Sport

Jakirović: Žao mi je mojih igrača…; Bjelica: Gorica je zaslužila više!

Suđenje nikad ne komentiram, pa neću ni sad. Postoje ljudi koji se time bavi, oni će analizirati sve što se događalo, rekao je trener Gorice Sergej Jakirović nakon poraza 2-1 od Dinama. Nezasluženog poraza, kao što je priznao i trener Dinama Nenad Bjelica…

Objavljeno

prije 7 godina

17. ožujka 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Duboko je udahnuo trener Gorice Sergej Jakirović nakon što je sjeo pred novinare. Vidjelo se na licu da je ponosan na ono što su odigrali njegovi igrači, ali i gotovo frustriran zbog propuštene šanse… Jer Gorica je bila puno bolja nego što rezultat govori, zaslužila je iz ove utakmice izvući više.

– Je, slažem se. Utakmica je baš izjednačena, neriješeno bi bilo pravedniji rezultat. Gorica je tijekom cijele utakmice bila dosta konkretna, agresivna pred našim golom, zaslužili su i koji gol više, i bod više, ali presudila je naša individualna kvaliteta. No često je to tako u nogometu… – odao je priznanje protivniku trener Dinama Nenad Bjelica.

A kad ti protivnički trener tako nešto kaže, tek onda znaš koliko si blizu bio…

– Mislim da smo odigrali stvarno jako dobru utakmicu, da smo Dinamo maksimalno limitirali, ne mogu se sjetiti niti jedne Dinamove šanse osim one Gojakove u 15. minuti… Sve je bilo na našoj strani, i udarci na gol, i posjed, zato mi je na kraju žao mojih igrača. Dali su sve od sebe, možemo biti ponosni na njih i ovo je pokazatelj kojim putem moramo ići. Ako ovako nastavimo, pred nama je svjetla budućnost – kazao je Jakirović.

Imao je jasan plan kako iznenaditi Dinamo, sa svojim stožerom napravio je sve što je mogao, no za ovakve pobjede, za ovakve protivnike, treba imati i malo sreće.

– Plan je bio da što prije prebacimo loptu do Cherifa i Zwolinskog, koji su na otvaranju utakmice radili probleme Dinamu. Drugi dio plana bio je igrati na Lovrića, budući da mu je Moharrami fizički inferioran, a željeli smo i da nakon oduzimanja lopte što prije prenesemo igru na krila te pokušati centrirati i pronaći naše napadače. Naravno, nekad je lopta prejaka, nekad je vjetar odnese, ali ja mogu reći da su momci napravili sve što smo tražili od njih uoči utakmice – rekao je Jakir, pa se osvrnuo na situaciju u kojoj je Cherif Ndiaye, nakon što je sjajno prošao, pucao po golu umjesto da pokuša proigrati nekoga od čak trojice suigrača.

– To je bila situacija ‘četiri na tri’, Cherif je izbacio dvojicu igrača Dinama, okrenuo se, ja sam isto mislio da će odigrati Dvornekovića, Lovrića ili Zwolinskog, mogao je, ali odlučio je završiti akciju udarcem… Gledajte, na puno toga ja mogu utjecati, ali na odluke igrača ne mogu. Ni ja ni bilo tko na svijetu. Iako, rekao bih da se sve svodi na ono: ako ne pucaš, ne možeš ni zabiti gol…

Upitali su Jakirovića i zašto je Miya bio nervozan, pomalo se i zbunio čuvši takvu tvrdnju…

– Miya? Nije mi se činilo da je nervozan. Ako je, to je možda bilo nakon što je dobio udarac laktom u glavu, a nije ništa dosuđeno… – rekao je Jakirović i to je bilo sve što je želio govoriti o suđenju.

Pojavilo se, naravno, i pitanje penala. Neobičnih, čudno dosuđenih, tri ukupno… Međutim, neke stvari bolje je prešutjeti.

– Znate valjda da to neću komentirati. Ima ljudi koji su zaduženi za to, koji će to analizirati, a ja… Ne znam… – uzdahnuo je duboko trener Gorice još jedanput, čime je zapravo rekao sve o kriterijima koji su vrijedili.

Tri utakmice protiv Dinama završile su s tri minimalna poraza, gostovanje na Maksimiru bit će posljednja prilika ove sezone da Gorica dođe do nečega konkretnog protiv “modrih”.

– Treba biti još hrabriji u nekim situacijama, jer mogli smo i ovoga puta neke akcije bolje razigrati, ali doći će to s vremenom. Ove tri utakmice s Dinamom su veliko iskustvo za nas i vjerujem da u sljedećem pokušaju možemo napraviti i malo više – završio je svoj dio priče Jakirović.

Njegov kolega, ali i prijatelj Nenad Bjelica nije bio oduševljen onime što je odigrala njegova momčad.

– Nismo gledali lijepu utakmicu, nisu nam to dozvolili ni protivnik, ni teren, ni vjetar, ali usprkos svemu tome Dinamo mora igrati puno bolje. Nismo se prezentirali onako kako želimo. Naravno, nije lako ponovno se fokusirati na HNL nakon europskih uzbuđenja i uoči reprezentativne pauze, a zbog toga je ova pobjeda vrlo važna. Vratili smo se na pozitivan kolosijek, idemo na ovu pauzu s više vedrine nakon frustrirajućeg četvrtka – rekao je Bjelica, dodavši kako ne zna što će biti s ozljedom Atiemwena, koliko je ozbiljno to uganuće zgloba.

Puno više mučio ga je osobni dojam s ove utakmice.

– Čestitao bih momčadi na pobjedi, i Andriću na dva gola, jer znam iz osobnog iskustva da nije lako zabiti dva penala u jednoj utakmici, čestitam i Gavranoviću, i Dilaveru, koji su odigrali dobru utakmicu… – rekao je Bjelica, zastao, pa nastavio:

– Ne želim previše govoriti negativno o pojedincima, ali činjenica je da sad imamo manji fond utakmica i svatko mora gledati sebe, da u utakmicama u kojima dođe šansa da svoj maksimum za momčad. Ne mogu tolerirati lošu utakmicu, Dinamo ne može trpjeti prosjek, nemamo pravo reći ‘ok, imamo 20 bodova prednosti pa sad možemo podići ručnu’. To ne postoji ni kod Dinama ni kod Nenada Bjelice. Očekujem od momčadi, od svakog igrača pojedinačno, maksimalan angažman do zadnjega kola, bez obzira kakva bila situacija. To od nas zahtjeva Dinamo, to od nas zahtjevaju navijači – odlučno je zaključio Bjelica.

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 10 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 19 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 20 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 20 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 1 dan

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.