Sport

Jedna golčina za pamćenje, jedna prosidba, Kikijev crveni i još jedan peh za kraj…

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Osijekom u posljednjem kolu prvenstva, u jednom lijepom i sadržajnom poslijepodnevu na Gradskom stadionu

Objavljeno

prije 4 godine

21. svibnja 2022.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je Lokomotiva u petak pobijedila Šibenik i time osigurala peto mjesto na tablici, nestao je i posljednji dio rezultatske važnosti u ogledu Gorice i Osijeka. Naravno, igralo se za bodove, za pobjedu, logično da svatko uvijek želi pobijediti, ali razina stresa koja se proizvodila kod navijača bila je znatno niža nego u većini drugih utakmica. Međutim, imalo se što za vidjeti u posljednjih ovosezonskih 90 minuta i za jedne i za druge…

Vidjeli smo Kristijana Lovrića u suparničkom dresu na našem stadionu, prvi put otkako je Gradski stadion zamijenio Gradskim vrtom, što i nije završilo najbolje po njega… Vidjeli smo i fantastičan gol kapetana Aleksandra Jovičića, golčinu s 35 metara koja komotno može i najužu konkurenciju za gol sezone u HNL-u. Vidjeli smo i povratak Osijeka, uz standardnu dozu nervoze kod trenera Bjelice, a vidjeli smo i još jedan debi u dresu prve momčadi Gorice.

No, krenimo redom.

U prvih pola sata uguralo se po nekoliko lijepih situacija s obje strane, igrala se ravnopravna utakmica, sve dok kapetan Jova nije odlučio preuzeti stvari u svoje ruke. Primio je loptu negdje oko centra, povukao malo prema naprijed, pa još malo, pa još malo… Obrana Osijeka kao da ga nije shvaćala dovoljno opasno, pa je odlučio opaliti s 35 metara, svom snagom i – pogodio rašlje!

Sačuvala je tu prednost Gorica do poluvremena, da bi se krajem predaha dogodila doza romantike na Gradskom stadionu. Na semaforu je objavljena poruka “Marina, hoćeš li se udati za mene?”, a navijač Gorice Marko je kleknuo. Marina je, učinilo se već na prvu, rekla “da”, što je cijeli stadion ispratio ovacijama. Priča kaže da je riječ o ljubavi koja je rođena upravo na tribini, red je valjda bio da se ovakav trenutak odradi baš ovdje, gdje je sve i počelo…

Zapljeskali su čak i igrači na terenu, obje klupe također, a onda je krenuo nastavak. Puno je odlučniji Osijek istrčao u nastavku, djelovao puno opasnije i konkretnije, pa treba priznati da su gosti i zaslužili izjednačenje. Do njega je došlo u 68. minuti, uz novi peh, kakvih je ove sezone bilo koliko ti srce želi… Korner je izveden s desne strane, obrana je to izbila, ali samo do ruba šesnaesterca. Tamo je čekao Karlo Bartolec, opalio snažno, pogodio u glavu Vinka Skrbina, koji je ušao u igru koju sekundu ranije, pa je lopta promijenila smjer i prevarila ponovno briljantnog Dominika Kotarskog.

Desetak minuta nakon toga dogodio se i, nazovimo ga tako, najbizarniji trenutak utakmice. Kristijan Lovrić je u pokušaju da dođe do lopte uklizao dojučerašnjem suigraču Cheicku Keiti i dobio žuti karton, nakon čega su se javili iz VAR sobe. Sudac Čulina otišao je pogledati snimku, nakon čega je poništio svoju odluku i pokazao Lovriću izravni crveni karton. Baš i nije povratak “doma” kakav je zamišljao, možda je odluka i za nijansu prestroga, a sasvim sigurno je izazvala burnu reakciju trenera Bjelice, koji je za to zaslužio žuti karton.

Za Lovrićem je u svlačionicu otišao i ozlijeđeni Keita, sreća je samo da posljedice neće biti ni blizu onakve kao u sličnom slučaju, kad su se sučelili Marijan Čabraja i Joey Suk, također bivši suigrači u prvom sudaru na suprotnim stranama…

Umjesto Keite, koji je ovoga puta igrao na suprotnom, desnom boku, uz posebne taktičke zadatke, ušao je 18-godišnji junior David Sim, koji je time i debitirao na prvoligaškoj sceni. U suradnji sa Skrbinom skuhao je Sim i najbolju šansu u finišu, koju je zapucao Vlatko Stojanovski, a nakon svega je podjela bodova ispala i najrealniji ishod.

Sadržajno, zanimljivo, puno zanimljivije nego što se možda moglo očekivati bilo je na Gradskom stadionu na oproštaju od sezone koju ćemo tek analizirati. Za sad je jasno da slijedi odmor od tri tjedna, a onda i okupljanje na pripremama za novu sezonu…

GORICA – OSIJEK 1-1
VELIKA GORICA Gradski stadion. Sudac: Ante Čulina (Zagreb). Pomoćnici: Dario Kolarević (Zagreb) i Ivan Starčević (Bjelovar). Četvrta sutkinja: Ivana Martinčić (Koprivnica). VAR: Ivan Bebek (Rijeka). AVAR: Luka Pajić (Rijeka).
⚽ STRIJELCI: 1-0 Jovičić (30), 1-1 Bartolec (68)
GORICA: Kotarski – Keita (od 80. Sim), Šimunović, Jovičić, Krizmanić – Babec, Pršir (od 68. Suk) – Fruk (od 90. Jug), Kalik (od 68. Skrbin), Golubickas – Cruz (od 80. Stojanovski). Trener Samir Toplak
OSIJEK: Ivušić – Bartolec, Škorić, Lončar, Miloš (od 57. Cvijanović) – Brlek, Barri (od 90. Čeberko) – Fiolić (od 90. Erceg), Caktaš (od 78. Kleinheisler), Lovrić – Fućak (od 57. Mance). Trener Nenad Bjelica
ŽUTI KARTONI: Šimunović, Keita (Gorica)
CRVENI KARTONI: Lovrić (Osijek)

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 21 sat

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.