Sport

“Jura ‘z Obreža” puni blagajnu: Pršir na odlasku, transfer jači i od Lovrićeva?!

Njemački klubovi Schalke i Freiburg, kao i švicarski Grasshoppers, Young Boys i Basel, samo su dio onih koji su zainteresirani za (po)najboljeg igrača Gorice. Vrte se razne informacije, no konačni rasplet ove priče tek će trebati pričekati

Objavljeno

prije 3 godine

16. kolovoza 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijeli niz igrača iz prošlosezonske momčadi napustio je ovog ljeta svlačionicu HNK Gorice, našli su se među njima i neki važni igrači, s ključnim rolama u goričkim danima, ali i svatko sa svojom pričom. Neki su ovdje bili već godinama pa su otišli s istekom ugovora (Suk), nekima je klub izašao u susret i otvorio neke nove prilike (Steenvoorden), neki su se vratili s posudbi (Fućak, Bralić, Vojtko…), a neki su jednostavno procijenjeni kao prekobrojni.

Nitko od njih, međutim, dosad nije napunio klupsku blagajnu. I omogućio normalno funkcioniranje kluba u razdoblju pred nama, za što su jaki izlazni transferi jednostavno neophodni. Transferi poput onoga koji, prema raznim izvorima, čeka goričku desetku Juricu Pršira…

Dečko iz Odranskog Obreža, igrač kojeg s razlogom smatramo domaćim, nogomet je nakon odlaska iz svoga sela počeo igrati u akademiji nekad slavnog NK Zagreba, a zatim i zagrebačkog Dinama, pri čemu je svoje mlade godine ravnomjerno razdijelio na Kranjčevićevu i Maksimirsku ulicu – pet godina Zagreba, pa pet Dinama. U paketu s Darijem Špikićem, nakon deset ZG-godina odlučio je prihvatiti poziv iz Splita i preseliti na Poljud, u Hajduk, u kojem je proveo dvije godine, da bi u ljeto 2020. konačno zatvorio krug.

I vratio se kući, u Goricu.

Počeci su bili teški, ponekad i olovno teški, jer dugo je Jura čekao svoju šansu. Toliko dugo da je u nekoliko navrata želio i dići ruke od svega, otići nekim drugim putem, potražiti sreću na drugoj adresi. U gomili slika iz tog vremena pamtimo jedno gostovanje na Poljudu, kod Hajduka. Trener je bio Siniša Oreščanin, u pitanju je proljeće 2021. godine, nekih sedam-osam mjeseci nakon njegova dolaska u Goricu. Momčad su poharale ozljede, jedina dva vezna igrača na raspolaganju bili su Hrvoje Babec i Pršir, a trener Six odlučio se za kombinaciju Babec – Steenvoorden?!

Eto, i to je proživio danas 23-godišnji Pršir, ostavio je iza sebe takve trenutke, kad mu je trener na njegovoj poziciji pretpostavljao čak i obrambene igrače, da bi nedugo potom šansa konačno stigla. Jura je priliku zgrabio s obje ruke, rapidno podizao razinu svoje igre i prošle sezone došao i do prilike da ponese kapetansku traku. Doduše, malo potom ona mu je i oduzeta, pa preseljena na ruku tek pridošlog Filipa Mrzljaka, ali i to ide u onu priču o momku koji je sve te teške trenutke ostavio iza sebe.

Uostalom, Pršir je i unatoč predaji trake ostao ključan igrač Gorice. Uostalom, Pršir je danas zamjenik kapetana, upravo on je s trakom oko lijeve ruke predvodio Goricu u sve tri ovosezonske utakmice našega kluba. I nastavio pokazivati koliko vrijedi. Odavno su to shvatili navijači Gorice, svi oni koji imalo pozornije prate HNL, a već neko vrijeme toga su svjesni i ljudi iz brojnih jakih europskih klubova. Spominjao se tako još ljetos ozbiljan interes njemačkih Schalkea i Stuttgarta, u vrijeme kad se standardni U-21 reprezentativac Pršir pripremao za nastup na Euru, a priče su se intenzivirale približavanjem završetka prijelaznog roka.

Kako donosi talijanski Tuttomercato, niz klubova koji žele Juricu Pršira u svojim redovima u ovim je trenucima impresivno dug. Stuttarta, doduše, na toj navodnoj listi više nema, ali Schalke je i dalje tu, jednako kao i novi njemački predstavnik, bundesligaš Freiburg. U igri su, kažu ovi izvori, i tri švicarska kluba, odreda respektabilna: Grasshoppers, Young Boys i Basel. Neki drugi izvori, pak, kažu da je ta lista i duža, spominju se još neke zemlje, još neki klubovi, a svim tim pričama zajedničke su cifre koje su u igri.

Prema dostupnim informacijama, Gorica za svog (po)najboljeg igrača traži oko dva milijuna eura, što je itekako značajan novac u svijetu u kojem naš prvoligaš egzistira. Naravno da se tu radi samo o nagađanjima, da takve stvari spadaju u sferi poslovnih tajni i da će biti poznate tek eventualno nakon što posao bude dovršen, ali pretpostavimo li da su ove informacije točne, lako je izračunati da će se raditi o jednom od najvećih transfera u povijesti kluba.

Kristijan Lovrić otišao je u Osijek za nešto više od dva milijuna eura, želja čelnika Gorice je to “preskočiti” s Prširom… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Nigerijac Iyayi Belive Atiemwen, danas igrač moldavskog Šerifa, otišao je u zagrebački Dinamo za nešto više od 2,5 milijuna eura, dok je Kristijan Lovrić u Osijek preselio za nešto manje od dva milijuna. I ta su dva transfera, zasad, na vrhu ove liste. Prođe li sve po najboljem mogućem scenariju, Pršir bi se mogao ugurati između njih dvojice, jer teško je očekivati da će nadmašiti Belog, ali zato je puno realnije vjerovati da može preskočiti Lovrića.

Kako bilo, činjenica je da je ovo idealan trenutak za prodaju Pršira, jer s navršene 23 godine, u izdanjima na terenu koja su sve bolja i bolja, i za njega i za klub bila bi to prava solucija. Jurica bi dobio priliku za igrački iskorak, kojeg je apsolutno zaslužio nakon 88 poštenih i uspješnih nastupa za Goricu, a klub bi zaradio novac koji mu garantira mirniju budućnost.

Jednako tako, nema dvojbe da bi Prširovim odlaskom Gorica puno izgubila u igračkom smislu, po pitanju kvalitete, ali i to spada u kategoriju “očekivano”. I za vjerovati je kako u klubu već imaju plan što i kako učiniti dođe li doista do odlaska dokapetana i ključnog igrača. Trebat će brzo reagirati, pronaći zamjenu u roku odmah, budući da baš i nije osobita gužva u srcu goričkog veznog reda. Tu je oporavljeni Mrzljak, tu je Ndockyt, tu je posuđeni Soldo, eventualno i mladi Kapulica, u nekim kombinacijama i Šroler, ali tu negdje dolazi i kraj opcijama koje trener Sopić ima na raspolaganju.

Ogled s Osijekom na Opus Areni u nedjelju (od 21 sat, umjesto ranije predviđenih 18.50!) tako bi mogao biti i Prširov oproštaj od Gorice, no davno smo naučili da u ovakvim slučajevima ne treba previše prejudicirati. Kad i ako se dogodi, dogodit će se, a sve do tog trenutka Pršir će biti vođa ove momčadi Gorice, domaći dečko koji se potvrdio u klubu koji se ponovno pokazao kao sjajna uzletna pista.

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 5 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 6 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 12 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.