Povežite se s nama

Sport

Jakirović: Nikad se ne bojim da će nas netko ‘nakantati’. Znam da neće…

Utakmica protiv Malmöa (1-1) vrijedno je iskustvo za sve nas, da vidimo kako stojimo na ovoj, europskoj razini. I zadovoljan sam viđenim, iako smo bili bez petorice važnih igrača, rekao je trener HNK Gorice Sergej Jakirović nakon gostovanja u Švedskoj

Objavljeno

na

Popustila je već sparina na švedski način, dan se konačno počeo pretvarati u noć, iako je sat već pokazivao 23 sata, a trener Gorice Sergej Jakirović zbrajao je dojmove nakon prijateljske utakmice koja je djelovala europski. Protivnik je bio Malmö, najbolji švedski klub, završilo je 1-1, a Jakir je dao priliku svim igračima koje je poveo.

– Jako sam zadovoljan. Ovo je za nas jedno veliko iskustvo, prilika da vidimo gdje smo na ovom nivou. Ipak je ovo najbolja momčad u Švedskoj, jako ozbiljna ekipa, a stadion na kojem smo igrali je, onako, baš bombon. Milina je na njemu igrati – uvodno je rekao Jakirović pa nastavio:

– S obzirom na to da smo u drugom tjednu priprema, ali i na to da nam je nedostajalo pet igrača koji su iznijeli prošlu sezonu, mislim da smo jako dobro reagirali. Pogotovo u prvom poluvremenu. Bili smo dobri, prezentirali smo se kao i kroz cijelu prošlu sezonu, poveli, imali i situaciju za penal, koji gospodin sudac nije svirao, ali dobro, nema veze…

U tom prvom poluvremenu istrčalo je, recimo to tako, prvih 11 u ovom trenutku, dok su u nastavku priliku dobili svi ostali, 11 novih igrača. Hrabra odluka i kad igraš protiv puno lošijih momčadi od Malmöa…

– Da, u drugom poluvremenu smo zamijenili sve igrače, ali takva je i bila ideja. Imamo šestoricu igrača na probi, pa smo svjesno išli u rizik, iako smo se pribojavali kako će to izgledati. No dečki su dali sve od sebe i zato na kraju moram biti zadovoljan s ovih 1-1 – istaknuo je Jakir.

Borba za Europu prošle sezone trajala je do posljednjega kola, nije završila trijumfalno, ali barem su Goričani ovdje u Švedskoj uspjeli vidjeti kako bi to otprilike izgledalo da su uspjeli.

– Vjerujem u svoju momčad i mislim da bi to ovako nekako izgledalo i u službenim utakmicama da smo izborili Europu. Znamo da smo konkurentni, da bismo se mogli nositi s ovakvim protivnicima. Naravno da puno toga ovisi o tome na koga bismo hipotetski naletjeli, ali možda tu vrijedi i ona da nije svako zlo za zlo, možda je sve skupa ispalo i dobro. Imamo jednu sezonu iskustva prve lige, možda ćemo sad neke utakmice odigrati i pametnije, koliko god smo svjesni da će biti teško, jer i svi ostali imaju svoje ambicije. Ali polako… Sad je važno da budemo zdravi, da odradimo pripreme, a onda ćemo krenuti u prvenstvo, pa ćemo vidjeti gdje će nas sve to odvesti. Ne treba letjeti, stalno govorim da nam je prvi cilj što ranije osigurati ostanak u ligi, da mirno plovimo, pa ćemo shodno tome koliko ćemo imati bodova težiti sve višem i višem – smiren je Sergej, koji je dodao još i ovo:

– Pričao sam s igračima… Ja kao trener uvijek želim igrati jake utakmice, s jakim protivnicima. Ne bojim se da će nas eventualno netko ‘nakantati’, čak sam i uvjeren da neće, jer mi kontroliramo utakmice u svim segmentima. Negdje zabiješ gol, negdje ga primiš, ali to je tako. Sigurno da je ovo jako optimistično na budućnost.

Gorička ekspedicija u Malmö je otišla u utorak ujutro, a povratak je planiran za srijedu navečer. A onda treba raditi dalje, bogatiji za jedno vrijedno iskustvo.

– Sad je pred nama povratak kući, u Goricu, čekaju nas sljedeće pripreme utakmice. Pred nama je puno posla. Prvo nam je važno da je kompletiramo, da budemo svi zdravi, to je jako, jako bitno, ali i da dočekamo pojačanja. Dovest ćemo sigurno tri pojačanja na pozicijama na kojima smo deficitarni, ali pritom mislim na igrače za prvih 11. Trebaju nam baš prava pojačanja, ne igrači koji će nam biti 15. ili 18. u rotaciji.

Govoreći o igračima koji su na probi, nakon 90 švedskih minuta nekako je najlakše izdvojiti dvojicu. Juraj Spudić, prošle sezone igrač Kurilovca, odigrao je vrlo dobru partiju na desnom boku, baš kao i Hrvoje Babec na zadnjem veznom. U nastavku su nastupili još i Maks Slunjski, također lani igrač Kurilovca, mladi Osječani Dragan Gagulić i Igor Blagojević, ali i kamerunski napadač Jacques Haman. Svi su oni dobili priliku na velikoj sceni.

– Nije tu problem utakmica, stalno govorim da je za njih puno veći problem trenažni proces. To su momci koji su igrali drugu i treću ligu, pitanje je u kakvom su trenažnom procesu dosad bili, ali zato i imamo tih deset dana, da ne reagiramo na prvu, da nas netko možda ne ‘prevari’. Iako, ima tu zanimljivih igrača. U prvom redu mislim na malog Babeca, koji mi se svidio od prvog treninga. Imao sam jako dobre informacije o njemu, inzistirao sam na tome da ga pozovemo i vidimo što može. Riječ je o 20-godišnjaku, razvojnom igraču, a takav je i mali Spudić, koji se ovoga puta jako lijepo prezentirao, iako nije igrao na svojoj poziciji. Ostali dečki imaju neke svoje limite, u prvom redu u smislu da im pripreme sigurno teško padaju. Za razliku od njih, momci koji su sa mnom zadnjih godinu dana znaju da ih čeka krvavi rad, ali to je i naša baza, iz koje smo izvlačili cijelu prošlu sezonu. Isto ćemo pokušati i ove sezone, jer bez prave fizičke spreme nemate šanse u prvoj ligi – analizirao je Jakirović pa se okrenuo jedinom dosadašnjem pojačanju, stoperu Maksu Ćeliću:

– Maksa poznajem već dvije godine, još iz vremena dok sam vodio Sesvete. Skrenuo je pažnju na sebe, gledali smo ga i u utakmici između njegova Varaždina i Šibenika, pa iskoristili trenutak. Bio je slobodan igrač, a kad je saznao da smo zainteresirani za njega, to je objeručke prihvatio. Jako sam zadovoljan za sad kako radi, a isto vrijedi i za Jovičića i Ljubisavljevića. Bit će to dobra konkurencija, pogotovo ako dovedemo još jednog stopera. To je ono što želimo, to je jedini način kako biti bolji. Mislim da će nam Maks biti od velike pomoći. Konstitucija je dobra, to je ono što se danas traži, a i godine su jako dobre. Ima tek 23, tako da se otvara čak i mogućnost da napravi transfer u budućnosti.

Goričani će iz Švedske kući doći u prvim satima četvrtka, no to ne znači da već istoga dana neće biti treninga.

– U četvrtak popodne ćemo trenirati, u petak također, a u subotu u 18 sati čeka nas utakmica protiv Radničkog iz Niša u Brežicama. Nakon toga nastavljamo po planu i programu, a u srijedu nas čeka utakmica u gostima kod Maribora, koji se priprema za pretkolo Lige prvaka. Subotu nakon toga konačno igramo kući, pred našom publikom, dolazi nam novi slovenski prvoligaš Tabor Sežana. Nadam se da ćemo uspjeti dogovoriti da tu odigramo dva puta po 60 minuta, iako očekujemo da će biti teško, da će se akumulirati umor. No sve je to po planu, imamo dovoljno vremena da se osvježimo, regeneriramo i spremni dočekamo prvo kolo prvenstva – govori Jakir.

– Najvažnije mi je da se oporave Marina i Suk, Miya nam je na Afričkom kupu nacija, a želimo mu da ostane što duže. Već u prvoj utakmici skrenuo je pozornost na sebe, ima puno upita, Čabraja nam se priključuje u ponedjeljak, a nadam se da će se riješiti i problemi s Musinom vizom, da će igrati u subotu u Brežicama – dodao je trener Gorice.

Spreman je i na odlaske, to je praktički neminovnost.

– Što se tiče odlaznih transfera, to će biti aktualno do 31. kolovoza u ponoć. Znamo da su na tržištu najzanimljiviji Lovrić, Kahlina, Čabraja i Zwolinski, a puno upita ima i za Cherifa, no njega sigurno nećemo pustiti. Bolje je da ostane još najmanje godinu dana, dodatno se dokaže i podigne svoju cijenu, jer smatram da će nam biti od velike koristi – zaključio je Jakirović.

Sport

Osam medalja za Karate klub Velika Gorica na turniru u Rijeci

U konkurenciji 637 natjecatelja iz četiri države, Karate klub Velika Gorica osvojio je tri zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.

Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).

Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).

Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.

Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VG Vatreni zapalili atmosferu novom navijačkom pjesmom „Vatreni“ pred SP u Americi

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.

Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.

VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.

Nastavite čitati

Najave

Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton

Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.

Objavljeno

na

Objavio/la

Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.

Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.

Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.

Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).

Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.

Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

na

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno