Vijest je, realno, na prvu zvučala kao iz rubrike “Kucamo na vrata zaboravljenih asova”. As je Hrvoje Jančetić, i novi je trener Jelačića iz Vukovine. Spektakl. Legendarni kapetan Gorice iz sezone u kojoj je prvi put u povijest kluba izboren ulazak u prvoligaško društvo, jedan od najuspješnijih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo, u svoje vrijeme ozbiljan prvoligaški igrač s internacionalnim iskustvom iz Mađarske i Grčke, bacio se, eto, u trenerske vode. Nakon solidnog odmora od nogometa…
– Slobodno napiši i da je koja manje, ali da, imam 42 godine – sa smiješkom uvodno kaže Jana, trenerski debitant u četrdeset i trećoj, s pripadajućom količinom sijedih u kosi.
Igračku karijeru završio je relativno kasno, nakon razlaza s Goricom u ljeto 2018. i sezone u niželigašu Zelini za kraj, kopačke je objesio o klin s napunjenih 38. Prevedeno, cijela tri desetljeća otkad je došao na prvi trening Radnika i započeo jednu lijepu nogometnu avanturu.
– Što sam radio zadnje četiri godine? Živio obiteljski život. I radio svoj posao, jer zaposlio sam se još u zadnjoj goričkoj sezoni. Uživao sam s djecom, a nogomet sam pratio kao i svaki drugi navijač. Ne mogu reći da sam prečesto i gledao utakmice, uglavnom one najvažnije i najveće… Nakon toliko godina u nogometu, više sam odmarao glavu od svega toga – govori Hrvoje.
Djeca su malo porasla, a glava se, očito, odmorila. I želja se pojavila.
– Ta mogućnost, da jednog dana budem trener, uvijek je bila tu negdje. Uostalom, još 2018. završio sam Uefinu A licencu, to su mnogi i znali, tako da je bilo i raznih ponuda, poziva. Zvali su me i ranije u Jelačić, nudili da krenem kroz omladinsku školu, zvali su i iz još nekih klubova, ali sve sam u tim trenucima odbijao jer sam želio biti s djecom. Sad su klinci već malo veći, slobodnog vremena je nešto više, pa sam u razgovoru sa suprugom odlučio da je vrijeme da krenem – opisuje trenutke odluke Jana, pa nastavlja:
– Razgovarao sam sa Sašom Matejčićem, predstavio mi je principe po kojima rade i funkcioniraju, uvjete u kojima rade, sve što se događa oko kluba, i to me privuklo. Za ovaj rang, za ovu razinu, sve skupa je posloženo u jednu jako dobru priču i to je glavni razlog zbog kojeg sam odlučio krenuti baš u Vukovini.
U HNL-u je Jančetić nosio dresove Zagreba, Intera i Međimurja, a prema najvišem rangu poveo je i Goricu… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Osim kao navijač i gledatelj, u nogometu je bio i kroz veterane, forma i linija i dalje su besprijekorni, ali trenersko iskustvo zasad ne postoji. Odnosno, svodi se na jednu utakmicu.
– Da, svjestan sam svega, nemam iskustva i tek treba vidjeti kako će to sve izgledati, koliko ću biti uspješan u ovom dijelu. U tom smislu, velika zahvala ide i ljudima iz Jelačića, koji su odlučili dati priliku nekome tko još nije radio ovaj posao, jer i za njih je to određeni rizik – svjestan je Jančetić.
– Jedinu utakmicu u trenerskoj ‘karijeri’ vodio sam u Zelini, kad sam mijenjao trenera Raca. Uz mene je na klupi bio i pokojni Mario Švigir, sve skupa bilo je jako zanimljivo iskustvo i tad sam shvatio da se vidim u toj priči. Znam da je ovo potpuno novi svijet u odnosu na ulogu igrača, da to veze nema jedno s drugim, ali vjerujem da se mogu snaći i pronaći u toj ulozi. Mislim da znanja imam, radio sam s vrhunskim trenerima i puno toga vidio, prošao, a imam i veliku volju da to što sam naučio prenesem na svoje igrače. To su uglavnom dečki 20 i više godina mlađi od mene, ja sam već igrao ozbiljan nogomet kad su se oni rodili, ali siguran sam da ćemo uspjeti pronaći zajednički jezik.
Kao i na svakom početku, određena trema je tu. Ili, u najmanju ruku, neizvjesnost.
– Je, naravno da ima i toga, ali zapravo jedva čekam da krenemo! Veselim se tom novom izazovu, prilici da upoznam igrače, da oni upoznaju mene… Već sam i popio kavu s bivšim trenerom Stefanom Rajićem, prikupio ponešto informacija, a ostat ćemo u kontaktu i dalje, Stefi će biti tu da pomogne. Jako je dobro posložio momčad prošle sezone, ovi dečki su bolji i iskusniji za tu jednu sezonu, pa će i meni biti utoliko lakše – vjeruje Hrvoje.
Stefan Rajić je napustio Jelačić i preuzeo ŽNK Goricu, a naslijedio ga je prijatelj i novi kolega Jančetić
O sebi kao treneru niti može niti želi puno govoriti u ovom trenutku, prije nego što ta priča i definitivno ispiše svoje prve retke, pa je za odgovor na pitanje kakvi su njegovi pogledi na nogomet najbolje pokušati pronaći uzore.
– Ako se mene pita, ono što Pep Guardiola radi najbolje je što postoji u nogometu. Sve njegove momčadi su gotovo savršene, pazi se na svaki detalj i mislim da je normalno da svaki trener teži tome što on radi. Naravno da tu pričamo o najvišoj mogućoj razini, da to nije moguće prenijeti na ove naše okolnosti, ali tu govorim o nekom generalnom pogledu na nogomet. Nisam baš bio takav igrač, bio sam ‘bekčina’, ali volio bih da moja momčad igra nogomet, da špana. Jasno mi je da to nije uvijek moguće, da se svaki trener mora i prilagoditi onome što ima, ali kad smo već na željama, to je ono što želim. I da mi, naravno, momčad bude fizički spremna, to mi je posebno važno, kao što mi je bilo kao igraču.
Plan je da se momčad okupi 24. srpnja, pa da se odradi pet tjedana do početka prvenstva u 4. NL. Prvi Jančetićev službeni trenerski izazov bit će gostovanje kod Croatije Hrastje 26. kolovoza, to je datum jednog novog početka.
– Mislim da mogu pomoći dečkima, dat ću sve od sebe, pa ćemo vidjeti – sa smiješkom, kao što je i počeo, završio je Jana.