Sport

Juventus želi Antu Budimira?! Karijera poput filmske priče i zaslužena nagrada…

Prema tvrdnjama španjolskih medija, Ante Budimir bi ove zime mogao ostvariti transfer karijere i doći do velike nagrade za sve što je ulagao na svom nogometnom putu vrijednom filmskog uprizorenja. Sa zadnjim kadrovima od doma…

Objavljeno

prije 1 godina

18. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, to bi bila priča svih priča!

Bila bi to, zapravo, priča dostojna kandidature za kakav filmski scenarij, sve skupa djeluje kao dosta dobar predložak za film o sportu i životu, jer dogodi li se ono o čemu se u španjolskim nogometnim krugovima sve glasnije priča, dođe li doista do transfera 33-godišnjeg Ante Budimira u redove torinskog Juventusa, bio bi to happy end kakav se rijetko viđa…

I film o kojem bi zaista trebalo dobro razmisliti.

On bi, recimo, počeo u Ozimici, selu u blizini Žepča, u ljeto 1991. godine, u trenutku kad na svijet dolazi maleni Ante. U svome domu, u roditeljskoj kući, ne stiže ni propuzati, jer ratno ludilo kreće, obitelj mora otići u izbjeglištvo, a uz to još i otac pogine u prometnoj nesreći! Mama Janja sa malenim Antom i sestrama Irenom i Renatom, dolazi u – Veliku Goricu.

Sljedeći kadar može nas odvesti na betonac na Ciblji, na kojem Ante uči udarati loptu, igrajući po cijele dane sa Nindžom, Bogijem i tom, malo starijom ekipom. Istovremeno i svakodnevno hodočasti na Radnik, prolazi cijeli omladinski pogon u posljednjim godinama života i rada kultnoga kluba na izdisaju. Može se tu uklopiti i priča o pokretanju HNK Gorice, kluba koji se nadovezao na Radnikovu tradiciju i započeo stvarati povijest u kojoj piše da je prvi izlazni transfer baš Ante Budimir!

Prati taj naš film rast mladog napadača u Interu iz Zaprešića, zatim i transfer u Lokomotivu, iz koje put nije vodio u Dinamo ili Hajduk, jer to bi bilo prejednostavno, nego u – njemački St. Pauli. Jedan od najliberalnijih gradova u Europi, druga njemačka liga, i sezona koja je bila povod da se krene drugim putem. Taj je put vodio do Italije, drugoligaša Crotonea, gdje je počeo veliki uspon dečka s Ciblje. Ušao je s Crotoneom prvi put u povijesti u Serie A, a za sebe zaslužio transfer u Sampdoriju.

I opet je u tom filmu vrijeme za pad, jer ni godina u Genovi nije bila osobita, pa je slijedio povratak u Crotone, a zatim se ubacuje i malo kadrova mora, palmi, plaža… Priča se seli u Španjolsku, na Mallorcu, opet u drugu ligu, ali tu se i definitivno kreće prema happy endu. Stigla je nakon dobre sezone u Mallorci i nagrada u vidu poziva Zlatka Dalića, debija za reprezentaciju s punih 29 godina, a to je trenutak u kojem shvatio da je klinac sa Ciblje definitivno – uspio!

Bronca u Kataru zaslužuje, naravno, posebnu sekvencu u filmu u nastajanju, kao i onaj doček za njega i Broza u njihovoj Velikoj Gorici, povijesni trenutak za ovaj grad, a događa se u međuvremenu i transfer u Osasunu. Događa se i prošla sezona, u kojoj je Budimir u vrhu ljestvice strijelaca jedna od najboljih liga svijeta… Obožavaju ga u Pamploni, produžili su mu ugovor, ne žele ga se odreći, ali film mora imati filmski kraj. Evo, recimo, u obliku ponude Juventusa, jednog od najvećih klubova na svijetu, u 34. godini života…

Kako tvrde španjolski mediji, trener Juventusa Thiago Motta želi iskusnog igrača kao zamjenu za Dušana Vlahovića, a Budimir se profilom savršeno uklapa u ono što traži.

“Budimirovo iskustvo u ligama poput španjolske i talijanske, zajedno s njegovom sposobnošću da postigne golove u ključnim trenucima, čine ga vrlo atraktivnom opcijom za Bianconere”, pišu španjolski mediji, koje je osvojio sa 17 golova u La Ligi prošle sezone.

Idealan bi to bio posljednji čin jednog filma o sportskoj karijeri za divljenje, pogotovo kad znamo da se u sve to uspjela ugurati i diploma s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu… Odnosno, bio bi to idealan pretposljednji čin.

Posljednji bi valjalo ostaviti za sekvencu u kojoj se, nakon nekakve dvije sezone Juventusa, Lige prvaka i najvećih mogućih pozornica, vrati kući. U svoju Goricu. Jer, nikad nije na odmet vratiti se na onu posebnu izjavu…

– Dinamo ili Hajduk? Ako bih se vratio kući, u HNL, onda bih želio igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. To je moj klub. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Zato kažem Gorica.

Još neko vrijeme ćemo svakako pričekati na taj trenutak, ali lako je poželjeti mu da ga on pričeka u dresu Juventusa… Zaslužio je.

HOTNEWS

FOTO Košarkaši Gorice dobili utakmicu boljom igrom u zadnje dvije četvrtine

Objavljeno

prije 22 minute

15. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige uvjerljivo pobijedili momčad Crikvenice rezultatom 77:63, iako je rezultat nakon prve dvije četvrtine bio neodlučen (34:34).

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvu polovicu susreta obilježile su brojne pogreške i mali broj poena, ali Gorica je u trećoj četvrtini, kada je Dramalija (samo 5 poena u prvih 20 minuta) započeo pogađati, odvela utakmicu prema pobjedonosnom završetku.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Borna Dramalija s 21 i Filip Kalajžić s 15 poena su dvoznamenkasti u sastavu domaćih, a Šutalo je uz 12 skokova i 8 asistencija dodao i 9 poena.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-18.kolo: KK Gorica-KK Crikvenica 77:63. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod Crikvenice jedini dvoznamenkasti bio je Franco Filipović s 11 poena, a Luka Vucić je uz 10 skokova dodao 7 poena i 4 asista.

Galerija fotografija

Prva muška liga 2025./2026., 10. kolo

KK Gorica – KK Crikvenica 77:63 (14:19, 20:15, 22:11, 21:18)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 70. Subota, 14.02.2026., 17:30 sati. Suci: Jelena Tomić, Vedran Vedriš, Sven Lukačić. Delegat: Danijel Kolarić.

GORICA: Ivanković 6, Dramalija 21, Rimac 4, Turić 7, Validžić 6, Šutalo 9, Guja, Bljajić, Kalajžić 15, Miloloža (cap.) 7, Gluhak 2. Trener: Damir Miljković.

CRIKVENICA: Filipović 11, Šamanić (cap.), Vucić 7, Karabaić 9, L.Došen 9, Šulentić 3, F.Došen 5, Butorac 6, Perić, Ćošić 7, Mucak 6. Trener: Teddy Delač. Pomoćni trener: Zoran Dragojević.

Nastavite čitati

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 18 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 24 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.