Sport

Iz rubrike “vjerovali ili ne”: Zovu se “Goričani VG”, a pozivaju da se navija – protiv Gorice?!

Naviknuli smo se već da u našem gradu i dalje najčešće nema pravih emocija prema našim klubovima, ali u srijedu je napravljen korak dalje. Pa su Goričani, koji se tako i predstavljaju, pozvali da se dođe navijati protiv goričkoga kluba

Objavljeno

prije 2 godine

13. travnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Cijeli je niz dobrih, pozitivnih detalja koji se vežu uz velikogorički sport. Imamo tri prvoligaša u najpopularnijim muškim sportovima, imamo cijeli niz više ili manje uspješnih klubova na nešto nižim razinama, djeca se u ovome gradu mogu baviti doslovno čime god požele, sve se više mogućnosti otvara i za rekreativce… Ukratko, sport u ovom gradu sve je bliži jednoj potpuno zaokruženoj slici, onome kako bi to i trebalo izgledati u sredini ove veličine, ovih mogućnosti.

Međutim, ima tu i cijeli niz detalja koji se mogu/moraju popravljati, unaprijeđivati. Između ostaloga, premalo je dvorana, uvijek je premalo i novca, koliko god ga ima, ali u tom negativnom dijelu priče posebno strši jedan detalj – potpora Velikogoričana svojim sportašima.

Točnije, nedostatak potpore. I, prije svega, emocija prema našim klubovima i sportašima. Koji uporno nisu dovoljno bitni, koji uporno (gotovo) nikoga u ovom gradu ne zanimaju.

I može si to čovjek pokušati objasniti, možemo se pozivati na demografsku strukturu, na stanovništvo koje se velikim dijelom doseljavalo iz cijele Hrvatske u desetljećima iza nas, koje nije ovdje odraslo, koje ne osjeća ovaj grad do kraja svojim. Pa se to, eto, prelijeva i na ovaj segment.

Preblizu nam je i Zagreb, veze su presnažne u svakom smislu s metropolom, pa tako i s klubovima koji su do prije nepuna tri desetljeća u svakom smislu bili “naši”. Pa se, u sklopu svega toga, može shvatiti da nije šokantno kad cijeli stadion u Velikoj Gorici zviždi igraču Gorice (?!), koji izlazi iz igre u sudaru s Dinamom. Može se i takvim argumentima objasniti zašto se malo tko u ovom gradu uzrujava zbog situacije u kojoj se Gorica našla ove sezone.

Donekle se može i razumijeti zašto svega par desetaka ljudi dođe pogledati košarkaše Gorice u polufinalu prvenstva (?!) protiv Cibone. Ili, recimo, zašto rukometaše prati par desetaka ljudi čak i u ogledima s klubovima kao što su PPD Zagreb ili Nexe. Iako se, realno, više od toga teško može ponuditi.

U svemu tome treba razumijeti da je potrebno vrijeme da se stvori emocija, da naši klubovi doista postanu Naši Klubovi. I da to vrijeme još nije došlo.

Međutim, neke je stvari ipak puno teže razumijeti. Kao, primjerice, ono što se dogodilo ove srijede.

Dakle, jutro je u gradu, početak je dana u kojem će se ponovno igrati prvoligaški sport u našem gradu. Košarkaši Gorice dočekivali su KK Dinamo Zagreb u sklopu Lige za ostanak, u ključnoj fazi jedne traumatične i neočekivano teške, zahtjevne sezone. U kojoj im, naravno, treba svaka pomoć, pa tako i ona s tribina. Na koju, zaključili smo već teško mogu računati u posebno značajnom obliku.

I tog je jutra, u takvoj sezoni, uoči tako važne utakmice, na Facebook stranici koja nosi gordi lokalpatriotski naziv “Goričani VG”, objavljeno nešto što je zaista jako, jako teško shvatiti.

“Srijeda, 18 sati. NAŠ KK Dinamo Zagreb u gradu! Podrži! Vidimo se!”

E, to je već nova razina podrške sportu u ovome gradu. Podrške koja ide – nekome drugome. Koja ide protiv našega, goričkoga kluba. Poruka je to koja se šalje, valjda, Velikogoričanima. I poziv da dođu navijati za gostujući sastav, za klub koji će naš klub pogurati prema i dalje mogućem ispadanju iz lige.

I kako god okreneš, koliko si god pokušaš objasniti, na kraju preostaje jedino svrstati sve ovo u rubriku “vjerovali ili ne”.

Ne zato što je netko odabrao navijati za nekoga drugoga. Svatko, naravno, ima pravo donositi svoje odluke, imati svoje izbore, sklonosti i preferencije. Pogotovo u gradu poput ovog, u kojem nije neobično da ljudi navijaju za Dinamo, čijih je grafita pun grad (dok onih posvećenih goričkom sportu, usput rečeno, praktički uopće nema), za Hajduk, čak i za Rijeku, Osijek… Sve je to, ponavljamo, normalno. I prihvatljivo.

Osim u trenucima kad stvar ode korak dalje. I kad se dogodi, eto, da imaš grupu koja se ne zove, recimo, “BBB VG”, nego baš ovako kako se zove. Goričani VG. Zna se odavno da se iza toga kriju gorički navijači zagrebačkog Dinama, pa je već postalo normalno, relativno lako objašnjivo, da uoči gostovanja Dinama u našem gradu dio Velikogoričana prošeće od svoga kvarta do našeg stadiona i smjesti se na gostujuću tribinu, navija za nogometni klub iz susjednoga grada.

Međutim, poruka koja je u ovom slučaju odaslana definitivno je korak dalje.

Za one koji ne znaju, KK Dinamo Zagreb donedavno se zvao KK Rudeš. I egzistirao u nižim ligama. Sve dok se netko nije dosjetio promijeniti ime u ovo aktualno, a u tom obliku došao je i plasman u najviši rang, u kojem Gorica živi već godinama. I nije trebalo dugo da navijači nogometnog Dinama prihvate ovu priču toliko snažno i strastveno da zdušno navijaju za KK Dinamo u ogledu sa Cibonom, koja je godinama i desetljećima bila “njihova”. Sad više nije, sad je njihov KK Rud… Pardon, KK Dinamo.

I to njihov u tolikoj mjeri da se dogodi čak i ovo što se dogodilo. Da gorička frakcija Dinamovih navijača, “Goričani VG”, pozivaju ljude da dođu navijači za klub iz Rudeša protiv Gorice na utakmici u Velikoj Gorici. Iako bi vjerojatno bilo pametnije i logičnije, kao i često u životu, prešutjeti. I barem, ako ništa drugo, kad si već za nekoga drugog, ne pozivati da se bude protiv kluba iz svoga grada.

I opet valja ponoviti, svatko ima pravo navijati za koga želi, slati poruke kakve želi, pozivati na što želi. Ali da je bizarno, bizarno je. Da zvuči kao teški oksimoron, zvuči. Da spada u rubriku “vjerovali ili ne”, spada.

Usput rečeno, Dinamo Zagreb u tijesnom je završnici pobijedio Goricu 84-83. Na zadovoljstvo manjeg dijela Velikogoričana, možda čak i samo onog dijela koji pripada u ovu lokalpatriotski nazvanu grupu, možda čak i samo onog pojedinca koji se bavi održavanjem te stranice.

Većinu ostalih Velikogoričana, da stvar bude možda još i gora, za ovu utakmicu uopće nije bilo briga. Kao, uostalom, i za većinu ostalih utakmica naših klubova.

Tužno je to iz perspektive nas nekolicine u ovom gradu kojima je zaista stalno do goričkog sporta, koji se vesele uspjesima i tuguju zbog neuspjeha naših klubova i sportaša, ali realnost je upravo takva…

Povezane teme:goričani vg hotnews kk dinamo zagreb kk gorica

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.