O velikogoričkom sportu, nacionalnom i lokalnom značaju, problemima i rješenjima govorio je danas u programu City radija kandidat MOST-a za gradonačelnika Velike Gorice dr. Ivan Bekavac.

Stariji Velikogoričani pamte i znaju kako je upravo sport bio središte interesa brojnih sugrađana, gdje je gorički sport danas?

-Nikad ranije naš grad nije imao tri prvoligaša, a ima ih zadnjih par sezona, i to u nogometu, košarci i rukometu. Treba naglasiti kako prvoligaše u sva tri sporta nemaju niti Split, niti Rijeka, niti Osijek. I to među prvih četiri na ljestvici. Međutim želim naglasiti kako unatoč prethodno spomenutim činjenicama postoje brojni problemi i ograničenja koja su u domeni i odgovornosti gradske uprave. Prvo neprimjereni sportski objekti, stari, ali nažalost, i novi ne zadovoljavaju potrebne sportske uvjete, pa tako rukomet nema potrebne uvjete, trenažni procesi košarkaša odvijaju se na sedam, osam lokacija što nikako nije dobro. Drugi problem je previše klubova, gdje nema dovoljno prostora za prepoznavanje i razvitak najboljih. Nogomet i košarka našli su način i suživot u tim okolnostima, međutim rukomet i odbojka nisu i plaćaju danak ovome problemu. Treće, Grad Velika Gorica ne prati dovoljno nositelje kvalitete goričkog sporta. Naime, rekao bih ide se na masovnost i broj klubova, a ne na ruku vrhunskom sportu. Treba znati kako naši prvoligaši imaju budžete u visini tek desetine iznosa kojim raspolažu drugi prvoligaši, a nisu tako uspješni na ljestvici poput goričkih klubova. Nemojmo zaboraviti kako naš gorički košarkaški prvoligaš igra u europskoj ligi s još tri hrvatska kluba, a od Grada Velike Gorice dobiva svega desetinu budžeta koji odvajaju Split, Zagreb i Zadar za svoje euro prvoligaše. Naravno razumijem da Grad Velika Gorica nema toliko sredstava niti kapaciteta, ali želim jasni prikazati koliko sportski vrijede gorički prvoligaši, a premalo naših sugrađana to zna.

Kako po tom pitanju uvjeta stoji Gradska sportska dvorana u Rakarskoj ulici?

 –Gradska sportska dvorana u Rakarskoj ulici, izgrađena prije desetak godina, zadovoljava propisane uvjete samo za odbojku. Nažalost ne zadovoljava propisane uvjete terena, kao niti odvijanja natjecanja drugih dvoranskih sportova poput rukometa, košarke ili malog nogometa. Nema dovoljne kapacitete gledališta ili pak nema drugih propisanih tehničkih uvjeta za održavanje natjecanja. Ima već godinama privremenu licencu za korištenje i to je naravno propust gradske uprave koja nije odgovorno gospodarila našim javnim novcem i napravljena je disfunkcionalna sportska dvorana.

Nije li stara sportska dvorana srednjoškolskog centra veća od nove gradske dvorane?

-Dvorana srednjoškolskog centra izgrađena prije više od trideset godina veličinom odgovara uvjetima međunarodnih natjecanja i jedini je takav objekt u našem gradu. Međutim tijekom nedavne energetske obnove oštećen je pod parket dvorane i još uvijek nije u funkciji, istom prilikom ili možda i ranije oštećene su i uništene tribine, pa tako opet tehnički ne zadovoljava uvjete organiziranja natjecanja. Zajednica sportskih udruga grada Velike Gorice mogla bi preuzeti upravljanje tom sportskom dvoranom. Rukomet i košarka konačno bi dobili svoj dom u Velikoj Gorici. Potrebno je uložiti oko dva milijuna kuna u popravak poda parketa i uređenje tribina i imat ćemo jedini funkcionalno ispravan prostor za dvoranske sportove i međunarodna natjecanja u Velikoj Gorici, jer sad nemamo niti jedan, a imamo tri prvoligaša, ponavljam. Tako bismo dobili gledalište kapaciteta 1200 gledatelja i stekli bi se uvjeti za međunarodna natjecanja. Naravno u toj dvorani nastavio bi se odvijati redovni školski sport u vrijeme nastave, a natjecanja bi se odvijala samo u večernjim satima i vikendom. Druge školske velikogoričke dvorane nisu iskoristive za ništa više od školskog sporta, samo možda dvorana Osnovne škole Nikole Hribara za košarku. Naravno nudim rješenje i u proširenju nedavno izgrađene Gradske sportske dvorane u Rakarskoj ulici u smislu otkupa obližnjeg zemljišta i izgradnje montažnih tribina, tako bi se izmještanjem gledališta stekli potrebni uvjeti za odvijanje treninga dvoranskih sportova u propisanim gabaritima i u toj dvorani. – ističe Bekavac.

Što mislite o bazenu u Velikoj Gorici?

–Nedavno izgrađeni bazen jedini je kapitalni projekt izgrađen u proteklom razdoblju, nažalost neuvjetan, neprimjeren vremenu i potrebama građana, debelo preplaćen našim novcem, bez mogućnosti i uvjeta natjecanja, te bez tribina spomenik je razbacivanju i neodgovornosti HDZ-a i partnera. Nažalost, građani su prevareni i čeka nas dug put do izgradnje poštenog olimpijskog bazena jednom i kad bude došao na red u budućoj zoni sporta i rekreacije.

Grad Velika Gorica zapravo doznačuje 11,5 milijuna proračunskih sredstava Zajednici sportskih udruga Velike Gorice koja dalje dijeli sredstva prema nekom ključu.

–Da, ta sredstva dijeli pedesetak klubova i naravno nije dovoljno. Nemojmo zaboraviti kako gotovo sličan ili isti iznos od 9 milijuna kuna grad daje za održavanje postojećih sportskih dvorana. Npr. susjedne zemlje uredile su drugačije sportske prioritete na nacionalnoj razini, te se isto spušta na lokalne razine. U većoj mjeri njeguju se uvjetno govoreći uspješni sportovi, a u manjoj mjeri drugi sportovi. Međutim Hrvatskoj tek predstoji odrediti se u nekom smislu. Nered na nacionalnoj razini prenosi se i na lokalnu, pa zato imamo ovakvu situaciju. Na primjeru Njemačke možemo učiti, jedna zemlja koja je izgubila od Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u nogometu, određuje projekt razvoja nogometa, provede projekt i dvanaest godina kasnije postaje svjetski prvak. Uspoređujmo se s boljima i pokušajmo dati najbolje od sebe, uspjeh neće izostati.

Velika Gorica ima sportsko rekreacijsku zonu, predviđenu urbanističkim planovima i drugim planovima uređenja i planiranja grada?

 –Između ceste koja vodi prema zračnoj luci, od drvene kapelice Ranjenog Isusa, pa do bivšeg remontnog zavoda nalazi se sportsko rekreacijska zona koja se, u mojoj viziji, nastavlja sportsko rekreacijskim centrom vodenih sportova na jezeru Čiče je dragulj Velike Gorice, ogroman potencijal smješten u koridoru između Plesa, Rakarja s jedne, te Pleške ulice, Cibljanice, groblja i Podbrežnice  s druge strane. Tu želim pripremiti i započeti izgradnju zone sporta i rekreacije, sa svim potrebnim sadržajima, poput sličnih projekata u drugim brojnim gradovima Europe. Javno privatnim partnerstvom osigurat ćemo sredstva, a interes gradske uprave bit će dati potrebne uvjete za početak izgradnje novog zdravog centra našeg grada, za 21, stoljeće, koji će počivati na zelenoj suvremenoj gradnji, stvoriti dodanu vrijednost našem gradu,  dati budućnost koju današnja uprava ne sanja, niti razumije.

Govorili ste dosta o profesionalnom sportu, imate li plan za školski sport?

–Osnovna ideja je da se školski sport odvija kontinuirano kroz cijelu školsku godinu, naravno poštivajući nacionalni plan svih školskih aktivnosti, kao i klupska natjecanja. Trenutno se sve svelo na jedan jedini dan u kome se odrade natjecanja u svim sportovima dobiju se pobjednici podijele diplome ili tako nešto i to je to do slijedeće školske godine. Jednom riječju trenutni sustav je ispunio formu (odradio jednodnevna natjecanja te tako dobivši pobjednike u svim sportovima obavio zadanu formalnost) ali je razvojno dugoročno gledano apsolutno neprihvatljiv. Moje mišljenje je da se u projekt trebaju uključiti sve osnovne škole u gradu u jednu natjecateljsku grupu, a drugu grupu sačinjavale bi područne osnovne škole kojih po riječima poznavatelja te problematike ima 10. Znači na taj način bi se uključilo u aktivni model cjelogodišnjim natjecateljskog planom oko 18 osnovnih škola u interne natjecateljske forme. Konkretno da svaka osnovna škola ima jednu selekciju oko 15 učenika za natjecanje to bi činilo bazu natjecatelja od 270 učenika.

U daljnjoj budućnosti, a pogotovo kada bi postojale bolje infrastrukturne pretpostavke (konkretno dvorane za odigravanje utakmica ) broj učenika bi premašio brojku 600 na način da svaka škola sudjeluje na početnoj razini što znači učenici 3. i 4. razreda odnosno učenici razredne nastave u nekoj formi mini-lige, a stariji učenici bi bili podijeljeni u dvije grupe 5. i 6. razredi kao i 7. i 8. razredi. Na taj način bi se postigla forma masovnog bavljenja sportom. – govori Bekavac, te ističe pozitivne aspekte ovakvog sportskog natjecanja po osnovnim školama.

-Socijalizacijski efekt. Sami smo svjesni jasne činjenice da se djeca malo igraju u realnim stvarnim uvjetima, a previše u virtualnim internetskim ili mobilnim aplikacijama u svojim stanovima. Tu je i natjecateljski ili sportski karakter. Natjecanjem sudjeluješ u pobjedama i porazima svoje osnovne škole ili svoje momčadi, to će te nužno natjerati da se homogeniziraš sa svojim razredom, a time i potražiš pomoć ostalih koji nisu dovoljno zainteresirani ili ne sudjeluju u sportskim aktivnostima da dolaze na utakmice i bodre korektnim sportskim navijanjem sa dijela tribina koji su za to predviđeni. Ovakva homogenizacija u neku ruku kompletan logistički projekt igračima na sportskom terenu pokrenuo bi u nekoj slobodnoj procijeni oko 8000 učenika osnovnih škola u Velikoj Gorici.

-Eho koji bi proizveli ovim modelom i svim logističkim sadržajima ( uključivanje plesnih koreografija i općenito plesa u prekidima između dvije, ali i tijekom utakmica) bio bi predmet zanimanja, vjerujem i za lokalnu medijsku televizijsku produkciju što bi opet bilo od posebnog značaja da se svaka osnovna škola može predstaviti sa svojom tradicijom odnosno svojim logom na dresu i svojim programom unutar natjecanja kada je domaćin natjecanja. No, zapelo je baš tamo gdje je najvažnije, a to su objekti jer su neadekvatni ili ih uopće nije moguće koristiti s obzirom da su osnovnoškolske dvorane trenutno skoro pa neadekvatnih dimenzija. Izuzetak su možda dvije dvorane, a ostale su neupotrebljive za ovakav vid razvitka sporta.

Tko bi na sebe trebao preuzeti odgovornost za ovako nešto?

-Uvijek postoje, u svakoj školi ravnatelji koji su zainteresirani, a koji sa svojim suradnicima mogu i znaju nositi pedagoške programe, oni su osposobljeni i za sportske programe koji su također pedagoški. Za ovu cjelogodišnju manifestaciju moramo pronaći sredstva da se dodatno plate nositelji programa, a ne manje važno je da sve bude osnovcima besplatno. Sportska oprema na teret grada. – ističe Bekavac, te zaključuje kako projekt može početi čim epidemiološke mjere dopuste.

Intervju s dr. Ivanom Bekavcem poslušajte OVDJE.