Jakir: Uh, moram biti zadovoljan…; Prelec: Ne znam kome smo se zamjerili…
Nevjerojatno je kako smo primili prvi gol, a kod drugog smo opet loše reagirali na ubacivanje iz auta, već peti put…, analizirao je trener Gorice Sergej Jakirović, dok je njegov kolega s klupe Istre, Ivan Prelec, pokušao pronaći riječi nakon ludog raspleta
Tako je svoj osvrt na sve ono što se događalo u petak na pulskoj Aldo Drosini započeo trener Gorice Sergej Jakirović. I zapravo rekao sve što je trebalo reći. Za detaljne i opsežne analize bit će i boljih trenutaka, teško je bilo sve to zbrojiti u jedan dojam samo nekoliko minuta nakon što je završila utakmica koja je počela golom domaćina, nastavljena izjednačenjem i novim vodstvom Istre, a završena nevjerojatnim golom Cherifa i velikom gužvom na terenu, u kojoj je sudjelovala većina igrača.
– Već na otvaranju promašili smo veliku šansu preko Hamada, a onda smo primili jedan neshvatljiv gol. Još mi nije jasno što se tu dogodilo. Lopta je letjela 70 metara, stalno sam čekao da netko izađe na Grujevića, a on je to lijepo primio, poveo, ubacio, Laukžemiš zabio… Šokiralo nas je to, nije jednostavno vratiti se kad u drugoj minuti dobiješ gol – priznao je Jakirović.
Put prema povratku tražila je Gorica sve do 38. minute i izjednačenja, gola Aleksandra Jovičića glavom.
– Da, tražili smo se do sredine prvog poluvremena. Stavili smo Istru pod pritisak, imali smo i neke šanse, a na kraju uspjeli zabiti iz kornera. U poluvremenu smo se dogovorili da pokušamo još više stisnuti, zabiti brzi gol, međutim umjesto toga smo primili drugi. Iz jednog brzog auta, što nam se ponavlja, čin mi se, peti put, no treba reći i da je Močinić jako lijepo pogodio – nastavio je vrtjeti film utakmice Jakir.
Uveo je Mathieua umjesto Dvornekovića nakon te 62. minute, potom i Babeca umjesto Hamada, u posljednjih desetak minuta i Šrolera umjesto Čanađije…
– Probali smo sve sa zamjenama, promijeniti tijek utakmice, staviti protivnika pod pritisak, no Istra se jako lijepo branila. I usput krala vrijeme, što je normalno, nema tu nikakvih zamjerki… Na kraju smo u toj ludoj završnici, kad praktički čekaš kraj, uspjeli izjednačiti tim golom Cherifa u 95. minuti… I moram biti jako zadovoljan što nismo izgubili utakmicu – nije okolišao Sergej.
Na terenu je po završetku utakmice došlo do velike gužve, no sve se ipak brzo smirilo… Foto: Duško Marušić/PIXSELL
Kad je sve već bilo gotovo, kao posljednji začin došla je situacija koja je mirisala na opću tučnjavu, no sve se brzo ipak smirilo.
– Normalno da su tenzije ogromne, visoke, da su igrači Istre ljutiti, pa dođe do takvih stvari. Pretpostavljam da je tako bilo, na temelju onoga što sam doživljavao kao igrač… Bitno je da nije bilo nikakvog udaranja, jer svima im je poslije bilo žao, a na kraju su se mirno razišli u svlačionice – zaključio je Jakirović.
A onda je na red došao njegov kolega, ali i prethodnik na goričkoj klupi Ivan Prelec. Zagrlili su se i prije i poslije utakmice, Jakir i Prela u odličnim su odnosima, ali raspoloženje im je ovoga puta bila potpuno drukčije.
– Teško je naći prave riječi u ovom trenutku, svima nam je zaista nevjerojatno teško. Ne znam kome smo se i kako zamjerili, ali očito se događa nešto što nam ne da da napravimo iskorak. Ulažemo užasno puno truda, a nikako da se to vrati. U tom smislu, jako je teško u ovom trenutku biti igrač Istre, trener Istre, član stožera… Međutim, sport svakodnevno piše nekakve romane, a tako je bilo i ovoga puta – rekao je uvodno Prelec.
Posljednju pobjedu s Istrom upisao je još davnog 3. kolovoza, od tog dana doživio sedam poraza i izborio šest remija, ali činjenica je da ga na njegovu putu sreća definitivno ne prati. Kao što ga, realno, nije pratila ni ovoga puta.
– Dobro smo otvorili utakmicu, zabili gol, a nakon toga smo u fazi napada prestali raditi ono u čemu smo dobri. Počeli smo preskakati igru, a to više odgovara Gorici, koja ima fizički snažnije igrače, zbog čega nismo uspjeli kontrolirati igru na terenu. U drugom poluvremenu to smo promijenili, uspostavili smo kontrolu utakmice, više ne nametnuli, no naravno da je nemoguće očekivati da Gorica, s obzirom na svoju kvalitetu, neće stvoriti poneku šansu. Nekako sam dojma da smo na kraju zaslužili ta tri boda koja, eto, ponovno nismo osvojili – uzdahnuo je Prelec.
Puno je nervoze prisutno u Puli, lokalni mediji udaraju na sve strane, bez previše smisla, ali udaraju… Navijači se ljute, misleći valjda da bi se s ovim igračima trebala igrati Liga prvaka, a Prela i njegov pomoćnik Cico Grlić u svemu tome pokušavaju balansirati. I raditi najbolji mogući posao.
– Jedino što možemo u ovom trenutku je nastaviti ‘rudariti’, druge nam nema, a ja vjerujem da ćemo u jednom trenutku uspjeti preokrenuti stvari u našu korist. Pa da i bodovno sve bude drukčije – uzdahnuo je još jednom za kraj.
Zaboravljeni identiteti: Kad su Turopoljem harali Partizan, Borac i Proleter…
Mnogi ljubitelji lokalnog nogometa tad nisu bili ni rođeni, ali oni stariji pamte kako su se zvali turopoljski nogometni klubovi u vrijeme bivše države. Imena su to koja su bila prikladna vremenu u kojem se živjelo…
Kad smo već kod partizana i ustaša, evo malo i turopoljskog nogometa u toj priči. Zašto ne, moderno je… A i svega se čovjek sjeti u tim silnim nogometnim pričama, na nogometnim kavama, s nogometašima i trenerima u društvu.
Jedan od protagonista tih priča, u onim trenucima kad je doma, svakako je i Dean Klafurić. Idealan odabir za gosta u prvoj emisiji “Prva liga” na City radiju u 2026. godini. Teme su bile raznolike, spomenuo je u jednom trenutku “Radnik i Udarnik, odnosno Gorica i Kurilovec”, a nakon toga se tema otvorila sama od sebe.
Fora je već prilično izlizana, ali ako ne znate što je bilo u turopoljskom nogometu u vrijeme bivše države, nek’ vam kaže Klaf.
– Mnogi to ne pamte, ali u vrijeme bivše države većina naših seoskih klubova imala je imena koja su tad bila normalna. Imali smo tako NK Naprijed iz Gradića, NK Budućnost iz moje Donje Lomnice, NK Napredak iz Velike Mlake, čak i NK Partizan iz Lukavca. Budući da se klub iz Laduča u to vrijeme zvao NK Crvena zvijezda, pamtim i okršaje Partizan – Crvena zvijezda usred Lukavca – sa smiješkom se djetinjstva prisjeća Klaf.
NK Radnik ponosno je nosio svoje ime sve do gašenja kluba 2009. godine
Uz Radnik i Udarnik, kao i ove koje je Klaf pobrojao, još je cijeli niz turopoljskih klubova nosio imena prikladna vremenu u kojem se živjelo. U Vukovini je tako lokalne kibice zabavljao NK Borac, u Okuju je uvijek neugodan domaćin bio NK Torpedo, a najstariji klub u Turopolju, iz mjesta koje se zove Turopolje, u to je doba bio NK Proleter. U susjednom Rakitovcu natjecala se NK Mladost, a isto ime nosio je i klub iz Obrezine, koji to nikad nije ni mijenjao.
Tu dolazimo do skupine klubova koji su ostali ono što su bili, a tu spada i NK Polet iz Buševca. U Kobiliću je i tad, kao i sad, egzistirao klub pod nazivom NK Vatrogasac, a na rubu ove kategorije je NK Turopoljac iz Kuča, čije ime ne spada u skupinu režimskih…
Kučani su se dosjetili kako izbjeći “režimsko” ime, pa su klubu 1957. nadjenuli ime NK Turopoljac
Četiri su kluba oduvijek nosila imena svojih toponima, tu grupu čine NK Mraclin, NK Buna, NK Kupa i NK Meštrica, što je bila neobična pojava u tim vremenima. I u bližoj i u široj okolici egzistirali su NK Sloboda iz Bukevja, NK Budućnost iz Leknena, NK Sloga iz Odre, ali i iz Lekenika, NK Bratstvo iz Hrašća, Jedinstvo iz Male Mlake…
I baš zato je vrlo posebna priča koja dolazi iz Dubranca. Tamo je, naime, postojao klub kojeg više nema, a zvao se – NK Croatia! Jedini klubovi na svijetu koji su se tako zvali bili su onaj iz Sydneya i ovaj iz Dubranca.
– Staviti ime Croatia i šahovnicu na grb kluba bilo je veliki problem. Nama je tada šahovnica puno značila i svi smo bili zagrizli za ideju Republike Hrvatske. Zbog toga smo proveli i noć u zatvoru, ali nismo posustajali, sve smo prebrodili i na kraju riješili. Uz kompromise, naravno – ispričao je u razgovoru za Kronike Velike Gorice Vinko Pavlečić, jedan od osnivača kluba iz Dubranca.
Goričani očekivano do pobjede u Osijeku, predstavio se i mladi Gruja…
Košarkaši Gorice uvjerljivo su pobijedili Vrijednosnice Osijek, posljednju momčad lige, sa svih 17 poraza ove sezone. Nije sve od početka išlo po planu, ali pobjeda je upisana, a šansu su dobili i mladi igrači…
Kod posljednje momčadi lige, Vrijednosnica Osijek, košarkaši Gorice slavili su rezultatom 81-57,ostvarivši jubilarnu desetu pobjedu ove sezone. I upravo pobjeda, uz sjajnu partiju mladog Petra Gruje, praktički je jedino što je vrijedno spomena s gostovanja u Osijeku.
Domaća momčad odlično je ušla u susret i povela 12-2, a visoki postotak realizacije Osječani su zadržali do kraja prve četvrtine, koju su dobili s 19-15. Druga četvrtina prošla je u rezultatskoj klackalici, da bi s minimalnom prednošću na veliki odmor otišli naši košarkaši (35-26).
U nastavku susreta do izražaja je došla kvaliteta goričkih igrača, koji su krajem treće četvrtine po prvi puta poveli s dvoznamenkastom prednošću (39-49), koju su do kraja utakmice povećali na konačnih plus 24.
– Čestitke objema ekipama. Mislim da smo drugo poluvrijeme bili bolji u svim segmentima i bitno je da smo dali priliku mladim igračima. Još jednom pohvale treneru Budimiru i cijeloj ekipi, koji zaslužuju biti ekipa godine, kao i trener godine u ovim teškim vremenima, gdje trener i ekipa pokušavaju održati sportski duh i ostaju do kraja – kazao je na kraju utakmice naš trener Damir Miljković.
Najbolji strijelac Gorice bio je Filip Kalajžić s 15 poena, kojima je pridodao 11 skokova. Uz njega, dvocifreni još Dramalija (14), Rimac (13), Ivanković (10) i Gruja, koji je uz deset poena imao i sedam skokova.
Posljedice cirkusa: Gorica čeka Vukovar bez trenera, ali i bez kapetana!
Gorica je bizarnim porazom (0-3) kod Lokomotive ostala bez bodova, a zahvaljujući odlukama suca Zdenka Lovrića i bez trenera na nekoliko utakmica, kao i bez kapetana za prvu sljedeću, iznimno važnu…
Prošla su sad već dva i pol dana, (ne)prospavane su već tri noći, ali i dalje ostaju repovi cirkusa kojeg je u petak navečer na Maksimiru režirao sudac Zdenko Lovrić. Arbitraža ovog iskusnog suca iz Đakova potpuno je obilježila utakmicu koju je Gorica rezultatski uvjerljivo izgubila (0-3), ali sam poraz u cijeloj je priči ostao u drugom planu upravo zbog Lovrića.
Sporan je prvi jedanaesterac za Lokomotivu, igranje rukom Kavelja u živom zidu nakon slobodnjaka do kojeg nije ni trebalo doći, jer Pršir nije napravio prekršaj u toj situaciji. Sporno je i to što mu je kod oba jedanaesterca za Goricu bila potrebna pomoć VAR-a, što će reći da je izostala odlučnost koja je bila prisutna pri pokazivanju na bijelu točku u korist “lokosa”… Nećemo, međutim, ići u teorije zavjera i tvrditi da je Lovrić želio oštetiti Goricu, jer situacija koja se dogodila na izmaku poluvremena pokazala je da čovjek jednostavno loše radi svoj posao.
Prvo nije sudio prekršaj nad Pajačem, nakon čega je Gorica jurnula u kontru, a on – označio kraj?! Trener Mario Carević potpuno je izgubio kontrolu, svašta izgovorio Lovriću, ali teško mu je i zamjeriti… Dobio je crveni karton, nije mogao s klupe voditi nastavak ove utakmice, a neće ih moći voditi ni još nekoliko, a utakmica je otprilike tu negdje potpuno unišena.
– S jedne strane mi je drago što Car ima problema problema s kukovima pa nije mogao stići Lovrića u poluvremenu. S druge strane mi ne bi bilo žao da ga je malo čvaknuo. Teško je pričati o nogometu pored Zdenka Lovrića. Prije par mjeseci bio je glavni akter utakmice Hajduka i Vukovara i tad sam mu poželio da ode. Međutim, ne da se. Ima se tu, je li, sedamsto ili osamsto eura po utakmici – govorio je analitičar Joško Jeličić u studiju MaxSporta, nastavljajući u istom tonu.
– Mislim da bi većina trenera, evo i ja ću participirati da skupimo za otpremninu da on otiđe. On je jedan od zadnjih relikata one mračne i tužne sudačke prošlosti. Imam dobar odnos Marijanom Kustićem, nikad ga nisam ništa tražio, znam da se ne želi miješati u suđenje, ali s tog aspekta mora nešto napraviti jer ovo više nema smisla. Layec živi u Francuskoj i, ako ne zna što je bilo, trebao bi mu Kustić reći jer te stvari mora rješavati. Lovrić je ovu utakmicu uništio. Govorio sam prije Careviću da se mora smiriti, ali to je nemoguće u ovoj situaciji. Kavelj se u živom zidu drži za ono što Lovrić nema i proširi obujam za 1,4 centimetra i to je kazneni udarac!? Uništio je utakmicu – dodao je Jeličić.
Ogled Gorice i Lokomotive pretvorio se u nogometni cirkus kojeg je teško zaboraviti… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Gorica je tako, u velikoj mjeri zahvaljujući upravo 44-godišnjem sucu iz Đakova, ostala bez bodova, za sljedećih nekoliko utakmica i bez trenera na klupi, ali i bez – kapetana! Jurica Pršir, naime, napucao je loptu nakon što je Lovrić svirao taj bizaran kraj poluvremena i za to je nagrađen žutim kartonom. Četvrtim, eliminirajućim za utakmicu protiv Vukovara. Nakon svega što se događalo ovoga vikenda, silno bitnu utakmicu protiv Vukovara, jer ulog je u ovom slučaju točno duplo veći nego obično.
Gorica ima četiri boda više, pobjedom bi otišla na velikih sedam, i zato treba učiniti apsolutno sve da do pobjede i dođe. Svaki drugi scenarij ponudio bi razlog za laganu paniku, pogotovo onaj najlošiji mogući, koji bi značio prilazak Vukovaraca na samo bod zaostatka…
Vrijeme je za potpunu mobilizaciju. I da se, kako je to lijepo sročio Joško, krenu skupljati pare…
Atletičari AK Turopolje imali su aktivan i uspješan trkački vikend, s nastupima na više cestovnih i trail utrka širom Hrvatske. Najvažniji nastup bio je u Slavonskom Brodu, gdje je klub sudjelovao na svojoj prvoj ekipnoj utrci u Hrvatskoj atletskoj cestovnoj ligi.
Na utrci na 10 kilometara nastupilo je ukupno 13 članova kluba. Najbolji plasman među muškarcima ostvarili su Bojan Šebrek i Josip Martinović, koji su u cilj ušli jedan za drugim s vremenom 40:05, zauzevši 32. i 33. mjesto. Darko Radić završio je utrku za 41:07, što mu je donijelo 40. mjesto ukupno, ali i treće mjesto u kategoriji M50. U ženskoj konkurenciji posebno se istaknula Vedrana Janjić, koja je s vremenom 44:51 osvojila ukupno šesto mjesto i donijela klubu vrijedne bodove. Nastupile su i Edita Grgić, Petra Paulić, Ivanka Potočnik te kadetkinja Vanja Vlašić, koja je također uspješno završila zahtjevnu dionicu.
Članovi kluba trčali su i na Varaždinskim zimskim utrkama, gdje je Zvonimir Bradić završio utrku na 10 kilometara, dok je Manuela Bradić nastupila na kraćoj dionici od pet kilometara.
Posebno zahtjevan nastup imao je Marijan Malčević, koji je sudjelovao na trail utrci Visočica Sky Snow. Na stazi dugoj 11 kilometara, s oko 1100 metara uspona i ciljem na snijegom prekrivenom vrhu Visočice, utrku je završio za 1 sat, 58 minuta i 20 sekundi.
Europsko prvenstvo za kadete, juniore i U21 uzrast završeno je u Limassolu na Cipru, a boje Hrvatske i Velike Gorice u juniorskoj konkurenciji do 59 kilograma branila je Katja Braica iz Karate kluba Velika Gorica.
Nakon slobodnog prvog kola, Braica je u drugom kolu uvjerljivo pobijedila predstavnicu Bugarske rezultatom 9:1. U toj borbi zadobila je udarac koji je utjecao na njezin nastup u sljedećem meču. U trećem kolu vodila je izjednačenu borbu protiv talijanske predstavnice, a nakon rezultata 1:1 o pobjednici je odlučilo preglasavanje sudaca, koje je ovaj put bilo na strani Talijanke.
“Iako su bila visoka očekivanja od Katje od strane kluba, stručnog stožera, i naravno nje same, mi smo jako ponosni na nju i njezine borbe jer velika je stvar uopće nastupiti na Europskom prvenstvu i predstavljati Hrvatsku i svoj grad Veliku Goricu”, poručuju iz kluba.