Povežite se s nama

HOTNEWS

Josip Mitrović odlazi u Nizozemsku! A u vezni red dolazi mladi Goričanin…

Nakon pune četiri godine u goričkom dresu, Josip Mitrović (24) završava ovu etapu svoje karijere. Sljedeći izazov bit će nizozemska liga, zasad neimenovani klub, a istovremeno je dogovoren i novi dolazak, ovoga puta malo drukčiji…

Objavljeno

na

Prošle su već cijele dvije godine otkad je Gorica realizirala svoj posljednji izlazni transfer u koji je bila uključena odšteta. Tad su iz kluba otišli Dominik Kotarski i Hrvoje Babec, blagajna se napunila, a nakon toga je slijedila – pauza. Sve do ljeta 2024. godine, do prvih dana srpnja, kad je dogovoren transfer Josipa Mitrovića u zasad neimenovani klub iz najvišeg ranga nizozemskog nogometa. Ime kluba i dalje je tajna, bit će poznato nakon što ugovor bude i potpisan, a od tog čina dijele nas tek detaljčići…

Nepoznat je i iznos odštete koju će Gorica dobiti za Mitrovića, no jasno je da se tu ne radi o brojkama od kojih će bilo tko pasti na stražnjicu. Nogometno tržište nije u osobitoj formi, vidljivo je to na sve strane, pogotovo u HNL-u, iz kojeg nije nimalo lako transferirati igrače prema inozemstvu, pogotovo za unosne cifre, pa se nisu ni mogli očekivati silni milijuni. Pogotovo s obzirom na to da je Mitrović ušao u zadnju godinu svoga ugovora s Goricom, kojoj je poklonio četiri godine života.

Dobre četiri godine, i za njega i za Goricu, jer Mitar je s našim klubom prošao praktički sve što nogomet može ponuditi. Kroz borbe za Europu, kroz onu famoznu borbu za ostanak, kroz lijepe i manje lijepe trenutke, skupio je 130 nastupa u goričkom dresu. Začinio je sve to sa 20 golova i 13 asistencija, ali i sa rijetko viđenom količinom borbenosti, želje, volje i htijenja. I baš zbog toga, zbog karaktera s kojim je igrao za Goricu, odavno je 24-godišnji Đakovčanin miljenik navijača Gorice.

Udomaćio se u ovome gradu, pustio korijenje u svlačionici, i neće sigurno otići bez emocija. Bit će to jedan zanimljiv miks tuge i sjete što odlazi od svoje kuće, u što se Velika Gorica tijekom zadnjih godina definitivno pretvorila, i sreće, zadovoljstva i uzbuđenja zbog svega što ga očekuje u novoj fazi svoje karijere. Odlazi u ozbiljnu ligu, u uređenu državu, u okruženje u kojem igrači poput njega imaju šansu. A Mitar je, znamo to odavno, tip koji svaku priliku grabi čvrsto i odlučno, bez kompromisa, koji ništa ne prepušta slučaju.

Ostat će zapamćen u nogometnoj Velikoj Gorici, zaslužuje biti zapamćen zbog svega što je dao, a još više zbog svega što je želio i pokušao dati svaki put kad bi istrčao na teren s grbom Gorice na srcu. Veliki fajter, iznimno pošten dečko, sjajan tip, profesionalac najviše razine… Prema Nizozemskoj će otputovati u srijedu navečer, najkasnije u petak će stvar postati i službena, a Gorica će ostati bez jednog iznimno važnog igrača.

Vito Čaić nogometno je odrastao u Dinamu, iz kojeg je i došao na posudbu, a na proljeće je bio u mostarskom Veležu

S druge strane, dobit će jednog vrlo zanimljivog novog igrača, i to jednog od onih koji ima dodatnu prednost već u startu. Vito Čaić ima 19 godina, nedavno je maturirao u velikogoričkoj Ekonomskoj školi, a u Goricu se vraća nakon 11 godina. Ovdje je Vito i počeo, pa već s osam godina otišao u Dinamo, čiji je i danas član. Bio je i kapetan juniora Dinama, a prve seniorske korake napravio je prošlog proljeća u redovima mostarskog Veleža, gdje su ga vodili Velikogoričani Dean Klafurić i Damir Milanović.

– Vito je u jednom razdoblju imao problema sa sinusima i alergijom, tako da nije dao koliko se možda očekivalo, koliko je i sam očekivao, ali u svemu tome je dao vrlo solidan doprinos momčadi. U trenucima kad je bio zdrav, kad je uspio riješiti te probleme, bio nam je jedan od najboljih igrača. Nakon što je riješio sve zdravstvene tegobe, vjerujem da će biti samo još bolji – govorio je Klafurić u trenucima dok je još bio trener Veleža, nadajući se da će i mladi Čaić ostati igrač Veleža.

U međuvremenu se sve izokrenulo, Klaf je završio u TSC-u iz Bačke Topole, a Vito u – Gorici. Igra na poziciji zadnjeg veznog, kroz 13 nastupa u bosanskoj Premijer ligi pokazao je da je dovoljno sazrio za seniorski nogomet, a to bi mogao imati prilike nastaviti pokazivati u dresu kluba iz svoga grada. Situacija s Filipom Mrzljakom i dalje je neizvjesna, njegov odlazak ostaje realna opcija, a to znači da bi moglo biti prostora za talentiranog mladog zadnjeg veznog kojem neće trebati previše vremena da se uklopi u sredinu.

Prvi trening Vito je odradio već u srijedu prijepodne, upoznao se sa suigračima i trenerom Rajkom Vidovićem, od kojih se Mitar emotivno oprostio. Tako to ide u nogometu, igrači dolaze i prolaze, a klub ide dalje…

HOTNEWS

Evo što je gradonačelnik Ačkar poželio svojim sugrađanima za Božić

Godina iza nas bila je puna izazova…

Objavljeno

na

Gradonačelnik Krešimir Ačkar uputio je božićnu čestitku sugrađanima!

– U ovo posebno vrijeme kada toplina obiteljskoga doma i zajedništvo ispunjavaju naša srca želim vam sretan i blagoslovljen Božić. Neka ovaj blagdan donese mir, ljubav i veselje u vaše obitelji, a svaka božićna svijeća neka osvijetli put prema ljepšim danima. Godina iza nas bila je puna izazova, ali i prilika za rast i napredak. S ponosom gledamo na sve što smo zajedno postigli, a s nadom i optimizmom okrećemo se prema novoj godini koja je pred nama. Neka 2025. bude godina zdravlja, sreće, uspjeha i blagostanja za svakoga od vas – poručio je gradonačelnik Ačkar.

Nastavite čitati

Crna kronika

FOTO Tužan prizor u Lijevim Štefankima: Požar progutao kuću, pronađeno mrtvo tijelo

Očevid je u tijeku.

Objavljeno

na

Tužno božićno jutro u Lijevim Štefankima. Iz Policijske uprave zagrebačke izvijestili su kako je u požaru kuće koji je izbio jutros oko 6:55 sati smrtno stradala jedna osoba.

Na intervenciju su izašle brojne vatrogasne ekipe, među kojima su bili i vatrogasci iz DVD-a Kravarsko.

– Zaprimili smo dojavu o požaru kuće u Lijevim Štefankima. Na intervenciju izlazimo sa 2 vozila i 9 vatrogasaca,a 1 vozilo i 3 vatrogasca ostaju u stanju pripravnosti u spremištu.Dolaskom na mjesto intervencije pomažemo kolegama iz Dobrovoljno Vatrogasno Društvo Pokupsko i DVD Lijevo Sredičko u gašenju otvorenog plamena i raščišćavamo područje koji je zahvatila vatra – oglasili su se na svojim društvenim mrežama

Na intervenciji su bili i policijski službenici PP Velika Gorica kao i djelatnici HEP-a. U tijeku je očevid.

Foto: FB DVD Kravarsko

Foto: FB DVD Kravarsko

Foto: FB DVD Kravarsko

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Velečasni Koprivec: ‘Ovo je doista velika radost…’

Božićna poruka dekana Velikogoričko-odranskog dekanata.

Objavljeno

na

U ozračju smo Božića, slavimo Kristovo rođenje. Velečasni Norbert Ivan Koprivec, dekan Velikogoričko-odranskog dekanata poslao je poruku radosti.

– Ovo je doista velika radost da se Riječ Božja utjelovila, postala čovjekom za nas i naše spasenje – istaknuo je velečasni Koprivec.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Generacija 1969.: Okupili se u Pokupskom 55 godina nakon ‘male mature’

Dio razreda koji je 1961. krenuo u prvi razred u OŠ Pokupsko je i Željko Križanić, koji je svijet ugledao u današnjem – kabinetu za informatiku!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon punih 55 godina, svojih osnovnoškolskih dana nedavno se prisjetila generacija učenika koja je 1969. godine završila Osnovno školu Pokupsko. Prošlo je više od pola stoljeća otkako su ponovno sjeli u školske klupe svoje škole, a dan kada su se okupili bio je vrlo emotivan i uzbudljiv.

Na proslavu ‘male mature’ stiglo je tek 14 bivših učenika, od njih 36 koliko ih je prošlo kroz razred te generacije. Neki su u međuvremenu umrli, neke je spriječila bolest, a do nekih nije bilo moguće doći. Za okupljanje svoje stare školske ekipe iz Pokupskog zaslužni su Katica Majdak (rođ. Zgurić) iz Odre i Željko Križanić iz Mraclina. Oboje su dio ili gotovo cijelo svoje djetinjstvo i školovanje proveli u Pokupskom.

– Katica je sve pokrenula, pronašla kontakte i sve nas okupila, a dogovor je trajao više od godinu dana, ali na kraju smo se uspjeli okupiti. Svi u dobroj kondiciji – kroz osmijeh će Željko te dodaje:

– Kad smo se našli na parkiralištu škole bilo je tu i ponovnog upoznavanja jer godine ipak čine svoje. Neki se nisu vidjeli svih tih godina. Kako bi ovjekovječili trenutak fotografirali smo se na gotovo istom mjestu gdje smo se slikali u prvom razredu davne 1961. godine – nastavlja priču.

No, škola danas ima sasvim novo ruho pa su nekadašnji učenici ostali u čudu i zadivljeni koliko lijepo i moderno ona danas izgleda. Kao pravi domaćin, dočekala ih je ravnateljica Štefica Facko Vrban koja ih je povela u mini obilazak škole i smjestila ih u školske klupe prvog razreda.

Posebno uzbudljivo i emotivno bilo je za gospodina Željka kojeg za tu školu vežu obiteljske uspomene.

– Ravnateljica nas je odvela u prostoriju u kojoj sam se ja rodio, a sada je to kabinet za informatiku – emotivno nam govori Željko, koji je možda jedini u Hrvatskoj u čijem je rodnom listu kao mjesto rođenja upisana škola.

– Kada sam vadio papire za vjenčanje, otišao sam u svoje Pokupsko i matičar Mirko Cvetnić pred mene je stavio knjigu gdje piše kada sam rođen i s adresom rođenja Osnovna škola Pokupsko. Bilo je to 31. siječnja 1955. godine i zapao je snijeg, a u selu je bio samo jedan džip i nije bilo mogućnosti da se mamu preveze u bolnicu. Porodile su me baka i babica. Sada sam dobio priliku pokazati svojim školskim kolegama sobu i ‘ćošak’ gdje sam rodio. Zato kada prolazim pored škole, posebno mi je to emotivno i naviru mi sjećanja – prepričava nam Željko, inače dijete prosvjetnih radnika Vida i Marice koji su u Pokupsko došli raditi 1952. godine.

Željko je živio u školi, a Katica je živjela u kući pored škole. Bila su tada drugačija vremena, u školi su se nosile kute, pisao se krasopis tanko našiljenom olovkom ili pak perom i tintom. Neposlušnost su učitelji rješavali stajanjem u kut. No, unatoč teškim vremenima, siromaštvu i drugačijem načinu života, imali su ispunjeno djetinjstvo. Sjećaju se dobro, Katica i Željko svoje učiteljice Nade Jakuš.

– Sjećamo se kako smo čupali travu s gredica u povrtnjaku koji se nalazio iza školske kuhinje, pa smo pod tjelesnim pomagali učiteljima spremati drva za ogrjev. Na kraju školske godine išli smo uvijek u školu u prirodi, a to je značilo berbu šumskih jagoda ili kupina. Ubrano voće uvijek je završilo u školskoj kuhinji kako bi se napravili pekmezi – prisjeća se Katica svojih školskih dana te dodaje kako je tu bilo i drugih pomalo neobičnih zahtjeva.

– Jednom nas je razrednica Nada pitala zna li netko zaklati kokoš. Javila se Vera pa smo zajedno hvatale kokoš po dvorištu, ali ja to nisam mogla napraviti. Ja sam držala kokoš dok je ona sjekirom zamahnula. Ne sjećam se kako je na kraju završilo, ali bilo je strašno – prisjeća se Katica koja tada nije imala niti deset godina.

– Bilo nam je stvarno lijepo u školi. Brali smo puževe i vrganje poslije kiše koje smo nosili na prodaju u zadrugu pa smo si tako nešto i zaradili. Kada sam morala učiti za školu, nosila sam knjige sa sobom na pašu s kravama, no unatoč svemu bila sam odlikaš – priča nam ponosno Katica koja je svoj radni vijek provela kao krojačica i još uvijek, iako u mirovini, sjedne za šivaću mašinu.

Promjena radnog mjesta Željkovih roditelja rezultirala je preseljenjem u Veliku Goricu 1965. godine, stoga svoje osmogodišnje školovanje nije završio s pokupskom ekipom.

– No, ipak sam ostao u stalnom kontaktu s mojim curama i dečkima s kojima sam krenuo u život. Kasnije smo se svi razišli svaki na svoju stranu, neki se nisu vidjeli svih tih godina. Ovo je bila prilika da se ponovno sretnemo i razmijenimo svoja životna iskustva i događaje, ali i prisjetimo se tih prošlih vremena kada smo zajedno sjedili u školskim klupama. Mogu reći da svoje djetinjstvo ne bi mijenjao ni za što. Bilo je to zaista djetinjstvo ispunjeno svim aktivnostima što je danas gotovo nemoguće – završno će Željko.

Nakon druženja od jednog školskog sata u bivšoj učionici, učenici generacije ’61./’69. nastavili su slavlje uz pjesmu u obližnjem ugostiteljskom objektu.

– Žao nam je što nismo uspjeli doći do kontakta drugih, ali i što nismo vidjeli one koji su bili spriječeni zbog bolesti ili su u invalidskim kolicima. Morat ćemo se nekako organizirati i krenuti u kućne posjete. Bilo je lijepo prisjetiti se naših dogodovština iz ranog djetinjstva pa smo zaključili da ne možemo dugo čekati, već se čim prije opet sastati. I na kraju, mogu reći da je zaista, najljepše đačko doba – zaključuje Katica koja će se dok ju god zdravlje bude služilo vraćati svojim bregima.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Prvi dan nove godine donosi novi vozni red na goričkim lokalnim linijama

Izrađen je na temelju zahtjeva mjesnih odbora i građana.

Objavljeno

na

Iz Grada Velike Gorice obavještavaju Velikogoričane i korisnike lokalnog prijevoza na području grada kako će od 1. siječnja 2025. godine na snazi biti novi vozni red.

– Novi vozni red izrađen je na temelju zahtjeva mjesnih odbora i građana, obrađeni su i prihvaćeni svi provedivi zahtjevi s obzirom na tehničke elemente linija i vrijeme obrta autobusa na pojedinim linijama – ističu iz Grada.

Novi vozni red pronađite ovdje. 

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.