Sve je bilo jasno već nekoliko dana, Ante Matej Jurić spakirao je kofere i odletio prema Bresciji, gradiću od dvjestotinjak tisuća duša na sjeveru Italije, u podnožju Alpa, već u subotu ujutro, no službena potvrda stigla je tek u ponedjeljak poslijepodne. Napadač koji je stigao iz Belišća početkom 2022. godine, 21-godišnjak iz Čepina, napustio je redove Gorice i potpisao za klub iz talijanske Serie B, punog imena Brescia Calcio.
“Protekle subote protiv Varaždina Ante Matej Jurić upisao je svoj posljednji nastup u dresu Gorice jer nakon dvije i pol godine u Velikoj Gorici seli u Italiju, u redove Brescia Calcio BSFC! Dragi Ante, vjerujemo u tvoj uspjeh u novoj sredini i nastavku nogometnog puta. Hvala ti na svemu!”, objavili su iz HNK Gorice prilikom oproštaja od već jedanaestog igrača koji je napustio klub ovog ljeta.
Jurićev transfer došao je prilično iznenada, u trenucima kad se očekivalo da će takvo nešto dočekati neki drugi igrači, u prvom redu Pršir i Krizmanić. Međutim, umjesto veznjaka i braniča, otišao je napadač, dečko koji će ostati upamćen u prvoligaškoj povijesti Gorice. Ne toliko po ekstremno velikom broju golova, jer u 50 i nešto nastupa postigao ih je točno šest, ali pamtit ćemo ona dva postignuta u 92. minutama domaćih pobjeda nad Hajdukom i Dinamom.
Pamtit ćemo, uz sve ostalo, i njegovu posljednju utakmicu u goričkom dresu. Na sudar s Varaždinom u subotu došao je kao igrač na odlasku, tek reda radi, uz načelni dogovor da neće zaigrati, kako se nešto ne bi zakompliciralo u posljednji trenutak, kako ne bi došlo do nekakve ozljede koja bi mogla upropastiti posao u kojem će Gorica navodno zaraditi oko 400.000 eura odštete. Sjeo je na klupu kako bi se oprostio od suigrača, čak je i dio opreme ostavio u svlačionici, uvjeren kako neće ulaziti u igru…
Međutim, već na poluvremenu prišao mu je trener Rajko Vidović i izgovorio:
– Ante, hoćeš li mi pomoći?
Odgovor je, poznavajući ovog momka, mogao biti samo jedan.
– Hoću! Naravno da hoću…
I ušao je u igru već u 46. minuti, spreman da i posljednji atom snage ostavi na terenu, posljednji put kao igrač HNK Gorice. Što će puno toga reći o njegovu odnosu prema klubu, jer ne bi baš svatko bio spreman riskirati u ovakvom trenutku, uoči transfera koji bi mogao označiti i prekretnicu u njegovoj karijeri… On je riskirao i time zapravo rekao sve o sebi, o načinu na koji doživljava klub u kojem je dobio veliku priliku, o sredini u kojoj je uživao posljednje dvije i pol godine. Nije bio u osobitom izdanju u tih posljednjih 45 minuta, dalo se primjetiti da je nekako odsutan, da to nije onaj pravi Jurić, ali to je i razumljivo…
– Cijelo ovo vrijeme stvarno sam se osjećao kao doma u Velikoj Gorici, uživao sam biti dio ove priče, uz sve dobre i loše trenutke koji su se događali putem. Sad je došlo vrijeme za rastanak i s jedne strane će mi nedostajati sve ovo što sam imao u Gorici, a s druge se iznimno veselim što sam dobio priliku poput ove. Pokušat ću dati apsolutno sve od sebe da uspijem u Italiji, da se dokažem u novom klubu – rekao je dečko s dva imena prije nego što se izgrlio i pozdravio s dosadašnjim suigračima i ljudima iz kluba.
Povodom odlaska, dao je kratku izjavu iza klupsku stranicu.
– Želim zahvaliti svima u klubu na lijepim godinama koje sam proveo ovdje. Pamtit ću samo pozitivne trenutke koje smo zajedno prošli i zahvalan sam na svim prijateljstvima koje sam stekao u ove dvije i pol godine. Svojim sad već bivšim suigračima želim puno uspjeha u nastavku sezone. Navijam za vas! – poručio je Jurić.
Sretno, Jura, pratit ćemo te…
A Gorica će ostati siromašnija za još jednog vrijednog čovjeka u igri prema naprijed, što će reći da se pojačanje ili dva u ofenzivnom dijelu momčad sad već nameću kao imperativ. Jurić je mogao i na lijevo krilo i u vrh napada, a sad će na toj lijevoj strani ostati samo 18-godišnji Majić, a u vrhu napada Kolar i Cruz. U prijevodu, prostora za pojačanja ima koliko hoćeš.