U Vukomeriću je proteklog vikenda održana volonterska akcija čišćenja šume, koju su zajednički organizirali Centar za mlade Velika Gorica i ZMAG, uz podršku VG Čistoće. Unatoč kišnom vremenu, sudionici su prikupili više od pet kubičnih metara otpada koji je nakon akcije zbrinut u postavljenim kontejnerima.

VG Čistoća i Grad Velika Gorica pružili su logističku i operativnu podršku, istaknuvši kako ovakve inicijative doprinose ne samo očuvanju okoliša, već i jačanju zajedništva među građanima.

Također, iz VG Čistoće poručuju kako su otvoreni za suradnju sa svim građanskim inicijativama koje planiraju slične akcije te ih pozivaju da se jave putem e-pošte na [email protected] kako bi im mogli pružiti potrebnu pomoć i podršku.

I ove godine opet imamo najezdu kukaca smrdljivih martina, koji pošto-poto žele prezimiti u našim kućama i stanovima, a gdje nikako nisu dobrodošli gosti.

Tko su kukci koji nisu omiljeni zbog ispuštanja neugodnog mirisa i  kako ih držati podalje od naših životnih prostora pitali smo Ivana Bena, sveučilišnog magistra eksperimentalne biologije s PMF-a.

-Za početak treba napomenuti da imamo porodicu smrdljivih stjenica u koju spadaju smrdljivi martini. Istoj porodici pripadaju i smrdljive grete i mramoraste stjenice. Greta je također, kao i smrdljivi martin, nativna vrsta, tj. domaća je za područje Hrvatske, dok je mramorasta stjenica unesena u našu državu i prvi put je zabilježena 2017. godine – objašnjava Beno i sam naglašava kako ranije nismo imali toliku najezdu smrdljivih stjenica, nego tek unazad nekoliko godina.

Ivan Beno, sveučilišni magistar eksperimentalne biologije, PMF

-I to je u stvari vezano s ovom invazivnom vrstom, koja se dosta dobro proširila kod nas i predstavlja problem, pogotovo u poljoprivredi, budući da se hrani sa sokovima različitih povrtnih ili voćnih kultura. Razliku je teško primijetiti, onome tko dobro ne poznaje vrste, napominje stručnjak, tako da se definitivno kada govorimo o najezdi, najčešće radi o najezdi mramorne stjenice.

Svima je pak poznato da smrdljivi martin u slučaju kad se osjeća ugroženo ispušta neugodni miris, baš kao i sve druge vrste ove porodice, tako da ih moramo pažljivo uklanjati ako ne želimo da nas „zasmrdi“. No, zašto se baš u jesen zavlače u zatvorene prostore?

-Pa kako nam dolazi i jesen i hladniji dani, sve vrste iz ove porodice, pokušavaju prezimiti zimu na toplijem mjestu – a to su naše kuće  stanovi koji su zimi grijani. Zato imamo ta neugodna iznenađenja kada luftamo sobu ili stan da nam oni ulete unutra. Postoji različiti prijedlozi kako ih držati podalje, no moram vas razočarati kako nema najbolje metode – kaže Beno.

Prema njegovom savjetu, možete postaviti komarnike na prozore i zatvoriti sve sitne rupe i otvore na stanu ili kući, a posebno je to bitno na prostorima sa starijom, dotrajalom stolarijom, poput garaža. Iskoristit će i najmanji ulaz, naći svoje sklonište gdje će prezimiti, i sljedeće godine opet izaći te započeti novi životni ciklus.

Mnogi se zaklinju u prirodne metode za „odbijanje“ stjenica, pa smo pitali koliko su one učinkovite?

– Postoje prirodne metode, poput različitih aromatičnih biljaka kao što je lavanda, limunska trava ili menta, savjetuje Beno, a koju možete držati na prozorskim daskama, no bojim se da je poriv za traženjem skloništa jači.

Ljubitelji životinja sigurno će ih uloviti papirom i opet pustiti van, no nema garancije da se neće opet vratiti natrag.

Još jedna metoda je lov usisavačem, nakon čega se preporuča pražnjenje spremnika, da ne ispuze opet van.

Kako i kod mnogih drugih kukaca, tako i kod glavnih jesenskih smrdljivaca, ljudi osjećaju odbojnost ili strah, no smrdljivi martini nisu opasni za ljudi pa čak ni kad bismo ih nehotice, ne daj Bože – progutali. Možda postoji mogućnost za alergijskom reakcijom, ali ona nije opasna, i to se najvjerojatnije događa zato što naš imunitet nije navikao na te kukce.

Priroda stvara ravnotežu, ali sporo. Naime, prirodni neprijatelji stjenice u prirodi su neke ptice, pauci i određene vrste osa koje polažu jajašca u njihova jaja, no i dalje su malobrojni u našem podneblju da bi stjenicama bili veća prijetnja.

Bilo kako bilo, suživot sa smrdljivim stjenicama nam ne gine ni ove jeseni, a čini se da je najbolja opcija, kada ih detektiramo u prostoru – posegnuti za usisavačem…

Nakon što je to učinio Perica Vidak sa Zagorcem, još jedan velikogorički trener uzeo je puni plijen u Kurilovcu. Marko Pancirov i njegov Samobor stigli su u dobrom trenutku po Kurilovčane, koji su županijski derbi dočekali s tri uzastopne pobjede. Bila je to i posljednja utakmica Kurilovca s protivnicima iz samog vrha ove jeseni, a njezin rasplet nije bio u skladu s planovima Senada Harambašića i njegovih igrača. Odlučivali su detalji, a oni su ovoga puta otišli na stranu gostiju…

Krenuo je Senad s Išekom na golu, ispred njega bili su Banić, Vujnović, Kraljević i Šarić, sredinu su držali Goziembah i Mateo Pršir, a prema naprijed su pokušavali prijetiti Novak, Sedlaček, Furmek i Starčević. Na pokušajima je najčešće i završavalo, jer od prve sekunde na Udarniku se igrala utakmica u kojoj nitko nije imao previše prostora. Ozbiljna taktička bitka dovela je do malog broja prilika i već negdje sredinom tog prvog dijela bilo je jasno da će veliku prednost steći onaj tko uspije povesti.

Nažalost po Kurilovčane, to je učinio Samobor. Ponovno se nije radilo o velikoj prilici, jer Samoborci su poveli nakon dobre reakcije lijevog beka Frana Matasa, koji se najbolje snašao u gužvi i ljevicom nekako loptu ugurao u mrežu. Dogodilo se to u posljednjoj minuti prvog dijela, u trenutku koji je najbolji mogući za onoga tko je poveo i najgori mogući za onoga tko je primio gol.

Na predahu je trener Harambašić odmah reagirao prvom promjenom, umjesto mladog Kraljevića uveo je još mlađeg Rakovića, a nove tri promjene napravio je prije nego što je isteklo prvih sat vremena igre. Bolješić, Cindrić i David Pršir ušli su umjesto Furmeka, Banića i Starčevića, ali do izjednačenja Kurilovec nikako nije mogao. Tvrda i čvrsta utakmica poput ove ne rađa previše prilika, a u svemu tome nula je na kurilovečkoj strani ostala aktualna sve do posljednjeg sučeva zvižduka.

Bodovi su tako otišli u Samobor, zajedno s trenerom Pančom i njegovim igračima, koji drže treće mjesto s 22 boda, jednim manje od vodećeg Inkera. Kurilovec je, pak, s petoga mjesta pao na šesto, a prve sljedeće bodove pokušat će osvojiti u Odranskom Obrežu u sljedećem kolu. Ide još jedan derbi, još jedan zahtjevan izazov…

Francuski umjetnici stigli su u Veliku Goricu, koju će naseliti u naredna 72 sata. Njihov privremeni dom pod vedrim nebom pokretna je instalacija, ujedno i naziv njihove izvedbe “Odiseja”. Putujući projekt u posljednjih je deset godina gostovao u velikim gradovima poput New Yorka, Tokija, Soluna, Strasbourga i Venecije, a svoju listopadsku međunarodnu turneju ove je godine počeo u Sofiji, potom je na red došao Split te Velika Gorica na kraju putovanja.

– Ljudi nas nikad ne očekuju, ali uskoro ćemo biti kao rođaci. To je univerzalno ljudsko iskustvo. Ljudi su po prirodi znatiželjni, a kad imaju vremena zastanu, žele znati što se događa. Jezik nije barijera. Nikad ništa ne očekujemo i uvijek se iznenadimo – ističe Laurent Boijeot, autor i začetnik projekta.

Uz njega su tu Valia Kardi, Clement Martin i Jean Chauvelot. Ova četveročlana umjetnička ekipa naselit će dijelove grada Velike Gorice sve do četvrtka ujutro, pa ako ih sretnete – priđite im i popričajte jer ova je izvedba ujedno i poziv na nova iskustva, na promjenu perspektiva i na upisivanje nove i jedinstvene kolektivne memorije na ulice i trgove naših gradova.

Organizator projekta je Association la Princesse, a suorganizatori međunarodne turneje uz Štoos teatar su Cirkus kolektiv (Split), ToploCentrala (Sofia) i ACT – Independent Theatre Festival (Sofia). Partneri na projektu su Francuski institut u Bugarskoj i Teatroskop. Partnersku podršku u Velikoj Gorici pruža Turopoljska udruga skauta “Tur” iz Velike Gorice, a izvedbu financijski podupiru Zagrebačka županija i zaklada Kultura Nova, PPS Galeković, Gorica d.d., MB Frigo i Cetina. Projekt je dio Dana Europske baštine Ministarstva kulture, realiziran u suradnji s Gradom Velikom Goricom.

U Velikoj Gorici ugostio ih je Štoos teatar, u sklopu programa “Dobar Štoos u kvartu”, kojim velikogorički umjetnički kolektiv dovodi u grad nove, inspirativne i zanimljive umjetnike, pozivajući građane na dijalog, otvorenost i interakciju.

Foto: Katarina Drvodelić

Za vikend je u općini Mariji Gorici održana 16. “Štruklijada, štrudlijada i kestenijada”, koja je kroz godine iz lokalne prerasla u regionalnu manifestaciju od značaja za Zagrebačku županiju.

Ova općina na granici sa susjednom Slovenijom poznata je po svojem gostoprimstvu gdje se svaki gost odjeća kao kod kuće, a tako je bilo i tijekom vikenda kada je središnji trg mirisao „na domaće“.

-Bez obzira na malo lošiju vremensku prognozu došao je velik broj posjetitelja, ali i izlagača. Ako sam dobro prebrojala imamo čak 58 izlagača kojima se zahvaljujem na odazivu. Zahvaljujem se i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se ova velika manifestacija održi – poručila je načelnica Marica Jančić.

Manifestaciju koju zajednički organiziraju Udruga žena ‘Marijagorička zipka’, Općina Marija Gorica i Turistička zajednica ‘Savsko-sutlanske doline i brigi’, otvorila je ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.

-Ovo je zasluga načelnice i njezinog stručnog tima kao i svih stanovnika Marije Gorice. Ovdje se vrijedno priprema projektno-tehnička dokumentacija jer imaju viziju i prijavljuju projekte, a mi nastojimo kvalitetno odgovoriti našim programima. Meni je drago doći ovdje uvijek mi je lijepo tu jer sam zadivljena bogatstvom ponude i stvaranjem ruku, posebice zaštićenih proizvoda – rekla je Vučković.

Na važnost ove manifestacije podsjetila je direktorica županijske Turističke zajednice Ivana Alilović.

-Ne samo da ova manifestacija raste po broju dolazaka i izlagača, već i po svojoj kvaliteti. To je nužno kako bismo mogli promovirati naš kraj jer naša destinacijska priča ide u širu koncepciju. U 2024. godini na području županije je održano više od 1.160 manifestacija, a ova današnja je dobila i posebnu nagradu Turističke zajednice – Ruža Zagrebačke županije, jer njeguje tradiciju i naše domaće zlato – istaknula je Alilović.

(FOTO: Zagrebačka županija)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom