Povežite se s nama

CityLIGHTS

JUDO KRALJICE: Oborit će vas s nogu!

“Ako se slučajno subotom, oko 12:30 zateknete pokraj Vatrogasnog doma i čujete glasan smijeh, znajte da je trening judo kraljica u tijeku.”

Objavljeno

na

U listopadu ove godine trenerice “Judo kluba Pinky”, Marina Drašković i Sanja Dellaido, odvažile su se na još jedan “mali, ali veliki” judo podvig. Putem društvene mreže Facebook, pozvale su žene starije od trideset da im se pridruže na treninzima veteranske grupe. Grupa se popunila za svega 24 sata i tako su rođene “Judo kraljice”.

Marina i Sanja priznaju kako su pri otvaranju grupe bile neodlučne, najprije zbog manjka prostora i termina, ali i zbog toga što nije uobičajeno otvarati grupe veterana. U judu, kao i  u svakom sportu, prioritet je uključiti djecu, potencijalne natjecatelje. 

Prevagnulo je višegodišnje nagovaranje prijateljica i poznanica koje su poslužile kao glavna inspiracija za otvaranje grupe. Prilikom druženja često bi tražile da ih iskusne bivše natjecateljice nauče judo tehnikama pa su Marina i Sanja napokon popustile “vršnjačkom pritisku”.

Ipak, trenerice priznaju da isprva nisu bile sigurne koliko će žena biti zainteresirano za grupu iz razloga što je judo fizički, kontaktni sport koji nije uobičajen način održavanja forme za žene.

– Rekla sam Sanji, ma idem ja staviti status na Facebook, da napravimo sociološki eksperiment i vidimo hoće li žene ovo zanimati. – prepričava Marina kako su se odlučile na ovaj korak.

Foto: Judo klub “Pinky” / Facebook

Grupa zasad broji tridesetak žena, od kojih otprilike petnaest dolazi na trening svake subote. Trenerice se nadaju da će, kada prođe pandemija, to biti stabilna grupa od 25 žena dobi od 30 do 65 godina.

Osim što se grupa popunila nevjerojatno brzo, Marinu i Sanju već na prvom treningu zadivila je požrtvovnost i želja s kojom su se polaznice ponijele prema treningu. Grupa se, iz šale, pri osnivanju vodila geslom “Judo babe – otpor je džabe”, no Marina naglašava da je već nakon prvog treninga shvatila da će ipak morati promijeniti ime u “Judo kraljice” jer one to zbilja i jesu.

Foto: Judo klub “Pinky”/Facebook

-Oduševljena sam tim ženama. To su žene koje imaju djecu, rade, skuhale su ručak prije treninga i organizirale život da nađu vrijeme za sebe.- ističe Marina.

Motivacije za učlanjenje u grupu su razne. Neke od polaznica motivirala su njihova djeca koja treniraju judo. Sanja primjećuje da je sada već počelo i nadmetanje, a i pokoja krađa kimona od nešto starije djece. 

-Judo sam zavoljela uz djecu i tako sam sretna što, zahvaljujući Sanji i Marini, nije kasno krenuti s “judarenjem”.- ističe “kraljica” Anita.

Foto: Judo klub “Pinky”

Grupu čine žene različitih profila stoga trenerice svaku vježbu pokazuju u tri gradacije, a svaka kraljica za sebe bira varijantu koja njoj najviše odgovara. Glavni cilj treninga je svladati padove, koji su baza judo tehnike, kako bi se spriječile ozljede. 

– Okupile smo žene koje ne žele klasičan fitness, kojima je nešto ovakvo nedostajalo u životu, prije svega druženje i zezancija. Borilački sportovi relativno su novi kod žena, a sada su dobile priliku da iskuse nešto što su oduvijek željele. – dodaje Sanja.

“Judo kraljice” na treninzima rade i ne posustaju unatoč boli i poteškoćama, brzo napreduju, žarko žele naučiti srušiti čovjeka s nogu, a kada su im trenerice predložile pripreme za pojas, sve su odmah izrazile želju da polože. 

-Već nakon prvog treninga osjetila sam pomicanje granica. Način rada koji, uz motoriku, zahtijeva i intenzivan rad “moždanih vijuga” osobno mi je bio iznenađujuć.- ističe “kraljica” Otilija.

Judo se fokusira na usmjeravanje protivnikove sile protiv njega, a s obzirom da se radi o borilačkom sportu, žene rade u parovima. Kroz taj fizički kontakt, kako ističu trenerice, ne razvijaju se samo tjelesno, već i u socijalnom aspektu – rađaju se prijateljstva.

Foto: Judo klub “Pinky”

Mislim da je bila potrebna ogromna hrabrost da žene dođu, pogotovo neke koje ne poznaju nikog. Zato smo namjerno sve otpočetka okrenuli na zezanciju. Nema strogih pravila, sve je slobodno. Dale smo im do znanja da su vrata dvorane širom otvorena i da nema pritiska.– naglašava Sanja

Vjerojatno je upravo takav pristup i doveo do toga da se “Judo kraljice” sada spontano nakon treninga nalaze na piću i druže. Sanja ističe kako je druženje vjerojatno postalo najbitniji segment ove grupe jer je bitno da žene nađu vrijeme da porazgovaraju, a ako prije toga još odrade i nešto korisno kao što je trening, tim bolje. 

-Volim trening prvenstveno zbog druženja. Spoznaje o poštivanju i zahvali koje proilaze iz judo treninga svakako su dobrodošle u ovim teškim vremenima, a uvijek dođem kući ispunjena pozitivnom energijom.- ističe “kraljica” Stanka s kojom se slažu i Tajana, Anita, Petra, Otilija i Tanja, ali i trenerice:

-Nije mi problem kad znam da imam radnu subotu.- s veseljem ističe Marina.

Foto: Judo klub “Pinky”

Trening olakšava i to što trenerice, koje su dugogodišnje prijateljice, zajedno rade s “Judo kraljicama”. Nadalje, grupi se čak pridružila i Marinina majka zajedno sa svojom prijateljicom.

-Ako se slučajno subotom, oko 12:30 zateknete pokraj Vatrogasnog doma i čujete glasan smijeh, znajte da je trening judo kraljica u tijeku.- upozorava Marinina majka Tanja.

Na treninzima se, osim padova, uče i elementi samoobrane. Radi se i o programu osnaživanja žena, a trenerice se nadaju kako će se, putem natječaja, grupa uključiti u neki od projekata protiv nasilja nad ženama.

-Na treninzima sam naučila prve pokrete samoobrane. Volim judo jer se kroz trening stječe poštovanje prema vlastitom tijelu, ali i partnerici u sportskoj borbi.- ističe Tajana.

Judo kroz trening postaje dio svijesti svake od “Judo kraljica”.

 -Kada hodam sama noću i približava mi se muškarac automatski pogledam ima li jaknu s reverima. Razmišljam mogu li ga primiti za nešto čvrsto da ga mogu baciti, ako dođe do toga, jer sam naučila primiti kimono.To je ono što će i ovim ženama uči u svijest.- ističe Marina prirodu judaškog sporta. 

 

Kroz učenje judo tehnika mijenja se i svijest o samom sebi, žene će postati samopouzdanije, a kada na ulici sretneš samopouzdanu osobu – ne približavaš joj se. U tom smjeru će vjerojatno biti i manje izložene napadima, a ako do toga dođe, znat će procijeniti situaciju i odmaknut se na pravilan način.- nadovezuje se Sanja.

Iako u samoobrani nema pravila, u samom judu kontrola emocija je sastavni dio sporta, u natjecateljskom i u filozofskom smislu. Trenerice ističu da judo pomaže balansirati razinu agresivnosti, ovladati emocijama i, na pravilan način, usmjeriti energiju.

Dva su osnovna koncepta juda, Jita-Kyoei i Seiryoku-Zenyo. Prvi označava da uzajamnim pomaganjem zajedno prosperiramo, a drugi nas uči kako upotrijebiti minimum energije za maksimum efikasnosti.

-U redu je imati puno snage, ali ako ju ne iskoristimo u pravom trenutku, na pravi način i u pravom smjeru – ne postižemo ništa. Potrebno je puno manje sile da bi se bacilo čovjeka ako znaš pravilan način da to napraviš.- ističe Sanja važnost postizanja balansa i učenje kontrole.

Foto: Judo klub “Pinky”

Riječ judo, iako se to ne primjećuje iz natjecateljskog sporta, znači “mekan način”. Marina i Sanja su i same prošle puno ljutnje i frustracija, posebice u natjecanjima, ali kako kažu: “U judu naučiš staviti ego sa strane”. Kroz godine vrhunskog sporta, natjecanja, ali i iskustva s brojnom djecom u Pinkyju i Fujiju, pa konačno i kroz ovu grupu, trenerice su spoznale stvarnu vrijednost juda. Judo je – za sve.

-Konačni cilj treniranja juda je da postanemo korisniji članovi zajednice i mislim da smo u tome napokon uspjele.- naglašava Marina.

Foto: Marina Drašković/Facebook

-Činjenica da smo to shvatile je otvorila sve te nove mogućnosti o kojima prije deset godina nismo razmišljale. Bile smo ograničene natjecateljskim judom, jer teško je razmišljati izvan kutije kada se u njoj nalaziš.- nadovezuje se Sanja.

Judo će, naglašavaju judašice, svaku osobu razviti na svoj način, u najboljem mogućem smjeru. Za njih više ne postoje konačne granice razvoja judaša, bio to vrhunski rezultat ili zabava i svladavanje osnova. 

Kako kažu Marina i Sanja: “U judu ili pobjediš ili naučiš”, a kroz druženje i treninge grupe “Judo kraljica” trenerice su naučile osloboditi se svih stereotipa i još jednom potvrdile da žene svakodnevno pomiču granice, ali i da žena ženi nije vuk.

Foto: Judo klub “Pinky”

CityLIGHTS

Svi protiv vršnjačkog nasilja: Srijeda je dan za – ružičasto!

U školama će se provesti radionice i aktivnosti o prevenciji i rješavanju vršnjačkog nasilja, a učenici Umjetničke škole Franje Lučića pozivaju na koncert ‘Ružičasti legato’ u Muzeju Turopolja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Zadnja srijeda u veljači i ove godine će brojne škole, urede, pa i ulice ‘obojiti’ u ružičastu boju, jer upravo ćemo 28.veljače obilježiti Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, koji je poznat i kao Dan ružičastih majica (Pink Shirt Day). Ime je dobio po inicijativi koju je 2007. pokrenula grupa aktivista u kanadskoj provinciji Nova Škotska nakon što je Chuck McNeill, učenik lokalne škole, zlostavljan od svojih kolega zato što je u školu došao odjeven u ružičastoj majici. Aktivisti su kupili 50 ružičastih majica i distribuirali ih njihovim vršnjacima, a akciju su ubrzo prepoznale brojne zemlje, te je danas globalnog karaktera.

Osim što će se u školama održavati razne prigodne radionice i aktivnosti, iz Umjetničke škole Franje Lučića stiže vijest kako će nakon uspješnog prošlogodišnjeg koncerta ‘Ružičasti legato’, ove godine publika čuti i njegovo 2. izdanje!

– Projekt je nastao sa željom da pokažemo kako se može međusobno surađivati i pri tome uživati, a osmislile su ga nastavnice iz naše škole, Iva Šorša i Tea Krčelić Rabadan. Koncert naših učenika je na rasporedu u srijedu u 18 sati u Muzeju Turopolja – poručili su iz škole.

Vršnjačko nasilje podrazumijeva različite oblike ponašanja koje nasilnik provodi nad žrtvom, a čija namjera ne mora biti jasno izražena. Radi se o trajnoj i namjernoj zlouporabi moći u odnosima kroz ponavljano verbalno, fizičko i/ili socijalno ponašanje koje ima namjeru nanijeti fizičku, socijalnu i/ili psihološku štetu osobi. Može biti izravno (npr. fizička agresija, zadirkivanje, prijetnje) ili neizravno (širenje glasina i isključivanje iz grupe vršnjaka), a može uključivati i zlostavljanje (bullying) koje je općenito usmjerenija i kroničnija vrsta vršnjačkog nasilja. Kako bi se neki oblik ponašanja definirao kao vršnjačko nasilje moraju se definirati ključne značajke: postoji nesrazmjer moći između počinitelja i žrtve, nasilnik ima veću moć koju zloupotrebljava i nanosi štetu drugoj osobi, ponašanje je u tijeku i učestalo se ponavlja.

 

Naslovnica: Ilustrativni foto kolaž/ Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja-Dan ružičastih majica/Srecko Niketic/PIXSELL/pexels.com, 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Ljudi, da i to je moguće! Rođendanska bajka u ZET-ovoj kultnoj 268-ici

Život doista piše priče, a u ova još jednom dokazuje kako je za sreću, bar ponekad, dovoljno tek’ malo dobre volje!

Objavljeno

na

Kada govorimo o nekim goričkim simbolima, među njih bi mogli svakako ubrojiti i jedan koji baš nije izvorno gorički, no itekako ga smatramo svojim. Legendarna je to ZET-ova autobusna linija 268, koju volimo zvati i ‘gorička’, jer na istoj se već desetljećima ‘pol grada’ vozi do Zagreba. I natrag. Moglo bi se reći kako je to već i kultna autobusna linija, jer priče o situacijama koje su se tijekom vožnji događale mogle bi ispuniti stotine knjiga,  inspirirale su čak i naziv jednog odličnog restorana u našem gradu, a gotovo svakodnevno se ‘priče iz 268-ice’ nađu i u brojnim lokalnim i zagrebačkim medijima. Velikom većinom u negativnom kontekstu. No, ovo nije priča o nekom novom incidentu, dvosatnom čekanju ‘busa zvanog čežnja’, bezobraznim vozačima i sličnim situacijama.

Foto: Cityportal.hr

Ovaj ‘tjedan u goričkom busu’ zapamtit ćemo po jednom malom, ali sjajnom – rođendanskom ‘čudu’! Glavni akteri su naša kolegica, voditeljica jutarnjeg programa City radija, Gianna Kotroman, vozač na ZET-ovoj liniji 268, Mario Ivandić, te svi putnici koji su se u srijedu predvečer upravo tim busom vraćali iz Zagreba.

– Tog 21. veljače slavila sam svoj 49.rođendan, pa sam nakon druženja s ekipom na Cityju, krenula put Zagreba po najdražu mi tortu, koju uvijek kupujem na istom mjestu. I tak’ propisno natovarena hrpom vrećica i dodatno tortom, čekam našu 268-icu, koja stiže prepuna putnika. U prijevodu, bili smo nagurani k’o sardine. Štancam kartu i zamolim vozača za pomoć, gdje da stanem, jer lako za mene, ali torta ne smije stradati! Tu vozač pita jel’ mi rođendan, onda mi ga glasno i čestita, mislim da je htio da i drugi čuju, pa i jesu i tak’ je krenulo.. Jedan mi je gospon ponudio da sjednem, ali nisam htjela, pa i on je sigurno radio cijeli dan. Onda se jedna žena ponudila da mi čuva tortu, bila je kod onog povišenog dijela kod kotača. To je bilo nešto fenomenalno, a vozač je sve do Gorice svakog novog putnika koji bi ušao obavijestio o rođendanskoj akciji u tijeku. Ma, totalno veselje! – ispričala nam je Gianna.

Foto: Mario Ivandić, vozač autobusa ZET-a/Cityportal.hr

Torta je tako po formuli ‘kad se male ruke slože’ stigla sretno na svoje odredište, a kako bi se zahvalila na toj doista jedinstvenoj vožnji, naša je Gianna preko glasnogovornika ZET-a, Domagoja Zebe, došla do njihovog vozača, uručila mu i poklon zahvale, te s njim popričala o ovoj posebnoj vožnji i svim izazovima jednog vozača.

Za početak, sve je krenulo sasvim suprotno od sretnog završetka, otkrio je vozač Mario. Naime, vozači nemaju ‘svoju’ liniju, pa se slučajno potrefilo da mu je smjena tog dana baš na legendarnoj autobusnoj liniji 268, Zagreb-Velika Gorica..

– Došao sam na smjenu te srijede, 21. veljače, i u 18:35 dolazi mi šef, došlo je do nekih promjena u voznom redu, kašnjenja, i očekivao sam da je na stanici već velika gužva za Goricu. Pa sam odmah na ulasku svim putnicima, uz standardni pozdrav, rekao da ćemo se već nekako snaći. Vidio sam kako ulazite s dosta stvari, pa sam rekao da pripazite zbog gužve da se nešto ne razbije. I tu ste spomenuli rođendansku tortu, i namjerno sam naglas čestitao rođendan da i drugi čuju, pa je krenulo opće čestitanje, diglo se raspoloženje, zavladalo je veselje, i svi su čuvali tortu bez obzira na gužvu! Tu i tamo sam dodao – ajmo ljudi moramo spasiti tortu do Gorice! I uspjeli smo! Čak smo već u drugom krugu uspjeli tu liniju 268 vratiti na njeno vrijeme, iako smo bili u ‘debelom’ kašnjenju! – ispričao je vozač Mario Ivandić, koji je za volanom ZET-ovih buseva već devet godina. Inače, Mario je rodom iz Žepča (BiH), a Zagrepčanin već gotovo tri desetljeća.

Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr

Slaže se kako bi se od priča iz gradskih autobusa dalo napisati brdo knjiga, a i sam se sjeća brojnih doživljaja.

– Posebno mi je drago kad u bus uđu dječica, pa onako ponosni samostalno štancaju karte, pa kad ih vozač busa pozdravi to im je prva liga. Kod jedne starije gospođe sam doživio da se ona najviše voli voziti sa mnom, pa zbog toga propušta i ranije linije i vozi se samo kad ja vozim. Sjećam se jedne priče također vezano uz rođendan.  Jedna gospođa isto iz Gorice, koja će se sigurno prepoznati ako ovo pročita, zaboravila je stvari za rođendan u busu, a u vrećici je ostao samo račun. Nosio sam sa sobom tu vrećicu danima, pa kad se javila prvo sam ju ispitivao o sadržaju vrećice, jer morao sam biti siguran, i na koncu se pokazalo da to jesu njene stvari i krenule su suze radosnice. To su bili pokloni za njenu unučad. I na kraju svi sretni, ona, ja, putnici, a sigurno i unučad! – ispričao je.

Dobra duša Mario ipak daje i puno više od onoga što mu je u opisu radnog mjesta vozača autobusa, što zorno pokazuje i ova epizoda.

– Jednom prilikom je čovjek iz Republike Kongo u busu ostavio sve stvari, pa i osobnu iskaznicu, putovnicu. Prvo sam dva dana tražio veleposlanstvo, ali i ta je priča sretno završila – kaže.

Foto: Gianna i vozač Mario/Cityportal.hr

Svjestan je specifičnog odnosa ‘ljubavi i mržnje’ na liniji 268.

– Znam da su putnici ponekad revoltirani zbog kašnjenja, pa i ponašanja nekih vozača, ali ima i svakakvih putnika. Kod mene se ne dogodi da ne pozdravim s ‘dobar dan’ i ‘doviđenja’, a na to pazi većina vozača. Šefovi nadziru linije, zajedno s njima u komunikaciji koordiniramo ta kašnjenja kako bi putnici imali što manje problema. Ima lijepih i svijetlih primjera kvalitetnih vozačica i vozača, koji su ljubazni i profesionalni. Mene čini sretnim i kad vlastitim primjerom utječem na druge. Nismo svi ‘kreteni’ kako nas znaju zvati putnici – uz smijeh nam priča Mario.

Posao vozača ZET-ovog autobusa pun je izazova, jer na cesti provedu od 6 do 8 sati.

– Najvažnije je da smjena protekne u najboljem redu, uvijek je potrebna velika doza opreza, jer na cesti bude svakakvih situacija, najvažnije je da ne stradaju ljudi. Radim i u službi ZET-a, ali i u službi građana, to je ono što mene čini zadovoljnim i veselim. Svaki dan kad dođem na posao ja sam sretan, a odnos s putnicima je odnos međusobnog poštovanja. Dnevno prevezemo na tisuće putnika, dobro je biti vozač kad to voliš, ako to ne voliš nije lako sigurno. U tom smislu meni je odlično! – otkrio je za kraj razgovora Mario Ivandić. Doznajemo kako mu i supruga Goga radi kao vozačica u ZET-u, no ona vozi tramvaje.

Zadnji rođendan u 40-tima naša će kolegica zasigurno zapamtiti i zbog ovog nesvakidašnjeg doživljaja iz ‘ozloglašene 268-ice’.

– Ono što me ugodno iznenadilo i kontradiktorno je pričama u busu kako su ljudi neljubazni, nadrndani i slično, je to kako su se ljudi smiješili na naše zezancije oko torte, čestitali mi rođendan i sve je bilo puno pozitivne energije. Usprkos toj gužvetini, gdje smo svi bili nagurani, ta vožnja će vjerujem i drugima ostati u lijepom sjećanju. Super mi je i teorija koja se u ovom slučaju pokazala istinitom je ta da je pozitiva zarazna i kako ljudima stvarno treba baš malo, malo za sreću – zaključuje Gianna.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Hit izložba: U svijetu legendarnih ‘legića’ i tate nasljeđuju kockice od djece

Izložba LEGO modela i ove je godine privukla više od dvije tisuće ljudi, a evo što su nam o svom zanimljivom hobiju ispričali najstariji i najmlađi član udruge Kockice.

Objavljeno

na

Objavio/la

Srednjovjekovni dvorci i sela, piratski brodovi, razni roboti i herojski likovi, retro vozila, ali i ona ‘svemirska’, neizostavne Harry Potter scene, sveukupno oko tridesetak čudesnih kreacija dočekalo vas je i ove godine na izložbi modela od LEGO kockica koju u naš grad drugu godinu zaredom dovodi udruga Kockice. Posjetitelja, i to svih dobi, nije manjkalo ni ove godine u Galeriji Trumbetaš, a organizatori nam otkrivaju kako je odaziv publike čak i veći od prošlogodišnje koju je posjetilo više od dvije tisuće ljudi.

Foto: Izložba kreacija od popularnih ‘legića’ u organizaciji udruge Kockice i ove je godine oduševila posjetitelje/G.Kiš, Cityportal.hr

Za najmlađe je bila organizirana i igraonica, brojni su okušali sreću i na prigodnoj tomboli, a kako je ulaz i ove godine bio slobodan nemali broj posjetitelja je ostavio i koji euro u vidu donacije za rad  udruge ljubitelja LEGO kockica u Hrvatskoj. Članstvo im je, kažu, u stalnom porastu, a okupljaju sve dobne skupine, a što ih je odvelo u svijet ovog hobija otkrili su nam najmlađi i najstariji član udruge Kockice.

Foto: Goran se na izložbi predstavio sjajnim prikazom srednjovjekovnog sela/G.Kiš, Cityportal.hr

Zagrepčanin Goran ima 50 godina, član je udruge zadnjih pet godina i aktivno sudjeluje na svim izložbama. U našem se gradu predstavio s vrlo detaljnim prikazom srednjovjekovnog sela.

– Od malih nogu sam volio tematiku tog doba, Robin Hood mi je bio omiljeni junak filmova i stripova i sve je nekako krenulo od njega. A s legićima je sve krenulo kad mi je dijete s kockica prešlo na video igrice, ja sam se počeo baviti izradom raznih Lego kreacija, a njemu sam prepustio svoj joystick! Nadam se kako će se i on jednog dana vratiti legićima, jer sad sam već stvorio prilično veliku kolekciju i puno toga bih želio izgraditi. I te kockice su samo igračke sve do trenutka kad postanu istinska hobistička strast – otkrio nam je Goran iz Zagreba.

Foto: Jedan od detalja Goranovog srednjovjekovnog sela/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Gabriel nam je otkrio kako mu je hobi odredio i odabir srednje škole/G.Kiš, Cityportal.hr

16-godišnji Gabriel Fuček iz Zagreba, učenik je srednje Elektrotehničke škole iz Zagreba, a u udrugu Kockice se učlanio prije godinu dana, pa se goričkoj publici predstavio prvi put.

– Odmalena mi se to svidjelo, slažem  legiće od svoje treće godine života i to mi je obilježilo čitavo djetinjstvo. Posebno mi se sviđa taj aspekt kreativnosti i sloboda da s dijelovima mogu napraviti što hoću, neki svoj vlastiti model. Kao malog me fascinirala tema Lego Factory sa specifičnim sistemom, koji se sad više ne koristi, a super je jednostavan i lakši od klasičnih Lego kockica, pa uglavnom slažem razne likove, ali i neka vozila, dodatnu opremu – ispričao nam je Gabriel i otkrio kako ga je upravo njegov hobi doveo i do izbora srednje škole!

– Još ne znam čime bi se točno želio baviti u životu, ali svakako bi trebalo imati veze sa sklapanjem mehanizama – kaže.

Foto: Gabriel Fuček prvi put je izložio svoje Lego kreacije u Velikoj Gorici/G.Kiš, Cityportal.hr

Iz udruge Kockice za kraj su nam otkrili i kako će dati sve od sebe da treća izložba njihovih fantastičnih modela bude još bolja.

– I na ovoj izložbi smo imali puno novih izlagača, odazivom smo prezadovoljni i svakako se nadamo kako se vidimo i iduće godine, a želja nam je da to bude u nešto većem prostoru kako bismo mogli izložiti što više naših kreacija, i privukli još više posjetitelja – rekla nam je Lucija Palac iz udruge.

Foto: Udruga Kockice predstavila je 30 Lego kreacija svojih članova/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Izložba kreacija od popularnih ‘legića’ u organizaciji udruge Kockice i ove je godine oduševila posjetitelje/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Brojni su sudjelovali i u tomboli Udruge Kockice/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: U sklopu izložbe i ove se godine našao veliki prodajni štand/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Izložba kreacija od Lego kockica u Galeriji Trumbetaš održana je u sklopu Tjedna bajki/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Udruga Kockice ponovo je oduševila Veliku Goricu izložbom vlastitih kreacija od LEGO kockica/G.Kiš, Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

KUD Velika Mlaka: Četvrt stoljeća bogate folklorne povijesti pod vodstvom neumorne Đurđe Havidić

KUD je osnovan na inicijativu Društva žena, 24.siječnja 1999. godine, a u njemu djeluje stotinjak aktivnih i pedesetak podupirućih članova, i to svih dobi, od učenika, studenata, radnika i umirovljenika.

Objavljeno

na

Društvo koje već 25 godina njeguje kulturno-umjetničku baštinu svoga kraja, KUD Velika Mlaka, sinoć je svečanom skupštinom i veselim druženjem uz brojne goste proslavilo tu značajnu obljetnicu.

– Velika je to obljetnica obilježena bogatom folklornom poviješću i brojnim nastupima u Hrvatskoj i svijetu. Od samog početka pod vodstvom neumorne Đurđe Havidić – istaknuo je u svom govoru i velikogorički gradonačelnik, Krešimir Ačkar. 

Foto: Predsjednica KUD-a V.Mlaka, Đurđa Havidić i pročelnica Lana Krunić Lukinić/Grad VG

Osim što je utemeljila i još uvijek vodi KUD Velika Mlaka, upravo je Đurđa Havidić bila i najdugovječnija, a sada je počasna predsjednica Društva žena Velika Mlaka, čije su se članice također  odazvale pozivu na proslavu ove značajne obljetnice. Tom je prigodom članica Upravnog odbora Društva, Monika Adžaga, predsjednici KUD-a uručila dar – sliku ‘Plesači’ slikarice Katice Trumbetaš, te želje za još puno uspjeha u daljnjem radu.

Foto: Društvo žena Velika Mlaka

KUD je osnovan na inicijativu Društva žena, 24.siječnja 1999. godine, a u njemu djeluje stotinjak aktivnih i pedesetak podupirućih članova, i to svih dobi, od učenika, studenata, radnika i umirovljenika. Djeluju u pet sekcija – plesno folklornoj, dvije tamburaške i dvije dječje folklorne skupine.  U svom programu prvenstveno njeguju i izvode izvorne turopoljske pjesme i plesove, ali i izvorni melos drugih krajeva. Takav pristup prenosi uspješno na mladi naraštaj. KUD je za svoje brojne nastupe diljem Hrvatske i Europe dobio značajne pohvale i priznanja. Uglazbili su i pjesmu ‘Naše selo Mlaka je’, autora Imbre Lackovića, koja je svojevrsna himna Velike Mlake.

Foto: Proslava 25 godina djelovanja KUD-a Velika Mlaka /Grad VG

Foto: KUD Velika Mlaka, FB

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Pobjednici HNK Gorica (mlađi pioniri i početnici) i NK Buna (pioniri)

Objavljeno

na

Objavio/la

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. NK Buna (pioniri)-1.mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. HNK Gorica-1.mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finalnim danom (subota, 24.02.2024.) na terenu Panadić Sporta završena je 17. velikogorička malonogometna liga za sve tri dobne kategorije: pioniri – 2009.-2010.godište, mlađi pioniri – 2011.-2012. godište (2 skupine), početnici 2013.-2014.godište (2 skupine).

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finalnog dana odigrane su utakmice za plasman od 5. do 12. mjesta (pioniri) odnosno od 5. do 16. mjesta (početnici odnosno mlađi pioniri). Utakmice za prvo i treće mjesto u sve tri kategorije odlučivale su o konačnom poretku od 1. do 4. mjesta.

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Plasman od 1. do 4. mjesta po kategorijama: Pioniri  1. NK Buna, 2. NK Ban Jelačić, 3. NK Mladost Obrezina, 4. NK Gradići.  Mlađi pioniri  1. HNK Gorica, 2. NK Buna, 3. NK Jelačić, 4. NK Dinamo Hidrel.  Početnici  1. HNK Gorica, 2. NK Buna, 3. NK Ban Jelačić, 4. NK Velika Mlaka 1947. Četiri prvoplasirane ekipe nagrađene su odgovarajućim peharima i medaljama.

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nagrađene su i najbolje ”petorke” (vratar + 4 igrača) u sve tri kategorije, kao i 17 djevojčica koje su igrale u 8 ekipa. Nagrade su dodjeljivali ugledni sportski djelatnici, organizatori i pokrovitelji Lige: Nenad Črnko, Neven Karas, Željko Mihalj, Goran Kovačić, Darko Blažinčić, Zlatko Petrac i Mario Karapandžić.

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

24.02.2024. Velika Gorica. 17.velikogorička malonogometna liga – finalni dan. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Organizator Lige bila je Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice, a pokrovitelj je Nogometni savez Velika Gorica (NSVG). Voditelji natjecanja su bili Zlatko Petrac i Stjepan Petrac. Liga je trajala 3 mjeseca: od 25. studenog 2023. do 24. veljače 2024. godine.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Reporter 434 - 29.02.2024.

Facebook

Izdvojeno