Povežite se s nama

HOTNEWS

Gorički Nigerijac Iyayi: ‘Pogađate, suigrači me zovu Beli!’

Iyayi Believe Atiemwen (22) oduševio je partijom protiv Hrvatskog dragovoljca u utorak, prvi put u karijeri zabio je dva gola u jednoj utakmici, a za City portal govori o životu u Nigeriji, razlikama između Turske, iz koje je došao, i Hrvatske, ali i o putu prema Prvoj HNL…

Objavljeno

na

U trenutku kad je završila utakmica između Gorice i Hrvatskog dragovoljca (3-1), na putu od svoga sjedala do izlaza sa stadiona nekoliko puta se moglo čuti:

– Ma dobro, to je igrač za prvu ligu…

Dojam je bio otprilike sličan kod svakoga tko je gledao utakmicu, a “igrač za prvu ligu” je on, Iyayi Believe Atiemwen. Osim vizualno, jer jedini je tamnoputi igrač u goričkoj momčadi, Iyayi se već na prvu ističe i kvalitetom. Dragovoljcu je zabio dva gola, na kraju je i asistirao Henriku Ojami za treći gol, ali još je važnije da je dominirao terenom. I doista je izgledao kao prvoligaški igrač.

– Nikad prije u karijeri nisam zabio dva gola, tako da mogu reći da mi je to bila najbolja utakmica u karijeri. Nadam se da će toga biti još – kaže nam Iyayi.

Iako, kad je pružio ruku na upoznavanju, nije se predstavio kao Iyayi nego kao Believe.

– To mi je srednje ime, tako se predstavljam jer ovo Iyayi svi pogrešno izgovaraju. Izgovara se ‘ijaji’, ali ovdje ionako imam nadimak – kaže Nigerijac pa otkriva kako ga zovu:

– Beli! Kažu da im je tako lakše, skraćeno od Believe…

Eto, osim nogometne kvalitete, očito ima i duha u svlačionici Gorice. U koju se Beli odlično uklopio.

– Bilo mi je lako uklopiti se jer svi suigrači govore engleski. To mi je puno olakšalo, važno je da možemo normalno komunicirati. I trener odlično govori engleski, tako da je sve po tom pitanju odlično – govori Atiemwen.

Već ga prate Dinamo i Hajduk?!

Tek dvije utakmice odigrao je od prve minute, no bilo je to dovoljno da ga “snime” i puno veći klubovi. Navodno se već raspituju i Dinamo i Hajduk, svima je zanimljiv igrač od 22 godine koji trči, asistira, zabija, ne gubi duele… No Beli zasad nema namjeru ići bilo gdje.

– Ako me budu željeli, naravno da bih volio ostati i nakon ove sezone. Nadam se samo da ćemo ubuduće igrati u prvoj ligi. Uživam ovdje, sviđa mi se momčad, suigrači su sjajni… Prije dolaska ovdje nisam ništa znao o Hrvatskoj, no zasad sam stvarno sa svime zadovoljan.

Osim u klubu, lijepo mu je i u gradu koji je njegov novi dom.

– O da, grad je ‘cool’. Iako, ja sam uglavnom kod kuće kad nisam na treningu. Jednom ili dvaput tjedno malo izađem, ali više sam kućni tip. Družim se uglavnom sa suigračima, ima nas dosta stranaca… Ljudi su jako prijateljski nastrojeni, žele komunicirati, družiti se, svi su jako ljubazni… I, što je jako važno, nemam apsolutno nikakvih problema zbog boje kože. Osjećam se ugodno, sigurno i zato sam jako sretan ovdje. U Turskoj, recimo, baš i nije bilo tako, velika je to razlika – otkriva Atiemwen.

Na pitanje za mišljenje o Hrvaticama, o Goričankama, odjednom se krene smijati…

– Ne znam ništa o tome, ne znam ništa, ha, ha, ha.

Dakle, sviđaju mu se.

– Gledajte, svugdje ima dobrih i loših ljudi. A Hrvatice su dobre djevojke, to mi je važno – smije se i dalje simpatični Iyayi.

‘Moses iz Chelseaja je moj čovjek, iz mog plemena’

Prije nego što je ove zime došao u Goricu, bio je na probi u Osijeku. Priča kaže da je bio ondje neko vrijeme, oni su ga željeli još neko vrijeme držati na probi, a on je to odbio. I došao k nama.

– Što se dogodilo tamo? Ništa posebno, ponekad se čovjek jednostavno predomisli. Nismo se dogovorili, došao sam ovdje i sretan sam što je tako ispalo – kratko pojašnjava Nigerijac.

Sezona će tad već biti gotova, no s posebnom pozornošću će 16. lipnja gledati ogled Hrvatske i Nigerije na SP-u u Rusiji.

– Samo ću sjesti, gledati i uživati. To će biti dvije moje momčadi, zemlja iz koje dolazim protiv zemlje u kojoj igram, ali naravno da ću navijati za Nigeriju – kaže nam Beli, koji je odbacio svaku mogućnost da prognozira ishod te utakmice:

– Ovo je nogomet. Nema predviđanja. Sve ćemo vidjeti…

Neke od nigerijskih reprezentativaca poznaje i osobno, s nekima je igrao…

– Victor Moses i ja smo iz istoga grada, iz istog plemena, govorimo istim jezikom. Kapetan Onazi igrao je u Turskoj kad i ja, znam i njega, imamo i Iwobija, koji je u Arsenalu… Sve su to odlični igrači.

Imala je Nigerija, ogromna država od 186 milijuna ljudi, cijeli niz velikih nogometaša. JJ Okocha, Finidi, Kanu, Babangida, Babayaro… No nitko od njih nije Iyayijev idol.

– Ne, moj jedini idol je Cristiano Ronaldo. Ne igramo na istoj poziciji, ali samo njega smatram idolom.

Ne razmišlja previše ni kad bira omiljenog hrvatskog nogometaša.

– Uh, Luka Modrić. Pogotovo njegov udarac vanjskom, to posebno volim…

‘Neka sam i na klupi, samo da pobjeđujemo’

U međuvremenu, dok čekamo da krene Mundijal u Rusiji, pred Belim i društvom iz Gorice je “sveti cilj”. Naravno, ulazak u prvu ligu. Zasad je situacija jako dobra, nakon Dragovoljca naša momčad ima četiri boda više od trećeplasiranog Dugopolja.

– Još je puno utakmica ispred nas, nećemo slaviti unaprijed nego ići korak po korak, usredotočiti se i pobjeđivati. Liga je izjednačena, sve je moguće do kraja, toga smo svjesni i zato moramo ostati fokusirani.

Samo dvaput je krenuo u prvih 11, trener Prelec puno kombinira, ali Atiemwenu je zapravo svejedno hoće li krenuti od prve minute protiv Kustošije u subotu u 15 sati.

– Nije važno jesam li u prvih 11, važno je da mi pobjeđujemo. Kad momčadi ide, svi su sretni, pa tako i ja. Imamo puno dobrih igrača, svi žele igrati, a na treneru je da odluči tko mu treba – zaključio je Iyayi.

Odnosno, Beli. Sjajan na terenu, generator dobre atmosfere u svlačionici… To se zove pojačanje.

 

 

‘Mijenjam klubove jer me protivnici uvijek žele kupiti’

Razlike u afričkom i europskom načinu života? Naravno da postoje, naravno da je svakome doma najljepše, ali ja ne pravim velike razlike. Važno mi je samo da sam sretan, gdje god bio, kaže nigerijski veznjak Gorice, koji je prve nogometne korake napravio u svom rodnom gradu Ogbeu.

– Počeo sam jako rano, a već sa 16 godina igrao sam za prvu momčad u svome klubu – kaže Beli.

Europsku avanturu počeo je na Cipru.

– Da, na Cipru sam proveo godinu i pol dana, a nakon toga sam otišao u Tursku. Promijenio sam tri turska kluba i sad završio u Hrvatskoj – nabrojio je Iyayi.

Kayseri Erciyesspor, Rizespor, Sanliurfaspor, Manisaspor, pa opet Rizespor… Tako je izgledao turski dio karijere. Iz Rizespora, vodeće momčadi druge turske lige, stigao je u Goricu. Jako puno klubova za jednog 22-godišnjaka…

– Ha, tako je ispalo. Gdje god dođem, neka od protivničkih momčadi me pozove i ja idem dalje. To valjda nije problem, uvijek želim biti još bolji, napredovati – objašnjava Iyayi, koji ima i svoje krajnje ciljeve:

– Igram da bih svaki dan napredovao i vjerujem da ću ostvariti svoje ciljeve. San mi je ponovno zaigrati za svoju domovinu, a od najboljih europskih liga, ako mogu birati, izabrao bih Englesku. Ne bi bilo loše da tamo završim…

 

Galerija fotografija/foto: Marko Vidalina

 

HOTNEWS

FOTO Prva pobjeda Gradića u gostima

Objavljeno

na

Objavio/la

Ban Jelačić je u 10. kolu Premier lige u sezoni 2025./2026. zabilježio prvi poraz na domaćem terenu, izgubio je od Gradića 2:3! Za pobjednika strijelci su bili Stjepan Pralas (2) i Nikola Kos, a za domaće Josip Hrženjak i Ivan Pušić.

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Zanimljiva utakmica u kojoj je favorit iz Vukovine izgubio tri ‘planirana’ boda, koja su zasluženo osvojili Gradići. Susret je započeo očekivanim pritiskom domaćih i u 15. minuti Hrženjak je nakon odbijanca poslao loptu u nebranjenu mrežu – 1:0.

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Stalnom inicijativom domaći su imali nekoliko prigoda za pogodak koje su ostale neiskorištene. Solo prodor Kosa u 41. minuti nije uspio zaustaviti njegov čuvar i mladi napadač (inače, šahovski prvak Hrvatske u kadetskoj kategoriji) projektilom je s ruba kaznenog prostora matirao vratara Vidića i izjednačio – 1:1.

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora domaći su krenuli s tri izmjene, ali to nije donijelo pomak u njihovoj igri. Gradići su u otvorenoj igri dva puta preko kapetana Pralasa zatresli mrežu za osjetno vodstvo – 1:3! Pojačanim pritiskom domaći su stvarali šanse i promašili, nisu imali ni sreće, dva puta pogodili su gredu odnosno vratnicu. U završnici su i Gradići pogodili vratnicu, a Pušić je golom iz gužve u prvoj minuti sudačke nadoknade samo ublažio poraz – 2:3!!

Vukovina, 05.10.2025. Premier liga-10.kolo: Ban Jelačić – Gradići 2:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić (10 3 4 3 18:15 13) je s 13 bodova na 11. mjestu, a Gradići (10 3 0 7 15:30 9) su s 9 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 10.kolo

NK Ban Jelačić – NK Gradići 2:3 (1:1)

Vukovina. Gledatelja: 30. Nedjelja, 05.10.2025., 16 sati. Sudac: Petar Jantolek (Velika Gorica). Pomoćni suci: Matej Mrkoci (Mraclin) i Katarina Ćulumović Velika Gorica). Delegat: Tomislav Brebrić (Markuševec Turopoljski). Strijelci: 1:0 – Hrženjak (15), 1:1 – Kos (41), 1:2 – Pralas (55), 1:3 – Pralas (62), 2:3 – Pušić (90+1).

BAN JELAČIĆ: Vidić, Landeka (od 46. Rovišan), Drezga, Markov, Smok, Hrženjak (od 46. Miletić), M.Nikić (cap.), Barišić (od 63. Kotrman), Milatović, Klasnić, Harambašić (od 46. Pušić). Trener: Tomislav Škrinjarić.

GRADIĆI: Jerković, Premac, Lovrić, Belčić (cap.)(od 63. Milić), Pralas (od 86. Obućina), Plećaš (od 82. Mišić), Kos (od 86. Cvetković), Antunović, Belić, Meštrović, Koturaš. Trener: Marko Rajić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

S novim vrtićem ulazimo u Dječji tjedan – područni vrtić Lojtrica otvorio vrata u Gradićima

Mjesta ima za 60-ak mališana u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj

Objavljeno

na

Objavio/la

Mali stanovnici Gradića od danas imaju novo, moderno mjesto, za sretno djetinjstvo i odrastanje uz puno pažnje odgojiteljica. Otvoren je područni dječji vrtić Lojtrica u zgradi koju su nekada koristili vatrogasci, a jutros je primio svoje prve „stanare“.

Dobrodošlicu djeci i roditeljima došao je poželjeti gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pročelnica Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić, ravnatelj DV Lojtrica Branimir Bakran i savjetnica za predškolski odgoj djecu i mlade Petra Gotal, a mališani su za uspomenu na prvi vrtićki dan dobili plišanog medvjedića sa znakom našega grada.

– U ovom vrtiću mjesto je pronašlo naših 60-setak mališana, u dvije vrtićke skupine i jednoj jasličkoj, a investicija zajedno s vatrogasnim domom koji se nalazi unutar kompleksa je 2,1 milijun eura. Ovo je deveti objekt koji otvaramo od kada sam gradonačelnik, a u budućnosti otvaramo još dva, u Pokupskoj i Kolarevoj ulici – istaknuo je gradonačelnik.

Prema informacijama iz Grada, sva djeca koja imaju uvjete, upisana su goričke vrtiće, a novi objekti omogućit će standard kojem teži svaki veliki grad.

Osim gradnje novih objekata, Velika Gorica se može pohvaliti i besplatnim vrtićima za svu djecu, kao i povećanjem materijalnih prava djelatnicima, što je još jedan veliki plus koji naš grad čini poželjnim mjestom za život.

 

Inače, danas u našem gradu počinje i Dječji tjedan u Velikoj Gorici, koji traje od 6. do 12. listopada i donosi niz programa za djecu i stručnih skupova za odgojitelje. Središnja svečanost održana je u vijećnici Pučkog otvorenog učilišta u 12 sati, a u sklopu programa najavljeni su i Dani dječjih vrtića Grada Velike Gorice.

FOTO galerija:

FOTO: Marija Vrbanus

Nastavite čitati

HOTNEWS

U Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek

Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine.

Objavljeno

na

Preč. Đuro Sabolek, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u ponedjeljak 6. listopada 2025. godine u Vinogradskoj bolnici u 76. godini života i 51. godini svećeništva – objavila je jutros Zagrebačka nadbiskupija.

Rođen je 11. svibnja 1950. godine u Jelenščaku, od oca Vjekoslava i majke Katarine, r. Ipša. Sakrament krštenja i svete potvrde primio je u rodnoj Župi sv. Vida i sv. Jurja mučenika u Mađarevu. Nakon osnovne škole koju je polazio u Podrutama, upisao je Dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. U Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu ušao je 1969. godine te je upisao Katolički bogoslovni fakultet.

Za đakona je zaređen 1974. godine po rukama zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića, a za svećenika ga je 29. lipnja 1975. godine zaredio Sveti Otac Pavao VI. u Rimu.

Prvu službu župnog vikara obnašao je u Župi sv. Nikole biskupa u Pleternici od 1976. do 1978. godine. Nakon toga bio je župni vikar u Župi Svetoga Križa u Orahovici do 1980., a potom je imenovan upraviteljem Župe sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu.
Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine. Nakon umirovljenja živio je u Svećeničkom domu sv. Josipa na zagrebačkom Kaptolu.

Bio je dekan Velikogoričko-odranskog dekanata u dva mandata te član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Najbolje su bučnice f Kučama! Kod stare škole žene kreirale čarobnu jesen

Manifestacija “Jesen f Kučama” po drugi put pokazala bogatstvo domaćih okusa i rukotvorina, stigli im brojni gosti pa čak i iz Šibenika!

Objavljeno

na

Objavio/la

Naselje Kuče i ove je jeseni istaknulo ono najbolje od truda domaćica, koje su s pažnjom pripremile kolače, kiflice i bučnice, te uredile predivan ambijent kod stare škole pod nazivom “Jesen f Kuča”. Bučnice su danas u posebnom fokusu, budući da je žiri odabrao “kraljicu”. 

Manifestaciju organizira drugu godinu za redom Udruga žena Kuče uz pomoć svojih vatrogasaca, plemenitaša sučije Kuče, umirovljenika i ostalih mještana. 

-Prezadovoljni smo odazivom i gostiju ali i mještana koji do sada nisu sudjelovali u aktivnostima našega mjesta, pridružuju nam se i žele pokazati što oni znaju i mogu, a bojim se da nam je već ove godine prostor postao premali! Cijeli događaj prate i naši lokalni tamburaši i gosti iz KUD-a Šiljakovina. Osim naših žena, za natjecanje za najbolju bučnicu prijavile su se i žene iz Rakitovca, Kozjače, Buševca… – ispričala nam je Nataša Đuračić, članica udruge. 

Kroz dvorište stare škole prošao je velik broj domaćih, ali i posjetitelja iz Zagreba, pa i iz Šibenika, koji su uživali u domaćim delicijama, kotlovini i pečenom odojku s grahom, roštilj dok su najmlađi bili vrlo aktivni u radionicama i trošenju energije na napuhancu. 

-Došli smo na poziv naših prijatelja i ugodno smo iznenađeni, prvi put smo tu. Oduševljeni smo – rekli su kratko supružnici Stipe i Ana Marija Vlahov iz općine Bilice pokraj Šibenika i požurili isprobati jela našeg podneblja. 

Cilj je, ističu iz udruge, revitalizirati prostor stare škole koju je dao izgraditi Franji pl. Lučić, te podsjetiti mlade generacije da je to bilo mjesto gdje su njihovi preci učili pisati i računati. 

-U planu nam je u budućnosti organizirati “Dane Franje Lučića” i etno izložbe kako bi ovo zdanje bilo živo i za generacije koje dolaze – dodala je Đuračić. 

Predsjednica udruge žena Kuče Zora Ištvanek ispričala je kako je sve rađeno njihovim rukama. 

-Uređivale smo prostor, pripremale s našim dečkima tri vrste jela, domaće kolače i pekle smo bučnice zajedno. Ispekle smo ukupno 15 protvana, tako da ima za sve! – rekla nam je Zora. 

A kad smo kod ruku, svoje rukotvorine izložili su brojni izlagači, poput Suzane Križanić iz Lukavca koja izrađuje figurice od gipsa. 

-Izrađujem od gipsa sezonske ukrase, božićne, za razne prigode, anđele, a za danas sam pripremila jesensku ponudu, kao što su ove male buče. Možete sve naći na društvenim mrežama Suzyni anđeli. Sve je ručni rad, od gipsa koji se suši na zraku i nakon toga boja akrilnim bojama – ispričala je Suzana kojoj je hobi prerastao u posao i time se bavi već 10 godina. 

U toploj, jesenskoj atmosferi stručni žiri je imao težak zadatak – odabrati najbolje pripremljenu bučnicu – savijaču od sira u kombinaciji s “bučinim mesom”. 

Čini se da su domaćice iz Kuča majstorice u pripremi ovog tradicionalnog jesenskog slanog kolača, jer je prvo mjesto odnijela upravo “lokalna” bučnica Dubravke Đurašin iz Petrove ulice iz Kuča, koja kaže kako nema posebnog tajnog recepta. 

-Nema tajne, tijesto se mora dobro razvući. Vuče se i vuče, i onda sam punila filom od jaja, vrhnja, sira i buče – rekla je skromno Dubravka, no svi koji su degustirali rekli su isto – ovo je raj za nepce i vraća nas u djetinjstvo. 

Drugo mjesto pripalo je Jadranki Krumpak dok je na trećem mjestu ove godine bučnica koju je ispekla Sandra Romac. Nagrade je dodijelila izaslanica gradonačelnika Grada Velike Gorice Krešimira Ačkara, Ivana Belošević, inače vijećnica u Gradskom vijeću. 

Detaljno osmišljen ambijent, lokacija, atmosfera, hrana koja mami na prvi pogled – sve je to pun pogodak za vratiti se u Kuče, gdje se uvijek osjećamo “kao doma”.

(Razgovor i foto: Gianna Kotroman) 

FOTO Galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

CITY POTRAGA Kako smo Santi iz Nepala pomogli naći izgubljene dokumente!

Jutros smo imali ulogu detektiva. I uspjeli smo!

Objavljeno

na

Objavio/la

Santa Bahadur Tamang i Marija Vrbanus

Jutros u 7 sati u našoj je redakciji City radija zazvonio telefon. Doista neobično jer obično zvonjava kreće u 9 sati, a naša voditeljica jutarnjeg programa Gianna Kotroman taman se spremala javiti u eter!

S druge strane na liniji javlja se slušatelj iz Zagreba koji traži pomoć, budući da ne zna kome se obratiti, jer je njegova supruga na ulici pronašla dokumente radnika iz Nepala koji je, kako je pročitala smješten u Velikoj Gorici, a uz novčanik s novcem i drugim dokumentima, bila je i njegova radna dozvola! Pouzdao se u naš novinarski „nagon“ i kako ćete u nastavku doznati – nije pogriješio.

Gianna mi je poslala glasovnu poruku i pitala da li se ikako može čovjeku pomoći, budući da nemamo nikakav kontakt na adresi gdje je u Velikoj Gorici prijavljen, a na facebooku ima barem desetak muškaraca s istim imenom i prezimenom…

Ok. Sjedam u auto i odlazim na navedenu adresu gdje su u dvorištu parkirana taxi vozila, što mi je bio prvi znak, da sam na pravome mjestu, no na stambenom objektu nije bilo zvona…Googlam taxi službu koja piše na autima, ali ne mogu pronaći točno sjedište. I tada u dvorište ulazi još jedan taxi, iz kojeg su me zbunjeno gledala trojica stranih državljana. Pokažem rukom da ih trebam, oni spuštaju „šajbu“ a ja im na engleskom objasnim zašto sam došla…

I tada nastaje oduševljenje!

Prijatelj koji s njima boravi na toj adresi upravo je otišao u goričku policiju prijaviti gubitak dokumenata. Zovu ga sretno, zahvaljuju i ja mu pokušavam objasniti gdje se u Zagrebu nalaze nađeni dokumenti, jer ih je gospođa uzela sa sobom na posao. Kako je rekla, u današnje vrijeme ima svega, pa i krađe identiteta. Teže se sporazumijevamo jer ne priča hrvatski jezik a teško može preko telefona zapisati adresu poliklinike u Zagrebu u kojoj gospođa koja „čuva“ dokumente radi.

“Preslovkam” mu broj da ga spojim s gospođom i prekidam poziv.

Ali…imala sam osjećaj da komunikacija možda neće ići glatko zbog borbe s jezikom, pa sam se nadala da je još u policiji. Odvezem se tamo i pred zgradom vidim čovjeka koji telefonira, liči mi na stanovnika Nepala, i viknem mu da li je on Santa Bahadur Tamang? Yes, madam – kaže, a ja mu na brzinu, kako sam stala „na sva četiri žmigavca“, na njegovom mobitelu upišem u google maps adresu, kako bi ga navigacija odvela na mjesto gdje ga čeka novčanik i radna dozvola…

Ne moram reći koliko je bio sretan i zahvalan, što mu je netko u stranoj državi, gdje još uči hrvatski jezik, pomogao naći izgubljene „papire“, bez kojih je bespomoćan.

Nema na čemu, Santa. Drago nam je da smo mogli pomoći…

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno