Istra stiže u naletu: ‘Briga me tko fali, nema alibija, moramo vjerovati!’
Nogometaši Gorice u subotu u 16 sati na Gradskom stadionu dočekuju Istru 1961, koja je oduševila u posljednje dvije utakmice. Trener Carević zadovoljan je bodovnim saldom, ali ne i izvedbom protiv Varaždina…
Pripreme za novi opasno težak test, dolazak zahuktale Istre 1961 u srce Turopolja, ušle su u posljednju fazu. Posljednji trening odrađen je baš nakon što se razišla svita na obližnjem otvaranju gradilišta za kamp HNS-a, poneki nogometni gost navratio je i do stadiona, pogledati što se događa u svijetu HNK Gorice.
Nažalost, trenutačno se događa neizvjesna borba za ostanak u ligi, Šibenik je prišao na samo bod zaostatka i sad više stvarno nema zezanja. Goricu iznad fenjeraša drže dva boda osvojena na posljednja dva gostovanja…
– Možemo biti zadovoljni. Ne gledamo druge, ni one ispred ni one iza, fokusirani smo na sebe. Znamo da smo imali problem rezultata u gostima, ali s ova dva teška gostovanja vratili smo se s dva boda, što je dobar rezultat s obzirom na prethodni period i rezultate u gostima – vjeruje trener Mario Carević, koji ima jednostavan recept.
– Spremamo se isključivo za prvu sljedeću utakmicu. Nema tu puno kalkulacija, računati treba li nam bod ili tri, jednostavno treba biti fokusiran na prvo što nas čeka i pokušati pobijediti.
Gorica će u subotu pokušati pobijediti prvi put nakon cijela dva mjeseca, prvi put nakon Šibenika doma 13. veljače, a osim odlične Istre, dodatan problem bit će i brojni izostanci.
– Da, dosta igrača fali, ali ne bih ja tu tražio nekakav alibi. Uvijek napominjem da imamo širok kadar, igrače koji čekaju svoju priliku… Naravno da pokušavamo standardizirati momčad, ozljede i kartoni nekad te u tome poremete, ali nema tu ni malo prostora za bilo kakav alibi. To su sve igrači Gorice, momci koji jedva čekaju nastupiti – kaže Carević.
Istra je u posljednja dva nastupa oduševila cjelokupnu nogometnu javnost, nema dvojbe da Gorici u goste dolazi “nabrijan” protivnik…
– Vidjeli smo svi Istru i u kupu protiv Rijeke i u subotu protiv Dinama. Motorična momčad, fizički jako dominantna, koja s novim trenerom voli i posjed, a ne samo tranziciju, u kojoj su također jako dobri. Sigurno zahtjevna utakmica, naravno da ni po čemu neće biti lako, ali svejedno mislim da će ova naša utakmica biti bitno drukčija nego dvije njihove prethodne. Vjerujem u svoje momke, da ćemo biti motivirani, orni i željni, vjerujem da možemo dobiti ovu utakmicu, a to moraju vjerovati i igrači – istaknuo je trener Gorice.
Upitan je i o pritisku kojeg osjeća on, odnosno momčad nakon neuvjerljivih partija protiv Slaven Belupa doma, ali i Varaždina prošloga vikenda…
– Što se mene tiče, nema nikakvog pritiska – počeo je Carević, pa dodao:
– Rezultatski gledano, mi smo u deset utakmica drugog dijela sezone izgubili samo tri, od Hajduka i Dinama u utakmicama u kojima smo bili odlični, a jedini pravi kiks je poraz doma od Slaven Belupa. Međutim, mislim da imamo stvarno dobar rezultat. Druga je stvar to što je netko iza nas napravio nekakav iskorak. Isključivo gledajući nas same, mislim da smo na stvarno dobrom bodovnom saldu. Samo tako trebamo nastaviti, ne gledajući ni Osijek ispred sebe, ni Šibenik iza sebe.
Prevedeno u brojke, to znači da je Gorica u deset utakmica ovog proljeća osvojila 11 bodova, i to iz pobjeda nad Osijekom i Šibenikom te remija s Lokomotivom, Rijekom, Istrom i dvaput Varaždinom.
– Što se tiče pritiska i izvedbe na terenu… Pa naravno da nije isto ako si šesti i ne možeš ni gore ni dolje ili ako se boriš za ostanak. Bio sam puno puta u takvim situacijama kao igrač, ali i kao trener, kad ili moraš pobjeđivati u kontinuitetu ili se boriš za goli život pa ti je svaki bod bitan. Naravno da nisam zadovoljan izvedbom protiv Varaždina, ali opet smo imali dosta potencijalnih situacija da budemo opasni, a nismo odigrali kako treba. Ne znam je li to psihologija ili nešto drugo, ali napravili smo analizu i pripremali momčad da budemo bolji u tim segmentima – kaže Carević.
Odmah nakon nule u Varaždinu, svjestan da to nije bilo to, rekao je da će “morati nešto mijenjati”, a u subotu ćemo doznati hoće li se mijenjati igrači, sustav ili oboje.
– Fali nam kompletna trojka iz zadnje linije, Krešić zbog ozljede, Bralić i Krizmanić zbog kartona, naravno da moramo staviti neke druge igrače, ali na to ne gledam kao na nešto loše, jer i ovi drugi zaslužuju priliku. Na njima je da budu spremni u svakom trenutku i da iskoriste priliku koja se pojavi. Nema tu kukanja i plakanja, briga me koga nema, imamo druge igrače i svi oni moraju biti sto posto unutra glavom. Svi moraju biti pozitivni u smislu da napravimo rezultat. Znamo koji je naš konačni cilj i onaj koji ne razmišlja na taj način, više neće biti s nama – odlučan je Carević.
Teren je saniran i pretvoren u vrlo kvalitetnu nogometnu podlogu, subotnje poslijepodne bit će sunčano, a mjesta na tribinama za sve.
– Mislim da je najbolja pozivnica dobar rezultat i dobra igra u minulom periodu. Ova momčad stvarno zaslužuje podršku, volio bih da dođe što više ljudi. Kad možda i nismo u najboljem momentu, bitno je da imaš podršku.
Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.
IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo
MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3
Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.
KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.
Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’
Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!
Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.
– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…
Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.
U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.
– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.
I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.
– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.
Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.
– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.
Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.
– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.
Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.
– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…
Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.
– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.
Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.
Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.
– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.
Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!
Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja
Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…
A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.
Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.
Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.
Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.
Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…
Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-24.kolo: Metrica – Puća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.