Povežite se s nama

Sport

IO NK Kurilovec – Hoće li netko napokon stati na kraj bezočnoj samovolji i tiraniji pojedinih nogometnih vlastodržaca i mešetara

Objavljeno

prije 2 tjedna

na

Izvršni odbor Nogometnog kluba Kurilovec uputio je Očitovanje prema javnosti, ali i službenim nogometnim organizacijama i pojedincima, povodom utakmica u kojima smatraju da su drastično oštećeni. Očitovanje u potpunosti prenosimo.

Oduvijek je tome bilo tako: tko gubi – ima pravo da se ljuti. I zakaj se, prosim vas lepo, onda i mi ne bi ljutili nakon što smo u srijedu, na sam Praznik rada, u živopisnom ambijentu zelenih brega zagorske metropole Krapine, izgubili utakmicu 28. kola Treće NL Centar, protiv domaćeg Zagorca, sa glatkih 3:0 (1:0). Izgubili smo mi i tri dana poslije toga, doma, kontra vodeće Segeste, reklo bi se opet uvjerljivo – 2:4. Logičnim se, naravno, nameće pitanje: a kaj se imate buniti i ljutiti nakon tak glatkih poraza, da je rezultat bil tijesan i na knap još bi vas i razmeli, ali ovak….

Ali mi Kurilovčani, tvrdoglavi, uporni i ponosni kakvi jesmo, ipak se i bunimo i ljutimo jer trpjeti i šutjeti više ne želimo i ne možemo. Naravno da nam se ovo nije dogodilo prvi put, ali je ovom prigodom uistinu prelilo svaku čašu i prešlo svaku granicu sportskog i ljudskog bitka i dostojanstva.  U obje smo utakmice, naime, drastično zakinuti i oštećeni, što su blaži oblici činjeničnog stanja koje se ne može prevesti drugačije nego – pokradeni. U Krapini nas je pomoćni sudac Rašić uništio bezočnim i bezobraznim podizanjem zastavice i označavanjem nikome vidljivog i shvatljivog zaleđa, a glavni (kako mu i samo prezime asocira) Komesar još bezočnijom „sljepoćom i šutnjom“, izvlačeći prvi prekršaj domaćih izvan linije 16 metara, dok mu prilikom drugog ni na kraj pameti nije bilo reagirati, kamo li puhnuti u zviždaljku i pokazati na 11 metara. No, zato je, recimo, u drugom dijelu prvi dolazak domaćih igrača u naš šesnaesterac, u 52. minuti, drsko iskoristio za brzopotezno dosuđivanje samo njemu razumljive najstrože kazne.

Doma, pak, kontra sisačke „stare dame“, vjerovali ili ne, opet je prvi pomoćni isti dotični „gospodin“ Rašić (zašto baš on, gospodine povjereniče, zar nema drugih sudaca?), zahvaljujući kojem Segesta dolazi u vodstvo poslije debelog zaleđa strijelca Martinovića. Naša potpuna dominacija u drugom dijelu mirisala je na poravnanje rezultata koje je, međutim, glavni arbitar Jokić, bez da trepneš, spriječio, prvo nedosuđivanjem „svemirskog“ penala poslije starta na Ćosiću, a sve „zabetonirao“ dosuđivanjem više nego sumnjivog „elvera“ za goste u sudačkoj nadoknadi. Uzgred, u drugom dijelu prekid igre je trajao punih 12 minuta (nekoliko intervencija liječnika i brojne zamjene igrača), a glavni je dao do znanja da će se igrati još najmanje – 4 minute?! Duboko smo uvjereni da snimke sa ovih utakmica mogu potvrditi kako prezentirani propusti nisu plod naše mašte ili zablude, no pitanje je tko će si uopće dati za pravo i odvojiti vrijeme da iste pogleda i provjeri?!

Da ovo sve skupa nije tragično, bilo bi komično i obratno, no tragediju cijele situacije čine zapravo radnje koje su joj prethodile. One su uistinu najveći povod, razlog, uzrok i posljedica naše, ne ljutnje, nego dubokog ljudskog i sportskog razočaranja, ogorčenja i nevjerice.

Naime, čim je objavljeno koja će sudačka trojka voditi utakmicu u Krapini, iz redova nadležnih nogometnih saveza (ne)posredno nam je skrenuta pažnja da vjerojatno idemo na put bez – nade. Drugim riječima, u Krapini ćemo imati ulogu i poslanje baš identično onom koje je imao jelen kojeg su vrijedni drugovi dotjerali do same čeke kako bi ga drug Tito lako i bez problema – odstrijelio. Žalosno, ali slične su informacije i „poruke“ do nas stizale vezano i uz naš naredni domaći ogled sa Segestom. Nismo željeli povjerovati u te i takve najave i prognoze jer smo jednostavno vjerovali da imamo momčad spremnu da na prostranom krapinskom igralištu iznenadi domaćina, a sa Siščanima smo bili spremni odigrati „va banque“, pa nek’ pobjedi bolji. No, u subotu u 19,20 sati smo se na jadan i bijedan način uvjerili i shvatili da su naša vjerovanja bila prazno slovo na papiru i da su nadležni nogometni povjerenici i vlastodršci unaprijed skuhali kašu u koju smo mi upali ne baš kao muhe, prije kao mali, bespomoćni mravi.

E, sad da smo i mi baš „vesla sisali“, nismo, pa smo u  neposrednoj pripremi ovih utakmica dečke pripremili i za mogući, unaprijed izrežirani scenarij po kojem su iste stvarno odigrane. Stoga ne treba čuditi da dečki na terenu nisu reagirali, još manje protestirali, ni na jednu od ne čudnih, nego bizarnih i neshvatljivih prethodno opisanih situacija, a nisu iz jednostavnog razloga jer su bili pripremljeni za viđeno i suđeno pa si uz sve muke pretrpljene na terenu nismo mogli niti htjeli dozvoliti da se momčad iskartonira i osakati za teške utakmice koje su pred nama i koje odlučuju o našoj sudbini odnosno opstanku u III HNL.

Slijedom svega iznijetog, suočeni s nevjericom, ogorčenjem i konsternacijom svih ljudi u klubu i oko njega, s punim pravom postavljamo pitanje nadležnim nogometnim osobama i institucijama: tko si to i na temelju čega daje za pravo da na tu istu našu sudbinu utječe na opisani, bezočni, bezobrazni i bezobzirni način? Tko je tim „frajerima“ i mešetarima dao mogućnost da iz svojih udobnih fotelja vuku poteze koji će odlučivati o sudbini bilo kojeg kluba pa tako i našeg? Tko su ti pristojno honorirani povjerenici i ini dužnosnici koji posežu za takvom samovoljom i tiranijom koja bi sportu i nogometu trebala biti tabu tema i zabranjeno područje? Konačno, tko su ti vlastodršci iz viših nadležnih institucija koji na sve to žmire, neće ili ne žele reagirati i iz kojih to razloga neće ili ne žele učiniti? Da li su i oni nekome od njih ponešto dužni pa, eto, „ruka ruku mije“, pa svi zajedno ipak u tom kolu plešu zajedno, ne mareći što od nogometnog sporta rade cirkus i žabokrečinu, a od klubova očajnike i bedake?! Gospodo, kad će se konačno netko nadležan očitovati o ovoj temi i o nizu sličnih koje su sve prisutnije i učestalije u medijima? Do kad će ti silni povjerenici za suđenje i natjecanje raditi svoje križaljke i drmati kako im se prohtije, do kad će se za službene utakmice delegirati suci koji već duži niz godina nose etiketu „naručenih za prljave poslove“ (i to, gle čuda, uvijek baš iste sudačke trojke i uvijek baš u finišu sezone kada se i u vrhu i na dnu mnogima „kroje gaće“)? Do kad će ih se skidati pa vraćati na liste i bezobzirno koristiti sitne „kokošarske“ usluge onih koji nemaju Bog zna kakve ambicije za napredovanjem i čije su karakterne osobine skromne i rubne, a one koji pak žele korak više ucjenjivati odrađivanjem određenih poslova?  Do kad će službenim osobama (čitaj: delegatima) biti onemogućeno o viđenom na utakmici, s naglaskom na suđenje, iznositi i pisati istinu i samo istinu, a ne ih prisiljavati da radi daljnjeg opstanka na listi i opetovanog delegiranja, sve anomalije, propuste i evidentne pogreške pokrivaju svojim formalnim, „pišljivim“ i prozirnim izvješćima???

Na kraju svih krajeva, do kad će se spoznaja da je prije svake sezone poželjno obaviti razgovore sa inim povjerenicima, pri tom razmijeniti informacije i „mišljenja“, prezentirati  namjere i ambicije u sezoni koja slijedi, pri čemu navodno nije na odmet utvrditi „cijene“ za određene usluge – tretirati kao „javna tajna“? Nisu li tu posrijedi nedozvoljene i koruptivne radnje na koje bi nadležni nužno morali reagirati, ali ih i debelo sankcionirati? Ili je sve to prešutno i uvriježeno pravilo ponašanja za sve one klubove koji bi eventualno htjeli rang više, kao i one koji bi unaprijed htjeli izbjeći brige oko opstanka, pa tko voli – nek’ izvoli!? Ako se bez tog prešutnog pravila ne može gore ni dolje, treba li onda krivnju bacati i optuživati klubove koji to pravilo „poštuju“ i takvu „igru“ prihvaćaju!?

Da nije tužno bilo bi komično i obratno, ali, na žalost, o svemu tome (pre)često odlučuju, kroje i „skrbno brinu“ ljudi koji su tek kraće vrijeme, tek povremeno ili uopće nisu bili akteri i dužnosnici u amaterskim klubovima kakvima pripada i naš. Klubu koji danas ima registrirana 263 igrača (23 seniora i 240 igrača mladeži), njih tridesetak na „posudbi“ u ostalim turopoljskim klubovima i dvadesetak u dobi 5-6 godina koji se već marljivo uče loptanju, klubu koji ima petnaest trenera, veliki sportski objekt i ukupno četiri terena koje svakodnevno treba održavati. Klubu koji se nije ustručavao organizirati jedan od najvećih međunarodnih turnira limača na ovim prostorima, kako bi promovirao svoju domovinu i svoj kraj, ali i ponešto privrijedio ne bi li uspio zatvoriti godišnji financijski proračun, za koji članovi Izvršnog odbora, treba li to uopće posebno naglasiti, uistinu moraju „krv pišati“ ne bi li u tome uspjeli.

A onda će vam netko iz kruga tih samovoljnih dužnosnika i vlastodržaca bez problema poslati račun na besramni iznos od 6.500,00 eura samo za članarine i registracije tih brojnih mladih igrača, a prethodno takse i naknade službenim osobama potezom pera povećati za 50% (pa kaj bi mi šteli u klubovima, pa i kruh i mleko su otišli gore i poskupili…)….Izbora jednostavno nemate, snađite se kako znate i umijete jer vam nad glavom već sutra visi mač moguće suspenzije zbog nepravovremenog plaćanja. Ponavljam, izbora nemate, preživjeti morate…kako, toga ponekad ni sami nismo svjesni.

Ali, zato smo i te kako svjesni te u ovoj prigodi naglašavamo kako više nismo spremni tolerirati i preživljavati situacije u kojima će nam ti isti ili srodni dužnosnici delegirati i slati službene osobe (čitaj: suce i delegate) baš „po narudžbi“, baš po unaprijed skrojenom scenariju u kakvom smo, na žalost,  bili prisiljeni sudjelovati u Krapini protiv Zagorca i doma kontra Segeste. I slaba su nam pri tom utjeha bile riječi bivšeg predsjednika krapinskog kluba: „Dečki, ja vam se ispričavam, ali s tim svim stvarno nemam ništa…“. Ili domaćeg „vječitog“ kroničara sportskih i nogometnih zbivanja, bivšeg golmana istog kluba: „Dečki, stvarno ste bili bolji, ali…..“. Još su nam manja utjeha bili smijeh i nevjerica neutralnih gledatelja na utakmici protiv Siščana, vezani uz prije navedene sudačke odluke, kao i bijes i ogorčenje domaćih članova kluba i kibica s kojim su iste odluke otvoreno popratili.

I čovjek se onda na kraju priče i više nego s pravom pita: kakvog to sve skupa zapravo ima smisla? Kakvog smisla ima voziti se autobusom na utakmicu i igrače tijekom vožnje pripremati na spoznaju da se svi skupa zapravo vozimo ususret – nemogućoj misiji? Je li klub o kojem svakodnevno brinete i nad kojim svakodnevno strepite u funkciji raznih saveza i silnih povjerenika i dužnosnika ili bi možda ipak trebalo biti – obrnuto? I to dužnosnika i povjerenika koji će istovremeno bez problema zažmiriti na činjenicu da ima i onih klubova koji baš i ne ispunjavaju sve kriterije natjecanja, nadasve one vezane uz neodigrane, ali zapisnički odrađene i pokrivene utakmice mladeži…?! Nije li napokon došlo vrijeme da se tim pojedinim samovoljnim silnicima i vlastodršcima podrežu krila i pokaže put prema izlaznim vratima, ako ni zbog čega, ono zbog vraćanja izgubljene vjere u sve ono što bi u nogometnom sportu trebalo imati etiketu – čisto, pošteno i pravedno….pa nek’ pobjedi uistinu bolji. Ali i zbog te silne vojske bedaka i volontera koji nogometni sport i svoj klub doživljavaju isključivo kroz prizmu odanosti, strasti i ljubavi, istinske i iskrene! A kojih je, upravo zbog svega navedenoga, iz dana u dan, na žalost, sve manje i manje…

 

U vjeri i nadi da ovaj naš vapaj neće proći nezapaženo i završiti u nogometnom košu te da isti neće skončati po onoj „karavane prolaze, a psi i dalje laju…“, s pravom očekujemo argumentirani odgovor od bilo koje nadležne osobe iz te naše velike nogometne obitelji. Gospodo, onog tko se „drzne“ odgovoriti, slobodni smo unaprijed, vrlo rado i bez ikakvog ustručavanja proglasiti nogometnom osobom – ne godine, već desetljeća!

Srdačni sportski pozdrav iz Kurilovca – Turopolja srca! S poštovanjem….

Velika Gorica, 06.05.2024.

Predsjednik Izvršnog odbora

Dražen Vujnović

 

Dostaviti:

  1. Marijan Kustić, predsjednik HNS-a
  2. Tomislav Svetina, predsjednik ZNS-a
  3. Davor Ivić, predsjednik NSSMŽ-e
  4. Neven Šprajcer, predsjednik NSKŽ-e
  5. Stjepan Merkaš, predsjednik NSKZŽ-e
  6. Nenad Črnko, predsjednik NSZŽ-e

O tome obavijest:

  1. Damir Stipković, tajnik NSZ
  2. Božidar Smrekar, povjerenik za suđenje III NL Centar
  3. Damir Nogić, povjerenik za natjecanje III NL Centar
  4. Neven Šimunić, disciplinski sudac
  5. Željko Mihalj, predsjednik NSVG

 

Povezane teme:

Sport

Zadnja u gostima: ‘Hajduk ima probleme, imamo ih i mi, ali idemo na pobjedu’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 17 sati gostuju na Poljudu, u posljednjoj utakmici izvan svog stadiona ove sezone. Sezona koja djeluje kao da traje tri sezone završit će sljedećeg vikenda doma s Istrom 1961

Objavljeno

prije 2 sata

na

19. svibnja 2024.

Objavio/la

Gledajući iz ove perspektive, analizirajući i nabrajajući sve što se događalo, ova sezona HNL-a iz goričke perspektive traje kao cijela vječnost. Kad se čovjek sjeti da je sve počelo sa Željkom Sopićem na klupi, da je u međuvremenu Dinko Jeličić došao i otišao, da su se u sve to smjestili i dobri, i loši, i sjajni, i katastrofalni nizovi rezultata, da su se mijenjali i ciljevi i želje i ljudi, čini se kao da sve skupa traje najmanje tri sezone. A zapravo je sve to ista sezona, koja je došla do svoje pretposljednje stepenice.

I, što se Gorice tiče, do posljednjega gostovanja. U subotu poslije treninga Goričani su otputovali prema Splitu, na noge Hajduku, još jednom klubu u kojem će se složiti da sve ovo skupa traje nestvarno dugo.

– Očekuje nas jako teška utakmica, ali teška i za njih i za nas, jer ni jedni ni drugi nismo ostvarili zacrtane ciljeve. U većoj mjeri to vrijedi za Hajduk, u kojem su se nadali da će biti u borbi za naslov do kraja, ali i mi smo sve dalje od tog šestog mjesta kojeg želimo uloviti. Bit će teško, ali gledajući kako dečki rade kroz tjedan, kako je dobra atmosfera i raspoloženje, siguran sam da ćemo odigrati jako dobru utakmicu – rekao je trener Rajko Vidović, koji se u ovo relativno kratko vrijeme na klupi stigao i umoriti, i iscrpiti u pokušajima da pokrene stvari.

Ne pomaže mu ni situacija s ozljedama i kartonima, odnosno s izostancima. Već po navici nema Matavža, Ndockyta i Krizmanića, neće biti ni Kapulice, ali ni kartoniraniH Leša i Mitrovića, dok je upitan i golman Banić. Uz sve njih, u kadru neće biti ni 17-godišnji Luka Vrzić, koji je otišao na Euro U-17 s hrvatskom reprezentacijom.

– Tako je kako je, ne možemo iz ove kože. Igrat ćemo 11 protiv 11 i vjerujem da će dečki koji dobiju priliku odraditi posao i iskoristiti ponuđeno – kazao je Vidović, koji će se morati pouzdati u nekoliko iskusnijih igrača, koji će nastaviti pomagati mlađima.

Mario Maloča, primjerice, odigrat će na Poljudu već 500. utakmicu u svojoj karijeri, koja je počela na istom tom stadionu.

– Da, poklopilo se da ću jubilarnu utakmicu odigrati tamo gdje je meni i najdraže igrati, na Poljudu. Pamtim još i debi iz rujna 2009. protiv Šibenika, a kad pogledam unatrag, mislim da imam zašto biti ponosan. I nadam se da će biti toga još, budući da imam još godinu dana ugovora s Goricom – istaknuo je Maloča pa se okrenuo gostovanju koje slijedi.

– Ne bih pričao o umoru, treniramo cijelu godinu da bismo igrali utakmice i na nama je da damo sve od sebe. Kraj je sezone, ali imamo svoj cilj, želimo dobiti ove dvije zadnje utakmice. Bez obzira na situaciju, Hajduk je uvijek Hajduk, neće biti lako, ali pokušat ćemo iskoristiti sve njihove probleme.

Pričalo se u najavi utakmice i o pionirima Gorice, koji su prošlog vikenda razveselili sve u klubu, ali i gradu.

– Pogledali smo utakmicu, uživali smo i mogu dečkima samo čestitati, to je priznanje klubu i školi nogometa, koja radi fantastično. Veliki je uspjeh biti prvak države, to su mladi i talentirani igrači, a naš put i je davati priliku mladima. To i radimo otkad sam došao ovdje, vjerujem da tim smjerom Gorica mora ići – zaključio je trener Vidović.

MOGUĆI SASTAV ZA POLJUD

Radošević – Munksgaard, Matković, Maloča, Štiglec – Mrzljak, Pršir – Majstorović, Soldo, Rukavina – Vujnović

Nastavite čitati

Sport

Prstići i limači Dinama u slavljeničkom Turopolju

Objavljeno

prije 2 dana

na

17. svibnja 2024.

Objavio/la

Povodom rođendana jednog od najstarijih turopoljskih klubova NK Turopolja, koji je osnovan prije 100 godina, točnije 1924. godine, prvi od slavljeničkih događaja je gostovanje prstića i limača zagrebačkog Dinama. U prvoj utakmici prstići Dinama pobijedili su vršnjake iz Turopolja i Mraclina koji imaju zajednički spomenute kategorije mladeži s 11:0. Limači Dinama također su zabilježili pobjedu od 8:1, iako su prvo poluvrijeme gubili 1:0. Bilo je to lijepo poslijepodne u Turopolju kako je i naglasio predsjednik slavljeničkog kluba Mario Filipović:
– Velika nam je čast da smo ugostili Otvorenu školu nogometa Dinama povodom našeg rođendana. Radimo i dalje na tome da ovu godinu dostojno proslavimo i svi u mjestu pokažemo koliko nam je stalo do ovog kluba. Okupilo se puno roditelja djece, kako iz Zagreba, Mraclina i Turopolja, a najvažnije da su djeca uživala u nogometu. Vidio sam da su nas posjetili i neki poznati nogometaši, Dujmović, Maloča i Ibanez, također bili su tu i čelni ljudi našeg velikogoričkog nogometnog saveza. Planiramo još seniorsku utakmicu s jednim poznatim hrvatskim klubom, svečanu sjednicu i monografiju kluba koju piše Igor Đuran, to je predviđeno za kraj mjeseca kolovoza – najavio je ukratko događanja povodom godišnjice predsjednik Filipović.

 

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Kako radi škola Gorice: ‘Kod nas ni predsjednikov unuk nije prošao selekciju…’

Povodom velikog uspjega pionira HNK Gorice, koji su pobjedom protiv Rijeke postali prvaci Hrvatske u svom uzrastu, na klupskom kanalu objavljen je razgovor s direktorom Škole Slavkom Perkovićem i voditeljem Markom Radanićem

Objavljeno

prije 2 dana

na

17. svibnja 2024.

Objavio/la

Dojmovi su se slegli, emocije su se primirile, prošlo je nekoliko dana od velikog dana pionira HNK Gorice, sve se više gasi i euforija koja je neizbježno stigla s tom titulom prvaka države. A to znači da je došlo pravo vrijeme da se napravi malo temeljitija analiza učinjenog u ovoj sezoni Nogometne škole HNK Gorice. Kad je o tome riječ, najlogičnije je bilo u kauč “Studija Gorica” posjesti dvojicu glavnih ljudi goričkog omladinskog pogona: direktora Škole Slavka Perkovića i voditelja Marka Radanića.

Pioniri su ove sezone ispali najljepša, vrlo reprezentativna priča, njihov rezultat iskočio je u prvi plan i poslužio kao lijepa nagrada svima uključenima u cijeli proces, pa tako i Slavku i Marku. U razgovoru za klupski kanal pričalo se o funkcioniranju škole, o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ali naravno da je najveći dio otišao na pionire.

– Mislim da je malo prerano da ovako mlada djeca igraju nacionalnu ligu. Velik je to stres, velika očekivanja. Većina te djece idu u osmi razred, imaju krizme, upise u srednju školu, važne ispite i još puno toga. A mi očekujemo da budu maksimalno spremni, da budu profesionalci koji odgovorno treniraju, da treniraju i individualno, pa još tu dođu menadžeri, očekivanja roditelja… Zato mislim da je sve ovo prerano, ali stvari su takve kakve jesu i mi smo to prihvatili – kazao je Perković, koji je otkrio i temeljnu ideju kod rada s djecom, ali i selekcije:

– Želimo svakom djetetu ponuditi podjednaku šansu. Naravno da neće svatko igrati jednaki broj minuta, ali to su odluke trenera. Ni Marko ni ja nikad nismo naredili bilo kojem treneru da pojedini igrač mora igrati zato što mu je tata sponzor kluba ili nečiji prijatelj. Na kraju krajeva, unuk predsjednika kluba bio je kod nas na probi, pa nije zadovoljio kriterije HNK Gorice. Sumnjam da postoji puno škola nogometa koji rade na taj način. I sam predsjednik normalno je reagirao na to, svaka mu čast, bio je jako razuman. Ali svi bismo trebali tako razmišljati, bez obzira na sustav u kojem živimo, u kojem to i nije uobičajeno.

Rezultat uvijek dođe kao nagrada za učinjeno, došao je tako i Gorici kroz pionire, no od rezultata je ipak važniji konačni proizvod, odnosno broj igrača iz Škole u seniorskoj momčadi. Dosad ih nije bilo previše, u budućnosti bi ih trebalo biti puno više.

– Ako uzmemo da su za stvaranje seniorskog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa, mi smo sad u sredini tog drugog dijela našeg procesa. Napravila se dobra baza, već sad ima igrača kojima bi se isplatilo pružiti priliku. U toj bi situaciji odluku o pojedinom igraču trebali potpisati svi, od nas iz nogometne škole, preko trenera i sportskog direktora pa sve do predsjednika kluba. I onda stati iza njega. Recimo, mislim da nema šanse da barem jedan od naše petorice reprezentativaca ne zaigra prvoligaški nogomet. To su dečki koji imaju kvalitetu i karakter, a na nama je budemo servis koji će im pomoći da ostvare svoj potencijal – vjeruje Radanić.

O čemu se još razgovaralo, doznajte u videu…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Stolnotenisači Velike Gorice ipak ostaju u Superligi

Objavljeno

prije 2 dana

na

17. svibnja 2024.

Objavio/la

HSTK Velika Gorica ipak zadržava superligaški status! Prije dva tjedna je objavljeno kako se gorički klub osvajanjem zadnjeg 11. mjesta u Superligi vraća u niži rang natjecanja- Prvu ligu.

Velika Gorica, 17.05.2024. Marko Habijanec. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prije dva dana dobili smo obavijest od Marka Habijanca, trenera i igrača HSTK Velika Gorica, da klub ostaje u Superligi, u sezoni 2024./2025.! Kao je došlo do velikog obrata?

Velika Gorica, 17.05.2024. Martin Petrović. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2024. Lovro Zovko. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditelj natjecanja Superlige Nikola Ratković je u mailu upućenom na adresu HSTK Velika Gorica napisao: – Poštovani, nakon što su od Superlige odustali prvoplasirana Podravka, drugoplasirana Mladost Petrinja i trećeplasirana Cibalia iz 1.HL Istok, popunjavanje  se vrši na način da se status superligaša ponudi jedanaestoplasiranoj ekipi iz ligaškog natjecanja sukladno članku 9. Propozicija. Molim da do 15.5. potvrdite želi li HSTK Velika Gorica igrati Superligu u sezoni 2024./2025.?

Velika Gorica, 17.05.2024. Ante Jakić (desno). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Marko Habijanec je odgovorio: – Ovim putem Vam potvrđujem da će HSTK Velika Gorica u sezoni 2024./2025. igrati Superligu.

Galerija fotografija

Superliga muški 2023./2024.

Konačni redoslijed: 1. STK Libertas Marinkolor (20 20:0 60:4 40), 2. STK Zagreb (20 17:3 55:21 37), 3. GSTK Zagreb (20 16:4 50:24 36), 4. STK Starr Varaždin (20 15:5 49:27 35), 5. Donat (20 9:11 35:42 29), 6. STK Požega (20 7:13 34:45 27), 7. STK Split (20 7:13 33:47 27), 8. STK Pula (20 6:14 28:50 26), 9. STK Vodovod (20 6:14 28:46 26), 10. STK Marathon (20 4:16 28:55 24), 11. HSTK Velika Gorica (20 3:17 18:57 23).

Nastavite čitati

Sport

Kaos u Lomnici: Udario šakom protivnika pa – suca?! I dobio godinu dana suspenzije!

U završnici utakmice između domaće Lomnice i gostujuće Mladosti iz Obrezine došlo je do ružnog incidenta, u kojem je glavnu ulogu imao igrač NK Lomnice Mateo Kljaić, 31-godišnjak koji neko vrijeme neće igrati nogomet…

Objavljeno

prije 4 dana

na

15. svibnja 2024.

Objavio/la

Niželigaški nogometni svijet, jedno posebno okruženje, sa svim svojim karakteristikama, nudi cijeli dijapazon emocija i, slijedom toga, iskustava svih vrsta. Ponekad će jedan prosječan lokalni derbi dvaju klubova u, recimo, šestoj ligi, ponuditi odličnu zabavu, sjajno opuštanje nedjeljom poslijepodne, ponekad i neki potez za pamćenje u izvedbi niželigaških majstora. Ponekad će se tu negdje roditi i frustracije, uzrokovane nesrećom ili nepravdom, a ponekad će sve skupa otići u najgoru krajnost.

Kao što se, recimo, dogodilo ove nedjelje. U šestoj ligi, u Donjoj Lomnici…

Domaća Lomnica, smještena u sigurnost sredine tablice, dočekala je Mladost iz Obrezine, društvo s drugoga kraja Turopolja, momčad koja je imperativno tražila tri boda u borbi za ostanak. A kad je već tako, u tom je niželigaškom svijetu normalno da se sportski rivali iz obližnjega sela dočekaju toplo, srdačno, da utakmica bude korektna i da nezadovoljnih konačnih raspletom bude što manje.

Takav je nekakav bio plan i u ovom slučaju, jer gastronomski dio ove nogometne nedjelje bio je u pripremi, trebalo je “samo” odraditi prva dva, pa se baciti na treće poluvrijeme. Međutim, baš krajem drugog poluvremena došlo je do ozbiljne promjene plana…

Ukratko, gosti iz Obrezine poveli su preko Noe Šalkovića u 59. minuti, ali drame na domaćoj klupi nije bilo. Rezultat je u 69. minuti poravnao igrač Lomnice Mateo Kljaić, čije ime valja zapamtiti zbog nastavka ove priče. Naime, njegov gol donosio je Lomnici bod sve do same završnice, kad je odjedanput počelo “iskriti” na terenu.

Iskra je prerasla u pravu vatru u 88. minuti, kad je sudac Stjepan Sučić, još jedan domaći dečko u ovoj priči, pokazao crveni karton igraču Lomnice Hrvoju Skupnjaku. Prvi žuti za prigovor, drugi žuti za nove prigovore, pa u zbroju crveni…

Stvari su se taman malo primirile, igra je nastavljena, a Mladost iz Obrezine je – opet povela! Marko Ivančić je zabio za 2-1 gostiju, koji su krenuli slaviti vrlo izgledna nova tri boda, a domaćini su izgubili kontrolu. Prednjačio je strijelac iz 69. minute, Mateo Kljaić, koji je šakom udario protivničkog igrača. Sudac Sučić pokazao mu je crveni karton, a onda je Kljaić šakom udario i njega!

Gosti su odnijeli bodove, propalo je prijateljsko druženje nakon utakmice, sve je otišlo kvragu, pa je ostalo jedino pričekati izricanje kazne za ovaj ispad. Sve je riješeno vrlo brzo, odluka je stigla već u srijedu.

“Mateo Kljaić, igrač NK Lomnica, isključen zbog udaranja protivničkog igrača šakom u trbuh u prekidu igre. Nakon pokazanog crvenog kartona, isti šakom u trbuh udara suca utakmice. (…) Za prekršaj prema članku 56. stavku 1. DP HNS-a (tjelesni napad na igrača) određuje se zabrana igranja prvenstvenih ili kup utakmica u trajanju tri mjeseca, a za prekršaj prema članku 57. stavak 1. DP HNS-a (tjelesni napad na službenu osobu) određuje se zabrana igranja prvenstvenih ili kup utakmica u trajanju od četiri mjeseca.

Nadalje, vezano na članak 43. DP HNS-a, uvidom u registar kazni, utvrđuje se da je isti već bio kažnjavan za isti ili sličan prekršaj. Dakle, navedeni prekršaj je prekršaj u povratu. Slijedom navedenog, izriče se ukupna kazna: zabrana igranja prvenstvenih ili kup utakmica u trajanju od 12 mjeseci. Kazna teče od 12. svibnja 2024. godine”, stoji u odluci.

Mateo Kljaić je 31-godišnjak, bivši je igrač Odre, Zelengaja, Čeha, mičevećkoga Klasa… Sljedeće sezone, eto, neće igrati.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno