Sport

Izdavanjem knjige, Dinamu iz Novog Čiča je sačuvana povijest

Objavljeno

prije 5 godina

12. prosinca 2020.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Autor je Mato Paviša, Nikola Šimac prvi mentor konačne objave

U srijedu, 10. prosinca 2020. godine konačno je tiskan prvi dio knjige o NK Dinamu iz Novog Čiča. Zašto konačno? Autor Mato Paviša je s pisanjem krenuo još prije gotovo 15 godina. Nakon dvije mukotrpnog rada, obrađeno je vrijeme od osnutka Dinama Čiče 1948. godine pa negdje do završetka Domovinskog rata. Zašto se nije išlo dalje? Tada još nije bilo računala ni interneta u široj domeni pa je taj posao bio vrlo težak za stariju osobu. Predviđeno je da možda netko mlađi nastavi, ali nije se pronašao nitko. Zašto ranije nije objavljen prvi dio knjige? Nije bilo zainteresiranih. Nešto je pokušavao predsjednik MO Novo Čiče poduzetni Nikola Šimac ali nije bilo konkretnije podrške u klubu ali i šire.

Zašto je sada, nakon puno godina, Nikola Šimac opet vrlo važna karika u čitavoj priči o knjizi? Zbog upornosti i uvažavanja važnosti trenutka. Mnogi svjedoci i osnivači Dinama u međuvremenu su napustili ovaj svijet, generacije su se izredale i prošlost kluba bila je upitna što se opstojnosti i autentičnosti tiče. Srećom, autor je sačuvao rukopise, urednik Aleksandar Saša Božić i supruga mu Barica posložene materijale. Nikola Šimac kao predsjednik Mjesnog odbora Novo Čiče zatražio je podršku aktualne predsjednice Dinamo Hidrela Ivane Cesarec i supruga Gorana. Također Ervina Kolarca, dogradonačelnika Velike Gorice, danas obnašatelja dužnosti prvog čovjeka Grada. Sada je Šimac ipak naišao na logično razumijevanje i podršku. Netko je konačno želio razumjeti da je klub bez svoje povijesti. Kao čovjek kojem nije zabilježen dan rođenja, pa onda nije ni kršten, pa nije poznato što je radio u svom odrastanju, kako se školovao, što je i kada stvorio sebi i drugima… Zbog gore navedenog i drugih aktivnosti, iskoristili smo izdavanje knjige i porazgovarali s predsjednikom MO Novo Čiče Nikolom Šimcem za City portal. O nogometu, ali i drugim važnim temama za Novo Čiče.

Kako je došlo do izdavanja knjige o NK Dinamo Hidrel?

Šimac: ” Ideja da se povijest našeg Novog Čiča zabilježi na stranicama monografije stara je više od desetljeća. Inicirao sam ju kao vijećnik prvog poslijeratnog VMO Novo Čiče, na čelu s dr. Dragom Čengićem. Ideja monografije o povijesti Čiča je prihvaćena i prepoznata kao nužnost, kako bi se na jednom mjestu objedinila bogata povijest našeg naselja i svih udruga koje u njemu djeluju te tako spasila od zaborava. Jedna od tih udruga je i nogometni klub NK Dinamo Hidrel. Zahvaljujući mukotrpnom i predanom radu našeg sumještana Mate Paviše, prikupljene su vrijedne fotografije, zapisi i svjedočanstva od vremena prve nogometne lopte u Čiču do novijih dana. Pokazalo se da povijest kluba ne stane u dijelove monografije, već zaslužuje čitavu knjigu. I tako je nastala knjiga o NK Dinamo Hidrel, nadamo se samo prvi dio.”

Tko je sve zaslužan za objavu knjige?

Šimac: ” Za izdavanje monografije kluba najzaslužniji su autor Mato Paviša, koji je prikupio vrijedne materijale o povijesti kluba. Ivana Cesarec, predsjednica NK Dinamo Hidrel, koja je dala punu podršku izdavanju, Aleksandar i Barica Božić, koji su monografiju uredili i pripremili za tisak (uredništvo, lektoriranje i nakladništvo). Svakako Grad Velika Gorica, na čelu s vršiteljem dužnosti gradonačelnika i bivšim igračem kluba Ervinom Kolarcem. Mjesni odbor je također podržao izdavanje monografije.

Nikola Šimac bio je igrač Dinama Čiče pa i u jednoj sjajnoj mladoj generaciji domaćih fakina. Trener mu je bio i autor knjige. Koliko dugo ste predsjednik MO i što je sve za vašeg djelovanja napravljeno?

Šimac: ” Predsjednik MO Novo Čiče sam već treći uzastopni mandat, skoro 12 godina. U tih 12 godina je Novo Čiče napredovalo od manjeg naselja do pravog prigradskog modernog njesta sa svim važnijim sadržajima. Najvažniji događaj za Čiče je svakako otvorenje osnovne škole sa sportskom dvoranom, za koju smo se borili više od 15 godina, najviše kroz lokalno glasilo, Čičke novosti. Zahvaljujući upornom radu postignuto je da se ne širi škola u Vukovini, već da se prepozna Novo Čiče kao idealna lokacija za novu školu. Osim škole, nakon višegodišnjih napora, postigli smo da se u Čiču otvori ljekarna i ambulanta. Uz pomoć obitelji Večković, Grada i ŠRU Odra uređeno je jezero Ježevo iz zapuštene šljunčare u današnji sportsko-ribolovni centar. No to nije kraj. U planu su mnogi drugi vrijedni sadržaji na jezeru Ježevo, za čiju realizaciju su već postavljeni kvalitetni temelji. Nastavljeno je uređenje nekadašnjeg smetlišta u ŠRC Želin, navažanjem i uređenjem zemljišta te dovođenjem sportsko-rekreacijskih sadržaja. Potaknuli smo izdavanje lokalnog glasila Čičke novosti, koje više od deset godina bilježi povijest našeg naselja. Zahvaljujući angažmanu MO i građana koji su podržali ideju, Čiče je bilo proglašeno tri puta najljepšim naseljem Grada Velike Gorice i jednom Zagrebačke županije. Uz to spomenimo da se naselje redovito održava pa su tako asfaltirane četri ulice i najveći dio glavne prometnice u samom mjestu, obnavljane autobusne stanice, održavani parkovi i zelene površine, obnovljen povijesni drvored u centru naselja, riješene upojne grabe i plavljenje prometnice u centru… Spriječili smo gradnju termoelektrane na ulazu u Čiče, kao projekta štetnog za buduću viziju uređenja jezera Čiče. Uz pomoć udruga iz mjesta i Grada uspjeli smo pokrenuti izgradnju novog vatrogasnog doma i kulturnog centra, na kojima su radovi u toku. Uz pomoć udruga pokrenuli smo i dugi niz godina održavali manifestacije Ivanje u Čiču i Božićna priča. Nažalost, ove godine nisu održane zbog pandemije COVID-19. Sve ovo rezultat izvrsne suradnje MO i uduruga iz kraja, kao i mukotrpnog rada i brojnih dopisa, sastanaka i promišljanja o viziji budućnosti naselja. Praktično svaki važan detalj u naselju je pokriven dopisima, a realizacija se odvija sukladno mogućnostima.

Planirate li se, nakon svih ovih godina i ostvarenja, ponovno kandidirati za predsjednika MO Novo Čiče ili ste se zasitili društvenog rada? Što biste željeli postići u novom mandatu?

Šimac: “Predsjednik MO Novo Čiče sam već treći uzastopni mandat, skoro 12 godina. U tih 12 godina je Novo Čiče napredovalo od manjeg naselja do pravog prigradskog modernog njesta sa svim važnijim sadržajima. Najvažniji događaj za Čiče je svakako otvorenje osnovne škole sa sportskom dvoranom, za koju smo se borili više od 15 godina, najviše kroz lokalno glasilo, Čičke novosti. Zahvaljujući upornom radu postignuto je da se ne širi škola u Vukovini, već da se prepozna Novo Čiče kao idealna lokacija za novu školu. Osim škole, nakon višegodišnjih napora, postigli smo da se u Čiču otvori ljekarna i ambulanta. Uz pomoć obitelji Večković, Grada i ŠRU Odra uređeno je jezero Ježevo iz zapuštene šljunčare u današnji sportsko-ribolovni centar. No to nije kraj. U planu su mnogi drugi vrijedni sadržaji na jezeru Ježevo, za čiju realizaciju su već postavljeni kvalitetni temelji. Nastavljeno je uređenje nekadašnjeg smetlišta u ŠRC Želin, navažanjem i uređenjem zemljišta te dovođenjem sportsko-rekreacijskih sadržaja. Potaknuli smo izdavanje lokalnog glasila Čičke novosti, koje više od deset godina bilježi povijest našeg naselja. Zahvaljujući angažmanu MO i građana koji su podržali ideju, Čiče je bilo proglašeno tri puta najljepšim naseljem Grada Velike Gorice i jednom Zagrebačke županije. Uz to spomenimo da se naselje redovito održava pa su tako asfaltirane četri ulice i najveći dio glavne prometnice u samom mjestu, obnavljane autobusne stanice, održavani parkovi i zelene površine, obnovljen povijesni drvored u centru naselja, riješene upojne grabe i plavljenje prometnice u centru… Spriječili smo gradnju termoelektrane na ulazu u Čiče, kao projekta štetnog za buduću viziju uređenja jezera Čiče. Uz pomoć udruga iz mjesta i Grada uspjeli smo pokrenuti izgradnju novog vatrogasnog doma i kulturnog centra, na kojima su radovi u toku. Uz pomoć udruga pokrenuli smo i dugi niz godina održavali manifestacije Ivanje u Čiču i Božićna priča. Nažalost, ove godine nisu održane zbog pandemije COVID-19. Sve ovo rezultat izvrsne suradnje MO i uduruga iz kraja, kao i mukotrpnog rada i brojnih dopisa, sastanaka i promišljanja o viziji budućnosti naselja. Praktično svaki važan detalj u naselju je pokriven dopisima, a realizacija se odvija sukladno mogućnostima.

Sve što je nabrojano gore, postignuto je zahvaljujući ljubavi prema ljudima, zavičaju i domovini. Zahvaljujući podršci, ponajprije obitelji i naših vrijednih Udruga, a potom i dobrih ljudi iz kraja, što mi je glavna inspiracija za rad, postigli smo mnogo, a možemo i još više. U novom mandatu se nadamo zaokružiti viziju razvoja naselja završetkom izgradnje vatrogasnog doma i kulturnog centra i uređenjem nekadašnje škole u dječji vrtić, za što su ostvareni svi preduvjeti i čeka se samo realizacija.

Najveća nam je želja da se uredi jezero Čiče te dovede kanalizacija. Veliki napori se ulažu u prepoznavanje važnosti jezera Čiče i početak njegovog uređenja u sportsko-rekreacijski centar, kao najveći potencijal naselja, Grada i Županije. Po pitanju kanalizacije smo jako žalosni što nismo obuhvaćeni prvim krugom Aglomeracije te se nadamo da će Grad iznaći snage da i Novo Čiče i ostala pripadajuća naselja spoji u kanalizacijsku mrežu u što skorijem roku. Dodatno bismo željeli aktualizirati pitanje zadnjih ostataka nekadašnje tvornice Thurn und Taxis i to ruševno zdanje staviti u korisnu svrhu. Time bi se riješila zadnja velika problematična točka naselja. Nadamo se da će mještani prepoznati važnost ovih projekata te me podržati u još jednom mandatu, u kojem bi se nastavili zdušno boriti rame uz rame sa našim vrijednim udrugama za njihovu realizaciju” – zaključak je poduzetnog i ambicioznog Nikole Šimca, uz napomenu da je za mnogo toga glavnu ulogu ipak odigrao Grad Velika Gorica.

Povezane teme:

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.