Sport

“Jura ‘z Obreža” puni blagajnu: Pršir na odlasku, transfer jači i od Lovrićeva?!

Njemački klubovi Schalke i Freiburg, kao i švicarski Grasshoppers, Young Boys i Basel, samo su dio onih koji su zainteresirani za (po)najboljeg igrača Gorice. Vrte se razne informacije, no konačni rasplet ove priče tek će trebati pričekati

Objavljeno

prije 3 godine

16. kolovoza 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijeli niz igrača iz prošlosezonske momčadi napustio je ovog ljeta svlačionicu HNK Gorice, našli su se među njima i neki važni igrači, s ključnim rolama u goričkim danima, ali i svatko sa svojom pričom. Neki su ovdje bili već godinama pa su otišli s istekom ugovora (Suk), nekima je klub izašao u susret i otvorio neke nove prilike (Steenvoorden), neki su se vratili s posudbi (Fućak, Bralić, Vojtko…), a neki su jednostavno procijenjeni kao prekobrojni.

Nitko od njih, međutim, dosad nije napunio klupsku blagajnu. I omogućio normalno funkcioniranje kluba u razdoblju pred nama, za što su jaki izlazni transferi jednostavno neophodni. Transferi poput onoga koji, prema raznim izvorima, čeka goričku desetku Juricu Pršira…

Dečko iz Odranskog Obreža, igrač kojeg s razlogom smatramo domaćim, nogomet je nakon odlaska iz svoga sela počeo igrati u akademiji nekad slavnog NK Zagreba, a zatim i zagrebačkog Dinama, pri čemu je svoje mlade godine ravnomjerno razdijelio na Kranjčevićevu i Maksimirsku ulicu – pet godina Zagreba, pa pet Dinama. U paketu s Darijem Špikićem, nakon deset ZG-godina odlučio je prihvatiti poziv iz Splita i preseliti na Poljud, u Hajduk, u kojem je proveo dvije godine, da bi u ljeto 2020. konačno zatvorio krug.

I vratio se kući, u Goricu.

Počeci su bili teški, ponekad i olovno teški, jer dugo je Jura čekao svoju šansu. Toliko dugo da je u nekoliko navrata želio i dići ruke od svega, otići nekim drugim putem, potražiti sreću na drugoj adresi. U gomili slika iz tog vremena pamtimo jedno gostovanje na Poljudu, kod Hajduka. Trener je bio Siniša Oreščanin, u pitanju je proljeće 2021. godine, nekih sedam-osam mjeseci nakon njegova dolaska u Goricu. Momčad su poharale ozljede, jedina dva vezna igrača na raspolaganju bili su Hrvoje Babec i Pršir, a trener Six odlučio se za kombinaciju Babec – Steenvoorden?!

Eto, i to je proživio danas 23-godišnji Pršir, ostavio je iza sebe takve trenutke, kad mu je trener na njegovoj poziciji pretpostavljao čak i obrambene igrače, da bi nedugo potom šansa konačno stigla. Jura je priliku zgrabio s obje ruke, rapidno podizao razinu svoje igre i prošle sezone došao i do prilike da ponese kapetansku traku. Doduše, malo potom ona mu je i oduzeta, pa preseljena na ruku tek pridošlog Filipa Mrzljaka, ali i to ide u onu priču o momku koji je sve te teške trenutke ostavio iza sebe.

Uostalom, Pršir je i unatoč predaji trake ostao ključan igrač Gorice. Uostalom, Pršir je danas zamjenik kapetana, upravo on je s trakom oko lijeve ruke predvodio Goricu u sve tri ovosezonske utakmice našega kluba. I nastavio pokazivati koliko vrijedi. Odavno su to shvatili navijači Gorice, svi oni koji imalo pozornije prate HNL, a već neko vrijeme toga su svjesni i ljudi iz brojnih jakih europskih klubova. Spominjao se tako još ljetos ozbiljan interes njemačkih Schalkea i Stuttgarta, u vrijeme kad se standardni U-21 reprezentativac Pršir pripremao za nastup na Euru, a priče su se intenzivirale približavanjem završetka prijelaznog roka.

Kako donosi talijanski Tuttomercato, niz klubova koji žele Juricu Pršira u svojim redovima u ovim je trenucima impresivno dug. Stuttarta, doduše, na toj navodnoj listi više nema, ali Schalke je i dalje tu, jednako kao i novi njemački predstavnik, bundesligaš Freiburg. U igri su, kažu ovi izvori, i tri švicarska kluba, odreda respektabilna: Grasshoppers, Young Boys i Basel. Neki drugi izvori, pak, kažu da je ta lista i duža, spominju se još neke zemlje, još neki klubovi, a svim tim pričama zajedničke su cifre koje su u igri.

Prema dostupnim informacijama, Gorica za svog (po)najboljeg igrača traži oko dva milijuna eura, što je itekako značajan novac u svijetu u kojem naš prvoligaš egzistira. Naravno da se tu radi samo o nagađanjima, da takve stvari spadaju u sferi poslovnih tajni i da će biti poznate tek eventualno nakon što posao bude dovršen, ali pretpostavimo li da su ove informacije točne, lako je izračunati da će se raditi o jednom od najvećih transfera u povijesti kluba.

Kristijan Lovrić otišao je u Osijek za nešto više od dva milijuna eura, želja čelnika Gorice je to “preskočiti” s Prširom… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Nigerijac Iyayi Belive Atiemwen, danas igrač moldavskog Šerifa, otišao je u zagrebački Dinamo za nešto više od 2,5 milijuna eura, dok je Kristijan Lovrić u Osijek preselio za nešto manje od dva milijuna. I ta su dva transfera, zasad, na vrhu ove liste. Prođe li sve po najboljem mogućem scenariju, Pršir bi se mogao ugurati između njih dvojice, jer teško je očekivati da će nadmašiti Belog, ali zato je puno realnije vjerovati da može preskočiti Lovrića.

Kako bilo, činjenica je da je ovo idealan trenutak za prodaju Pršira, jer s navršene 23 godine, u izdanjima na terenu koja su sve bolja i bolja, i za njega i za klub bila bi to prava solucija. Jurica bi dobio priliku za igrački iskorak, kojeg je apsolutno zaslužio nakon 88 poštenih i uspješnih nastupa za Goricu, a klub bi zaradio novac koji mu garantira mirniju budućnost.

Jednako tako, nema dvojbe da bi Prširovim odlaskom Gorica puno izgubila u igračkom smislu, po pitanju kvalitete, ali i to spada u kategoriju “očekivano”. I za vjerovati je kako u klubu već imaju plan što i kako učiniti dođe li doista do odlaska dokapetana i ključnog igrača. Trebat će brzo reagirati, pronaći zamjenu u roku odmah, budući da baš i nije osobita gužva u srcu goričkog veznog reda. Tu je oporavljeni Mrzljak, tu je Ndockyt, tu je posuđeni Soldo, eventualno i mladi Kapulica, u nekim kombinacijama i Šroler, ali tu negdje dolazi i kraj opcijama koje trener Sopić ima na raspolaganju.

Ogled s Osijekom na Opus Areni u nedjelju (od 21 sat, umjesto ranije predviđenih 18.50!) tako bi mogao biti i Prširov oproštaj od Gorice, no davno smo naučili da u ovakvim slučajevima ne treba previše prejudicirati. Kad i ako se dogodi, dogodit će se, a sve do tog trenutka Pršir će biti vođa ove momčadi Gorice, domaći dečko koji se potvrdio u klubu koji se ponovno pokazao kao sjajna uzletna pista.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 9 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 49 minuta

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.