Sport

Kahlina: Gorica je moj dom, ako i odem iz kluba, jednog dana ću se vratiti…

Briljantna godina u životu Kristijana Kahline završila je osvajanjem Kutije šibica, uz nagradu za najboljega golmana turnira. Nova godina mogla bi početi transferom, zainteresiranih itekako ima…

Objavljeno

prije 7 godina

30. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nevjerojatno je kakva je godina iza mene, baš čudesna… Počela je s odličnim proljećem u drugoj ligi, osvajanjem titule i plasmanom u prvu ligu, pa smo ove jeseni bili hit prvenstva, napravili fenomenalan rezultat, a na kraju sam uvršten i u najbolju momčad jeseni, kao prvi golman lige. I na kraju još i ovo što se sad dogodilo, osvajanje Kutije šibica, a uz to sam i proglašen najboljim golmanom turnira. Sve skupa stvarno nevjerojatno, vrtio je Kristijan Kahlina (26) s ponosom film godine iza nas.

Prošle godine u ovo vrijeme, realno, malo je tko znao za njega, samo su nogometni fanatici teške kategorije čuli za Kristijana Kahlinu, golmana drugoligaša Gorice. Danas? E, danas je priča kudikamo drugačija. Cijela Hrvatska je shvatila da je riječ o ozbiljnom golmanu, da dečko koji je do 27. godine čekao priliku u prvoligaškoj konkurenciji ima veliku kvalitetu, dostojnu puno viših razina od onih na kojima je dosad bio.

A u njegovu slučaju tu nema slučajnosti. Ma kakvi! Kahlinu će svi koji ga poznaju, svi suigrači i treneri, opisati kao profesionalca najviše kategorije. Kao velikog radnika, nogometnog fanatika, momka koji je svime što je uložio apsolutno zaslužio sve ono lijepo što mu se dogodilo ove godine. Uostalom, potvrdit će to i njegov odgovor na poziv dan nakon što je oduševio naciju svojom ulogom u finalu Kutije.

– Evo me, baš sam u teretani, zovem čim odradim trening – javio se Kale, kako ga zovu suigrači.

Znači, dan nakon tako važnog i intenzivnog događaja, nakon što se taj uspjeh i proslavio, već je bio na treningu?!

– Naravno, moram trenirati. To mi je posao, posvećen sam mu maksimalno i nema mi druge. Uostalom, trenirao sam ja svih ovih dana, niti jedan nisam propustio. Čak ni na Božić nisam uzeo slobodno, i tad sam odradio trening. Nema veze je li to teretana, rad s loptom, golmanski trening… Važno je da odradim trening. Ako ništa drugo, sve što sad napravim dovest će i do toga da su puno manje šanse za nekakvu ozljedu – objasio je Kahlina.

Dakle, tako mu je izgledao raspored ovih dana. Ujutro odradi trening, a poslijepodne navuče dres Manchester Uniteda i povuče svoju kvartovsku momčad Quattro Leones do nevjerojatnog podviga.

– Ma stvarno je bilo užitak sudjelovati u svemu tome… A taj dres Uniteda navukao sam za utakmicu trećega kola, u kojoj sam jako dobro branio, i ostao sam u njoj do kraja. Ispalo je super, pogotovo kad se dogodi da finale bude prva utakmica na turniru u kojoj nisam primio niti jedan gol. Dobivali smo 4-1, 5-1, 3-1, ali nikad do finala bez primljenoga gola. Lijepo se poklopilo – opet sa smiješkom govori Kahlina i nastavlja:

– Osjećaj je toliko dobar jer ovo nije napravili neka momčad skupljena sa svih strana, ovdje je riječ o mojim prijateljima, dečkima s kojima se družim, s kojima sam odrastao. A kad je tako, nije presudna kvaliteta, nosila nas je parola ‘idemo dati sve od sebe, pa što bude’. Tako smo se i ponašali, nije među nama bilo nikakvih ljutnji ili zamjeranja, svi smo bili kao jedan i ta pobjeda u finalu nam je konačna nagrada – presretan je Kahlina.

Photo: Goran Kovačić/PIXSELL

Još koji dan odmora, ako ta riječ uopće postoji u vokabularu ovog osebujnog mladića, pa slijedi povratak na travnate terene. Propalo je planirano putovanje za doček Nove godine, tako da će 5. siječnja, kad se Gorica okuplja na pripremama, dočekati u Zagrebu, s obitelji i djevojkom.

– Jesam se zaželio velikog nogometa? Iskreno, baš se i nisam stigao zaželjeti – nasmijao se Kale.

Ne dvoji da će i u nastavku sezone stvari funkcionirati jednako dobro kao jesenas, bez obzira na to što je pred Goricom ozbiljan izazov dokazivanja da prva polusezona nije bila slučajnost.

– Ne bojim se ja za nas. Nisam se bojao ni ljetos, kad smo kretali u tu prvoligašku priču, nema razloga za strah ni sad. Vjerujem u našu momčad, vjerujem i u sebe, u svoj rad. Sigurno će nas sad protivnici drugačije gledati, možda i više respektirati, a sasvim sigurno nas nitko više neće podcijenjivati. Kad je tako, odmah je sve nekako lakše, kad shvatiš da imaš nekakav status. Kao momčad, ali i ja kao pojedinac – kaže Kahlina.

Jedina moguća prepreka na putu do još jedne njegove briljantne goričke sezone u ovom je trenutku mogućnost da Kale napusti klub i potraži sreću negdje drugdje. Nije tajna da je njegov odlazak ozbiljna opcija.

– Je, rekao bih da je realno očekivati takav rasplet. Uživam u Gorici, osjećam se jako dobro, klub je organiziran izvanredno, stalno raste i napreduje, ali naravno da financijski ne može parirati puno bogatijim klubovima iz inozemstva. Eventualnim odlaskom van mogao bih si osigurati egzistenciju, naravno da bih s te strane volio da dođe do transfera – iskren je Kahlina.

Međutim, odmah je želio dodati još nešto.

– Ne znam hoću li otići ili ne, ne znam hoće li se to dogoditi sad, na ljeto ili nikad, ali jedno znam. Kad i ako odem iz Gorice, sigurno ću se jednog dana vratiti. Sigurno. Jako sam vezan za ovaj klub, ali i za ovaj kraj. Uostalom, moje se rođenje slavilo na fešti na Krušaku, imam i vikendicu desetak minuta vožnje od stadiona, tako da sam ovdje, u Gorici i Turopolju, praktički cijeli život. Ovo je moj dom i zato bih se volio svakako jednog dana vratiti – kazao je Kahlina.

Zasad je još tu, u puno treningu, u formi života i u svlačionici Gorice. Što će se događati dalje, tek ćemo vidjeti, no jedno je činjenica – zaslužio je da mu se dogodi ono što sam sebi najviše želi! Godinama se mučio u borbi da dođe do šanse u Dinamu, pa krenuo preko Vinogradara i Lučkog, došao do Gorice i zgrabio šansu koja se ukazala i rukama i nogama. Baš zato je zaslužio ostvarenje svih snova. Kojih? Pa evo, dres Manchester Uniteda mu dosta dobro stoji…

Kultura

FOTO Održana sudačka škola HUMT-a i EMTA-a

Objavljeno

prije 2 sata

16. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Dvodnevna sudačka škola u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Europske asocijacije mažoret timova (EMTA) održana je prošlog vikenda (14.-15. veljače 2026.) u Velikoj Mlaki. Sudjelovalo je 6 polaznica, četiri iz Hrvatske te po jedna iz Njemačke i Poljske.