Sport

Izdavanjem knjige, Dinamu iz Novog Čiča je sačuvana povijest

Objavljeno

prije 5 godina

12. prosinca 2020.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Autor je Mato Paviša, Nikola Šimac prvi mentor konačne objave

U srijedu, 10. prosinca 2020. godine konačno je tiskan prvi dio knjige o NK Dinamu iz Novog Čiča. Zašto konačno? Autor Mato Paviša je s pisanjem krenuo još prije gotovo 15 godina. Nakon dvije mukotrpnog rada, obrađeno je vrijeme od osnutka Dinama Čiče 1948. godine pa negdje do završetka Domovinskog rata. Zašto se nije išlo dalje? Tada još nije bilo računala ni interneta u široj domeni pa je taj posao bio vrlo težak za stariju osobu. Predviđeno je da možda netko mlađi nastavi, ali nije se pronašao nitko. Zašto ranije nije objavljen prvi dio knjige? Nije bilo zainteresiranih. Nešto je pokušavao predsjednik MO Novo Čiče poduzetni Nikola Šimac ali nije bilo konkretnije podrške u klubu ali i šire.

Zašto je sada, nakon puno godina, Nikola Šimac opet vrlo važna karika u čitavoj priči o knjizi? Zbog upornosti i uvažavanja važnosti trenutka. Mnogi svjedoci i osnivači Dinama u međuvremenu su napustili ovaj svijet, generacije su se izredale i prošlost kluba bila je upitna što se opstojnosti i autentičnosti tiče. Srećom, autor je sačuvao rukopise, urednik Aleksandar Saša Božić i supruga mu Barica posložene materijale. Nikola Šimac kao predsjednik Mjesnog odbora Novo Čiče zatražio je podršku aktualne predsjednice Dinamo Hidrela Ivane Cesarec i supruga Gorana. Također Ervina Kolarca, dogradonačelnika Velike Gorice, danas obnašatelja dužnosti prvog čovjeka Grada. Sada je Šimac ipak naišao na logično razumijevanje i podršku. Netko je konačno želio razumjeti da je klub bez svoje povijesti. Kao čovjek kojem nije zabilježen dan rođenja, pa onda nije ni kršten, pa nije poznato što je radio u svom odrastanju, kako se školovao, što je i kada stvorio sebi i drugima… Zbog gore navedenog i drugih aktivnosti, iskoristili smo izdavanje knjige i porazgovarali s predsjednikom MO Novo Čiče Nikolom Šimcem za City portal. O nogometu, ali i drugim važnim temama za Novo Čiče.

Kako je došlo do izdavanja knjige o NK Dinamo Hidrel?

Šimac: ” Ideja da se povijest našeg Novog Čiča zabilježi na stranicama monografije stara je više od desetljeća. Inicirao sam ju kao vijećnik prvog poslijeratnog VMO Novo Čiče, na čelu s dr. Dragom Čengićem. Ideja monografije o povijesti Čiča je prihvaćena i prepoznata kao nužnost, kako bi se na jednom mjestu objedinila bogata povijest našeg naselja i svih udruga koje u njemu djeluju te tako spasila od zaborava. Jedna od tih udruga je i nogometni klub NK Dinamo Hidrel. Zahvaljujući mukotrpnom i predanom radu našeg sumještana Mate Paviše, prikupljene su vrijedne fotografije, zapisi i svjedočanstva od vremena prve nogometne lopte u Čiču do novijih dana. Pokazalo se da povijest kluba ne stane u dijelove monografije, već zaslužuje čitavu knjigu. I tako je nastala knjiga o NK Dinamo Hidrel, nadamo se samo prvi dio.”

Tko je sve zaslužan za objavu knjige?

Šimac: ” Za izdavanje monografije kluba najzaslužniji su autor Mato Paviša, koji je prikupio vrijedne materijale o povijesti kluba. Ivana Cesarec, predsjednica NK Dinamo Hidrel, koja je dala punu podršku izdavanju, Aleksandar i Barica Božić, koji su monografiju uredili i pripremili za tisak (uredništvo, lektoriranje i nakladništvo). Svakako Grad Velika Gorica, na čelu s vršiteljem dužnosti gradonačelnika i bivšim igračem kluba Ervinom Kolarcem. Mjesni odbor je također podržao izdavanje monografije.

Nikola Šimac bio je igrač Dinama Čiče pa i u jednoj sjajnoj mladoj generaciji domaćih fakina. Trener mu je bio i autor knjige. Koliko dugo ste predsjednik MO i što je sve za vašeg djelovanja napravljeno?

Šimac: ” Predsjednik MO Novo Čiče sam već treći uzastopni mandat, skoro 12 godina. U tih 12 godina je Novo Čiče napredovalo od manjeg naselja do pravog prigradskog modernog njesta sa svim važnijim sadržajima. Najvažniji događaj za Čiče je svakako otvorenje osnovne škole sa sportskom dvoranom, za koju smo se borili više od 15 godina, najviše kroz lokalno glasilo, Čičke novosti. Zahvaljujući upornom radu postignuto je da se ne širi škola u Vukovini, već da se prepozna Novo Čiče kao idealna lokacija za novu školu. Osim škole, nakon višegodišnjih napora, postigli smo da se u Čiču otvori ljekarna i ambulanta. Uz pomoć obitelji Večković, Grada i ŠRU Odra uređeno je jezero Ježevo iz zapuštene šljunčare u današnji sportsko-ribolovni centar. No to nije kraj. U planu su mnogi drugi vrijedni sadržaji na jezeru Ježevo, za čiju realizaciju su već postavljeni kvalitetni temelji. Nastavljeno je uređenje nekadašnjeg smetlišta u ŠRC Želin, navažanjem i uređenjem zemljišta te dovođenjem sportsko-rekreacijskih sadržaja. Potaknuli smo izdavanje lokalnog glasila Čičke novosti, koje više od deset godina bilježi povijest našeg naselja. Zahvaljujući angažmanu MO i građana koji su podržali ideju, Čiče je bilo proglašeno tri puta najljepšim naseljem Grada Velike Gorice i jednom Zagrebačke županije. Uz to spomenimo da se naselje redovito održava pa su tako asfaltirane četri ulice i najveći dio glavne prometnice u samom mjestu, obnavljane autobusne stanice, održavani parkovi i zelene površine, obnovljen povijesni drvored u centru naselja, riješene upojne grabe i plavljenje prometnice u centru… Spriječili smo gradnju termoelektrane na ulazu u Čiče, kao projekta štetnog za buduću viziju uređenja jezera Čiče. Uz pomoć udruga iz mjesta i Grada uspjeli smo pokrenuti izgradnju novog vatrogasnog doma i kulturnog centra, na kojima su radovi u toku. Uz pomoć udruga pokrenuli smo i dugi niz godina održavali manifestacije Ivanje u Čiču i Božićna priča. Nažalost, ove godine nisu održane zbog pandemije COVID-19. Sve ovo rezultat izvrsne suradnje MO i uduruga iz kraja, kao i mukotrpnog rada i brojnih dopisa, sastanaka i promišljanja o viziji budućnosti naselja. Praktično svaki važan detalj u naselju je pokriven dopisima, a realizacija se odvija sukladno mogućnostima.

Planirate li se, nakon svih ovih godina i ostvarenja, ponovno kandidirati za predsjednika MO Novo Čiče ili ste se zasitili društvenog rada? Što biste željeli postići u novom mandatu?

Šimac: “Predsjednik MO Novo Čiče sam već treći uzastopni mandat, skoro 12 godina. U tih 12 godina je Novo Čiče napredovalo od manjeg naselja do pravog prigradskog modernog njesta sa svim važnijim sadržajima. Najvažniji događaj za Čiče je svakako otvorenje osnovne škole sa sportskom dvoranom, za koju smo se borili više od 15 godina, najviše kroz lokalno glasilo, Čičke novosti. Zahvaljujući upornom radu postignuto je da se ne širi škola u Vukovini, već da se prepozna Novo Čiče kao idealna lokacija za novu školu. Osim škole, nakon višegodišnjih napora, postigli smo da se u Čiču otvori ljekarna i ambulanta. Uz pomoć obitelji Večković, Grada i ŠRU Odra uređeno je jezero Ježevo iz zapuštene šljunčare u današnji sportsko-ribolovni centar. No to nije kraj. U planu su mnogi drugi vrijedni sadržaji na jezeru Ježevo, za čiju realizaciju su već postavljeni kvalitetni temelji. Nastavljeno je uređenje nekadašnjeg smetlišta u ŠRC Želin, navažanjem i uređenjem zemljišta te dovođenjem sportsko-rekreacijskih sadržaja. Potaknuli smo izdavanje lokalnog glasila Čičke novosti, koje više od deset godina bilježi povijest našeg naselja. Zahvaljujući angažmanu MO i građana koji su podržali ideju, Čiče je bilo proglašeno tri puta najljepšim naseljem Grada Velike Gorice i jednom Zagrebačke županije. Uz to spomenimo da se naselje redovito održava pa su tako asfaltirane četri ulice i najveći dio glavne prometnice u samom mjestu, obnavljane autobusne stanice, održavani parkovi i zelene površine, obnovljen povijesni drvored u centru naselja, riješene upojne grabe i plavljenje prometnice u centru… Spriječili smo gradnju termoelektrane na ulazu u Čiče, kao projekta štetnog za buduću viziju uređenja jezera Čiče. Uz pomoć udruga iz mjesta i Grada uspjeli smo pokrenuti izgradnju novog vatrogasnog doma i kulturnog centra, na kojima su radovi u toku. Uz pomoć udruga pokrenuli smo i dugi niz godina održavali manifestacije Ivanje u Čiču i Božićna priča. Nažalost, ove godine nisu održane zbog pandemije COVID-19. Sve ovo rezultat izvrsne suradnje MO i uduruga iz kraja, kao i mukotrpnog rada i brojnih dopisa, sastanaka i promišljanja o viziji budućnosti naselja. Praktično svaki važan detalj u naselju je pokriven dopisima, a realizacija se odvija sukladno mogućnostima.

Sve što je nabrojano gore, postignuto je zahvaljujući ljubavi prema ljudima, zavičaju i domovini. Zahvaljujući podršci, ponajprije obitelji i naših vrijednih Udruga, a potom i dobrih ljudi iz kraja, što mi je glavna inspiracija za rad, postigli smo mnogo, a možemo i još više. U novom mandatu se nadamo zaokružiti viziju razvoja naselja završetkom izgradnje vatrogasnog doma i kulturnog centra i uređenjem nekadašnje škole u dječji vrtić, za što su ostvareni svi preduvjeti i čeka se samo realizacija.

Najveća nam je želja da se uredi jezero Čiče te dovede kanalizacija. Veliki napori se ulažu u prepoznavanje važnosti jezera Čiče i početak njegovog uređenja u sportsko-rekreacijski centar, kao najveći potencijal naselja, Grada i Županije. Po pitanju kanalizacije smo jako žalosni što nismo obuhvaćeni prvim krugom Aglomeracije te se nadamo da će Grad iznaći snage da i Novo Čiče i ostala pripadajuća naselja spoji u kanalizacijsku mrežu u što skorijem roku. Dodatno bismo željeli aktualizirati pitanje zadnjih ostataka nekadašnje tvornice Thurn und Taxis i to ruševno zdanje staviti u korisnu svrhu. Time bi se riješila zadnja velika problematična točka naselja. Nadamo se da će mještani prepoznati važnost ovih projekata te me podržati u još jednom mandatu, u kojem bi se nastavili zdušno boriti rame uz rame sa našim vrijednim udrugama za njihovu realizaciju” – zaključak je poduzetnog i ambicioznog Nikole Šimca, uz napomenu da je za mnogo toga glavnu ulogu ipak odigrao Grad Velika Gorica.

Povezane teme:

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 14 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 16 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 16 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 17 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 19 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.