Sport

Jakir protiv “svojih”: U Gorici stvorio ime, protiv Gorice spašava poziciju

U trenucima kad je Sergej Jakirović postao trener Gorice, Dinko Jeličić bio je tri i pol tisuće kilometara daleko, u živopisnom Kuvajtu. U nedjelju od 17.15 sati ići će jedan na drugoga, svatko sa svojim problemima, željama i ciljevima…

Objavljeno

prije 2 godine

3. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je 18. lipnja 2018. godine mladi, u tom trenutku 41-godišnji trener Sergej Jakirović naslijedio Ivana Preleca i preuzeo klupu Gorice, nakon što je uspješno vodio drugoligaša Sesvete, njegov tri godine stariji kolega Dinko Jeličić bio je tri i pol tisuće kilometara daleko. Taman je bio preuzeo U-23 reprezentaciju Kuvajta, što mu je bio prvi posao nakon prvoligaškog debija na klupi Rudeša.

Kad je 24. veljače 2020. godine nešto manje mladi, u tom trenutku 43-godišnji Sergej Jakirović otišao s klupe Gorice, Dinko Jeličić bio je puno bliže, u svom zagrebačkom domu, u iščekivanju nove prilike, odnosno novog posla. Nepune četiri godine poslije putevi im se spajaju, jer ove će nedjelje Sergej i Dinko biti na nekoliko metara razdaljine, ovoga Jakirović na klupi Dinama, u čijoj je omladinskoj školi njegov kolega i suparnik pekao svoj trenerski zanat, a Jeličić na klupi Gorice, koja je njegova kolegu i suparnika lansirala u trenersku orbitu.

Bit će to njihov drugi međusobni okršaj ikad, prvi nakon onog jesenskog, u kojem je ispisana povijest. Upravo je Sergej Jakirović trebao doći s Dinamom u Veliku Goricu, na stadion koji mu je godinu i pol dana bio dom, da bi Gorica učinila ono što nikad ranije nije uspjela učiniti – pobijedila Dinamo! I upravo će se na to Jakir referirati u predvečerje goričkoga gostovanja na Maksimiru.

– Čeka nas suparnik koji je za nas tvrd orah. Ove sezone još nismo uspjeli dobiti Goricu, teško osvajamo bodove protiv njih, tako da nam motiva neće nedostajati. Spremni smo na sve što nas čeka, zadovoljan sam kako smo trenirali i očekujem tri boda iz ove utakmice – kazao je Jakirović uoči dolaska “njegovih” Goričana.

I tu je, otprilike, završio s bilo kakvim spominjanjem svoga bivšega kluba, jer ima i više nego dovoljno svojih problema. Dinamo je u teškom trenutku što se forme tiče, a treneru “modrih” svaka sljedeća utakmica je kvalifikacijska.

– Bavimo se isključivo sobom i našim problemima. Imamo još dosta prostora za poboljšanja u igri, ali imamo i dobru atmosferu u svlačionici. Ovo smo vrijeme iskoristili kako bismo popravili detalje u igri za koje smo u analizi vidjeli da nam nedostaju – kazao je Jakirović.

Iz momčadi koju je vodio tijekom svoga mandata u Gorici do danas je ostao jedino još Krešimir Krizmanić, kojem je upravo on ponudio prve prvoligaške minute. S druge strane, u dresu Dinama bit će Velikogoričanin Dario Špikić, dok će uz Jakira na klupi sjediti i Marin Ivančić, vjerni suradnik koji je u Turopolju također ostao zapamćen isključivo po dobrome. U međuvremenu je Sergej vodio Maribor, Zrinjski i Rijeku, dogurao do Dinama, pa se našao u situaciji u kojoj postoji realna opasnost da mu upravo Gorica bude i posljednji protivnik u ulozi trenera kluba iz Maksimira.

Dođe li doista do takvog raspleta, to će značiti da je Gorica prekinula svoj negativan niz i da je napravila čudo u Maksimiru. Na travnjaku samo nekoliko desetaka metara daleko od onog na kojem je Gorica nedavno odradila i neke treninge, u trenucima kad je naš stadion bio okovan snijegom. U prijevodu, to znači da su odnosi između dva kluba na visokoj razini, vrlo korektni, čak i prijateljski, velikim dijelom vjerojatno i zbog odnosa kojeg Jakir ima sa svojim Goričanima, ali u nedjeljnih 90 minuta to neće previše značiti.

Dapače, u nedjelju od 17.15 sati svatko će brinuti svoje brige, tražiti neki svoj način da se izvuče iz lošeg rezultatskog trenutka. I pritom nitko iz goričke delegacije neće poželjeti treneru Jakiroviću ništa loše, daleko od toga, ali istovremeno će svi željeti napraviti sve što je u njihovoj moći da mu zakompliciraju život.

Jednako kao što će i Jakir, tri godine, jedanaeset mjeseci i deset dana nakon što se rastao s Goricom, istovremeno željeti Gorici sve najbolje, ali i pokušati napraviti sve što je u njegovoj moći da produži negativan niz kluba u kojem se afirmirao kao trener.

Eto, i to je nogomet…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.