Sport

Jakir dočekao proljeće: ‘I mene živo zanima kako ćemo izgledati bez Belog’

Puno se bolje poznajemo nego ljetos, brojčano smo jači, a Atiemwena ćemo pokušati nadoknaditi momčadski. Rumunj Ronaldo donosi nam ono što nam je nedostajalo, atmosfera je sjajna i ja sam optimist uoči Rijeke, kaže trener Gorice Sergej Jakirović

Objavljeno

prije 6 godina

2. veljače 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka proljetnog dijela prvenstva, do prve utakmice protiv Rijeke na Rujevici (nedjelja, 17.30 sati), sad se već, vojničkim riječnikom rečeno, broji sitno. Trener Sergej Jakirović odveo je momčad u Medulin, plan je bio da se u subotu gorička ekspedicija prebaci u Opatiju, ali od toga neće biti ništa. Za Rijeku će se krenuti izravno iz Medulina, u kojem je Jakir posljednih dana dotjerivao posljednje detalje u igri svoje momčadi.

– Sad kad smo u posljednjim danima priprema mogu reći da je sve prošlo jako dobro! Odradili smo sve što je bilo zamišljeno, a mimoišle su nas i ozljede, što je posebno važno. Osim, naravno, u slučaju Matije Špičića, koji se dugo mučio s bolovima u leđima, išao i preko granice boli, a sad će valjda i to biti riješeno. Nadam se da će nam se priključiti već sljedeći tjedan – javio se Sergej iz Istre.

Druge su ovo prvoligaške pripreme koje je odradio s momčadi, bitno drukčije nego one ljetne.

– Teško je to i uspoređivati, tad smo se kompletirali sve do 15. rujna, kad nam je došao Oboabona, a sad smo ipak puno duže zajedno, puno se bolje poznajemo i ja bih rekao da je situacija puno bolja nego ljetos. Optimist sam u svakom slučaju, svjestan sam da će nas i protivnici sad malo drukčije gledati, ali spremni smo na to. Ovih zadnjih pet, šest dana iskoristili smo da se još malo zbližimo, da ionako dobra atmosfera postane još bolja, a radili smo i na nekim detaljima u igri u jako dobrim uvjetima – ističe Jakirović.

Sergej Jakirović na pripremama je odradio sve zamišljeno. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Ključna promjena u odnosu na jesen svakako je odlazak Iyayija Atiemwena, prvog igrača Gorice u prvoj polovici prvenstva. Među navijačima i simpatizerima puno je dvojbi kako će izgledati Gorica bez Belog, a puno drukčije nije ni kod trenera…

– Iskreno, i mene živo zanima kako će momčad reagirati sad kad njega više nema. Riječ je o igraču koji je zabio sedam i namjestio četiri gola, ali donosio nam je on i puno više od toga. Nedostajat će nam, to je sigurno, no pokušat ćemo ga momčadski nadoknaditi. U pripremnim utakmicama to je izgledalo dosta dobro, zabijali smo puno golova, malo primali, ali naravno da su prvenstvene utakmice druga priča. Bit će prilike za neke druge igrače, za neke koji su jesenas manje igrali, svi imaju šansu pokazati mi da sam pogriješio što im nisam davao više minuta – govori trener Gorice.

Cherif Ndiaye, senegalski napadač, već se potpuno uklopio u momčad, a u četvrtak navečer momčadi se priključio i Rumunj Ronaldo Deaconu, igrač koji je došao kako bi bio pravo, veliko pojačanje.

– Znam puno o njemu, temeljito smo ga pratili i gledali, a znamo ga i s ljetnih priprema, kad smo igrali protiv njegove bivše momčadi. I tad je pokazao kvalitetu, a ja bih rekao da je Ronaldo igrač kakav nam je nedostajao. Jak je na lopti, zna podvaliti loptu napadačima, dobro se kreće između linija, a ima i ono što je u modernom nogometu iznimno važno, sjajan prekid. Lijeva noga mu je nevjerojatna, pokušat ćemo te njegove kvalitete iskoristiti na najbolji mogući način. Siguran sam da će se brzo uklopiti, već smo naviknuti na tu multinacionalnost u svlačionici i vjerujem da ni s njim neće biti problema. Upoznali smo se, razgovarali, ovako na prvu mi se čini da smo ‘legli’ jedan drugome, ali naravno da će teren biti jedino mjerilo. Zna gdje je došao, da je momčad već formirana, da je bila uspješna u prvom dijelu sezone, no imat će sigurno priliku pokazati što zna – kaže Jakirović.

Osim što su osvježenje donijeli Cherif i Ronaldo, donijet bi ga mogli i igrači koji su jesenas bili u drugom, pa čak i trećem planu.

– Martin Šroler će, recimo, sigurno dobiti veću minutažu, na njemu je da je iskoristi, a ja vjerujem da će tako i biti. Moramo biti jako pažljivi s njim, ne voditi se onim glupostima koje kažu da će on zamijeniti Belog. To je nemoguće, nije realno, ali ima svoje kvalitete i za njega radi vrijeme. Jednako kao i za Krešu Krizmanića, koji je puno pokazao u ovim pripremnim utakmicama, a njim dvojica su i pokazatelj za sve naše juniore kojim putem treba ići. Točnije, pokazatelj da je moguće pravim pristupom doći do svoje šanse – rekao je Jakirović i nastavio:

– U prvom dijelu prvenstva Kristijan Lovrić je ulazio s klupe, i on sad ima priliku pokazati da je u stanju konstantno igrati na visokoj razini, a puno očekujem i od Miye. Sad se potpuno uklopio u naš režim i način rada, očekujem da će nam donijeti puno više nego u prvom dijelu sezone.

U glavi, naravno, već ima momčad koja će se suprotstaviti Rijeci u nedjelju, na terenu na kojem je Gorica odigrala i svoju prvu, povijesnu prvoligašku utakmicu. Tog 28. srpnja Rijeka je slavila 2-0 protiv jedne bitno drukčije Gorice…

– U tim trenucima nismo znali što možemo očekivati, svakakvi scenariji prolazili su kroz glavu, razmišljao sam i što će biti ako rano primimo gol… Sad to više nije tako, znamo tko smo, što smo i kakvi smo, puno smo duže zajedno, puno se bolje poznajemo. Naravno, Rijeka je favorit unatoč svemu tome, bila bi i da se igra u Velikoj Gorici, ipak je tu riječ o momčadi koja se bori za drugo mjesto. Gledao sam Riječane u remiju sa Slaven Belupom (1-1) u srijedu, vidio sam izjednačenu utamicu, no svjestan sam da će oni protiv nas vjerojatno dominirati, diktirati neke stvari na terenu… Ali opet, uvijek ću reći da je u našoj ligi svaka utakmica 50-50, da tu odlučuju detalji. Tako će biti i u nedjelju – vjeruje trener Gorice.

U prvom kolu prvenstva Gorica je izgubila 2-0 od Rijeke koju je tad vodio Matjaž Kek

Priključuje se treninzima sve ozbiljnije dugo ozlijeđeni Nemanja Ljubisavljević, a u ponedjeljak iz Poljske stiže Michal Maslowski, također povratnik nakon ozljede. Njihovim povratkom dodatno će se pojačati konkurencija, iz ove perspektive čini se da neće biti lako ući ni među 18 igrača u zapisniku.

– Ha, tako bi moglo biti, ali ne znam trenera koji ne bi volio da je u takvoj situaciji. Zato se i kaže da od viška glava ne boli. Brojčano ćemo biti jači nego na jesen, no s dečkima koji se vraćaju iz ozljeda treba biti jako oprezan. Ne daj Bože da se ponovi neka ozljeda, zato ćemo ih polako uvoditi, kroz prijateljske utakmice tijekom tjedna, pa ćemo vidjeti kad će nam se moći priključiti u punom smislu – kazao je Sergej, koji se nada i još ponekom pojačanju.

– Aktualna je potraga za krilnim igračem, brzim i jakim u igri ‘1 na 1’, a nešto imamo i na radaru. Radimo na tome svakodnevno, no moramo biti svjesni i da su se uvjeti sad malo promijenili. Nakon što prodaš igrača za novac za koji smo mi prodali Atiemwena, odmah te drukčije gledaju i drugi klubovi, i igrači, što je i normalno. Naravno, mi nećemo iskakati iz okvira, ni ja ne želim da dovedemo igrača koji će biti bitno plaćeniji nego naši najplaćeniji igrači, jer time bismo došli u opasnost da se naruši ova sjajna atmosfera koju imamo. Čak bih osobno volio da taj igrač bude razvojni, netko tko može napredovati u budućnosti, ali tek ćemo vidjeti kako će se ta cijela priča rasplesti – ističe Jakir.

U Medulinu ovih dana nije bilo puno prilike za posebno sadržajan društveni život, sve se svodi na treninge, potragu za koncentracijom i druženje s igračima iz klubova koji su također na pripremama u ovom istarskom gradiću.

– Došao je u četvrtak ovdje i Slaven Belupo, od ranije je s nama još nekoliko klubova, između ostalih i Zrinjski, kojeg vodi Baka Slišković, moj izbornik. On me pozvao u reprezentaciju BiH, a nismo se vidjeli već 13 godina. Kaže mi da prati Goricu, da ga jako zanima kako ćemo izgledati na proljeće, kao što zanima i mene. No uvijek ističem da je najvažnije da u svakom trenutku dajemo sve od sebe. Bude li tako, prepoznat će to i naši navijači, a za mene je to ključna stvar – završio je svoj “medulinski raport” uspješni trener Gorice.

S nadom, naravno, da će proljeće biti barem jednako uspješno kao jesen. Bez Belog, s momčadi koja je doživjela blagi “facelifting”, ali i s puno optimizma. Počevši od Rijeke.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews Rijeka sergej jakirović

Sport

Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne

Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.

Objavljeno

prije 3 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.

– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.

U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.

Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.

– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.

Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.

Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.

Nastavite čitati

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

prije 4 sata

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 6 sati

22. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Sport

Buna jesenski prvak kolo prije kraja

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Sljedećeg vikenda (23./24.11.2024.) utakmicama 15. kola završava jesenska polusezona u Jedinstvenoj 1.županijskoj nogometnoj ligi. Jesenski prvak je Buna, neovisno o rezultatima zadnjeg kola, jer ima prednost od 4 boda ispred Lonje i pet više od trećeplasiranog Rakovca.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dinamo Hidrel je zahvaljujući odličnim rezultatima (od 8. do 14. kola) stigao na visoku 5. poziciju, zajedno s novim trenerom Stivenom Žitnikom. Posavec je u gornjem dijelu ljestvice s 23 boda na 7. mjestu, a Mladost Obrezina je s najmlađom momčadu u ligi na sigurnom 10. mjestu s 18 bodova. Dojam je da Turopolje bolje igra nego što to pokazuje plasman na 12. mjestu.

Velika Gorica, 21.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 15. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vatrogasac je na 15. mjestu s jednom pobjedom i jednim remijem, a Kupa ima samo jedan bod na zadnjem mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025.

Rezultati 14. kola (16./17.11.2024.): Jamnica – Buna (Mala Buna) 1:3, Dinamo Hidrel (Novo Čiče) – Vatrogasac (Kobilić) 2:0, Posavec (Orle) – Turopolje (Turopolje) 0:0, Mladost Obrezina – Milka Trnina (Vezišće) 2:0, Pribić (Pribić) – Kupa 3:0, Rakovec (Rakovec) – Graničar Tučenik 1:1, Lonja – Pušća 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Dinamo Jakovlje 0:3.

Redoslijed: 1. Buna 34 (14 11 1 2 25:9), 2. Lonja 30, 3. Rakovec 29, 4. Pušća 25, 5. Dinamo Hidrel 24 (14 7 3 4 28:22), 6. Dinamo Jakovlje 24, 7. Posavec 23 (14 7 2 5 26:17), 8. Pribić 22, 9. Graničar Tučenik 19, 10. Mladost Obrezina18 (14 5 3 6 26:20), 11. Jamnica 18, 12. Turopolje 16 (14 4 5 5 16:20), 13. Ban Jelačić (B) 14, 14. Milka Trnina 12, 15. Vatrogasac 4 (14 1 1 12 12:39), 16. Kupa 1 (14 0 1 13 9:39).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Otvoreno novo igralište u Lazini Čičkoj

Objavljeno

prije 1 dan

21. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Novo igralište u Lazini Čičkoj otvoreno je jučer (srijeda, 20.11.2024.) malonogometnim susretom između Reprezentacije Grada i Malonogometnog kluba Lazina. Lokacija je ostala ista, sada je umjesto trave asfalt, ovo igralište je trajnije i lakše ga je održavati.