Sport
Ivan Šestok – prva violina NK Turopoljca
Zadnjih nekoliko sezona nositelj igre Turopoljca
Ivan Šestok postao je zadnjih nekoliko godina, možemo to slobodno reći, nositelj igre Turopoljca, još dok je zajedno s ostalim igračima Turopoljca igrao na terenima 1. ŽNL Istok, ali i nakon što je ostvaren cilj i plasman u Jedinstvenu županijsku ligu. Navijači “zelene ‘z Kuč”, ali i svi neutralni poznavatelji amaterskog nogometa pitali su se tko je taj “nogometni virtuoz” laka koraka, koji zna sve s loptom, a igra u 5. rangu hrvatskog nogometa. Ima li kakva “tajna” zbog čega je Ivan Šestok, poznat i kao Šele odlučio igrati u NK Turopoljcu te kakav je bio njegov nogometni put od samih početaka pa do sada, najbolje je da nam kaže Ivan osobno. Vaš već “poslovično omiljeni reporter”, ljubitelj amaterskog nogometa, iskoristio je početak priprema Turopoljca i “zaskočio” Ivana nakon jednog treninga i porazgovarao s njim.
Ivane, hvala ti što si pristao na ovaj intervju. Molim te da se na početku predstaviš i kaži nam kad si i gdje počeo igrati nogomet?
Hvala Vama na pozivu za intervju. Već ste me predstavili (haha). Rođen sam 11. veljače 1994. godine, a nogomet volim od malih nogu. Počeo sam trenirati sa 6 godina u tadašnjem NK Udarnik iz Kurilovca, a otac me skoro svakodnevno vozio na trening.
U kojim si nogometnim školama i klubovima trenirao u mlađim uzrastima i koji su ti treneri bili najdraži? U Turopoljcu te gledamo kao veznog igrača. Jesi li tijekom dosadašnje karijere igrao i nešto drugo osim veznog? Gledao sam te na jednoj utakmici kao stopera i odigrao si dobru utakmicu. Koju poziciju voliš najviše igrati?
Osim u NK Kurilovec, trenirao sam još u NK Zagreb. A što se tiče trenera, moram spomenuti nekoliko njih. U NK Zagrebu, u mlađim pionirima, najviše sam naučio od Krešimira Gojuna, koji je najviše vjerovao u mene i moj talent. U kadetima bih izdvojio Hrvoja Člekovića, pod čijom smo trenerskom palicom osvojili titulu prvaka Hrvatske, ispred Dinama! U seniorskim počecima, u Kurilovcu, trenirali su me Dinko Livada, Senad Harambašić i Damir Dittrich, s kojima sam isto volio raditi. Što se tiče igranja u Turopoljcu, izdvojio bih gospodina Vladu Horvata, preko kojeg sam i došao u Turopoljac.
Što se tiče pozicija koje igram, moram reći da sam u mlađim kategorijama igrao u obrani, kao stoper, ali su treneri procijenili da sam korisniji kao vezni igrač. Čak sam i u seniorima Kurilovca jedno vrijeme igrao bočnog. Mogu reći da sam osim veznog, igrao sam skoro sve pozicije, samo se još nisam iskušao kao golman (haha). Hvala na komplimentu, a baš mi je i stoperska pozicija i najdraža pozicija, samo što je eto, ne igram često.
Kad si i gdje počeo igrati za seniorski sastav? U kojoj ligi? Tko su ti od sada poznatih prvoligaških igrača bili suigrači i gdje?
U seniorskom sastavu počeo sam igrati sa 18 godina u NK Kurilovec, koji je tada igrao 3. HNL. Što se tiče prvoligaških igrača s kojima sam igrao, mogu reći samo o nekima od njih iz vremena dok sam bio u mlađim pionirima. Tada sam bio kapetan “reprezentacije 4 županije”, a u reprezentaciji ZNS-a (Zagrebačkog nogometnog saveza, op. a.) igrao sam sa sadašnjim reprezentativcima Petkovićem i Kovačićem. Poslije su nam se putovi razišli.
25.10.2020. Kuče. Jedinstvena županijska nogometna liga – 12. kolo: NK Turopoljac – NK Rakovec. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jesi li imao problema s ozljedama i jesu li one trasirale tvoj put? Jesu li one razlog igranja u 5., a ne recimo u 2. ili 3. ligi?
U karijeri sam imao ozbiljniju ozljedu leđa zbog koje nisam igrao 6 mjeseci, a kasnije mi se ozljeda vraćala pa sam imao još kraćih pauza. Teško mi je reći što bi bilo kad bi bilo. Ja bih rekao da je bilo više razloga i ne bih ih sada analizirao.
Kada si došao u Turopoljac? Navijači koji su bliži Turopoljcu znaju da ti je mama iz Kuča. Je li i to bio jedan od razloga što si se odlučio za Turopoljac? Ili su na tu odluku utjecali suigrači koje poznaješ iz prijašnjih klubova?
U Turopoljac sam došao 2017. godine. Da, mama mi je iz Kuča zbog čega tamo poznajem puno ljudi pa se osjećam kao doma. Posebno sam bio ponosan u sezoni 2018/19., kad smo pobijedili NK Naftaš Ivanić, u Knejama, pred preko 500 gledatelja i osvojili prvo mjesto u 1. ŽNL Istok.
Turopoljac je uspio u svojoj želji ulaska u JŽNL i sad igra drugu sezonu u istoj (u ovim čudnim korona vremenima!). Rezultati nakon jesenske sezone 2020/21. su, prema izjavama i igrača i uprave i navijača, skromni (da ne uporabim neku grublju riječ), unatoč tome što je u veznom redu igrao jedan Mlinarić, Šestok, Kumić, prije toga Sesar, a u napadu Horvat, Vjeko Lučić, Perić… Što je po tvojoj ocjeni, razlog ovog slabijeg rezultata?
Mislim da imamo vrlo dobru ekipu, ali dogodile su se neke promjene u igračkom, ali i stručnom kadru. Svi znaju da se ekipa ne rađa preko noći, te smatram da nam treba vremena za upoznavanje i uigravanje kako bi trener izvukao maksimum iz svakog pojedinca, a i on sam je relativno novi u ekipi. Vjerujem da ćemo već ovo proljeće biti na potrebitoj igračkoj razini.
Tijekom ljetne stanke u natjecanjima velikog nogometa, bio si nositelj igre MNK Bukevje u malonogometnoj ligi Turopolja i Posavine. Kako ocjenjuješ tu ligu i smatraš li da ona pomaže igračima velikog nogometa u održavanju
fizičke spremnosti tijekom ljeta? Ili misliš da negativno utječe na formu, zbog možebitnih ozljeda i slično?
Smatram da je ta liga dobra kako igrači ne bi izašli iz forme, ali slažem se da se vrlo lako ozlijediti što može utjecati na njihovu igru kada počne sezona. I sam sam bio ozlijeđen, dva mjeseca sam imao problema s ozljedom koljena zbog čega sam propustio ljetne pripreme, koje su i ovako bile “skraćene” zbog pandemije korone. Osjetilo se to i na mojoj igri.
Turopoljac je, kao i ostali amaterski klubovi, počeo s pripremama. Kakva je atmosfera u dečkadi, kakvi su planovi za proljetni dio sezone i misliš li da će rezultati biti bolji nego prošle jeseni? Ima li dolazaka ili odlazaka iz kluba? Koje bi pozicije, po tvojoj procjeni trebalo pojačati u ekipi?
Atmosfera u klubu je kao i uvijek, odlična. Što se tiče odlazaka, iz kluba je otišao Josip Mlinarić (moj bratić) i Kristijan Avramović, ali su nam se vratili Matasić i Begić. Planovi za proljetni dio su da ispravimo greške iz prvog dijela sezone kojih je bilo. Moje netreniranje utjecalo je i na moju igru, trenerove taktičke zamisli koje nisu ispoštovane neki su od razloga našeg lošijeg plasmana. Pošto smo mi ipak pametna dečkad, svi zajedno smo poradili na rješavanju problema, te smo uvjereni da nas čeka jedna uspješna i kvalitetna polusezona.
Eto, baš smo se napričali. Imaš li još nešto interesantno što bi volio podijeliti s renomiranom čitateljstvom? Što bi poručio navijačima Turopoljca, što mogu očekivati na proljeće od igrača Turopoljca?
Htio bih zahvaliti Upravi što su uredili prostor sa umjetnom travom (na katu sportskog objekta, op.a.), gdje možemo odraditi kvalitetan trening po hladnoći i kiši. Navijačima bih htio poručiti da nam puno znači njihova podrška i nazočnost na svakoj utakmici bilo doma ili u gostima, te da se nadam da će dolaziti u još većem broju. A kao jedan od najiskusnijih, mogu reći da od igrača ovo proljeće možete očekivati zalaganje, rad i predanost. I još jednom hvala na pozivu za intervju. Eto, mogu reći da je sa Ivanom Šestokom – Šeletom uvijek ugodno razgovarati iako smatra da bi bilo bolje intervjuirati ga nakon prvenstva, jer očekuje puno bolju svoju igru, ali i igru i plasman Turopoljca na proljeće. Ako bude tako kako je rekao, nitko sretniji od mene napraviti intervju i nakon prvenstva! Uvijek je spreman na šalu i pošalicu, a u takvom je tonu protekao i naš razgovor. Na kraju, ne preostaje mi ništa drugo nego čestitati mu rođendan, zaželjeti mu puno zdravlja i sreće. I naravno, vrhunskih igara u nastavku karijere.
Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Sport
Dvije bronce za Karate klub Velika Gorica na Croatia Openu – Braica i Huzjak najbolji među hrvatskim natjecateljima
Na najjačem karate turniru u Hrvatskoj, koji je okupio 1500 natjecatelja iz 22 države, Velikogoričani su izborili vrijedne bodove za nastup na Europskom prvenstvu.
Sport
Mali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’
Marko Klafurić, najstariji Deanov sin, sa 26 godina postao je trener šestoligaša NK Kralj Tomislav, s kojim je iz zagrebačkog kupa u srijedu izbacio trećeligaša Trnje! U tome su mu pomogla i braća Ivan i Luka…
Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.
– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.
– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.
Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…
– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.
– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.
Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.
– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.
Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.
– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.
Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…
– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.
Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…
– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.
Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.
– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.
Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.
– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.
– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…
Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.
– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.
Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.
– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.
Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri
Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.
– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.
– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.
Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…
Nogometna dinastija Klafurić ide jako!
Sport
Karas: ‘Do kraja studenog naši će sportaši ući u novu balon dvoranu’
Dugo očekivana balon dvorana, koja je niknula u blizini Gradske dvorane, uskoro će otvoriti svoja vrata, no posla još ima. Manje od dva mjeseca dijeli nas od prvog treninga u novoj dvorani…
Sport
Novi uspjeh u Brazilu! Mirjana Lučić i Borna Zohil najbolji u Sao Paulu
Na ITTF World Para Elite turniru u Brazilu hrvatski parastolnotenisači osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima nakon niza impresivnih pobjeda.
Utakmicama 08. kola (03./06.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Dinamo je u derbiju kola golom Ante Cavrića (55′) kao gost s 1:0 pobijedio Kurilovec i prekinuo njegov niz od sedam uzastopnih pobjeda! Kurilovac je s utakmicom više i dva boda više zadržao vodeću poziciju.
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1 Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas je bio s 3:0 bolji od Velike Mlake i ostao na 2.mjestu ljestvice. VG Boys su pobijedili Posavec s 11:0(!), već u prvom poluvremenu bilo je 7:0 (4 gola Tomislava Škrinjarića). Vratar Boysa Gligorević obranio je u 2.poluvremenu kazneni udarac kojeg je izveo Avgustinović.
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Iznenađenje je poraz Vatrogasca u Donjem Hruševcu, a glatka pobjeda Lekenika u susretu s Poletom samo je dodatno potvrdila slabu formu tima iz Buševca.
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Derbi 09. kola je utakmica Dinamo – VG Boys u Novom Čiču.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 08.kolo
Rezultati 08. kola (03./06.10.2025.): Kurilovec – Dinamo (Novo Čiče) 0:1, VG Boys – Posavec (Orle) 11:0, Klas (Mičevec) – Velika Mlaka 1947 3:0, Lekenik – Polet (Buševec) 4:0, Hruševec (Donji Hruševec) – Vatrogasac (Kobilić) 3:2, Gradići – Lukavec 0:3 (b.b.), Buna (Mala Buna) slobodni.
Poredak: 1. Kurilovec 21 (8 7 0 1 29:8), 2. Klas 19 (7 6 1 0 40:8), 3. VG Boys 18 (7 6 0 1 32:5), 4. Dinamo 18 (7 6 0 1 23:7), 5. Lukavec 13 (8 4 1 3 14:11), 6. Vatrogasac 12 (8 4 0 4 17:16), 7. Lekenik 12 (7 4 0 3 18:18), 8. Buna 9 (7 3 0 4 9:11), 9. Hruševec 6 (7 2 0 5 9:28), 10. Velika Mlaka 1947 6 (6 2 0 4 14:15), 11. Polet 3 (8 1 0 7 8:21), 12. Posavec 3 (7 1 0 6 4:37), 13. Gradići 0 (7 0 0 7 4:36).
-
Sportprije 2 danaMali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’
-
Vijestiprije 4 danaU 77. godini preminuo dr. Drago Rubala, poznati voditelj i liječnik
-
Sportprije 4 danaFOTO Dinamo prekinuo pobjedničku seriju Kurilovca, 4 kandidata za prvaka
-
Sportprije 3 danaKaras: ‘Do kraja studenog naši će sportaši ući u novu balon dvoranu’