HOTNEWS

VIDEO Junaci novog doba, Martin i Werner: ‘Preveslali smo Atlantski ocean za našu zastavu, za branitelje – sve za Hrvatsku, Hrvatska iznad svega!’

Hrvatski branitelji, Werner Ilić i Martin Cruickshan, prvi su Hrvati u povijesti koji su preveslali Atlantski ocean i Hrvatsku uvrstili uvrstili u ligu zemalja prekooceanskih veslača, u kojoj je, uz našu, još samo 31 država.

Objavljeno

prije 4 godine

6. svibnja 2022.

Objavio/la

Goga Kiš

Hrvatske trobojnice, pjesma, baklje i gromoglasni pljesak okupljenih dočekali su sinoć hrvatske branitelje Martina Cruickshanka (61) i Wernera Ilića (55) na prepunom Trgu Stjepana Radića u Velikoj Gorici.

Svjedočili smo završetku povijesnog pothvata – nakon 83 dana, u čamcu dugom oko sedam metara i širokom nešto manje od dva metra, kojeg je izgradio prijatelj Ukrajinac, uspjeli su prijeći oko 5500 kilometara Atlantskog oceana samo snagom svojih mišića.

Hrvatski branitelji Martin Cruickshank i Werner Ilić prvi su Hrvati u povijesti koji su uspjeli prijeći Atlantski ocean u čamcu na vesla. Njihov je humanitarni pothvat ‘Veslom preko Atlantika’ Hrvatsku uvrstio u ligu zemalja prekooceanskih veslača, u kojoj je, uz našu, još samo 31 država.

Svoje putovanje su započeli 15. siječnja, na 30.obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske, a završili na Dan planeta zemlje, 22. travnja, te su tako odali počast domovini, ali i upozorili svjetsku javnost na važnost očuvanja mora i oceana. ‘Veslom preko Atlantika’ sastavni je dio projekta ‘Atlantik – Banovina’ koji je organizirala Udruga veterana, vojnika i domoljuba.

Heroje su došli dočekati i potpredsjednik Vlade i ministar branitelja, Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, gradonačelnik Velike Gorice, Krešimir Ačkar, a prvi ih je pozdravio voditelj projekta i predsjednik Udruge veterana, vojnika i domoljuba, Dražen Hrženjak.

– Hvala svima koji su pomogli na bilo koji način, svim bakama koje su molile krunicu za dečke, hvala dragom Bogu što je dao da se ovako nešto dogodi i što je dao šansu da je moguće sanjati i ostvarivati snove. Nećemo zaboraviti Wernerovo obećanje ministru da branitelj uvijek ispuni svoju zadaću. Neka bude što više ovakvih trenutaka, gdje nećemo biti sebični nego dati nešto za sve nas. Ovo nije kraj priče.. Dečki su osvojili Atlantik, ja vas pozivam da svi zajedno napravimo nešto i na Banovini!

Gradonačelnik Krešimir Ačkar pozdravio je sve prisutne istaknuvši..

– Manje je poznato da su obje supruge naših heroja Velikogoričanke, a kaže se da si odakle ti je i supruga, pa dragi naši Velikogoričani čestitam vam na ovom uspjehu! Gledajući sve što su meni kao djetetu predstavljali hrvatski branitelji, protiv tada treće vojne sile, bilo mi je neshvatljivo kako su uspjeli. Preplivati Atlantik tolika disciplina, tolika upornost, a pritom voditi računa o moru, ekologiji, našoj Banovini samo mogu vrsni ljudi koji su obranili našu Domovini. Hvala za primjer, svjedočanstvo i sve što sate pružili našoj Hrvatskoj i Velikoj Gorici, vrijeme će pokazati koliko je ovo bila velika žrtva.

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja, Tomo Medved, prenio je i čestitke premijera Plenkovića.

– Čestitam na izvršenoj misiji, svladali ste Atlantski ocean, ponosno ste prenijeli hrvatsku trobojnicu preko oceana i zato me raduje što s nama slave žitelji Velike Gorice, a danas s nama slave svi naši branitelji, svi stradalnici Domovinskog rata, domoljubi koji u našoj trobojnici koja se vijorila preko oceana prepoznaju sav napor energiju i ljubav koji ste im pružili..

Jedinstven je ovo trenutak i drago mi je da sam ovdje i mogu iskazati veliko hvala na odlučnosti, na svemu što ste u 83 dana proživjeli, svo vrijeme imajući na umu za koga veslate. Trideseta obljetnica međunarodnog priznanja Hrvatske bio je trenutak polaska na taj izazovan put, a vratili ste se na Dan planeta Zemlje, jako puno važnih i snažnih poruka. No, ono što je bitno – domovina je krvlju plaćena, dva dragovoljca Domovinskog rata, veterani, časnici Hrvatske vojske i danas nakon toliko godina na najbolji mogući način iskazuju svoje domoljublje.

Iskazuju poruku braći braniteljima da smo mi tu i danas, da imamo tu snagu koja će nas voditi i vjeru u svog čovjeka i domovinu. Na poseban način upućuju poruku mladima na koji način se čuva i voli domovina Hrvatska. Zahvaljujem i njihovim obiteljima koje su bile uz junake.

Ovaj njihov čin pokazuje da smo velika zemlja, veliki narod i neka nam upravo ovaj čin i poruke koje su nam Martin i Werner donijeli sa oceana budu vodilja u našem svakodnevnom odnosu prema braniteljima i narodu – rekao je ministar Medved.

Martin Cruickshan, došao je iz Škotske, kao iskusan vojnik, braniti Hrvatsku, na prvoj liniji u Vukovaru i Vinkovcima, a zapovjednik mu je bio upravo Werner Ilić, s kojim je preveslao Atlantik.

– Htio bih pet puta reći hvala – ministru Medvedu što ste stali uz nas, našim sponzorima, svim susjedima i prijateljima za vaše misli i molitve, hvala svima vama koji ste svojim dolaskom učinili naš povratak kući posebnim i peto – hvala mojoj supruzi Vesni i djeci Martinu i Petri za njihovu ljubav i vjeru u mene!

Umirovljeni brigadir, sin hrvatskih iseljenika iz SAD-a, Werner Ilić, sve je pozdravio i u izuzetno emotivnom govoru rekao kako je tu zbog svih nas.

– Preveslali smo Atlantski ocean za našu zastavu, za branitelje koji su ’91. u jednoj ruci nosili pušku, a u drugoj krunicu i rekli – sve za Hrvatsku, Hrvatska iznad svega! Znate kako je bilo puno ljudi koji su sumnjali u nas, ali nema instrumenta koji može izračunati hrvatsko srce koje ima svaki branitelj. Ovdje na trgu ima puno branitelja, pogledajte lijevo i desno i sjeti se onih junaka koji nisu tu s nama, a dali su sve. Tri tisuće nautičkih milja nije lako izveslati, ali motivacija je najljepša zastava na svijetu! Žuljevi, leđa, nedostatak prijatelja, hrane, pića, sve se to isplatilo zbog ove zastave i branitelja koji su nam dali slobodu za sav narod i ostvarili tisućljetni san. Posebno hvala mom prijatelju Martinu koji me trpio 83 dana, to mora još jedino moja žena Ružica.

Moj otac je umro tijekom ove misije, njemu moram zahvaliti, on mi je rekao – sine, voli Hrvatsku, ako nemaš Hrvatsku nemaš ni svoje časno prezime i nemoj dopustiti nikome da ti ju otme. Sve za Hrvatsku, Hrvatska iznad svega, dragi tata, hvala ti!

Martin Cruickshank i Werner Ilić su u ekološki potpuno prihvatljivom čamcu na vesla Fenix, duljine sedam i pol metara, prešli ukupno 5500 kilometara Atlantskog oceana. Nisu imali pratnju. Uz sebe u čamcu su držali 150 kilograma hrane, dva desalarizatora – solarni i ručni koji su morsku vodu stalno pretvarali u oko 250 litara pitke vode te GPS lokator i satelitski telefon.

Krenuli su sa španjolskih Kanarskih otoka, a cilj im je bio doveslati do otoka Martinique u Karipskome moru. Međutim, zbog snažne oluje i nepovoljnih prirodnih uvjeta, njihov je čamac sretno pristao na Barbadosu.

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 13 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 20 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.