U pretposljednjem kolu prvenstva,  momčad Lekenika dočekala je osokoljeni Mraclin. Gostujući igrači pokazali su da su dosta kvalitetnija momčad samo u prvom dijelu utakmice kada su poveli 2:0 golovima Ivana Kaurina iz 6. i 36. minute, a uz to su promašili nekoliko zicera te imali poništen gol Igora Hajduka. Mogli su gosti iz Mraclina još u prvoj dionici dvoboja komotno riješiti pobjednika, ali onda u drugom dijelu kao da je na terenu neka druga momčad. Domaćini su u nastavak krenuli odlučno i motivirano, dominirali su terenom dok su se igrači Mraclina začudo povukli na svoju polovicu. To ih je koštalo pogotka kada je Filip Klečić iz jedne gužve pred golom Crnolateca loptu poslao u mrežu u 63. minuti. Nakon smanjenja rezultata domaćih utakmica se nastavila otvorenim gardom te je mogla otići na obje strane, Lekeniku do poravnanja, a Mraclinu do podebljanja rezultata i mirnog privođenja prema kraju dvoboja. Neizvjesna utakmica do samoga kraja koja je zasigurno zbog klupske satisfakcije više značila momčadi Mraclina u jednoj uspješnoj sezoni. Ako igrači Tomislava Škrinjarića u zadnjem kolu na Novoj grabi pobijede momčad Rugvice sezonu završavaju na trećem mjestu ukupnog poretka.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 29. kolo

LEKENIK – MRACLIN 1:2

Igralište u Lekeniku. Gledatelja 100.
Sutkinja: Marija Cikojević (Novaki). Pomoćnici: Rešetar i Trstenjak (oba iz Samobora).

STRIJELCI: 0:1 – Kaurin (6), 0:2 – Kaurin (36), 1:2 – Klečić (63).

LEKENIK: Zagorac, Jolić, Horvat, Živčić, Mihaljević (od 46. Pezer), Matijević, Jergović (od 46. Klečić), Raković, Kapac, Cerjak (od 80. Rožanković), Stuparić. Trener: Zoran Tomčić.

MRACLIN: Crnolatec, Marjanović (od 37. Debijađi), J. Domitrović, Radoš. B. Dandić, Vidović (od 61. V. Lučić), Dadović, Klarić, Milatović, Hajduk, Kaurin. Trener: Tomislav Škrinjarić.

Prošlo je nekoliko dana od trenutka odluke, prospavano je nekoliko mirnijih noći, dojmovi su više ili manje sabrani, pa je došlo i vrijeme da vodeći ljudi HNK Gorice stanu pred javnost i podijele svoje dojmove. Predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Mario Brkljača danas su sretni i zadovoljni ljudi, kakvi i moraju biti oni koji dođu do cilja.

– Nisam takav tip, ali u svemu ovome sam počeo piti i normabele da bih mogao normalno zaspati navečer – otkrio je predsjednik Črnko nakon što je drama konačno završila.

Nabrojao je i svoje 24 godine u nogometu, bez sekunde prekida, a situacija u kojoj se Gorica našla ovog proljeća svakako spada među najteže u cijelom tom razdoblju. Od sedme lige s Poletom je Črnko došao do treće, pa posao nastavio kroz 2009. godine formiranu HNK Goricu, s kojom je prije pet ljeta došao do statusa kojeg je ove sezone bilo iznimno teško zadržati.

– Nakon remija sa Slaven Belupom na domaćem terenu, posljednjeg dana listopada, odlučio sam da se više neću baviti sportskim pitanjima. Radio sam sve u najboljoj vjeri, s najboljim namjerima, zajedno sa svojim suradnicima, ali što god smo krenuli raditi, okretalo se na negativu. I tad sam odlučio nazvati Marija Brkljaču, s kojim sam se viđao na stadionu, budući da mu sin igra u našim kadetima. Našli smo se u lobiju hotela Hilton i zamolio sam ga da mi napravi plan i ideju kako bi Gorica mogla izgledati u sljedećim sezonama. Mario je to i napravio, nakon čega sam pred njega stavio ugovor – prepričao je Črnko trenutke koji su, uvjeren je, bili presudni.

– Sve što je momčad napravila nakon loše jeseni mogu zahvaliti njemu. Napravio je fenomenalan posao u zimskom prijelaznom roku, čime je potvrdio da je odluka o njegovu angažmanu bila dobra – ističe predsjednik kluba.

Novi sportski direktor birao je i trenera, u tom trenutku neafirmiranog u okvirima HNL-a, ali to se pokazalo samo kao prednost.

– Iskreno, kad ga je Brkljača predložio, Željko Sopić nije mi bio ni u peti. U našem razgovoru Mario je imao dvojbu jedino po pitanju tog neiskustva u vođenju momčadi iz HNL-a, ali brzo sam ga razuvjerio rekavši da ni Sergej Jakirović, koji je i u ovom slučaju bio naš prvi izbor, nije imao takvog iskustva kad je dolazio. Pa je svejedno napravio sjajan posao – kazao je Črnko.

Na kraju, kad je sve gotovo, zadovoljstvo je ogromno, olakšanje još veće.

– U nekim trenucima smo se i zatvarali prema javnosti, što možda nije uvijek bilo korektno, ali držali smo se one ‘šuti i radi’. I vjeruj. I doista smo vjerovali u ono što radimo, što se i isplatilo. Da je netko prije šest mjeseci stavio pred nas papir i ponudio da napišemo idealan scenarij ovog proljeća, teško bismo ga napisali bolje od ovoga što se događalo. Jedna prava filmska priča je iza nas i možemo biti ponosni na sve što smo napravili – kazao je sportski direktor Brkljača, pa nastavio:

– Moram zahvaliti predsjedniku na prilici, rezultatski smo povjerenje opravdali, a nadam se da smo i u svakom drugom smislu. Poštovali smo kulturu kluba, koju je u slučaju Gorice na visokoj razini, a sad je na nama da s nekim drugim ambicijama nastavimo uveseljavati sve ljude koji prate i vole Goricu.

Nakon što se odradi i utakmica posljednjega kola, gostovanje kod Dinama na proslavi novog naslova prvaka u nedjelju, igrači će na kratak predah, a Brkljača i ljudi iz kluba morat će se odmah baciti na posao.

– Ne, nema odmora, priprema za novu sezonu već su počele. Pokušat ćemo svakako zadržati naše ‘senatore’, dečki su to zaslužili jer su nam dali ruku u trenucima kad mnogi nisu željeli doći k nama. Nitko ne voli ispasti iz lige, svakome je to neka vrsta mrlje u karijeri, ali predsjednik je zaigrao na ‘all in’, a trener i ja morali smo to pratiti. Sad je situacija puno lakša nego na zimu, svi smo pametniji i bogatiji za veliko iskustvo, a sad je na nama da napravimo sve da se ovakva sezona ne ponovi. Razgovarat ćemo sa svima, nešto ćemo morati i trgovati, pripremati se u fazama, a same pripreme krenut će 15. lipnja – istaknuo je Brkljača.

Nova sezona počinje 22. srpnja, ostaje za vidjeti kakva će Gorica biti u njoj. Kako će izgledati, koliko će uspješna biti…

Nakon što je sezona završila velikim rezultatskim neuspjehom, odnosno ispadanjem iz HT Premijer lige, najvišeg ranga hrvatske košarke, nakon što su se i dojmovi barem donekle slegli, nakon što su odrađene i konzultacije u košarkaškim krugovima, došao je trenutak da se održi Skupština KK Gorice. U četvrtak poslijepodne skupštinari su se tako okupili u Gradskoj sportskoj dvorani i donijeli odluke koje bi trebale odrediti smjer u kojem će klub ići u razdoblju pred nama.

Za početak, na Skupštini su sva klupska tijela razriješena svojih funkcija, a izvješća o radu u proteklih godinu dana podnijeli su predsjednik Duško Radović i trener Braslav Turić. Kad je i to odrađeno, slijedio je okret prema budućnosti kroz imenovanje ljudi koji će ubuduće voditi klub.

Na najistaknutijem, predsjedničkom mjestu, i dalje ostaje Duško Radović, koji je bio i jedini kandidat za tu funkciju. Čovjek koji je potpisao najveće uspjehe goričke košarke u sezonama iza nas, jednako kao i ovu neuspješnu, netom završenu sezonu, nastavit će tako voditi klub, ali uz puno širi krug suradnika. Radović je, naime, ove sezone klub vodio uz pomoć tajnika/direktora Senada Beganovića i vrijedne operativke Antonele Pongračić, koja je bila “katica za sve”, a to se pokazalo nedovoljnim u odnosu na zahtjeve i izazove.

Pa će se po novome zaduženja dijeliti kudikamo drukčije…

Za dopredsjednika kluba tako je izabran Jakov Baričić, bivši igrač Gorice, i dalje aktivan kroz veterane, član Upravnog odbora u posljednjem razdoblju.

A kad je riječ o Upravnom odboru, u njega je uključeno pet novih ljudi, iako tu zapravo nije riječ o novim, nego dobro poznatim licima kad je riječ o velikogoričkoj košarci. Novi UO tako čine još dva bivša igrača, ali trenera Gorice, Zvonimir Kovačević i Dominik Živanović. Svojim će znanjem i iskustvom pokušati pomoći i aktualni predsjednik gradske Zajednice sportskih udruga Goran Kovačić, bivši košarkaš i delegat, te Marko Šuker, sin bivšeg gradonačelnika Ivana, također bivši igrač Gorice. Peti član UO-a je Tomislav Antolić, koji je i u posljednjem razdoblju bio uz klub, barem formalno.

Duško Radović i dalje će biti na čelu kluba, ali s puno širim, domaćim timom uz sebe… Foto: KK Gorica

I to je društvo koje bi trebalo zajednički donositi odluke i pokušati utabati put prema nekim novim uspjesima. Svi oni u košarci su praktički cijeli život, kompletna ekipa je domaća, gorička, a to bi trebao biti važan preduvjet.

Prvi zadatak nove Uprave bit će pronaći prvog klupskog operativca, čovjeka koji će preuzeti ulogu direktora i tajnika kluba, što je u klubovima ove razine iznimno bitna funkcija. Trebat će, naravno, pronaći i novog trenera, stručnjaka koji će biti spreman voditi cijeli ovaj projekt u stručnom smislu, a to imenovanje je i preduvjet da se krene slagati momčad s kojom će KK Gorica krenuti u novu sezonu. Od ove lanjske, sva je prilika, neće ostati gotovo ništa…

Bit će to drukčija Gorica, s puno snažnijim goričkim, lokalnim pečatom, bit će to klub koji će imati nešto drukčije prioritete.

– Važno nam je osigurati što bolje funkcioniranje kluba, unaprijediti rad s mladima i posložiti se na svim razinama, a nekakav ekspresni povratak u HT Premijer ligu u ovom trenutku neće biti u fokusu – najavio je predsjednik Radović.

Idemo dalje, u nove izazove.

Dalo se od početka naslutiti da sve to skupa baš i neće štimati, sa svakom serijom novih poraza broj pesimista se povećavao, ali ipak je bilo teško i zamisliti da je ovo moguće. Da košarkaši, nakon svih ovih sjajnih godina iza nas, ispadnu iz lige?! A opet, moguće je. I dogodilo se. Kraj prošle sezone obilježen je porazom od Cibone u polufinalu prvenstva na jednu loptu, a kraj ove godine donio je poraz u Ciboninoj dvorani, od Dinamo Zagreba. Poraz koji je označio da je došao trenutak za resetiranje…

Koji će se događati u nižem rangu natjecanja. Okršaje sa Splitom, Zadrom i Cibonom, okršaje koji su često odlazili i na goričku stranu, zamijenit će dvoboji s pulskom Stojom, Podravcem iz Virja, Omišem i Samoborom. I to je realnost. Ali, nažalost, nije i najgora vijest u cijeloj ovoj priči. Gorička košarka, naime, ispadanjem iz prvoligaškog društva kreće u novu eru, puno skromniju i drukčiju, s drugim vizijama, idejama i ciljevima. I u potpuno drukčijoj stvarnosti.

Druženje s najboljima bilo je lijepo, ponekad i bajkovito, jer pobjeđivati najbolje uvijek je poseban užitak, staviti se na sportsku kartu hrvatske s takvim rezultatima velika je stvar. Ali sve to nešto i košta. U ovom slučaju, koštalo je previše. I sad je potreban korak unatrag, a možda i dva, tri… Lov na visoke pozicije, ispunjavanje želja i snova, dovelo nas je do situacije u kojoj je potrebno presjeći. A to će, do kraja pojednostavljeno, reći da u godinama pred nama teško možemo računati na košarkaške razine u kojima smo posljednjih godina imali priliku uživati u našem gradu.

Trener Braslav Turić i njegovi igrači nisu uspjeli zadržati prvoligaški status… Foto: David Jolić/cityportal.hr

– Ajmo krenuti od početka… – uz duboki uzdah kaže predsjednik kluba Duško Radović.

– Prvo, prekasno smo krenuli u sezonu po pitanju formiranja momčadi jer smo sve do kraja lipnja čekali odluku trenera Josipa Sesara i direktora Ljube Prgometa, ali i dogovor s novim potencijalim sponzorima. Sve to na kraju je propalo, i Sesarov povratak i ulazak sponzora u klub, a nakon toga otišao je i Prgomet. I našli smo se, ukratko, u gabuli!

Trebalo je, dakle, na brzinu “izmisliti” i novog trenera i novog direktora.

– Obavio sam konzultacije s ljudima iz košarkaških krugova i odlučio dovesti Vladimira Krstića, pomoćnika izbornika Mulaomerovića i čovjeka koji je potpuno unutra u svakom smislu. Nažalost, situacija s reprezentacijom razvijala se tako da nam se priključio tek polovicom rujna, netom prije početka prvenstva. Mi smo s njegovim pomoćnikom Braslavom Turićem radili dobar posao na pripremama, igrali i izgledali dobro, no priključenjem Krstića brzo se pokazalo da to nije to. Igrači su bili nervozni, nezadovoljni, i vrlo brzo smo se rastali s Krstićem – vrti Radović jesenski film.

U svemu tome trebao je pomoći Senad Beganović, novi direktor i tajnik kluba.

– Nisam imao rješenje i predložen mi je on, ozbiljan čovjek, iskusan a dovoljno vitalan, s desetljećima u košarci… Vjerovao sam da je dobro rješenje za prvog operativca, moju desnu ruku – govori predsjednik nepunu godinu poslije.

Ispalo je, kaže rezultat, da to baš i nije tako, da se gospodin Beganović nije snašao, a ova dva navedena odabira usmjerila su sezonu.

– Prije rastanka s Krstićem odradio sam razgovor s najiskusnijim igračima i naš je zajednički zaključak bio da je najbolje da klupu preuzme pomoćnik Turić. Uz to smo nastavili tražiti i pojačanja, budući da su se pokušaji s dvojicom stranaca, prvo Senegalcem, a onda i Amerikancem, pokazali neuspješnima. Uspjeli smo u tom procesu angažirati Juru Gunjinu, a zatim i Milana Lužaića, koji je bio najbolji naš potez u ovoj sezoni – priča Radović, pa odmah prelazi na najnesretnija dva dana sezone.

– U ključnim trenucima Lige za ostanak, u po nas dobroj situaciji, u nepunih 48 sati ostali smo bez dvojice ključnih igrača. Prvo Dino Cinac strada na treningu, a onda i Lužaić na utakmici! Budući da je riječ o dvojici doslovno nezamjenjivih igrača, našli smo se u ogromnim problemima – govori Radović.

Na koncu, unatoč svemu tome, Gorica je imala sve u svojim rukama. I tu su, misli predsjednik, zakazali igrači.

– Bilo je tu brojnih vanjskih faktora, sve ih je teško obuhvatiti, ali uvjeren sam da mi ne bismo ispali iz lige da su igrači dali svoj maksimum. Kao što nisu. Rekao sam im i na našem zadnjem sastanku: ‘Da smo svi ovdje bili barem blizu svog maksimuma, s ovim rosterom, danas ne bismo plakali zbog ispadanja nego bili zadovoljni šestim ili sedmim mjestom!’ To se nije dogodilo i tu smo gdje jesmo. Posebno sam zamjerio Toniju Jelenkoviću, rekao sam mu da me sram gledati takav pristup i stav kakav je on imao. I on je naš najveći promašaj u ovoj sezoni – otvoreno govori Radović.

Umjesto na parketu, Cinac i Lužaić završnicu sezone pratili su s predsjednikom Radovićem, uz teren… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Svjestan je i vlastitih promašaja i pogrešaka, krivih procjena, ali ne namjerava podviti rep i otići. Umjesto toga, spreman je zasukati rukave i krenuti raditi na boljitku velikogoričke košarke.

– Na Skupštini kluba koja slijedi raspustit ćemo sve upravljačke organe u klubu, formirati novi tim i nakon toga će se više znati o tome tko će i što raditi. U svakom slučaju, želja je uključiti sve ljude koji imaju znanje i volju da pomognu, no svi skupa moramo stati na loptu i napraviti sve da klub nastavi funkcionirati na što bolji način – ističe predsjednik kluba, uz važnu i nedvosmislenu poruku.

– U ovom trenutku ne bi trebao biti prioritet na silu pokušati vratiti se u Premijer ligu. Važnije je posložiti klub na svim razinama, okrenuti se radu i vjerovati da će se na takav način, uz puno upornosti i vjere, u razdoblju pred nama Gorica opet izboriti za barem približne razine ovima na kojima smo bili zadnjih nekoliko godina. Moramo se okrenuti radu s mladima, na ovom našem području tražiti igrače i raditi s njima dovoljno kvalitetno da budućnost velikogoričke košarke bude što uspješnija.

Omladinsku školu bez ikakve dvojbe treba unaprijediti, proširiti bazu mladih igrača, jer to je i poanta, smisao postojanja klubova poput Gorice, ali prije svega će trebati sanirati i dugove.

– Ima nekih zaostataka, ali ne radi se tu o iznosima koji su zabrinjavajući. Pa mi smo bili valjda jedini klub u ligi koji je svoje obveze prema igračima i radnoj zajednici podmirivao na vrijeme. Ok, tu je i dugoročni kredit, koji smo morali podići da pokrijemo sve potrebe u posljednjih nekoliko sezona, no nema tu dramatičnih brojki – kaže Radović.

On bi, dakle, prema svim informacijama trebao ostati na čelu kluba, no tu bi se trebali uključiti i brojni domaći ljudi, iz goričke košarke, kao neophodna pomoć. Ambicije će biti realnije, stvarnost drukčija, ali VG košarka ide dalje…

Skupština će se održati u četvrtak poslijepodne, nakon toga će puno toga biti kudikamo jasnije.

Nakon vodstva Županije i Zajednice sportskih udruga, pa onda i kombinacije velikogoričkog i dugoselskog sportskog doajena, u novom izdanju emisije “Sport Zagrebačke županije” pozabavili smo se sportskim životom grada Zaprešića.

U goste nam je stigao predsjednik Šahovskog kluba Ban Jelačić Željko Kiseljak, ali i dopredsjednik Muškog rukometnog kluba Zaprešić Matija Teur, koji je ujedno i dopredsjednik gradske sportske zajednice, ali i predsjednik Gradskog vijeća.

– Jako sam zadovoljan stanjem u kojem je sport u Zaprešiću. Bio sam 18 godina i tajnik gradske Zajednice sportskih udruga, sudjelovao sam u svemu tome, a danas mi je drago što su se mlađi ljudi uključili u rad Zajednice, kao i što se uključuje sve više sportova. Posebno mi je drago što je Zaprešić veliki sportski grad, budući da se više od deset posto građana aktivno bavi sportom, što ima malo gradova u Hrvatskoj – kazao je uvodno Željko Kiseljak.

Nadovezao se i Matija Teur.

– Gledajući iz moje pozicije, stanje u zaprešićkom sportu je nikad bolje. Sinergija rada Zajednice i klubova doprinosi tome da Zaprešić doista stavljamo na nacionalnu mapu kao pravi sportski grad. Imamo više od 2500 sportaša uključenih u Zajednicu, čime dobivamo količinu ljudi koji svakodnevno promoviraju naš grad po Hrvatskoj, ali i šire. Prošla godina jedna je od najuspješnijih uopće, imali smo razloga nagraditi cijeli niz naših sportaša za postignute uspjehe čak i na svjetskim i europskim prvenstvima. Imamo i naš kuglački klub, s kojim se stvarno možemo ponositi, iako ne zanemarujemo niti jednu od 35 članica Zajednice. To pred nas stavlja dodatan izazov po pitanju financija, ali zato smo u posljednje dvije godine i povećali izdvajanja za sport za nekih 20-ak posto. Nismo još došli do limita, bio je on svojevremeno još i veći, a mi se želimo vratiti na te razine – istaknuo je Teur.

Razgovarali smo i o nesretnoj sudbini nogometnog kluba, dugogodišnjeg sportskog brenda u ovom gradu, ali i situacije u rukometu, šahu…