Vijesti
Ivan Bekavac upozorava na probleme, ali nudi i rješenja za velikogorički sport
Kandidat za gradonačelnika ističe da se trebamo usporediti s boljima i pokušamo dati najbolje od sebe, te tako uspjeh neće izostati.
O velikogoričkom sportu, nacionalnom i lokalnom značaju, problemima i rješenjima govorio je danas u programu City radija kandidat MOST-a za gradonačelnika Velike Gorice dr. Ivan Bekavac.
Stariji Velikogoričani pamte i znaju kako je upravo sport bio središte interesa brojnih sugrađana, gdje je gorički sport danas?
-Nikad ranije naš grad nije imao tri prvoligaša, a ima ih zadnjih par sezona, i to u nogometu, košarci i rukometu. Treba naglasiti kako prvoligaše u sva tri sporta nemaju niti Split, niti Rijeka, niti Osijek. I to među prvih četiri na ljestvici. Međutim želim naglasiti kako unatoč prethodno spomenutim činjenicama postoje brojni problemi i ograničenja koja su u domeni i odgovornosti gradske uprave. Prvo neprimjereni sportski objekti, stari, ali nažalost, i novi ne zadovoljavaju potrebne sportske uvjete, pa tako rukomet nema potrebne uvjete, trenažni procesi košarkaša odvijaju se na sedam, osam lokacija što nikako nije dobro. Drugi problem je previše klubova, gdje nema dovoljno prostora za prepoznavanje i razvitak najboljih. Nogomet i košarka našli su način i suživot u tim okolnostima, međutim rukomet i odbojka nisu i plaćaju danak ovome problemu. Treće, Grad Velika Gorica ne prati dovoljno nositelje kvalitete goričkog sporta. Naime, rekao bih ide se na masovnost i broj klubova, a ne na ruku vrhunskom sportu. Treba znati kako naši prvoligaši imaju budžete u visini tek desetine iznosa kojim raspolažu drugi prvoligaši, a nisu tako uspješni na ljestvici poput goričkih klubova. Nemojmo zaboraviti kako naš gorički košarkaški prvoligaš igra u europskoj ligi s još tri hrvatska kluba, a od Grada Velike Gorice dobiva svega desetinu budžeta koji odvajaju Split, Zagreb i Zadar za svoje euro prvoligaše. Naravno razumijem da Grad Velika Gorica nema toliko sredstava niti kapaciteta, ali želim jasni prikazati koliko sportski vrijede gorički prvoligaši, a premalo naših sugrađana to zna.
Kako po tom pitanju uvjeta stoji Gradska sportska dvorana u Rakarskoj ulici?
–Gradska sportska dvorana u Rakarskoj ulici, izgrađena prije desetak godina, zadovoljava propisane uvjete samo za odbojku. Nažalost ne zadovoljava propisane uvjete terena, kao niti odvijanja natjecanja drugih dvoranskih sportova poput rukometa, košarke ili malog nogometa. Nema dovoljne kapacitete gledališta ili pak nema drugih propisanih tehničkih uvjeta za održavanje natjecanja. Ima već godinama privremenu licencu za korištenje i to je naravno propust gradske uprave koja nije odgovorno gospodarila našim javnim novcem i napravljena je disfunkcionalna sportska dvorana.
Nije li stara sportska dvorana srednjoškolskog centra veća od nove gradske dvorane?
-Dvorana srednjoškolskog centra izgrađena prije više od trideset godina veličinom odgovara uvjetima međunarodnih natjecanja i jedini je takav objekt u našem gradu. Međutim tijekom nedavne energetske obnove oštećen je pod parket dvorane i još uvijek nije u funkciji, istom prilikom ili možda i ranije oštećene su i uništene tribine, pa tako opet tehnički ne zadovoljava uvjete organiziranja natjecanja. Zajednica sportskih udruga grada Velike Gorice mogla bi preuzeti upravljanje tom sportskom dvoranom. Rukomet i košarka konačno bi dobili svoj dom u Velikoj Gorici. Potrebno je uložiti oko dva milijuna kuna u popravak poda parketa i uređenje tribina i imat ćemo jedini funkcionalno ispravan prostor za dvoranske sportove i međunarodna natjecanja u Velikoj Gorici, jer sad nemamo niti jedan, a imamo tri prvoligaša, ponavljam. Tako bismo dobili gledalište kapaciteta 1200 gledatelja i stekli bi se uvjeti za međunarodna natjecanja. Naravno u toj dvorani nastavio bi se odvijati redovni školski sport u vrijeme nastave, a natjecanja bi se odvijala samo u večernjim satima i vikendom. Druge školske velikogoričke dvorane nisu iskoristive za ništa više od školskog sporta, samo možda dvorana Osnovne škole Nikole Hribara za košarku. Naravno nudim rješenje i u proširenju nedavno izgrađene Gradske sportske dvorane u Rakarskoj ulici u smislu otkupa obližnjeg zemljišta i izgradnje montažnih tribina, tako bi se izmještanjem gledališta stekli potrebni uvjeti za odvijanje treninga dvoranskih sportova u propisanim gabaritima i u toj dvorani. – ističe Bekavac.
Što mislite o bazenu u Velikoj Gorici?
–Nedavno izgrađeni bazen jedini je kapitalni projekt izgrađen u proteklom razdoblju, nažalost neuvjetan, neprimjeren vremenu i potrebama građana, debelo preplaćen našim novcem, bez mogućnosti i uvjeta natjecanja, te bez tribina spomenik je razbacivanju i neodgovornosti HDZ-a i partnera. Nažalost, građani su prevareni i čeka nas dug put do izgradnje poštenog olimpijskog bazena jednom i kad bude došao na red u budućoj zoni sporta i rekreacije.
Grad Velika Gorica zapravo doznačuje 11,5 milijuna proračunskih sredstava Zajednici sportskih udruga Velike Gorice koja dalje dijeli sredstva prema nekom ključu.
–Da, ta sredstva dijeli pedesetak klubova i naravno nije dovoljno. Nemojmo zaboraviti kako gotovo sličan ili isti iznos od 9 milijuna kuna grad daje za održavanje postojećih sportskih dvorana. Npr. susjedne zemlje uredile su drugačije sportske prioritete na nacionalnoj razini, te se isto spušta na lokalne razine. U većoj mjeri njeguju se uvjetno govoreći uspješni sportovi, a u manjoj mjeri drugi sportovi. Međutim Hrvatskoj tek predstoji odrediti se u nekom smislu. Nered na nacionalnoj razini prenosi se i na lokalnu, pa zato imamo ovakvu situaciju. Na primjeru Njemačke možemo učiti, jedna zemlja koja je izgubila od Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u nogometu, određuje projekt razvoja nogometa, provede projekt i dvanaest godina kasnije postaje svjetski prvak. Uspoređujmo se s boljima i pokušajmo dati najbolje od sebe, uspjeh neće izostati.
Velika Gorica ima sportsko rekreacijsku zonu, predviđenu urbanističkim planovima i drugim planovima uređenja i planiranja grada?
–Između ceste koja vodi prema zračnoj luci, od drvene kapelice Ranjenog Isusa, pa do bivšeg remontnog zavoda nalazi se sportsko rekreacijska zona koja se, u mojoj viziji, nastavlja sportsko rekreacijskim centrom vodenih sportova na jezeru Čiče je dragulj Velike Gorice, ogroman potencijal smješten u koridoru između Plesa, Rakarja s jedne, te Pleške ulice, Cibljanice, groblja i Podbrežnice s druge strane. Tu želim pripremiti i započeti izgradnju zone sporta i rekreacije, sa svim potrebnim sadržajima, poput sličnih projekata u drugim brojnim gradovima Europe. Javno privatnim partnerstvom osigurat ćemo sredstva, a interes gradske uprave bit će dati potrebne uvjete za početak izgradnje novog zdravog centra našeg grada, za 21, stoljeće, koji će počivati na zelenoj suvremenoj gradnji, stvoriti dodanu vrijednost našem gradu, dati budućnost koju današnja uprava ne sanja, niti razumije.
Govorili ste dosta o profesionalnom sportu, imate li plan za školski sport?
–Osnovna ideja je da se školski sport odvija kontinuirano kroz cijelu školsku godinu, naravno poštivajući nacionalni plan svih školskih aktivnosti, kao i klupska natjecanja. Trenutno se sve svelo na jedan jedini dan u kome se odrade natjecanja u svim sportovima dobiju se pobjednici podijele diplome ili tako nešto i to je to do slijedeće školske godine. Jednom riječju trenutni sustav je ispunio formu (odradio jednodnevna natjecanja te tako dobivši pobjednike u svim sportovima obavio zadanu formalnost) ali je razvojno dugoročno gledano apsolutno neprihvatljiv. Moje mišljenje je da se u projekt trebaju uključiti sve osnovne škole u gradu u jednu natjecateljsku grupu, a drugu grupu sačinjavale bi područne osnovne škole kojih po riječima poznavatelja te problematike ima 10. Znači na taj način bi se uključilo u aktivni model cjelogodišnjim natjecateljskog planom oko 18 osnovnih škola u interne natjecateljske forme. Konkretno da svaka osnovna škola ima jednu selekciju oko 15 učenika za natjecanje to bi činilo bazu natjecatelja od 270 učenika.
U daljnjoj budućnosti, a pogotovo kada bi postojale bolje infrastrukturne pretpostavke (konkretno dvorane za odigravanje utakmica ) broj učenika bi premašio brojku 600 na način da svaka škola sudjeluje na početnoj razini što znači učenici 3. i 4. razreda odnosno učenici razredne nastave u nekoj formi mini-lige, a stariji učenici bi bili podijeljeni u dvije grupe 5. i 6. razredi kao i 7. i 8. razredi. Na taj način bi se postigla forma masovnog bavljenja sportom. – govori Bekavac, te ističe pozitivne aspekte ovakvog sportskog natjecanja po osnovnim školama.
-Socijalizacijski efekt. Sami smo svjesni jasne činjenice da se djeca malo igraju u realnim stvarnim uvjetima, a previše u virtualnim internetskim ili mobilnim aplikacijama u svojim stanovima. Tu je i natjecateljski ili sportski karakter. Natjecanjem sudjeluješ u pobjedama i porazima svoje osnovne škole ili svoje momčadi, to će te nužno natjerati da se homogeniziraš sa svojim razredom, a time i potražiš pomoć ostalih koji nisu dovoljno zainteresirani ili ne sudjeluju u sportskim aktivnostima da dolaze na utakmice i bodre korektnim sportskim navijanjem sa dijela tribina koji su za to predviđeni. Ovakva homogenizacija u neku ruku kompletan logistički projekt igračima na sportskom terenu pokrenuo bi u nekoj slobodnoj procijeni oko 8000 učenika osnovnih škola u Velikoj Gorici.
-Eho koji bi proizveli ovim modelom i svim logističkim sadržajima ( uključivanje plesnih koreografija i općenito plesa u prekidima između dvije, ali i tijekom utakmica) bio bi predmet zanimanja, vjerujem i za lokalnu medijsku televizijsku produkciju što bi opet bilo od posebnog značaja da se svaka osnovna škola može predstaviti sa svojom tradicijom odnosno svojim logom na dresu i svojim programom unutar natjecanja kada je domaćin natjecanja. No, zapelo je baš tamo gdje je najvažnije, a to su objekti jer su neadekvatni ili ih uopće nije moguće koristiti s obzirom da su osnovnoškolske dvorane trenutno skoro pa neadekvatnih dimenzija. Izuzetak su možda dvije dvorane, a ostale su neupotrebljive za ovakav vid razvitka sporta.
Tko bi na sebe trebao preuzeti odgovornost za ovako nešto?
-Uvijek postoje, u svakoj školi ravnatelji koji su zainteresirani, a koji sa svojim suradnicima mogu i znaju nositi pedagoške programe, oni su osposobljeni i za sportske programe koji su također pedagoški. Za ovu cjelogodišnju manifestaciju moramo pronaći sredstva da se dodatno plate nositelji programa, a ne manje važno je da sve bude osnovcima besplatno. Sportska oprema na teret grada. – ističe Bekavac, te zaključuje kako projekt može početi čim epidemiološke mjere dopuste.
Intervju s dr. Ivanom Bekavcem poslušajte OVDJE.
Sport
Odjeci Rujevice: Jedan sporan detalj, dva poznata lica i tri razloga da se ne odustane
Nogometaši Gorice dobili su dan i pol odmora nakon poraza od Rijeke, od utorka poslijepodne kreće priprema za Osijek doma u nedjelju, a pogled na učinak kaže da se Goričani i dalje itekako imaju za što boriti…
Oblačni, tmurni, više jesenski nego proljetni utorak donio je nogometašima Gorice onih “pol” od ukupno dana i pol slobodnog nakon poraza na Rujevici. Drugog poraza Rajka Vidovića u ulozi trenera našeg prvoligaša, drugog poraza zaredom, drugog poraza zaredom od kluba koji se bori za naslov prvaka… I novog poraza od Rijeke, četvrtog u četiri ogleda ove sezone. Uz, da se i to ponovi, sudačke odluke koje u utakmici protiv Rijeke nisu išle u korist Gorice.
I to u trenucima kad smo jedva nekako zaboravili na one dvije utakmice u Velikoj Gorici, u razmaku od samo 18 dana, u kojima su suci Mateo Erceg i Duje Strukan dosudili pet penala za Rijeku. I dalje, i uz ovaj vremenski odmak, zvuči nevjerojatno, pogotovo kad se sjetimo kako su izgledali, da su barem tri od tih pet kaznenih udaraca bili u najmanju ruku dvojbeni, a prilično nevjerojatno je i ono što se dogodilo u 38. minuti utakmice na Rujevici.
Bruno Goda, onaj isti tip koji je napao Blummela u završnici prve od dvije goričke utakmice, nakon čega je Mrzljak napao njega i dobio crveni karton, bio je u glavnoj ulozi. Išao je na loptu, čak je i dodirnuo, a onda “krvnički” startao na stajnu nogu Josip Mitrovića. Imalo objektivni promatrači odmah su zaključili da je tu bilo ozbiljnih argumenata za crveni karton, a to su potvrdila i mišljenja iz sudačkih krugova dan poslije.
Međutim, za suca Matea Ercega to nije bio čak ni prekršaj! Čovjek se malo i naljutio na Mitrovića, jer “što sad tu ležiš bezveze”, da bi usporena snimka jako dobro pokazala zašto Mitrović leži. Da je situacija bila samo za nijansu drukčija, da Mitrović nije vrhunski spreman, lako je tu moglo doći i do loma noge, ali nema ni faula. Nema ni reakcije Duje Strukana iz VAR sobe, pri čemu se nismo zabunili. Suci iz one dvije goričke, penalima bogate utakmice, spojili su se na Rujevici u prvoj sljedećoj. I zaradili, prema svemu sudeći, negativne ocjene za svoju izvedbu.
Da stvar bude gora, uz to što Gorica nije imala priliku sljedećih 50 i nešto minuta biti u brojčanoj prednosti, upravo je Goda spriječio dvije dobre prilike u nastajanju, a na kraju je i zabio gol za konačnih 3-0 u završnici utakmice, u trenucima kad više nije trebao biti ni na stadionu, a kamoli na terenu.
– Zaslužena pobjeda Rijeke, čestitam im na tome, pokazalo se opet da posjeduju veću kvalitetu od nas, pogotovo nakon ulaska Pjace i Marića. Kolega Sopić uvede njih dvojicu i Ivanovića, a mi uvedemo ono što uvedemo… – komentirao je trener Rajko Vidović nakon utakmice, rekavši time što misli o doprinosu igrača s klupe, s koje su ulazili Majstorović, Kapulica, Jurić i Munksgaard.
Najmanje je tu mislio na 17-godišnjeg Luku Vrzića, koji je u završnici upisao i drugi uzastopni seniorski nastup, ali upućena poruka dovoljno je jasna. Možda ne i najtaktičnije sročena, jer neće takva konstrukcija najbolje sjesti dečkima koji su ušli s klupe, no može se pretpostaviti i da nije slučajno izrečena. I poslužit će kao objašnjenje zašto Munksgaard sjedi na klupi dok desnog beka igra lijevi stoper, zašto je Jurić izgubio mjesto u početnih 11, zašto Kapulica ne dobiva više šansi…
Trener Vidović, uz sve ostalo, očito želi izazvati reakciju svojih igrača, možda ih malo i isprovocirati, natjerati da se s još više želje okrenu preostalim utakmicama. U kojima se ne bore za goli život, kao što je to bio slučaj prošle sezone, u kojima se ne bore za Europu, kao što je to bio slučaj u tri od šest goričkih prvoligaških sezona, ali u kojima se mogu boriti za sebe, za klub, za što bolji plasman.
A to nije nevažno. Za početak, nije nevažno zbog financijskoga kolača koji dolazi od TV prava. Gorica je, naime, nakon ovog poraza, ali i pobjede Varadžina kod Rudeša, skliznula sa šeste na sedmu poziciju. Prevedeno u novac, time je Gorica “izgubila” 45.000 eura, koliko iznosi razlika između nagrade za onoga tko završi šesti i onoga tko bude sedmi. Osma Istra ima četiri, a devet Slaven Belupo pet bodova manje, što znači da ni tu nije sve gotovo. I zato nije loše pogledati kako sve to skupa izgleda po pitanju love od TV prava…
1. mjesto – 1.231.667 €
2. mjesto – 1.141.416 €
3. mjesto – 1.051.161 €
4. mjesto – 1.006.038 €
5. mjesto – 915.787 €
6. mjesto – 870.661 €
7. mjesto – 825.535 €
8. mjesto – 780.410 €
9. mjesto – 690.158 €
10. mjesto – 645.033 €
Realno gledajući, Gorica do petoga mjesta više ne može, a posljednji već neko vrijeme ne može biti nitko osim Rudeša. Dakle, nude se pozicije između šestog i devetog mjesta, a razlika je tu značajna, gotovo 200.000 eura! Za klubove iz donje polovice HNL-a to je ozbiljan novac i, ako nigdje drugdje, tu bi se moglo pronaći ponešto razloga da se u posljednjih pet utakmica sezone da sve što se može dati. I pokuša uzeti što više bodova.
Drugi razlog svakako je osobna želja svakog od igrača da se prezentira u što boljem izdanju, time možda netko od njih i izbori priliku da karijeri nastavi na nekoj atraktivnijom i lukrativnijoj destinaciji, a postoji tu i još jedan detalj, kojeg možemo nazvati “borba sa samim sobom”. Točnije, nadmetanje s Goricom iz recentne prošlosti.
Svoj prvoligaški put Goričani su započeli u sezoni 2018/19., u kojoj su osvojili rekordnih 59 bodova, što su ponovili i dvije sezone poslije. U oba slučaja to je bilo dovoljno za peto mjesto, a u sezoni poput ove bilo bi dovoljno za Europu. Međutim, Gorica je ove čudnovate sezone miljama daleko od takvog učinka, pa preostaje jedino “loviti” preostale dvije uspješne sezone. Uspješno je na kraju završila i ona prošla, u kojoj je Gorica osvojila 32 boda, vrijedna ostanka u ligi, a ove sezone dosad ih je skupila 35.
Dakle, ovo neće biti bodovno najlošija prvoligaška sezona Gorice, ali ne bi bilo loše da ne bude ni druga najlošija…
2018/19. – peto mjesto 59 bodova
2019/20. – šesto mjesto 49 bodova
2020/21. – peto mjesto 59 bodova
2021/22. – šesto mjesto 45 bodova
2022/23. – deveto mjesto 32 boda
2023/24. – ?
Prvi cilj je, dakle, dostići ili prestići učinak iz sezone 2021/22., u kojoj su momčad vodili Kruno Rendulić i Samir Toplak. Za dostizanje njihova učinka nedostaje još 11 bodova, a to bi značilo da Gorica u posljednjih pet utakmica mora upisati tri pobjede i dva remija. Ili četiri pobjede i poraz. S obzirom da su do kraja ostali još domaći ogledi s Osijekom, Rudešem i Istrom te gostovanja kod Slaven Belupa i Hajduka, jasno je da će to biti jako težak zadatak. Iako, ne mora to biti i nedostižno…
Matematički je i dalje moguće da se prebaci učinak i iz sezone 2019/20., koju je započeo Sergej Jakirović, a završio Valdas Dambrauskas, ali za to bi Gorica morala dobiti svih pet utakmica do kraja. Što opet nije nemoguće, ali je jako, jako teško dostižno s obzirom na sve okolnosti.
Najmanji koeficijent bio bi na okladu da će ovo na kraju biti druga najlošija sezona Gorice u prvoj ligi, najlošija nakon traumatične prošle, a na igračima je da to pokušaju izbjeći. Počevši od utorka poslijepodne, kad kreću pripreme za domaći ogled s Osijekom, koji je na rasporedu u nedjelju od 17 sati.
HOTNEWS
U Veliku Goricu stiže više od 600 retrivera na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’
Organizatori su pripremili i zanimljiv edukativni program koji među ostalim donosi prezentaciju rada policijskih pasa, a u sklopu izložbe vidjet će se najtrofejnije svjetske retrivere, a najudaljeniji stiže čak iz Malezije.
Više od 620 retrivera iz 33 zemalja svijeta za vikend stižu u Veliku Goricu na specijalnu izložbu ‘Retriever weekend’ u sklopu Svjetske izložbe pasa koja se od 25. do 28. travnja održava na zagrebačkoj Velesajmu, a okupit će više od 15 tisuća pasa.
Organizator ove manifestacije, prvog ovakvog događaja u Hrvatskoj je Retriever klub Hrvatske u suradnji s Gradom Velika Gorica. Posjetitelje i ljubitelje pasa očekuje zanimljiv dvodnevni program koji će se odvijati na livadi iz Osnovne škole Eugena Kvaternika.
– Riječ je o dvije najvažnije specijalne izložbe za uzgajivače u ovoj godini u cijelom svijetu. Oni koji su prijavljeni za zagrebačku izložbu u petak, u subotu i nedjelju sele se u Veliku Goricu. Posjetitelji će imati priliku vidjeti neke od najtrofejnijih pasa, a najudaljeniji pas stiže čak iz Malezije – govori nam Marijana Račić, predsjednica organizacijskog odbora izložbe.
Pse će ocjenjivati specijalisti suci iz Škotske, Engleske, Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Finske i Švedske.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
Inače, postoji šest pasmina retrivera. Među najpoznatijima su labradori i zlatni retriveri, a sve ćete ih moći vidjeti na izložbi u našem gradu.
– Posebno je zanimljivo da retriveri u Hrvatskoj služe za detekciju droge i eksploziva, kao vodiči slijepih i slabovidnih osoba, oni su psi pomagači i potražni spasilački psi. Kroz edukativni program, građani će imati priliku upoznati se sa samom ulogom retrievera – dodaje Račić.
U subotu 27. travnja od 10 do 14 sati organiziran je program u kojem će se moći vidjeti kako se ti psi školuju, što se s njima radi i koje su sve njihove mogućnosti.
– Od 10 sati MUP će doći sa svojim školovanim psima i prezentirati njihov rad poput traženja droge i eksploziva. Nakon toga u 11 sati svoj će rad prezentirati Udruga za dobrobit i zaštitu životinja INDIGO. Član Retriever kluba Hrvatska, Zoran Horina održat će predavanje o spasilačkim i potražnim psima čiju je važnost javnost spoznala nakon potresa. Njegov klupski kolega Damir Vučić prezentirat će rad terapijskih pasa i pasa pomagača, odnosno kako štene postane terapijski pas – govori nam organizatorica događanja.
Foto: Petra Škrinjarić/Cityportal.hr
U 13 sati prezentirat će se i jedna nova kinološka disciplina ‘Nosework’, kako podići istančani pseći njuh na novu razinu te kako psa psihički umoriti bez da ga istrčavate.
– Pozivamo sve da nam se pridruže, pogotovo roditelje i djecu jer smatramo da zdrav odnos sa psom treba graditi od malena. Djeci treba prezentirati da pas nije životinja koja će ih napasti i rastrgati već da je onakav kakav ga je vlasnik odgojio. Psi nam služe u različitim situacijama i život bez njih bio bi potpuno drugačiji nego što ga mi danas znamo – poručila je Mirjana Račić i pozvala sve da dođu 27. i 28. travnja na ‘Retriever weekend’ koji će se održati iza Osnovne škole Eugena Kvaternika.
Kultura
Članice Sparka na poetskom festivalu ‘Beč u proljeće’ predstavile knjigu Zdenke Mlinar
Manifestacija je okupila velik broj pjesnikinja i pjesnika iz više europskih zemalja.
Velikogorička Udruga umjetnika SPARK i ove se godine odazvala pozivu na poetski festival “Beč u proljeće” u organizaciji Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji. Manifestacija je već treću godinu za redom, okupila velik broj pjesnikinja i pjesnika iz više europskih zemalja koji su pristigli iz ljubavi prema poeziji i pisanoj riječi bez granice.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
Na manifestaciji je sudjelovalo pet članica goričkog Sparka, Zdenka Mlinar, Nevenka Lang, Gordana Gerhardinger, Marina Maras i Marica Mihac. Druge večeri ovog kulturnog događanja održano je i nekoliko promocija knjiga, a jedna od njih bila je i promocija hrvatsko-makedonskog izdanja knjige “Na otoku MIRAKUL”, autorice Zdenke Mlinar. Promotorice su bile Nevenka Lang i sama autorica.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
– Bile smo na mnogo poetsko-glazbenih manifestacija, ali ova nam je tako dobro sjela i uvukla se pod kožu, da ćemo je dugo, dugo pamtiti.
Pjesnici iz mnogih dijelova Europe predstavili su se najbolje što su znali. Osjećaja i topline nije nedostajalo, tako smo se srodili i razumjeli kao tijelo sastavljeno od jednog, jedinog suptilnog poetskog duha. I naš uvaženi veleposlanik u Austriji komentirao je: “Kakvi divni i posebni ljudi” – rekla nam je na kraju bivša “Sparkova” predsjednica Nevenka Lang.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
Organizaciju festivala “Beč u proljeće” 2024. podržali su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji, njegova Ekselencija Danijel Glunčić te konzul Republike Hrvatske u Austriji Mate Bačić.
Foto: Udruga umjetnika SPARK
CityLIGHTS
Prošel je, prošel, pisani Vuzem,došel je, došel, Juraj zeleni!
Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!
U večernjim satima jučerašnjeg ponedjeljka, u mjestima i selima našeg Turopolja, brojni su se ugrijali uz Jurjevske krijesove, koji su se palili u čast dolaska blagdana Svetog Jurja, Jurjevdana, koji se obilježava 23. travnja. Uz blagdan je vezan niz običaja, a nalazi se na granici između zimske i ljetne polovice godine, kad se ‘iz tame izlazi na svjetlo’.
Jurjevdan je u hrvatskom narodu obilježen brojnim starim običajima i drevnim vjerovanjima, od kojih su neka očuvana do današnjih dana, a korijene vuku još od pretkršćanskih vremena. Jurjevski običaji poznati su u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistočnoj Sloveniji, označavali su početak prvih seljačkih radova u godini, a u narodu je prihvaćen kao pravi početak proljeća te kao početak gospodarske godine. Program proslave Turopoljskog Jurjeva započelo je već u nedjelju 21. travnja u Mraclinu, Dubrancu, Velikoj Mlaki i Kurilovcu, a nastavlja se i u pojedinim mjestima ovog tjedna, sve do završne proslave na Tuđmancu ove nedjelje.
Foto: Jurjevski krijes okupio je ‘celo selo’ i još podosta gostiju/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/Cityportal.hr
Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!
I doista se jurjevsko ozračje itekako osjetilo, u sinoć prilično friškom zraku, ispred i u čarobnom zelenom okolišu Vatrogasnog doma DVD-a Donja Lomnica! U iščekivanju glavnog događaja, paljenja krijesa, okupilo se ‘celo selo’, a osim članova udruga koje su sve to organizirale, folkloraša, vatrogasaca, POT sučije, branitelja, umirovljenika i mjesnog odbora, bio je tamo i nemali broj pozvanih prijatelja i familije.
Foto: Brojni su sinoć uživali u Donjoj Lomnici u jedinstvenom programu povodom blagdana Sv. Jurja i središnjem događaju – paljenju Jurjevskog krijesa / KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Foto: Tajnica KUD-a ‘Nova zora’, Zlatica Krznarić budnim okom prati sve što se događa, ali je kao i uvijek i sudjelovala u divnom programu koji su organizatori upriličili povodom blagdana Svetog Jurja/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Za program prepun pjesme i plesa u čast ovog sveca i starih običaja pobrinuo se, tradicionalno, KUD ‘Nova zora’, jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava našega kraja, jer 105 let im je već! Iako je nekad masovno obilježavanje ovih običaja u današnje vrijeme uvelike nestalo, Jurjevski običaji u Lomnici, ophodi i paljenje kresova, kontinuirano su se održavali i za cijelo vrijeme komunističkog režima, kada se to baš i nije podržavalo zbog vjerske obojanosti običaja.
– Puno naših starih se ovdje sjeća još tih obilazaka jurjaša i jurjašica, kak’ ne, išlo se od kuće do kuće, odvojeno, jer su se natjecali tko će dobiti više darova. Prošle godine smo organizirali baš kak’ se nekad išlo, al’ umjesto jajca ili slanine, kaj se nekad darivalo, djeca su si bome skupila finu svotu eurića – priča nam kroz smijeh sjajno raspoložena i, kao i uvijek, sveprisutna tajnica Zlatica Krznarić, koja je brojnima poznata i kao tajnica Zajednice KUD-ova Grada Velike Gorice.
Foto: Jurjevski krijes , arhivske snimke/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
I sinoć je bilo vidljivo kako je KUD ‘Nova zora’ motor koji pokreće čitavo mjesto, a Zlatica metaforički rečeno ‘glavni strojovođa’. Ne samo što je članica KUD-a impresivnih gotovo pola stoljeća, i njena je čitava obitelj aktivna u tom društvu, baš kao i svi drugi mještani. Kad tome pridodamo zajedništvo svih aktivnih lomničkih udruga koje su se potrudile oko programa, posebno vatrogasaca koji su pazili da se razigrani i krijesom očarani klinci sigurno igraju i trčkaraju oko visokog plamena, možemo doista reći kako smo s velikom radošću dočekali Svetog Jurja!
A prizor kad vam iznad Jurjevskog krijesa na noćnom nebu iznad Donje Lomnice svako malo prelijeću avioni u dolasku u našu Međunarodnu zračnu luku F. Tuđman, tek smo doživjeli kao dokaz kako se možda krijesovi više ne pale na svakom križišću, no da su tradicija, narodni običaji, priče, vjerovanja i legende itekako živi i u današnja, moderna vremena..
Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/ Cityportal.hr
Ako ste propustili dosadašnje Jurjevske krijesove, uhvatite još koji ovotjedni, ili pak dođite na središnje slavlje Turopoljskog Jurjeva sa završnim paljenjem krijesa, ove nedjelje, 28. travnja, s početkom bogatog programa od 18 sati u središnjem gradskom parku dr. Franje Tuđmana.
Jer, narodna vjerovanja kažu kako Jurjevski krijes, njegova vatra i dim, imaju magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla, pa se do današnjih dana zadržala stara izreka: ‘Gdo bu na kresu, ne bu v lesu! (Tko će biti na krijesu, neće biti u lijesu!).
Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica
Kultura
Svestrana gorička umjetnica Jasna Vuga izložila je svoje radove u izlogu Knjižnice Galženica
‘Malo riječi, malo boje’ naziv je njene nove izložbe.
‘Malo riječi, malo boje’ tako je Jasna Vuga, velikogorička pjesnikinja koja i slika, nazvala svoju novu izložbu koju možete pogledati u izlogu Knjižnice Galženica.
Vugin je slikarski zanos počeo 1993. godine na nagovor prijateljice, a svojom se izložbom želi predstaviti publici kao svestrani stvaralac.
Uz likovne radove na kojima možemo vidjeti cvijeće, sakralnu tematiku, ali i aktove, u postavu su izložene i neke njezine pjesme te unikatne ogrlice od glinamola koje izrađuje.
Foto: FB Knjižnica Galženica
Voli crtati u akvarelu, pastel kredama, ugljenom i običnom olovkom. Spomenimo i kako je Vuga autorica četrnaest samostalnih zbirki pjesama koje možete posuditi i u goričkoj knjižnici.
Ovo nije prva autoričina izložba, već smo imali prilike vidjeti njezine radove i to u prosincu 2022. godine kada je povodom Dana grada predstavila svoje radove kroz izložbu ‘Moj pogled na grad’.
Izložba se može razgledati u izlogu Knjižnice Galženice do 05. svibnja.
-
Moja županijaprije 5 danaWRC Rally zatvara neke prometnice u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji
-
HOTNEWSprije 6 danaDIP obradio 58 posto biračkih mjesta, evo kako je glasala Velika Gorica
-
CityLIGHTSprije 2 danaLuka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!
-
HOTNEWSprije 5 danaVelika Gorica dala najveću podršku HDZ-u, a evo i kako su prošli gorički kandidati prema preferencijalnim glasovima
