Do prvoga kontakta došlo je još prije gotovo tri mjeseca, shvatio sam da me direktor Nikoličius i trener Dambrauskas zaista želea i odmah sam menadžeru rekao da želim u Goricu. Puno sam razgovarao s Darijem Špikićem, s kojim sam igrao i u Dinamu i u Hajduku, rekao mi je sve najljepše o klubu, kao i da ću dobiti priliku. A to je sve što sam i želio, prilika za dokazivanje. Sve ostalo je na meni.
Tako je govorio Jurica Pršir u ponedjeljak poslijepodne, nakon što je potpisao četverogodišnji ugovor s HNK Goricom i odradio fotografiranje s dresom sa svojim prezimenom i brojem 88. Došao je kao prinova, mladi igrač koji se tek mora dokazati na prvoligaškoj razini, ali donio je sa sobom i talent koji govori da bi mogao postati ozbiljno pojačanje za ionako jaku, dobru Goricu.
Došao je iz Hajduka, u kojem je igrao za B momčad, u drugoj ligi. Skupio je 29 nastupa, dao pet golova, ali u prvoj momčadi nikad nije dobio priliku.
– Posljednjih četiri, pet mjeseci trenirao sam s prvom momčadi, no priliku u utakmicama nisam dočekao. I nakon svega mogu reći samo da zahvaljujem Hajduku na svemu – kazao je Pršir, korektno i pristojno, iako je jasno da ne može biti potpuno zadovoljan nakon dvije godine u kojima je priliku čekao uzalud.
Predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Mindaugas Nikoličius rado kući vraćaju domaće igrače… Foto: HNK Gorica
Ovdje, u Gorici, ona bi morala stići. Trener Valdas Dambraskas obožava mlade igrače, jer i sam će se nazvati nogometnim učiteljem, trenerom koji funkcionira tako da svakog igrača pojedinačno učini boljim, što u zbroju neizbježno donosi dobro i momčadi u cjelini. Jurica Pršir idealno se uklapa u taj profil. Nogometno školovan na najvišoj razini, neupitno talentiran, tehnički vrlo dobar, pravi je materijal za trenera kao što je Valdas…
I nema nikakve sumnje da će priliku dobiti, pogotovo s obzirom na to da odlaskom Darija Čanađije u Rumunjsku i ranije Gojka Gadže na posudbu u Orijent baš i ne vlada osobita gužva u samom srcu veznog reda. Za dvije pozicije tu konkuriraju Hrvoje Babec, Joey Suk i Anthony Kalik, a treba računati i na kartone, ozljede… Prostora će biti i s veseljem možemo očekivati da vidimo što to zna i može mali Pršir.
Uostalom, on je naš mali Pršir. Naš, domaći dečko, odrastao u neposrednoj blizini. Sasvim konkretno, u Odranskom Obrežu, odakle mu je otac. Mama je iz nedalekog Mičevca, što će reći da je Jurica još jedan dodatak “domaćoj” Gorici. Postoji dio ljudi kojima smeta što u redovima našeg prvoligaša nema dovoljno igrača iz turopoljskoga kraja, bez obzira na neospornu činjenicu da takvih igrača s prvoligaškom kvalitetom i nema previše, a dolazak Pršira u svemu tome samo potvrđuje kako i u klubu razmišljaju i o tom detalju. Prve nogometne korake Pršir je napravio u Dinamu iz Obreža, pa već sa sedam godina otišao u NK Zagreb, s 13 u Dinamo, pa s 18 u Hajduk. S napunjenih 20 vraća se kući.
O karijeri Jurice Pršira, kao i Darija Špikića, brine se Dario Krešić, bivši vratar koji je iz Velike Mlake… Foto: HNK Gorica
Potpuno je normalno da u klubu ove razine ima i stranaca, i igrača iz drugih dijelova Hrvatske, onih koji se brzo udomaće u našem gradu, ali lijepo je noticirati da se Matiji Dvornekoviću, Krešimiru Krizmaniću i Dariju Špikiću pridružio i četvrti “sin Turopolja”. Dodaju li se tome i u Inter posuđeni Martin Šroler i treći golman Patrick Crnolatec, dolazimo do sasvim pristojne brojke domaćih igrača, s kakvom se ne mogu pohvaliti baš svi hrvatski prvoligaši.
– Lijepo je biti doma… – kazao je Pršir kad je sve konačno bilo gotovo i time zapravo rekao sve na tu temu.
Lijepo je kad te na svakoj utakmici gledaju obitelji, rodbina i prijatelji, lijepo je kad za tebe navijaju ljudi iz tvoga kraja, od kojih mnoge i osobno poznaješ… Posebno lijepo bit će bude li Jurica rastao iz treninga u trening, bude li na terenu barem na trenutke podsjećao na svog idola Andresa Iniestu, bude li Gorica i dalje dobra. A sve govori da će biti. Jer dobar je ovo spoj litavske pameti, igračke kvalitete iz cijele Hrvatske i sa svih strana svijeta i, naravno, turopoljskog “šmeka” u izvedbi Jurice Pršira i društva…