 poena.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod Crikvenice jedini dvoznamenkasti bio je Franco Filipović s 11 poena, a Luka Vucić je uz 10 skokova dodao 7 poena i 4 asista.

Galerija fotografija

Prva muška liga 2025./2026., 10. kolo

KK Gorica – KK Crikvenica 77:63 (14:19, 20:15, 22:11, 21:18)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 14.02.2026., 17:30 sati. Suci: Jelena Tomić, Vedran Vedriš, Sven Lukačić. Delegat: Danijel Kolarić.

GORICA: Ivanković 6, Dramalija 21, Rimac 4, Turić 7, Validžić 6, Šutalo 9, Guja, Bljajić, Kalajžić 15, Miloloža (cap.) 7, Gluhak 2. Trener: Damir Miljković.

CRIKVENICA: Filipović 11, Šamanić (cap.), Vucić 7, Karabaić 9, L.Došen 9, Šulentić 3, F.Došen 5, Butorac 6, Perić, Ćošić 7, Mucak 6. Trener: Teddy Delač. Pomoćni trener: Zoran Dragojević.

Nastavite čitati

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred dvorane svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da na tom kursu ostanu do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno