E, to bi bila priča svih priča!
Bila bi to, zapravo, priča dostojna kandidature za kakav filmski scenarij, sve skupa djeluje kao dosta dobar predložak za film o sportu i životu, jer dogodi li se ono o čemu se u španjolskim nogometnim krugovima sve glasnije priča, dođe li doista do transfera 33-godišnjeg Ante Budimira u redove torinskog Juventusa, bio bi to happy end kakav se rijetko viđa…
I film o kojem bi zaista trebalo dobro razmisliti.
On bi, recimo, počeo u Ozimici, selu u blizini Žepča, u ljeto 1991. godine, u trenutku kad na svijet dolazi maleni Ante. U svome domu, u roditeljskoj kući, ne stiže ni propuzati, jer ratno ludilo kreće, obitelj mora otići u izbjeglištvo, a uz to još i otac pogine u prometnoj nesreći! Mama Janja sa malenim Antom i sestrama Irenom i Renatom, dolazi u – Veliku Goricu.
Sljedeći kadar može nas odvesti na betonac na Ciblji, na kojem Ante uči udarati loptu, igrajući po cijele dane sa Nindžom, Bogijem i tom, malo starijom ekipom. Istovremeno i svakodnevno hodočasti na Radnik, prolazi cijeli omladinski pogon u posljednjim godinama života i rada kultnoga kluba na izdisaju. Može se tu uklopiti i priča o pokretanju HNK Gorice, kluba koji se nadovezao na Radnikovu tradiciju i započeo stvarati povijest u kojoj piše da je prvi izlazni transfer baš Ante Budimir!
Prati taj naš film rast mladog napadača u Interu iz Zaprešića, zatim i transfer u Lokomotivu, iz koje put nije vodio u Dinamo ili Hajduk, jer to bi bilo prejednostavno, nego u – njemački St. Pauli. Jedan od najliberalnijih gradova u Europi, druga njemačka liga, i sezona koja je bila povod da se krene drugim putem. Taj je put vodio do Italije, drugoligaša Crotonea, gdje je počeo veliki uspon dečka s Ciblje. Ušao je s Crotoneom prvi put u povijesti u Serie A, a za sebe zaslužio transfer u Sampdoriju.
I opet je u tom filmu vrijeme za pad, jer ni godina u Genovi nije bila osobita, pa je slijedio povratak u Crotone, a zatim se ubacuje i malo kadrova mora, palmi, plaža… Priča se seli u Španjolsku, na Mallorcu, opet u drugu ligu, ali tu se i definitivno kreće prema happy endu. Stigla je nakon dobre sezone u Mallorci i nagrada u vidu poziva Zlatka Dalića, debija za reprezentaciju s punih 29 godina, a to je trenutak u kojem shvatio da je klinac sa Ciblje definitivno – uspio!
Bronca u Kataru zaslužuje, naravno, posebnu sekvencu u filmu u nastajanju, kao i onaj doček za njega i Broza u njihovoj Velikoj Gorici, povijesni trenutak za ovaj grad, a događa se u međuvremenu i transfer u Osasunu. Događa se i prošla sezona, u kojoj je Budimir u vrhu ljestvice strijelaca jedna od najboljih liga svijeta… Obožavaju ga u Pamploni, produžili su mu ugovor, ne žele ga se odreći, ali film mora imati filmski kraj. Evo, recimo, u obliku ponude Juventusa, jednog od najvećih klubova na svijetu, u 34. godini života…
Kako tvrde španjolski mediji, trener Juventusa Thiago Motta želi iskusnog igrača kao zamjenu za Dušana Vlahovića, a Budimir se profilom savršeno uklapa u ono što traži.
“Budimirovo iskustvo u ligama poput španjolske i talijanske, zajedno s njegovom sposobnošću da postigne golove u ključnim trenucima, čine ga vrlo atraktivnom opcijom za Bianconere”, pišu španjolski mediji, koje je osvojio sa 17 golova u La Ligi prošle sezone.
Idealan bi to bio posljednji čin jednog filma o sportskoj karijeri za divljenje, pogotovo kad znamo da se u sve to uspjela ugurati i diploma s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu… Odnosno, bio bi to idealan pretposljednji čin.
Posljednji bi valjalo ostaviti za sekvencu u kojoj se, nakon nekakve dvije sezone Juventusa, Lige prvaka i najvećih mogućih pozornica, vrati kući. U svoju Goricu. Jer, nikad nije na odmet vratiti se na onu posebnu izjavu…
– Dinamo ili Hajduk? Ako bih se vratio kući, u HNL, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. To je moj klub. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Zato kažem Gorica.
Još neko vrijeme ćemo svakako pričekati na taj trenutak, ali lako je poželjeti mu da ga on pričeka u dresu Juventusa… Zaslužio je.