Bio je to pravi pravcati, iskonski lokalni niželigaški derbi. U tom trenutku šestoplasirana Buna, novak u ligi, stigla je na 8,2 kilometara udaljeno gostovanje u Buševec, kod vodećeg Poleta. Dva su to lokalna rivala, ali i dva prijateljska kluba s brojnim poveznicama, a budući da je u svijetu selskog nogometa stara priča da je najslađe pobijediti susjeda, mogao se i očekivati solidan “krešendo” na kultnom Zvrniku.

Brežani nigdje ne dolaze s bijelom zastavom, nisu stigli ni u obližnji Buševec, no tamo ih je čekao “nabrušen” domaćin, željan pobjede i dodatnog odvajanja na samom vrhu. Tako je momčad trenera Jože Rožića i krenula u utakmicu, agresivno i autoritativno, sa željom da što prije osigura nove bodove. I krenulo je sve po idealnom scenariju domaćeg stratega…

Samo dvije minute nakon što je iz igre morao igrati Buni iznimno važni Matija Čumpek, u 33. minuti, Polet je poveo. Za 1-0 pogodio je Dominik Smolković, da bi u posljednjoj minuti prvog poluvremena sudac Mihael Milin iz Dugog Sela pokazao na bijelu točku i dao novu veliku priliku Buševčanima. Damir Matković realizirao je penal i odveo Polet na 2-0 uoči odmora.

Pedesetak domaćih navijača je uživalo u trenutku, a onih dvjestotinjak gostujućih očajavalo je nakon prvih 45 minuta. Taj se osjećaj još malo pojačao, i to na obje strane, kad je u 59. minuti Dominik Smolković zabio i svoj drugi gol, čime je odveo Polet na velikih 3-0, prednost koja je odavala dojam nedostižne…

– Niš’ od ovoga, ajmo doma – čuli su se prijedlozi na gostujućem dijelu tribina, ali nije prošlo.

A nije zato što ne treba baš uvijek vjerovati dojmu… Pogotovo kad se transportiraš u čudesdni svijet niželigaškog nogometa. I ovaj put dojam je varao, jer Brežani, da ponovimo gradivo, nisu tipovi koji tako lako odustaju. Sljedećih deset minuta čekali su svoju priliku, a kad se ona pojavila, Emanuel Đuretić bio je spreman. Smanjio je na 3-1 i probudio nadu kod gostiju.

Nadu koja se razbuktala u 75. minuti, kad je sudac Milin ponovno pokazao na bijelu točku, istu onu kao u finišu prvog dijela, uz razliku što je ovoga puta penal dobila Buna. Robert Huđber bio je siguran realizator i krenula je drama…

Pokušavali su gosti doći do trećega gola u sljedećih 15-ak minuta, ali ništa nije prolazilo sve do duboke sudačke nadoknade. Igrala se četvrta minuta nakon isteka devedesete kad se dogodilo ovo:

Junak Bune zove se Irvin Joel Vetma, jedan je od dvojice breških Kamerunaca, a gol za konačnih 3-3 zaista je spektakularan. Najveći dio gledatelja Jura iz Kameruna, kako su ga prozvali na Buni, bacio je u delirij, jer dominacija gostujućih navijača bila je očita, dok su domaći kibici do birtije išli gledajući u pod, svjesni propuštenog.

Unatoč dva boda izgubljena na nevjerojatan način, Buševčani su zadržali prvo mjesto i osigurali jesensku titulu uoči posljednjega kola, vikenda u kojem će se nakratko oprostiti od “prave Premier lige”. I u kojm će Polet ovog vikenda u goste petoplasiranoj Lonji, a Buna će na svom Wembleyu dočekati Zrinski iz Farkaševca.

Naravno, u lgii sa osam naših klubova mora biti i lokalnih derbija, pa nas tako za oproštajni vikend čekaju još neke poslastice. Međusobno će, naime, igrati susjedi iz Lomnice i Lukavca, kao i Gradići protiv mičevečkoga Klasa. U Kuče domaćem Turopoljcu stiže drugoplasirana Dubrava, mogu Kučani i pomoći Buševčanima, a Jelačić iz Vukovine putuje u Bestovje.

Nakon vodećeg Poleta, prva turopoljska pratnja je Jelačić na petome mjestu, Buna je sedma, Lukavec deveti, Turopoljac jedanaesti, Klas i Lomnica dijele trinaesto mjesto, a Gradići su pet bodova iznad posljednjeg Strmca.

Već tri dana nakon povijesne pobjede protiv Istre nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost ogledom sa HAŠK-om, a tjedan dana poslije novi je izazov bio gostovanje u Gajnicama kod NK Ponikvi. Sastav kojeg vodi Hrvoje Pipinić dočekao je Kurilovčane s učinkom od pet pobjeda i sedam poraza, smješten u sredini tablice, pri čemu se na prvu dalo primijetiti da Ponikve nemaju niti jedan remi u prvih 12 kola.

Nakon 13 kola imaju jedan. Kurilovčani su u Gajnice došli u svom uobičajenom izdanju, što uključuje igru koja ima glavu i rep, u kojoj je stabilnost u defenzivni posebno važna, u kojoj je važno koristiti prilike koje se pojavljuju… Pojavljivale su se i ovoga puta, pogotovo u završnici prvoga dijela, kad je udarac Dominika Furmeka zaustavljen na gol-liniji, ali mreža Ponikvi nije se tresla u svih ovih 90 minuta.

Nije ni kurilovečka, budući da je taj dio posla odrađen besprijekorno, uz samo jedan “incident”, koji je lako mogao biti i koban. Naime, u završnici drugog poluvremena igrač Ponikvi Lovro Kedačić zatresao je okvir gola, što će reći da su centimetri u toj situaciji dijelili Kurilovec od nezasluženog poraza. Bilo je to 90 minuta zanimljivog taktičkog nadmetanja između trenera Kurilovca Senada Harambašića i njegovog kolega Pipinića, ovoga puta bez golova.

Zaostatak Kurilovčana za vodećim Inkerom narastao je tako na velikih 11 bodova, no to ne znači i da će društvo s Udarnika odustati. Do kraja jeseni preostala su još dva kola, tu treba pokušati uzeti svih šest bodova, a onda se i nadati da će društvo s vrha gubiti bodove. To je i realno za očekivati, jer Zagorec kao četvrti igra i s prvim Interom i s drugim Vrapčem, treći Samobor čeka Ponikve i gostuje u Svetoj Nedelji, a sve su to otvorene utakmice.

Bit će takva, nema dvojbe, ni prva sljedeća kurilovečka. U subotu od 13.30 sati, naime, igra se posljednja seniorska utakmica na Udarniku u ovoj kalendarskoj godini, a u skladu s tim je lijepo što će nam u goste doći – domaći čovjek. Damir Grlić Cico, naime, trener je Tigra iz Svete Nedelje, trenutačno devete momčadi prvenstva. Bio je i na utakmici protiv Istre, nekoć je nosio i dres Udarnika, dobro poznaje momčad koju vodi Senad Harambašić, a nema dvojbe ni da će Senad znati apsolutno sve o onome što on radi.

Još jedan intrigantan trenerski duel, nogometni okršaj dobrih znanaca, i dobar povod za kolektivno okupljanje na mjestu na kojem su početkom ovoga mjeseca ispisane povijesne stranice u knjizi o kurilovečkom nogometu. “Red Boysi” će, naravno, biti tu, i svi ostali su pozvani da posljednji put u 2025. godini dođu pozdraviti dečke koje se ne boje ni Istre, ni Tigrova.

Punih 16 dana proći će između dvije prvenstvene utakmice HNK Gorice. Od petka 7. studenog i ogleda s Vukovarom do nedjelje 23. studenog i sudara s Istrom 1961, koja je ne tako davno, u nekoj malo drukčijoj priči, već gostovala u Velikoj Gorici… U to lijepo razdoblje stane dosta toga, dovoljno je vremena za sve, a ovom prilikom bilo je baš fino popunjeno događajima.

Za početak se valjalo dobro odmoriti od svega što su trener Mario Carević, njegov stožer i njihovi nogometaši prošli u prvih 13 rundi HNL-a, plus one dvije utakmice u Kupu Hrvatske, u kojem se upalo među osam najboljih. Svježine je baš u toj zadnjoj utakmici s Vukovarom gotovo kronično nedostajalo i nema dvojbe da je i stručni stožer razmišljao o tome, ali odmah potom trebalo je krenuti i graditi temelje za uspješan završetak jeseni. Još pet utakmica na rasporedu je do zimske pauze, bit će potrebne sve raspoložive snage…

U tom smislu možemo promatrati i prijateljsku utakmicu u slovenskom Kopru, protiv istoimenog domaćina, trenutačno četvrte momčadi slovenske lige. Gorica je na ovo gostovanje otišla s idejom da minute dobiju igrači koji su manje igrali, a nastupili su i neki koji uopće nisu igrali, a lako moguće da ni neće igrati.

Žarkov, Gurlica, Josić, Prgomet, Orešković, Jacob, Jakšić, Kasumović, Šimić, Gashi i Erceg bili su prvih 11 za ogled s Koprom, ali nema tu potrebe da itko misli da je nešto propustio po pitanju novih igrača. U pitanju su juniori Gorice, njih čak šestorica, koji su dobili priliku pokazati treneru Careviću što mogu i znaju. Ušli su i nastavku i prvotimci, Matijaš, Leš, Filipović, Perić, Duraković, Pozo, Bakić, Trontelj, Pavičić i Čuić, a konačan ishod cijele te priče bio je minimalan poraz. Autogolom Jakova Gurlice iz 44. minute Gorica je poražena 1-0.

Nije u tom ogledu Carević mogao računati na Luku Vrzića i Antu Kavelja, koji su bili u mladoj reprezentaciji, a možda bi priliku u Kopru u nekim drugim okolnostima dobili i još neki gorički reprezentativci. Za U-17 selekciju, naime, uspješno su nastupala njih četvorica, ali nisu i jedini koji su bili uspješni u kockastom dresu. Pa ajmo redom…

Ante Kavelj dio ove reprezentativne akcije proveo je i doma, budući da je U-21 reprezentacija, čiji je dio i veznjak Gorice, prvi susret odradila upravo na našem stadionu. Rezultatom 4-0 pala je Litva, i to usred one guste magle, kroz koju se jedva uspjelo nazrijeti da je i Kavelj dobio svoju minutažu u posljednjih 15-ak minuta utakmice. Nekoliko dana poslije, u utorak navečer, ostao je Kavelj bez minutaže na gostovanju kod Mađarske, no svejedno se veselio, jer Hrvatska je pobijedila 2-0 i nastavila kvalifikacije u jako dobrom ritmu.

Svoj kvalifikacijski ciklus odradila je i U-19 reprezentacija, u kojoj je naš Luka Vrzić. Pobjedu 2-0 protiv Gruzije Vrza je propustio, ali zato je u visokih 8-0 protiv Gibraltara ugradio hat-trick! Tri komada u toj lakšoj utakmici dovela su i do određenih promjena u razmišljanjima izbornika Siniše Oreščanina, pa je u pobjedi 4-1 protiv Srbije igrač Gorice dobio nešto manje od pola sata od bivšeg trenera Gorice. Iskoristio je to za asistenciju za četvrti gol, kojim je postavljen i konačan rezultat.

Poseban dio ove reprezentativne priče je U-17 selekcija, budući da u njoj glavne role drže upravo Goričani. Juraj Frigan kapetan je te selekcije, Mihael Kelava njezin je ponajbolji igrač, svoju ulogu ima i Francis Chinedu Echue, a godinu dana mlađi golman Lovro Lojen neupitna je “jedinica” u sastavu izbornika Sretena Ćuka. Sastavu koji je proživio burne dane, ali i doživio veliko slavlje…

Krenulo je u Nedelišću porazom od Kazahstana (1-2), u utakmici koju su započeli i Frigan i Kelava i Lojen, a priliku s klupe dobio je i Echue. Standardna trojka započela je utakmicu i u pobjedi nad Albanijom (3-0), u koju je kapetan Frigan ugradio i gol za konačan rezultat, a Echue opet dobio zadnjih pola sata. Ludo i dramatično bilo je u odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske (3-2), koju je Hrvatska dobila nakon što je gubila 2-0, a ponovno su Frigan, Kelava i Lojen bili izbornikov izbor. Echue ovom prilikom nije bio u kadru.

U međuvremenu je posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dovršila i A selekcija, a sad je vrijeme da se glave u potpunosti prebace na klupske obaveze. Kavelj i Vrzić već su u kadru trenera Carevića, a u njemu bi u budućnosti trebali biti i ovi posljednje spominjani klinci. Međutim, to je već pogled u budućnost, a važnije je sadašnjost, u kojoj nakon Istre u nedjelju slijedi još i Dinamo doma prvog dana prosinca, čime će završiti serija domaćih utakmica.

I započeti serija gostovanja. U posljednja tri jesenska ispita Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, Osijeka i Rijeke, a nakon stanke još će trebati odraditi i gostovanje u Varaždinu. Neobična sezona, u kojoj raspored ide ovako: šest zaredom vani, devet zaredom doma, četiri zaredom vani…

Za početak kraja jeseni – Istra u nedjelju!

Nakon što su prošle sezone na nevjerojatan način ostali bez plasmana u Ligu za prvaka, uz dva poraza od 14 golova razlike na gostovanjima kod izravnih konkurenata, rukometaši Gorice u ovu su sezonu ušli odlučni da naučeno iskoriste u dobre svrhe i da ovoga puta – uspiju. I dobro im je išlo u prvih devet kola, jedini kiks tu je bio uvjerljiv domaći poraz od Trogira, izravnoga konkurenta, ali napravljeno je i puno toga dobroga, dobiveno nekoliko teških i zahtjevnih utakmica.

Zagreb je u ovoj skupini, jasno, predodređen za prvo mjesto, a uz Goricu i Trogir, u lovu na jedno od prva tri mjesta je i Čakovec. Znajući da u posljednja tri kola gostuju upravo kod Trogira i Čakovca, da je prije toga na rasporedu nemoguća misija protiv Zagreba na domaćem parketu, bili su svjesni da u desetoj rundi, na gostovanju kod Umaga, nema prostora za pogreške. Nažalost, one su se događale, u najvećoj mjeri u završnici utakmice, pa su Goričani ispustili plus četiri u posljednjih deset minuta i izgubili utakmicu.

Time, naravno, nisu izgubili i šanse za ostvarivanje “svetog cilja”, ali značajno su si zakomplicirali situaciju, jer ako je cilj svet, onda je raspored u završnici Lige A za Goričane – paklen! Što je samo po sebi loša vijest, ali ujedno je i velika prilika. Priča iz prošle sezone, naime, gotovo da se ponavlja, jer ponovno će Gorica na dva gostovanja kod izravnih konkurenata odlučivati sama o sebi. I pokazivati što je ova momčad naučila iz lanjske epizode.

Od domaćeg ogleda sa Zagrebom nemamo pravo očekivati ništa više od dobre prezentacije, a onda kreće ludilo… Posljednjeg vikenda u studenom Goričani idu u Čakovec, tjedan dana kasnije doma čekaju neugodnu Bjelin Spačvu, a za kraj idu u Trogir. Zahtjevno razdoblje sezone je pred našim rukometašima i njihovim trenerom Matejem Miškovićem, ali znate za onu o muci i junacima… Prošle sezone bili su ljutiti sami na sebe, sad imaju priliku biti ponosni na sebe.

Neka tako i bude!

Košarkaši Gorice na domaćem su parketu s 88-61 svladali Zagreb, upisavši tako treću uzastopnu pobjedu. Pritom su od početka susreta naši košarkaši kontrolirali stanje stvari na terenu.

Gosti su sredinom prve četvrtine imali vodstvo 9-6 na koje Goričani odgovaraju serijom 8-0. Zagreb do odlaska na mali predah ipak smanjuje na 14-13. Druga četvrtina u potpunosti je pripala našoj momčadi, koja je taj period igre dobila s 33-13, napravivši veliki korak prema pobjedi. Posebno raspoložen za igru bio je Niko Rimac, koji je u tom periodu igre ubacio tri trice, dok je zapaženu rolu odigrao i Pavo Turić sa sedam ubačaja.

Treća četvrtina bila je u znaku gostiju, koji su zaigrali na sve ili ništa te su taj period dobili s 27-16. Tri minute prije isteka četvrtine zakucavanjem Leblanca Zagrebaši su smanjili na -9 (56-47). Bilo je to najbliže koliko su mogli prići, jer u preostalom vremenu naši su košarkaši postigli radnu temperaturu iz druge četvrtine te u zadnjem periodu igre potvrdili kvalitetu za konačnih plus 27.

Razvoj stvari na terenu omogućio je treneru Damiru Miljkoviću da u posljednjih pet minuta u igru uvede i igrače s manjom minutažom, koji su nastavili u ritmu koji su postavili njihovi prethodnici na terenu.

– Čestitka mojim dečkima na pobjedi. Znali smo da će biti teško. Jako dobro smo odigrali prvo poluvrijeme, sve je u tim trenucima bilo u našim rukama. U trećoj četvrtini smo onda ušli u nepotrebnu nervozu i brojne pogreške, čime smo Zagrebu omogućili da se vrati. Uspjeli smo nakon toga ipak utakmicu privesti kraju kako treba – kazao je nakon utakmice domaći trener Damir Miljković.

U goričkim prvi strijelac bio je Niko Rimac s 18 poena. Pratili su ga Borna Dramalija s 15 i Kristijan Validžić s 11, dok su po devet poena ubacili Pavao Turić, Filip Kalajžić i Kristijan Šutalo koji je uz to imao i 15 skokova. Kod Zagreba najučinkovitiji Dorian Jelenek s 20 i Joshua Leblanc s 19 poena.

Nakon Vrijednosnica Osijek i Crikvenice, Goričani su tako nizu dodali i treću pobjedu, a nastavak tog niza pokušat će organizirati na već poznatome mjestu, uz poznato lice s druge strane. Gorica je uoči početka prvenstva odradila pripremni turnir u Đakovu, u koje će se ići i ovoga vikenda. Tamo će prijatelje iz Gorice dočekati Miron Češkić, trener Đakova, bivši trener i tajnik Gorice. Popit će se kava ili dvije, pa će se zatim prebaciti na borbu za bodove na parketu…