Koliko novca dati za svadbeni poklon, osobito ako si kuma ili kum? Ovo pitanje pokrenulo je lavinu komentara na društvenim mrežama, a rasprava koju je započela jedna buduća kuma na Redditu otkrila je koliko su raznolika očekivanja, mogućnosti i običaji među ljudima, prenosi Večernji.hr. Dok neki daruju tisuće eura, drugi biraju kreativna rješenja ili iskreno priznaju – nemam više od 100 eura.

Sve je krenulo kada je korisnica Reddita priznala da je tek dva i pol mjeseca prije vjenčanja saznala da će biti kuma, ali financijski nije spremna. „Plaća mi pokriva samo kredit, račune i putovanje koje sam ranije rezervirala. Koliko se uopće očekuje da dam”, pitala je.

Jedan korisnik otkrio je da je, kao kum na malom obiteljskom vjenčanju, kupio društvenu igru vrijednu 150 eura jer su mladenci „zarađivali sedam puta više” od njega. Drugi pak nije dao ništa jer je svečanost bila tek simboličan odlazak kod matičara. Bilo je i neobičnih prijedloga, od uplate putovanja na rate do darivanja seta lonaca ili čak poluge zlata.

S druge strane, jedna žena podijelila je kako je, znajući godinama unaprijed da će biti kuma, uspjela uštedjeti i darovati kombinaciju novca i poklona vrijednu čak 1000 eura. Drugi primjer govori o barjaktaru koji je, iako „samo pratnja kumi”, dao 300 eura, dok je jedan stariji kum, s obitelji, darovao 1000 eura.

Originalnost nije rijetkost, neki poklanjaju umjetničke portrete para, a jedan korisnik istaknuo je važnost iskrenosti, „Daj 100 eura i reci sori, u kreditu sam, Ako ti tada kuma kaže da ništa ne moraš, znaš da te cijeni.”

Mnogi se slažu da društvo često postavlja nerealna očekivanja. „Uvijek dajemo previše jer si možemo priuštiti, ali to ne bi smjelo biti pravilo. Kumove ne biramo zbog novca”, napisala je jedna komentatorica.

U konačnici pravila nema. Primjeri variraju od 133 eura do 1000 eura, uz dodatke poput plaćanja harmonikaša, darova i torti. Sve ovisi o bliskosti s mladencima, njihovim očekivanjima i financijskim mogućnostima kumova.

Kako je jedan komentar sažeo raspravu – „Daj koliko možeš, iskreno i s osmijehom. Ako si prava kuma, to je važnije od svake svote.”

Istraživanje provedeno na Sveučilištu u New Yorku (NYU) otkriva zabrinjavajuće podatke koji povezuju ftalate, kemikalije prisutne u cijevima, kozmetici, sprejevima, deterdžentima i otapalima, s visokom stopom smrtnosti od srčanih bolesti širom svijeta, prenosi Večernji.hr. Stručnjaci tvrde da bi izloženost tim kemikalijama mogla biti odgovorna za više od 356.000 smrtnih slučajeva od srčanih bolesti u 2018. godini.

„Naši nalazi potvrđuju vezu između ftalata i vodećeg uzroka smrti diljem svijeta, a sve veći broj studija pokazuje da te kemikalije predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudskom zdravlju”, tvrdi Sara Hyman, znanstvenice s Medicinskog fakulteta Grossman Sveučilišta u New Yorku. Osim toga, istraživanja su već povezala ftalate s povećanim rizikom za razvoj bolesti poput pretilosti, dijabetesa, problema s plodnošću i raka.

Ftalati se nalaze u mnogim svakodnevnim predmetima, od plastičnih cijevi do sprejeva i deterdženata. Tijekom uporabe, ti se kemijski spojevi razgrađuju na mikroskopske čestice, koje zatim mogu dospjeti u ljudski organizam. Iako su kemikalije najprisutnije u zemljama poput Indije, Kine i Indonezije, istraživanje pokazuje da globalna izloženost može imati ozbiljne posljedice na zdravlje.

Znanstvenici sa Sveučilišta u New Yorku također su istaknuli da izloženost ftalatima može uzrokovati upalu u srčanim arterijama, što povećava rizik od srčanih i moždanih udara. Na temelju ovih saznanja, smatraju da plastika predstavlja značajan rizik za kardiovaskularno zdravlje, osobito u regijama koje se bave velikom proizvodnjom plastike.

Osim ftalata, plastika u obliku mikroplastike i nanoplastike također predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. Novija istraživanja pokazuju da ove čestice ulaze u ljudski organizam, te pronalaze put u krv, mozak, posteljicu, pa čak i genitalije. Stručnjaci upozoravaju da ove čestice mogu biti prenesene s majke na nerođeno dijete tijekom trudnoće, čime potencijalno utječu na zdravlje i razvoj budućih generacija.

Ovo novo istraživanje jasno pokazuje da kemikalije koje koristimo svakodnevno u plastičnim proizvodima mogu imati ozbiljne dugoročne posljedice na ljudsko zdravlje. Povezanost ftalata s visokim brojem smrtnih slučajeva od srčanih bolesti te sveprisutna mikroplastika i nanoplastika izazivaju zabrinutost, posebno u zemljama s razvijenim industrijama plastike. Ova upozorenja trebaju biti poziv na akciju kako bi se smanjila upotreba štetnih kemikalija i uvela učinkovitija rješenja za smanjenje zagađenja plastikom u našim životima.

Usporedba stavova mladih prema mirovinskoj štednji između Finske i Hrvatske otkriva duboke razlike ne samo u financijskim navikama, nego i u načinu razmišljanja, prenosi Studentski.hr. Podaci iz 2024. godine, koje donosi Finski centar za mirovine, pokazuju da više od polovice građana Finske u dobi između 25 i 67 godina aktivno štedi ili je barem u nekom trenutku štedjelo za mirovinu. Još je značajniji podatak da čak 45 posto mladih Finaca mlađih od 30 godina već sada odvaja sredstva za starost – što je gotovo dvostruko više nego prije deset godina.

Ovakav trend nije slučajan. Ključnu ulogu u tome ima višedesetljetna kultura osobne odgovornosti i visok stupanj financijske pismenosti koji se razvija od najranije dobi. U skandinavskim zemljama financijsko obrazovanje počinje već u osnovnoj školi. Djeca se uče kako upravljati novcem, razumjeti štednju, ali i planirati dugoročne ciljeve poput kupovine stana, ulaganja ili – mirovine.

Za razliku od Finske, u Hrvatskoj je slika bitno drukčija. Unatoč postojanju alata poput trećeg mirovinskog stupa i državnih poticaja koji dodatno nagrađuju štednju, mladi rijetko razmišljaju dugoročno. Mirovina im se često čini kao nešto daleko, nejasno i trenutačno nebitno. Prema dostupnim istraživanjima, veliki broj mladih ne posjeduje ni osnovna znanja o funkcioniranju mirovinskog sustava.

Oslanjanje na državu i uvjerenje „nekako će već biti” i dalje su česta pojava, iako pokazatelji govore suprotno – prosječna mirovina u Hrvatskoj sve je niža u odnosu na troškove života, a sve više umirovljenika živi na granici siromaštva.

Razlike između dviju zemalja ne leže samo u ekonomskim ili institucionalnim razlikama, već i u mentalitetu. Dok se u Finskoj o novcu razgovara otvoreno i odgovorno, u Hrvatskoj tema financijske budućnosti najčešće dolazi na red tek pred kraj radnog vijeka – često prekasno za kvalitetnu pripremu.

Ipak, situacija nije bez nade. Postoje konkretni alati koji mogu potaknuti promjene: uvođenje financijskog obrazovanja u škole, digitalne platforme za edukaciju mladih te sve veća osviještenost o nesigurnosti javnog mirovinskog sustava otvaraju prostor za zaokret. Promjena svijesti o mirovinskoj štednji može se dogoditi – ali zahtijeva aktivan pristup, edukaciju i jasno komunicirane koristi.

Pad povjerenja, ali sustav još ima podršku

Zanimljiv je i odnos Finaca prema vlastitom mirovinskom sustavu. Kako prenosi portal Mojevrijeme.hr, iako gotovo dvije trećine radno sposobnih građana i dalje izražava povjerenje u sustav, to je ipak sedam postotnih bodova manje u usporedbi s istim istraživanjem iz 2019. godine. Najniže povjerenje zabilježeno je među mlađim osobama, ženama i osobama s nižim obrazovanjem.

„Nismo zabilježili veće promjene u detaljnijim stavovima o funkcioniranju mirovinskog sustava. Više ispitanika nego ranije smatra da su mirovine sadašnjih umirovljenika na zadovoljavajućoj razini. No, istovremeno su i dalje prisutne kritike u vezi s dostatnošću budućih mirovina te pravednošću i jasnoćom sustava”, pojasnila je ekonomistica Sanna Tenhunen iz Finskog centra za mirovine.

Znanstvenici smatraju da su na promjene u stavovima građana utjecali globalna politička nestabilnost, gospodarska neizvjesnost te rasprave o mirovinskoj reformi, čiji sadržaj do kraja 2024. još nije bio poznat. Unatoč tome, temeljni stavovi građana o sustavu ostali su uglavnom stabilni. Istraživanje je provedeno na uzorku od oko 1.600 radno sposobnih Finaca.

Iako povjerenje u sustav u Finskoj blago pada, činjenica da gotovo polovica mladih već aktivno štedi za mirovinu pokazuje snagu edukacije i kulture odgovornosti. Suprotno tomu, Hrvatska se suočava s pasivnošću i nedostatkom znanja kod mladih, unatoč dostupnim mehanizmima štednje.

Ako Hrvatska želi slijediti put razvijenijih zemalja, ključ neće biti samo u reformama sustava, već u razvoju svijesti da se o mirovini ne razmišlja u pedesetima, već u dvadesetima. Financijska sigurnost u starosti ne dolazi slučajno, već kao rezultat odluka koje donosimo danas. Stoga, na svakom je pojedincu da se educira o raznim načinima štednje za mirovinu, bilo da se radi o trećem mirovinskom stupu ili nekim drugim oblicima štednje na pravi način.

Europski parlament i Vijeće Europske unije postigli su dogovor o novim pravilima vezanim uz vozačke dozvole, koja uključuju uvođenje digitalne verzije dozvole dostupne putem mobilnih uređaja, prenosi Mirovina.hr. Među izmjenama koje izazivaju polemike je i mogućnost država članica da uvedu kraće razdoblje valjanosti vozačkih dozvola za osobe starije od 65 godina, a primjena novih pravila očekuje se u roku od pet i pol godina.

Europska unija kreće u modernizaciju sustava vozačkih dozvola. Nova pravila, o kojima su se usuglasili Europski parlament i Vijeće EU, donose značajne promjene, od digitalne verzije dozvole dostupne na mobitelima do potencijalnih ograničenja za starije vozače.

I dok je digitalizacija naišla na pozitivne reakcije, prijedlog da se za vozače starije od 65 godina uvede kraći rok valjanosti dozvole izazvao je burne rasprave. Prema novim pravilima, svaka država članica imat će mogućnost odlučiti želi li primijeniti ovu odredbu. No, organizacije koje se bave pravima starijih osoba upozoravaju da bi se time mogla povrijediti temeljna prava.

AGE Platform Europe, europska mreža udruga za prava starijih, oštro je reagirala na prijedlog. Smatraju kako bi automatsko skraćivanje roka valjanosti dozvola isključivo na temelju dobi bilo oblik dobne diskriminacije. Upozoravaju kako takve mjere nisu znanstveno utemeljene te da sposobnost upravljanja vozilom treba procjenjivati individualno, bez obzira na kronološku dob.

„Takve mjere nisu utemeljene na znanstvenim dokazima koji bi opravdali automatsko smanjenje valjanosti vozačke dozvole nakon određene dobi. Umjesto toga, potrebna je individualna procjena sposobnosti“, poručuju iz AGE Europe.

Organizacija ističe da brojni stariji građani i dalje voze odgovorno i sigurno, a da bi im dodatna ograničenja mogla nepotrebno ugroziti mobilnost, neovisnost i kvalitetu života.

U Hrvatskoj, prema anketi portala Mirovina.hr, čak 65 % osoba starijih od 65 godina redovito vozi automobil, dok 14 % vozi povremeno. Samo ih 8 % ne vozi zbog zdravstvenih razloga. Ipak, statistike iz 2024. pokazuju kako su stariji vozači sudjelovali u 2.688 prometnih nesreća u prvih sedam mjeseci godine, pri čemu je ozlijeđeno 779 osoba, a 24 ih je izgubilo život.

Upravo zbog takvih brojki zagovornici novih mjera ističu potrebu za dodatnim oprezom, no ostaje pitanje jesu li opća dobna ograničenja pravi način za postizanje sigurnosti na cestama.

Nova pravila još nisu stupila na snagu, a države članice imat će rok od pet i pol godina za njihovu implementaciju. Hoće li Hrvatska iskoristiti mogućnost uvođenja ograničenja za starije vozače, ostaje za vidjeti.

Prvi svibnja, Praznik rada, u Hrvatskoj je tradicionalno obilježen kao neradni dan, često ispunjenim obiteljskim okupljanjima, prvim proljetnim roštiljima i naravno tradicionalnim grahom. Međutim, iza ove opuštene atmosfere krije se bogata povijest borbe radničkog pokreta za temeljna prava i dostojanstvene uvjete rada.

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu. Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah upravo u SAD-u.

Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj se Praznik rada počeo obilježavati te godine. Hrvatski radnici također su istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici, kao uvod u proslavu, održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali – „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.”

Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima i državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama, međutim, radnički su pokreti bili nadzirani od boljševičkih i komunističkih partija, koje su nominalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su u praksi radnici bili još više izrabljivani. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo kontrolirane sindikate, bile su osnovne značajke sustava koji je gušio svako istinsko radničko samoorganiziranje.

U Hrvatskoj se Praznik rada i danas obilježava diljem zemlje, najčešće organiziranim javnim okupljanjima, glazbenim programima te podjelom besplatnog graha ili roštiljanjem u parkovima. Mnogi ga građani doživljavaju prvenstveno kao neradni dan i priliku za opuštanje u prirodi.

Ovaj dan obilježen je s ozbiljnom povijesnom pozadinom i snažnom porukom. Iako je s godinama izgubio dio svog prvobitnog značenja, Praznik rada ostaje podsjetnik na dugu povijest borbe za dostojanstvo radnika i pravo na pravedan odnos prema radu. Možda ne razmišljamo svi o tome 1. svibnja, ali vrijedno je sjetiti se kako su prva prava izborena i zašto su ona i dalje važna.