Sport

Jana opet doma: ‘Mogao bih ja još igrati, ali kraj karijere sve je bliže…’

Legendarni kapetan HNK Gorice Hrvoje Jančetić, koji je na kraju prošle sezone podigao pehar za prvaka Druge HNL, s navršenih 38 godina nosi dres četvrtoligaša Zeline, s kojim će u srijedu i nedjelju igrati protiv turopoljskih klubova. Bori se za ulazak u 3. ligu…

Objavljeno

prije 6 godina

7. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Hrvoje Jančetić hodajuća je legenda turopoljskog nogometa. Malo je igrača iz ovog našeg kraja koji su imali toliko uspješnu karijeru, jer iza Jane su sezone prvoligaškog nogometa u HNL-u, epizode u Grčkoj i Mađarskoj, također prvoligaške, a kao šlag na kraju, odnosno pred kraj karijere, došao je onaj veliki uspjeh prošle sezone. Upravo je Hrvoje kao kapetan podigao pehar namijenjen prvaku Druge HNL, nekako je bilo i prikladno da upravo on kao čovjek s trakom povede HNK Goricu do prve lige.

Međutim, u tom trenutku Jana je već imao 37 godina, imao je i stalni posao, a prvoligaški nogomet u sve to bilo je teško uklopiti. I otišao je svojim putem.

– Nakon odlaska iz Gorice nisam bio siguran što dalje, hoću li nastaviti igrati ili završiti karijeru. Imao sam neke razgovore s Kurilovcem, no nismo se dogovorili i otišao sam na odmor. Tek tamo u rujnu odlučio sam prihvatiti ponudu Zeline, četvrtoligaša u kojem su igrali neki moji suigrači iz ranijih faza karijere, uključujući i našeg Antu Radoša, a tu sam i sad – kaže nam Jančetić, kojem ritam četvrtog ranga idealno odgovara u ovom trenutku.

– Odradim jedan do dva treninga tjedno, plus utakmicu vikendom, i to mi je baš OK. Dobra je ekipa, jako dobri dečki, a to je jako važno kad dođeš na ovu razinu, koja nije profesionalna, koja je za dva ranga ispod onoga što sam igrao do ove sezone… Igram svaku utakmicu, i dalje se dobro osjećam, a naravno da u četvrtoj ligi dosta toga mogu odraditi i na iskustvo, bez previše trošenja. Sve skupa mi jako odgovara, i dalje uživam u nogometu. Ima i u ovom četvrtom rangu jako dobrih momčadi, pravih igrača, no naravno da intenzitet treninga i utakmica nije na najvišoj razini – govori Jana.

Sa Zelinom se bori za ulazak u treću ligu, što je “sveti cilj” ovoga kluba ove sezone.

– Je, to je ambicija, nadam se da ćemo i uspjeti. Evo, za vikend smo u derbiju dobili Bistru 1-0, vjerujem da ćemo se na kraju ugurati u prvih pet momčadi, gdje smo i trenutačno, da ćemo uspjeti izboriti ulazak u proširenu treću ligu. Promijenili smo prije desetak dana i trenera, otišao je nakon jednog poraza Mario Rac, a preuzeo nas je njegov dotadašnji pomoćnik, golmanska legenda Kutije šibica Mario Švigir – ispričao je desni bek Zeline.

U istoj ligi su i Gradići, kod kojih Jana i društvo gostuju u nedjelju, ali bit će to samo nastavak “turopoljskog tjedna” bivšeg kapetana Gorice.

– U srijedu doma igramo županijski kup protiv Kurilovca, drago mi je što ću vidjeti dečke i trenera Pericu Vidaka. S njim sam u kontaktu, znamo se čuti i razgovarati o svemu i svačemu, tako da znam i puno toga o Kurilovcu. Nisam ih puno puta imao prilike gledati ove sezone, budući da nam se utakmice često preklapaju, ali vidim i znam da Perica radi jako dobar posao, da je dokazao da je pravi trener, a o tome najbolje govore rezultati koje ima s ovom mladom momčadi. Drago mi je što Kurilovec tako dobro gura, samo naprijed – kazao je Jana, svjestan što njegovu momčad čeka u okršaju s ponajboljom momčadi treće lige.

– Možemo mi parirati Kurilovcu, ali pitanje je koliko dugo. Velika je razlika u načinu treniranja, kondicijski je to ipak drukčija razina, što ne znači da nećemo pokušati napraviti sve da iznenadimo. Uostalom, jesenas smo igrali u Kupu protiv Dinama, pa smo i njima parirali do pred kraj prvog poluvremena, dok nismo fizički pali… Doduše, nisam siguran tko će uopće igrati protiv Kurilovca, kao ni hoću li ja igrati, budući da nam je važnija utakmica protiv Gradića za vikend, ali ima nas 20-ak, ima tko igrati… Ja, eto, radim do 15.30, a utakmica je u 17 sati, ne znam ni kad ću uspjeti dojuriti do Zeline – priča Hrvoje, koji prati i svoju Goricu.

Na kraju prošle sezone Jančetić je s Goricom proslavio ulazak u prvu ligu, pa otišao svojim putem… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

– I tu mi je problem sličan kao s Kurilovcem, zbog naših utakmica često ne stignem doći pogledati Goricu, ali naravno da sve pratim. Oduševljen sam svime što su dečki napravili ove sezone, igraju odličan nogomet, agresivan i energičan, a imaju takav rezultat da mogu samo čestitati svima odreda, i igračima, i trenerima, i ljudima iz kluba… Sezona je zaista sjajna, volio bih samo da na kraju uspiju izboriti i tu Europu. Ako i ne uspiju, opet dobro, treba raditi dalje na isti način. Samo šljaka, šljaka i šljaka – kaže Jančetić, bivši igrač Zagreba, Intera, Međumurja, Győra, Egaleoa, TŠK-a iz Topolovca…

Karijera je doista bogata i živopisna, u njoj je išao i na protivničke igrače kao što je, primjerice, veliki Brazilac Rivaldo, ali vrijeme leti. I svaka priča, prije ili kasnije, bliži se svome kraju. Jana je izdržao jako dugo, u veljači je navršio 38 godina, no sad je sve bliže odluci da i ovoj karijeri dođe kraj.

– Nisam još sto posto odlučio, sve je moguće, ali mislim da ću igrati još do ljeta. Za dva mjeseca će supruga roditi naše drugo dijete, želim se što više posvetiti obitelji, što je i glavni razlog za ovu odluku. Fizički bih mogao ja još dvije, tri godine, oduvijek sam bio fanatik treninga, konstitucijski sam takav da me ozljede nisu puno izmučile, ali nisam više siguran koliko sve to ima smisla. Kažem, nikad ne reci nikad, ali blizu sam odluke da to bude to – otkrio je Jančetić, koji sve ozbiljnije koketira i s trenerskim poslom.

– Imam završenu Uefinu A licenciju, razmišljam u tom smjeru, ali još ćemo vidjeti što budućnost nosi. Znam da će mi, ako stvarno prestanem igrati, faliti sve to za mjesec dana, da će me ‘čuka’ vući na teren, ali vrijeme je da gledam i prema drugim opcijama – zaključio je Jančetić.

Zasad je, kako sam kaže, u nogometnom smislu najvažnije izboriti treću ligu sa svojim klubom. I, ako se otvori prostor, zagorčati život prijatelju Vidaku i njegovim Kurilovčanima. U tome mu je teško poželjeti sreću, drukat ćemo ipak za naše “udarnike”, pa neka se njemu ostvari ovaj drugi cilj…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Hrvoje Jančetić Nk Kurilovec Nk Zelina

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 21 minuta

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.