Prema najnovijem Henley Passport Indexu za srpanj 2025., Hrvatska se pozicionirala kao prava sila na karti svjetske mobilnosti, osvojivši visoko deveto mjesto među gotovo dvjesto država, prenpsi HRT. A možda najzanimljivije je to da pretekli SAD.

Prema Henley Passport Indexu, Hrvatska je u srpnju 2025. ostvarila impresivnu brojku. Hrvati mogu bez vize, ili uz vizu po dolasku, posjetiti čak 183 zemlje. Time se naša putovnica smjestila rame uz rame s onima iz Latvije, Slovačke, Slovenije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zajedno dijele prestižno deveto mjesto, čime Hrvatska ne samo da drži korak s razvijenim svijetom, već nadmašuje neke od najvećih globalnih sila.

Primjerice, američka putovnica, nekoć simbol apsolutne slobode kretanja, pala je na deseto mjesto s pristupom u 182 države. Kanadska putovnica nalazi se tek na osmom mjestu, a britanska na šestom. Na samom vrhu ljestvice su Singapur (193 zemlje), Japan (2. mjesto) te skupina europskih i azijskih zemalja koje dijele treće mjesto s pristupom u 189 država.

Indeks, koji se temelji na podacima Međunarodne udruge za zračni promet (IATA), objavljuje se četiri puta godišnje i već gotovo 20 godina predstavlja standard za procjenu tzv. “putničke slobode”, ključnog elementa modernog državljanstva.

Kuda sve možemo?

Hrvati mogu ući u većinu europskih zemalja, ali i u destinacije koje su donedavno bile nezamislive bez dugotrajnih konzularnih procedura.

Tu su zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Japana, Kanade, Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Brazila, Meksika, Indonezije, Australije i gotovo cijele Europe, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Francusku i Italiju. Osim turističkih, hrvatskim državljanima otvorena su i poslovna vrata u brojnim azijskim, afričkim i latinoameričkim zemljama.

Prema popisu koji uključuje 183 zemlje, Hrvati bez vize mogu ući i u mnoge otočne rajeve, Sejšeli, Fidži, Bahame, Mauricijus, Maldivi, Aruba i mnogi drugi. Zanimljivo je i da su među tim destinacijama i politički kompleksna područja poput Hong Konga, Palestine, Kosova i Tajvana.

Cijeli popis možete pronaći ovdje.

Foto: Anderson Wei/pexels.com

Što utječe na snagu putovnice?

Snaga jedne putovnice nije slučajnost. Ona je rezultat kompleksnog spleta političkih odnosa, ekonomskih pokazatelja i međunarodne percepcije. Henley Passport Index, uz pomoć podataka IATA-e i analize globalnih trendova, ističe nekoliko ključnih faktora koji određuju koliko je neka putovnica “poželjna”.

Prvi i najvažniji čimbenik je prihod zemlje. Visok BDP po glavi stanovnika povećava vjerojatnost da će druge države otvoriti svoja vrata njezinim građanima. Razlog? Građani bogatijih zemalja percipiraju se kao manji rizik za ilegalno zadržavanje, manji teret za socijalne sustave i jednostavno kao atraktivniji turisti i investitori.

Drugi faktor je politička stabilnost. Države pogođene ratovima, unutarnjim sukobima ili nesigurnošću često imaju vrlo ograničenu slobodu putovanja. Primjeri poput Somalije, Sirije i Južnog Sudana to zorno ilustriraju. S druge strane, Hrvatska, iako nije među najbogatijima, uživa relativno visoku razinu stabilnosti, što dodatno pridonosi njezinoj reputaciji.

Zanimljivo je da stupanj demokracije, iako važan, nije presudni faktor. Primjerice, Ujedinjeni Arapski Emirati, autokratska zemlja bez višestranačkih izbora, imaju jednu od najmoćnijih putovnica na svijetu. Suprotno tome, neke demokratske države poput Armenije i Tunisa i dalje imaju vrlo ograničen broj bezviznih destinacija.

Geopolitika, dakle, ima svoju logiku. Povjerenje, diplomatski odnosi, ekonomska suradnja i sigurnosni rizici važniji su od političkog uređenja.

Što to znači za hrvatske građane?

Za prosječnog hrvatskog državljanina, deveto mjesto na globalnoj ljestvici možda djeluje apstraktno. No u praksi, to znači više slobode, manje papirologije, više spontanih putovanja i jednostavnije sklapanje međunarodnih poslova. Studentima otvara mogućnosti studiranja u inozemstvu bez viza, poduzetnicima olakšava poslovne pregovore, a svima zajedno pruža osjećaj globalne pripadnosti.

U Hrvatskoj je tijekom 2023. godine od utapanja smrtno stradalo 68 osoba, 46 muškaraca i 22 žene. Najugroženiji su bili stariji od 65 godina te osobe srednje životne dobi, a tragedije su se događale diljem zemlje, na moru, rijekama, jezerima i bazenima. Iako utapanje može zadesiti bilo koga, bilo kada i bilo gdje, prevencija još uvijek nije dobila institucionalnu težinu koju zaslužuje. Unatoč dokazima da učenje plivanja smanjuje rizik od utapanja kod djece za čak 88 %, Hrvatska već 15 godina nema sustavnu obuku plivanja u školama.

Boravak u vodi donosi fizičke i psihološke blagodati, posebice za osobe s kroničnim bolestima, navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. No, istodobno upozoravaju, svako vodeno okruženje krije rizike. Statistike Svjetske zdravstvene organizacije kažu da godišnje više od 300.000 ljudi širom svijeta izgubi život utapanjem. Hrvatska, sa svojom obalom, rijekama i jezerima, nije pošteđena. Naprotiv, prosječno godišnje bilježi više desetaka smrtnih slučajeva, a ukupan broj stradalih između 2014. i 2023. doseže najmanje 769 osoba, piše Novi list.

Nedavni slučaj iz Novog Čiča dodatno osnažuje ovu statistiku. Podsjećamo, mladić iz Kenije s privremenim boravkom u Hrvatskoj nestao je tijekom kupanja u jezeru. Potraga je trajala više od tri sata, a njegovo tijelo pronađeno je tek oko 23:20 sati. Policija je i tada ponovila apel građanima, ne ulazite u vodu nakon jela ili pod utjecajem alkohola, ne kupajte se sami, ne skačite u nepoznatu dubinu, i birajte uređena kupališta. Jer slatkovodne površine, poput tog jezera, znaju biti iznimno opasne. Raslinje, neravno dno, promjene temperature i nevidljive struje mogu stvoriti smrtonosnu zamku i za iskusne plivače.

Foto: Arın Turkay/pexels.com

Svjetski dan prevencije utapanja

Hrvatski Crveni križ već godinama upozorava da je utapanje drugi najčešći uzrok smrti kod djece, odmah iza prometnih nesreća. Procjenjuje se da između 40 i 70 % djece u Hrvatskoj ne zna plivati, a organizirana obuka iz školskog kurikuluma izbačena je još 2010. godine. Od tada, učenje ove temeljne vještine ovisi o volji roditelja, mogućnostima lokalne zajednice i privatnim inicijativama. I to u zemlji s tisućama kilometara obale i vodenih površina.

Upravo zato Crveni križ ove godine Svjetski dan prevencije utapanja, 25. srpnja, posvećuje važnosti dostupne i sustavne poduke plivanja za svu djecu. Organiziraju se radionice prve pomoći, obuka neplivača i edukacije za građane, ali bez podrške države, ti napori ostaju kap u moru. Djeca koja nauče plivati imaju 88 % manji rizik od utapanja. No, čak i ona koja znaju plivati moraju biti pod nadzorom.

Posebna pažnja treba se posvetiti kroničnim bolesnicima, osobama sa srčanim tegobama, dijabetesom i epilepsijom. Za njih čak i uobičajeno kupanje može biti opasno ako se ne pridržavaju liječničkih preporuka ili ako se kupaju sami. Neki lijekovi dodatno povećavaju rizik od nesvjestice, dezorijentacije i gubitka kontrole nad tijelom u vodi.

Alkohol dodatno otežava situaciju. On remeti koordinaciju, usporava reakcije i smanjuje sposobnost racionalnog odlučivanja, a upravo to može biti pogubno u vodi. Ako se već dogodi incident, potrebno je brzo i pravilno reagirati. No čak i ovdje postoji rizik. Osoba koja se utapa može nesvjesno ugroziti spasioca. Zato spašavanje treba, ako je moguće, prepustiti obučenim osobama. U nedostatku istih, treba koristiti pomagala, prsluke, užad, pojas za spašavanje i odmah pozvati hitne službe.

Što dalje?

Unatoč stotinama života izgubljenih posljednjih godina, tema utapanja i dalje ne dobiva institucionalnu važnost. Sustavna obuka plivanja ne postoji, edukacija građana o sigurnosti u vodi ostaje u rukama entuzijasta i nevladinih organizacija, a brojke neumoljivo rastu.

Hrvatski Crveni križ, koji godinama vodi bitku za edukaciju i poduku, ove godine stavlja fokus na dostupnost obuke plivanja za svu djecu. Jer svako dijete koje ne zna plivati , potencijalno je dijete koje se može utopiti.

Grabovnica pokraj Čazme godinama je nezaobilazno odredište za sve koji vole božićni ugođaj i atmosferu, piše Poslovni.hr. No ove zime, uz raskoš svjetlosnih ukrasa po kojima je imanje obitelji Salaj nadaleko poznato, dolazi i nešto sasvim novo.

Naime, na imanju niču drvene kućice neobičnih oblika. Riječ je o drvenim ručno rezbarenim umjetničkim djelima, kućicama koje izgledaju kao da su izašle iz dječje slikovnice. Svaka od njih ima svoj jedinstveni dizajn, s linijama koje prkose pravilima gradnje i podsjećaju na fantastične građevine iz svijeta mašte. Autor je priznati njemački umjetnik Martin Reichmann.

Radovi na izgradnji privode se kraju, a do prosinca bi sve trebalo biti spremno. Imanje će tada ponovno zasjati u punom sjaju, ali ovaj put s dodatkom koji će, bez sumnje, oduševiti i one koji su ga posjećivali godinama unatrag.

Božić u Grabovnici nikada nije bio običan, ali ove godine, bit će još i čudesniji.

Foto: Damir Spehar/PIXSELL

Foto: Damir Spehar/PIXSELL

Mitovi o kamerama za nadzor brzine među vozačima su brojni, od toga da snimaju samo sprijeda do tvrdnji da su neka kućišta prazna. Međutim, Večernji.hr otkriva kako kamere za nadzor brzine snimaju 24 sata dnevno, bilježe vozila iz oba smjera, a njihove sposobnosti nadilaze samo mjerenje brzine. Postavljene su diljem Hrvatske, često u kućištima koja izgledaju identično, iako nisu sva aktivna. No, ni to ne znači sigurnost za nesavjesne vozače. Kako zapravo funkcioniraju te kamere? Koliki im je domet, što sve bilježe i koliko precizno mjere?

Prva i najčešća zabluda među vozačima je da kamere snimaju samo jedno lice ceste. Istina? Suprotna.

Sve kamere koje koristi policija u Hrvatskoj, uključujući i Gatso RT4 modele, mogu istovremeno nadzirati promet u oba smjera. Bez obzira iz kojeg smjera vozilo dolazi, ako prekrši propise, bit će zabilježeno. Druga važna informacija tiče se dometa. Kamera može detektirati prekršaj na udaljenosti do 100 metara.

Snimanje se vrši bez ikakve najave, nema bljeska, svjetla ni zvuka. Ne morate se ni osmjehnuti za sliku. Vozač u trenutku prekršaja ne zna da je snimljen. Treća stvar koju mnogi previđaju e da kamere više ne prate samo brzinu. Zahvaljujući naprednoj tehnologiji, moguće je snimiti korištenje mobitela tijekom vožnje, nekorištenje pojasa i druge oblike nesavjesnog ponašanja. Sustav je tih, ali sveprisutan. I dok sva kućišta izgledaju identično, nisu sva aktivna u isto vrijeme. Kamere se sele s jedne lokacije na drugu prema procjeni policije.

To znači da jedno kućište danas može biti prazno, ali već sutra snimati svaku registarsku oznaku koja projuri pokraj njega. Što se tiče preciznosti mjerenja brzine, postoji zakonski propisana sigurnosna razlika zbog moguće pogreške uređaja, do brzine od 100 km/h odbija se 10 km/h, dok se kod većih brzina odbija 10% od izmjerene vrijednosti. Tek tada se izračunava stvarna brzina vožnje i odlučuje o eventualnoj kazni.

Mnogi pokušavaju pogoditi koja kamera je prava, koja je lažna, gdje ih snima i gdje ne. No, istina je jednostavna, više nije važno je li kamera unutra ili ne. Svaka od njih vas potencijalno može nagraditi kaznom. Stoga, bolje usporiti nego u glavi istraživati hoćete li biti snimljeni ili ne.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo je na e-Savjetovanju dvije ključne odluke koje će utjecati na živote tisuća učenika i njihovih roditelja u školskoj godini 2025./2026, piše Srednja.hr. Radi se o pravilima koja se tiču financiranja prehrane učenika osnovnih škola te subvencioniranja javnog prijevoza za srednjoškolce. Promjena, nema. Država nastavlja s dosadašnjom praksom, osnovnoškolskim ustanovama osigurava se 1,33 eura po obroku, dok srednjoškolci i dalje imaju pravo na sufinanciranje do 75 % troškova prijevoza, pod određenim uvjetima.

Obje odluke o prehrani i prijevozu, trenutačno su u fazi javne rasprave. One potvrđuju nastavak postojećih uvjeta, unatoč kritikama iz prošle godine da je iznos od 1,33 eura po obroku prenizak za kvalitetan školski ručak. Učenici koji pohađaju eksperimentalni program cjelodnevne škole i dalje dobivaju više, 2 eura po obroku. Prema odluci, sredstva za prehranu isplaćuju se i za učenike koji izostanu najviše tri dana zaredom.

Škole su pritom dužne organizirati prehranu u skladu s nacionalnim smjernicama i važećim prehrambenim normativima. Kad je riječ o prijevozu, učenici koji pohađaju srednju školu izvan svog mjesta stanovanja i putuju više od pet kilometara, imaju pravo na 75-postotno sufinanciranje cijene mjesečne karte. Potpuni iznos karte pokriva se onima koji dolaze iz socijalno ugroženih obitelji, učenicima bez roditelja ili bez roditeljske skrbi. Važno je istaknuti i da svi učenici osnovnih i srednjih škola do kraja 2025. i dalje mogu besplatno putovati vlakom, no ta se pogodnost isključuje s autobusnim prijevozom. Projekt besplatnih vlakova trenutačno je vremenski ograničen, a hoće li se nastaviti i u 2026., zasad nije poznato.